REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1276/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bošković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 63540940694, kojeg zastupa službena osoba GO, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba INA-Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Avenija V. Holjevca 10, Zagreb, koju zastupa opunomoćenik - odvjetnik Josip Mađarić iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4 i Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, OIB: 61379160880, kojeg zastupa ZO, službena osoba, radi naknade za oduzetu imovinu, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 14. srpnja 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovoga spora u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura), u roku od 30 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih 1.000,00 (tisuću eura) troška upravnog spora.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe INA – Industrija nafte d.d.

Zagreb za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 14. srpnja 2023., u toč. 1. izreke poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/19-01/22, URBROJ: 2158-04-00/1-19-4 od 27. studenoga 2019., te je utoč. 2. izreke odlučeno da se oglašava ništavim rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/23, URBROJ: 2158-04-01/2-19-12 od 18. lipnja 2019.

1.2. Rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/19-01/22, URBROJ: 2158-04-00/1- 19-4 od 27. studenoga 2019. odbijen je kao neosnovan zahtjev trgovačkog društva INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, za oglašavanje ništavim rješenja Ureda državne uprave u Osječko­ baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/23, URBROJ: 2158-04-01/2- 19-12 od 18. lipnja 2019.

1.3. Pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/23, URBROJ: 2158-04-01/2-19-12 od 18. lipnja 2019. (dalje: rješenje o naknadi) u toč. I. izreke ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ovdje tužitelju), utvrđuje se pravo na naknadu za oduzeto poduzeće koje se nalazilo na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u povijesnom z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u povijesnom z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 30512 m2, koje su danas kao građevinsko zemljište, dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 33122 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno za 5.088,5 dionica (od ukupno 16.700 dionica) oduzetog poduzeća „IPOIL" a.d. rafinerija mineralnih ulja iz Osijeka; u toč. II. izreke ovlašteniku naknade utvrđenom u točki I., za nekretnine navedene u točki I., utvrđuje se naknada u vrijednosnim papirima - dionicama INA - industrije nafte d.d. Zagreb; u toč. III. izreke obveznikom naknade utvrđena je INA - industrija nafte d.d. Zagreb; u toč. IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog počinjenih povreda upravnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog propisa. Obrazloženje osporavanog rješenja smatra kontradiktornim, prvenstveno jer INA - industrije nafte d.d. Zagreb uopće nije tražila da se oglasi ništavim rješenje o naknadi u cijelosti, već u dijelu u kojemu je navedena zainteresirana osoba utvrđena obveznikom naknade. Ističe da se postupak vodi od 1997. godine, a zaključak tuženika da je rješenje o naknadi valjalo oglasiti ništavim primjenom odredbe članka 128. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) smatra pogrešnim. Smatra da je rješenje o naknadi moguće izvršiti jer je Republika Hrvatska vlasnica dionica INA - Industrije nafte d.d. Zagreb, pri čemu i tuženik navodi nadležnost Ministarstva financija u svezi članka 6. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave. Dakle, predmetno rješenje ne može izvršiti CERP obzirom da ne raspolaže dionicama INA Industrija nafte d.d. I tuženik zaključuje da je u primjeni Zakona o privatizaciji INA Industrija nafte d.d. trebalo donijeti provedbene propise sukladno odredbu članka 4. stavak 1. toč. 6. toga zakona, pri čemu je opće poznata činjenica da nisu od nadležnog tijela doneseni provedbeni propisi za primjenu toga zakona što ulazi u razinu političke odluke o ne postupanju kako bi se izbjegla obeštećenja upravo onih vlasnika trgovačkih i dioničkih društava iz kojih je nacionalizacijom i konfiskacijom imovine nastala INA - Industrije nafte d.d. Zagreb. Ističe da tuženik također navodi i odredbe Zakona o upravljanju državnom imovinom kojim propisom je uređen način donošenja odluka o upravljanju dionicama i udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, postoji pravna mogućnost za izvršenje pobijanog rješenja, obzirom da Vlada Republike Hrvatske donosi takve odluke ( u privitku tužbe prilaže odluku Vlade Republike donesene na temelju članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 21/02; u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi). U privitku dostavlja presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2983/21 iz koje je vidljivo da CERP nije nadležan za izvršenje predmetnog rješenja o naknadi. S obzirom na prekoračenje u odlučivanju tuženika tužitelj je nakon 27 godina vođenja postupka neosnovano vraćen na početak. Također smatra da se tuženik pogrešno pozvao na pravni stav iznesen u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9216/2011 i Usž-2401/2015. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da naredi tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iznesenih u osporavanim rješenjima te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba INA - Industrije nafte d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu dostavljenom ovome sudu 6. prosinca 2023. navodi da osporava tužbene navode te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je prijedlog za oglašivanje rješenja o naknadi podnio u odnosu na rješenje u cijelosti, te ističe da dužina trajanja postupka nije razlog da bi se ništavo rješenje ostavilo na snazi. Smatra da osporavano rješenje nije kontradiktorno, te da sadržava sve propisane dijelove u smislu članka 98. stavak 5. ZUP-a kao i članka 120. stavak 3. ZUP-a. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o upravljanju državnom imovinom smatra da tužitelj pogrešno ocjenjuje kontekst u kojemu se navedeni zakon citira u obrazloženju osporavanog rješenja a to je pojašnjenje razloga nemogućnosti izvršenja rješenja o naknadi. Tako tuženik obrazlaže na koji način i koje je tijelo državne uprave nadležno upravljati državnom imovinom, odnosno ostvarivati vlasničke politike u pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kojim pravnim osobama pripada i INA d.d. Dakle, posebni propisi koji su trebali biti doneseni vezano za upravljanje dionicama i vlasničkim udjelima nisu doneseni od strane nadležnog ministra, pa rješenje o naknadi nije moguće izvršiti. Zainteresirana osoba se u cijelosti priklanja navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja da INA - Industrija nafte d.d. nije legitimirana niti po bilo kojoj pravnoj osnovi ovlaštena da ostvaruje i/ili raspolaže bilo kakvim pravima iz dionica trgovačkog društva INA - Industrija nafte d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske, te također da nije nadležna niti ima pravnu i stvarnu mogućnost postupati po osnovi rješenja o naknadi niti vršiti bilo kakav utjecaj na Vladu i/ili Hrvatski sabor na temelju bilo kakvog zakonskog ili podzakonskog akta, kao ni na temelju odluke bilo kojeg nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj. Stoga INA - Industrija nafte d.d. ne može vršiti bilo kakve vlasničke ovlasti nad državnom imovinom, što je isključivo u ingerenciji državnih tijela koja su sukladno posebnim propisima imenovana kao nadležna za vršenje vlasničkih ovlast i u odnosu na određenu državnu imovinu. Tužitelj je 24. siječnja 2024. dostavio podnesak u privitku kojega je dostavio presliku nekoliko stranica iz knjige "Pet stoljeća hrvatske nafte" koje se odnose na IPOIL i, između ostalih, obitelj ČOF koja je bila vlasnica tvornice. Ističe da je navedena knjiga verificirana sa UDK. Ponavlja tezu o političkoj odluci da se ne pokrene postupak rezervacija dionica za ovlaštenike naknade za oduzetu imovinu. Također ističe da se na području na kojem je bio IPOIL d.d. u Osijeku danas nalaze sagrađena skladišta INA-Industrija-nafte d.d., a na navedenoj imovini provedena je zabilježba postojanja prvostupanjskog upravnog postupka te je INA d.d. osobno putem uprave tražila od podnositelja zahtjeva da se zabilježba povuče kako bi mogli izvršiti radove na popravcima, te su se zauzvrat obvezali pomoći oko naknade za oduzetu imovinu (tzv. “gentleman agreement”). Naknadno je zabilježba upravnog postupka povučena (vidljivo iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga), a sada INA d.d. - Industrija nafte putem svojih novih opunomoćenika odriče tužitelju pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Predlaže da sud održi raspravu.

5. Zainteresirana osoba je 28. ožujka 2024. dostavila podnesak u kojemu je ponovila prethodno iznesene navode te istaknula da nije tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, a niti tijekom žalbene faze upravnog postupka na bilo koji način priznavala bilo kakva prava tužitelju, slijedom čega smatra da okolnost brisanja navedene zabilježbe nije ni od kakvog utjecaja na ovaj postupak.

6. Tužitelj je 5. lipnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je predložio mirno rješenje spora, prema odredbi članka 166. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), koji prijedlog je bez prejudicijalnog značenja na ishod spora. Predlaže da se kao obveznik naknade odredi Ministarstvo financija, te da isto putem Sektora za naknadu oduzete imovine tužitelju isplati naknadu sukladno odredbi članka 59. Zakona o naknadi. Smatra da bi prije zaključenja nagodbe valjalo utvrditi i vrijednost oduzete imovine pri čemu tužitelj smatra da vrijednost nije manja od tabličnih 10.000.000,00 kuna što bi impliciralo naknadu ne manju od 3.199.259,00 kuna odnosno 424.097,60 eura, te da u nagodbu bude uneseno da svaka stranka snosi svoje troškove.

7. Sud je navedeni podnesak dostavio preostalim strankama koje niti pisanim podneskom niti na održanoj raspravi nisu bile suglasne za rješenjem spora sudskom nagodbom.

8.1. Sud je, radi omogućavanja izjašnjavanja stranaka, u skladu s člankom 7. ZUS-a, 18. ožujka 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika zainteresiranih osoba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a.

8.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da zainteresirana osoba INA- Industrija nafte d.d. nije legitimirana u svojstvu stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu. U odnosu na dionice koje su upisane u knjigu dioničara INA Industrija nafte d.d. Republika Hrvatska je putem skrbničkog računa otvorenog kod PBZ d.d. vlasnica nešto manjeg dijela od 50 % dionica, u odnosu na obveze koje bi taj dionički kapital imao s osnova naknade za oduzetu imovinu, a Uprava društva INA-Industrija nafte d.d. nema nikakvu nadležnost odlučivanja jer o dioničkom kapitalu u INA d.d. odlučuje Vlada Republike Hrvatske, na temelju preporuka i odluka Ministarstva nadležnog za upravljanje državnom imovinom. Obzirom na navedeno u sferi dioničkog kapitala u INA d.d. ne bi izvršenjem rješenja o naknadi došlo do ikakvih drugih promjena osim one na strani strukture dioničkog kapitala koje je upisala Republika Hrvatska.

8.3. Preostale stranke ostale su kod prethodno iznesenih navoda.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, nesporno, rješenjem o naknadi (točka I. Izreke) utvrđen kao ovlaštenik naknade (s pravom na naknadu) za oduzeto poduzeće koje se nalazilo na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 30512 m2, koje su danas građevinsko zemljište, dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 33 122 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno za 5.088,5 dionica (od ukupno 16.700 dionica) oduzetog poduzeća „IPOIL" a.d. rafinerija mineralnih ulja iz Osijeka.

11. Historijat odlučivanja u pogledu utvrđenja z točke I. izreke rješenja o naknadi iscrpno je (i pravilno) obrazložen u rješenju o naknadi, te sud, s obzirom na specifičnosti spornih činjenica (primjene prava) u ovoj upravnoj stvari navedeni historijat odlučivanja u pogledu zahtjeva tužitelja od 23. lipnja 1997.

12. U odnosu na predmetne nekretnine pravilno je utvrđeno postojanje zapreke za povratom naturalnom restitucijom u smislu odredbe članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o naknadi, jer su oduzete nekretnine odnosno poduzeće oduzeto prijašnjim vlasnicima, propisima definiranim člankom 2. Zakona o naknadi kao i načinima definiranim člankom 3. Zakona o naknadi, pri čemu se radi o imovini pravne osobe iz oblasti energetike koja je postala vlasništvom zainteresirane osobe INA Industrija nafte d.d., na temelju posebnih propisa, te koja je na dan donošenja Zakona o naknadi u njezinom posjedu i služi za obavljanje njezine djelatnosti za koju je osnovana. Stoga je odlučeno da tužitelju pripada pravo na naknadu sukladno članku 45. stavku 3. Zakona o naknadi, ostvarivanjem prava na naknadu u dionicama društva u kojem se nalazi imovina poduzeća oduzetog prijašnjem vlasniku kako je to propisano člankom 47. stavkom 1. Zakona o naknadi.

13. Sud navedenu zapreku u smislu odredbe članka 45. Zakona o naknadi ocjenjuje pravilnom.

14. Nadalje, zainteresirana osoba INA Industrija nafte d.d. podnijela je 22. kolovoza 2019. prijedlog za oglašivanjem ništavim rješenja o naknadi, na temelju odredbe članka 128. stavak 1. točka 3. ZUP-a.

15.1. Zainteresirana osoba u prijedlogu, u bitnome, navodi da izvršenje predmetnog rješenja nije stvarno niti pravno moguće, budući da je istim utvrđeno pravo na naknadu u vrijednosnim papirima - dionicama trgovačkog društva INA - Industrija nafta d.d. Zagreb, koje utvrđenje se temelji na paušalnom pozivanju na odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o naknadi i na odredbu članka 4. stavka 1. točke 6. Zakona o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d. („Narodne novine", broj 32/03 i 21/19). Predlagatelj je istaknuo da je odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o naknadi moguće promatrati, tumačiti i primjenjivati u kontekstu cjelokupne odredbe tog članka, dakle zajedno sa stavkom 2. tog članka, u kontekstu cjelokupnog Zakona o naknadi.

15.2. Predlagatelj je istaknuo i da ako više nije moguće primijeniti odredbu članka 47. stavak 1. Zakona o naknadi zbog stečenih prava trećih osoba (ako su npr. treći od Hrvatskog fonda za privatizaciju stekli dionice ili ako nije bilo rezervacije dionica od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju), onda prijašnji vlasnik u skladu s tom odredbom stječe pravo na naknadu u dionicama društava koja se nalaze u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju, i to na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, što je dodatno razvidno i iz članka 46. Zakona o naknadi, koji propisuje koje tijelo i na koji način utvrđuje naknadu iz članka 47. Zakona o naknadi. Međutim, predlagatelj je naveo da nadležnost Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao i odredba članka 46. Zakona o naknadi u konkretnom predmetu nisu primjenjivi, jer trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. nije bila sudionik pretvorbe sukladno Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća. Predlagatelj je, podredno, istaknuo da u slučaju kada je bivšem vlasniku utvrđeno pravo na naknadu za imovinu koja se ne vraća u vlasništvo i za koji Zakonom o naknadi nije propisan drugi oblik naknade, prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu, sukladno članku 57. Zakona o naknadi, u obveznicama Republike Hrvatske. S tim u vezi, predlagatelj je istaknuo da je, sukladno odredbi članka 13. Zakona o naknadi, obveznik naknade u tom slučaju Fond za naknadu oduzete imovine tj. danas Ministarstvo financija. Predlagatelj je, nadalje, naveo da trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. nije izvršila pretvorbu sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, već da je pretvorba i osnivanje izvršeno na temelju posebnih zakona, odnosno Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA - Industrija nafte („Narodne novine", broj 42/90 i 61/91) i Zakona o prestanku važenja Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA - Industrija nafte („Narodne novine", broj 60/93), te su sve nekretnine, uključujući i predmetnu zk.č.br. 8879, k. o. [katastarska općina], koje su se na dan osnivanja javnog poduzeća „INA - Industrija nafte" vodile kao osnovna sredstva poduzeća udruženih u INA - Industrija nafte, zajednica poduzeća, prenesena na INA - Industriju nafte i postale državno vlasništvo, odnosno poduzeće INA - Industrija nafte postalo je vlasništvo Republike Hrvatske. Predlagatelj je, pritom, istaknuo da navedeni zakoni ne predviđaju niti propisuju rezervaciju nikakvih dionica ni udjela za ranije vlasnike. Predlagatelj je, nadalje, istaknuo da nije sporno da je odredbom članka 4 stavka 1. točke 6. Zakona o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d. propisano da će se iz preostalog dijela dionica izuzeti potreban broj dionica za naknadu bivšim vlasnicima te da je člankom 12. predmetnog Zakona propisano da sva prava iz dionica INA - Industrije nafte d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske ostvaruje Vlada Republike Hrvatske, osim u slučajevima kada je to navedenim Zakonom povjereno Hrvatskom saboru. Međutim, predlagatelj je naglasio da Zakon o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d., za slučaj eventualnog postupanja po odredbi članka 4. stavka 1. točke 6. Zakona o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d., primamo zahtjeva donošenje posebnih provedbenih propisa i/ili odluka Vlade Republike Hrvatske, odnosno Hrvatskog sabora, na temelju kojih bi se eventualno moglo postupati u odnosu na bivše vlasnike, što do sada nije učinjeno.

15.3. Nadalje, zainteresirana osoba ističe da je dakle zakonski određeno da Vlada Republike Hrvatske odnosno Hrvatski sabor ostvaruju sva prava iz dionica INE

- Industrije nafte d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske, navedeno pitanje kao i konačnu isplatu obeštećenja mora učiniti država iz svog portfelja, a ne podnositelj prijedloga za oglašivanje rješenja ništavim. Sukladno navedenom, predlagatelj smatra da prvostupanjsko tijelo u svome rješenju potpuno pravno i stvarno neutemeljeno utvrđuje u točki II. izreke rješenja naknadu u dionicama trgovačkog društva INE - Industrije nafte d.d., te u točki III. izreke rješenja kao obveznika naknade neutemeljeno određuje trgovačko društvo INU - Industriju nafte d.d., te ne navodi kako bi to točno trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. mogla kao obveznik naknade uopće isplatiti naknadu, tj. potpuno je nejasno na koji način bi kao obveznik naknade izvršilo to rješenje ovlašteniku naknade.

15.4. Zainteresirana osoba navodi i da je INA - Industrija nafte d.d. Zagreb dioničko društvo čije dionice su uvrštene na uređeno tržište u Republici Hrvatskoj, a koji imatelji dionica su upisani u središnji depozitorij (Središnje klirinško depozitarno društvo; u daljnjem tekstu: SKDD) u koji se upisuju prava iz nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Shodno tome, predlagatelj je istaknuo da je trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. Zagreb samostalna pravna osoba privatnog prava, bez obzira na strukturu dioničara te da trgovačka društva u Republici Hrvatskoj nije moguće dijeliti prema osobinama imatelja dionica, nositelja udjela odnosno članova ili prema kvalitetama osnivača. iz kojeg razloga trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. Zagreb ne može raspolagati dionicama društva, već s njima legitimno raspolažu imatelji istih upisani u SKDD. Predlagatelj je, pritom, istaknuo da trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. nije legitimirana niti po bilo kojoj pravnoj osnovi ovlaštena da ostvaruje i/ili raspolaže bilo kakvim pravima iz dionica trgovačkog društva INA - Industrije nafte d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske, te također da nije nadležna niti ima pravnu i stvarnu mogućnost postupati po osnovi prvostupanjskog rješenja niti vršiti bilo kakav utjecaj na Vladu i/ili Hrvatski sabor na temelju bilo kakvog zakonskog ili podzakonskog propisa, kao ni na temelju odluke bilo kojeg nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj. Predlagatelj je, također, istaknuo da trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d., kao dioničko društvo čije dionice su uvrštene na uređeno tržište, ne može u bilo kojem pravnom ili stvarnom slučaju vršiti bilo kakve vlasničke ovlasti nad državnom imovinom, što je isključivo u ingerenciji državnih tijela koja su sukladno posebnim propisima imenovana kao nadležna za vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na određenu državnu imovinu.

16. Prema odredbi članka 128. stavka 1. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti (točka 1.), ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku (točka 2.), ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (točka 3.), ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (točka 4.), ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala (točka 5.) i ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (točka 6.). Prema stavku 2. istog članka navedenog Zakona rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba. Stavkom 4. istog članka propisano je da ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

17. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 6. Zakona o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d. propisano da će se iz preostalog dijela dionica u vlasništvu Republike Hrvatske izuzeti potreban broj dionica u svrhu naknade prijašnjim vlasnicima. Shodno tome, prvostupanjsko tijelo istaknuto je da će se visina naknade odrediti kada se o tome donese odluka Vlade ili drugi akt glede raspolaganja određenim brojem dionica navedenog društva za obeštećenje prijašnjih vlasnika, odnosno dok se riješi pitanje primjene gore navedene odredbe Zakona o privatizaciji INA Industrija nafte d.d., iz kojeg razloga u predmetnom rješenju nije naveden rok za izvršenje istog, već samo pravo na naknadu i obveznik naknade.

18. Odlučujući o prijedlogu zainteresirane osobe prvostupanjsko je tijelo u rješenju od 27. studenoga 2019. odbilo prijedlog navodeći da je u postupku utvrđeno da se imovina oduzetog poduzeća „IPOIL" a.d. rafinerija mineralnog ulja u Osijeku, nalazi u imovini trgovačkog društva INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, što nije sporno jer je riječ o nekretnini koja je unesena u bilancu stanja na dan 30. rujna 1990. (tako i Visoku upravni sud u presudi poslovni broj Usž-684/17-2 od 23. ožujka 2017.), te da je predmetno trgovačko društvo utvrđeno obveznikom naknade sukladno odredbi članka 47. stavka 1. točka 1. Zakona o naknadi. Dakle, visina naknade odrediti kada se o tome donese odluka Vlade ili drugi akt glede raspolaganja određenim brojem dionica navedenog društva za obeštećenje prijašnjih vlasnika, odnosno dok se riješi pitanje primjene gore navedene odredbe Zakona o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d., iz kojeg razloga u predmetnom rješenju nije naveden rok za izvršenje istog, već samo pravo na naknadu i obveznik naknade. Prvostupanjsko tijelo je, nadalje, istaknulo da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 4. siječnja 2018. trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, postala trgovačko društvo od posebnog interesa u kojem Republika Hrvatska ima vlasništvo manje od 50% i čije dionice kotiraju na određenom tržištu kapitala. S tim u vezi, prvostupanjsko tijelo navelo je da je vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu, koje je uređeno Zakonom o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine", broj 52/18), u kojem se pojam „državne imovine" koristi, između ostalog, i za dionice i udjele u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, Vlada Republike Hrvatske povjerila Ministarstvu državne imovine. Prvostupanjsko tijelo istaknulo je i da je odredbom članka 29. stavka 1. navedenog Zakona propisano da će se prije raspolaganja državnom imovinom u obliku dionica i udjela izvršiti procjena njihove vrijednosti sukladno posebnim propisima kojima se uređuje područje procjene neovisno o načinu i namjeni raspolaganja, a da je stavkom 4. tog članka propisano da odluku o raspolaganju dionicama i udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, ovisno o procijenjenoj vrijednosti istih, donosi ministar nadležan za poslove državne imovine ili Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva državne imovine. Shodno tome, budući da prvostupanjsko tijelo ne raspolaže podacima o procijenjenoj vrijednosti, navedeno tijelo naglasilo je da ono nije moglo odrediti tko će donijeti odluku o raspolaganju dionicama, Ministarstvo državne imovine ili Vlada Republike Hrvatske.

19. U povodu izjavljene žalbe zainteresirane osobe INA - Industrija nafte d.d.

Zagreb, tuženik je donio osporavano rješenje.

20. Sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da propust navođenja roka za provedbu odluke, u smislu članka 69. stavak 1. Zakona o naknadi ne predstavlja razlog ništavosti rješenja o naknadi.

21. Također je pravilan zaključak tuženika da u rješenju o naknadi ne postoji razlog ništavosti u smislu članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, te je također pravilan zaključak tuženika da činjenice koje su nastale nakon donošenja akta po prirodi stvari ne mogu utjecati na njegovu zakonitost, te da nemogućnost izvršenja mora postojati u vrijeme donošenja rješenja. Stoga se ništavost procjenjuje prema tome je li rješenje koje se oglašava ništavim bilo ništavo prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja.

22. Iz sadržaja priložene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2983/21-2 od 3. prosinca 2021. proizlazi da (…) "prema odredbi članka 22. stavka 2. alineja 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 52/18.) CERP izvršava pravomoćna rješenja nadležnih ureda državne uprave u županijama o utvrđivanju prava na naknadu sukladno Zakonu o naknadi. Iz naprijed navedene odredbe proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik (CERP) ovlašten provoditi samo ona rješenja o naknadi u kojima je on određen obveznikom naknade, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, osnovano tuženik u odgovoru na žalbu ističe da on nije sveopći izvršitelj pravomoćnih rješenja o naknadi budući je tuženik pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju koji je odredbom članka 13. stavka 2. Zakona o naknadi određen obveznikom naknade u dionicama i udjelima iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju glede naknade za oduzeta poduzeća te u slučajevima iz članka 44. stavka 3. i članka 53. istog Zakona i u kojem slučaju je CERP obveznik izvršenja tog rješenja samo kada je on ili njegov pravni prednik pravomoćnim rješenjem o naknadi određen obveznikom naknade". Dakle, s obzirom na točku II. i III. izreke rješenja o naknadi nije bilo moguće smatrati CERP obveznikom naknade u konkretnoj upravnoj stvari.

23. Odredbom članka II. točke 24. Odluke o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, KLASA: 022-03/21-04/425, URBROJ: 50301-05/14- 21-2 od 30. prosinca 2021. („Narodne novine", broj 147/21) pravnom osobom od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku određena je INA - Industrija nafte d.d., Zagreb.

24. Glavom V. Zakona o upravljanju državnom imovinom (koja nosi naziv „Upravljanje dionicama i udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku") propisan je način donošenje odluka o upravljanju dionicama i udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Tako je odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o upravljanju držanom imovinom propisano da će se prije raspolaganja državnom imovinom u obliku dionica i udjela izvršiti procjena njihove vrijednosti sukladno posebnim propisima kojima se uređuje područje procjene neovisno o načinu i namjeri raspolaganja. Stavkom 2. je propisano da procjenu vrijednosti državne imovine iz stavka 1. tog članka obavlja osoba koja je za to ovlaštena posebnim propisima kojima se uređuje područje procjene i odlukom ministra nadležnog za poslove državne imovine. Stavkom 3. je propisano da je procijenjena vrijednost imovine iz stavka 1. tog članka početna cijena pri prvom raspolaganju tom imovinom. Stavkom 4. je propisano da odluku o raspolaganju dionicama i udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku čija je procijenjena vrijednost niža ili jednaka novčanom iznosu od 7.500.000,00 kuna po pojedinom raspolaganju donosi ministar nadležan za poslove državne imovine. Stavkom 5. je propisano da odluku o raspolaganju imovinom iz stavka 1. tog članka čija procijenjena vrijednost iznosi više od 7.500.000,00 kuna donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

25. Nadalje, 17. veljače 2023. donesen je Zakon o izmjenama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine", broj 21/23), u kojemu je, između ostaloga, propisano da poslove vezane uz navedena pitanja u okviru svoga djelokruga obavlja Ministarstvo financija, čime će se stvoriti bolji uvjeti za poboljšanje poslovanja tih pravnih osoba.

26. Odredbom članka 8. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine", broj 85/20, 21/23 i 57/24) specificirana je uloga Ministarstva financija, koje između ostaloga, predlaže Vladi donošenje odluka o načinu raspolaganja dionicama ili poslovnim udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koje se pretežno bave djelatnostima iz područja propisane nadležnosti Ministarstva.

27. Odredbom članka 5. stavka 1. Uredbe o načinima raspolaganja dionicama i udjelima („Narodne novine", broj 95/18; u daljnjem tekstu: Uredba) propisano je da će se prije raspolaganja dionicama i udjelima, izvršiti procjena njihove vrijednosti sukladno posebnim propisima kojima se uređuje područje procjene, neovisno o načinu i namjeri raspolaganja. Stavkom 2. tog članka propisano je da procjenu vrijednosti dionica i udjela pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku obavlja osoba koja je za to ovlaštena posebnim propisima i odlukom ministra nadležnog za poslove državne imovine.

28. Člankom 8. Uredbe propisano je da odluku o pokretanju postupka raspolaganja, načinu raspolaganja, uvjetima i početnoj cijeni, ovisno o procijenjenoj vrijednosti dionica i udjela donosi: ministar nadležan za poslove državne imovine za dionice i udjele pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, čija je procijenjena vrijednost niža ili jednaka novčanom iznosu od 7.500.000,00 kuna, a Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva državne imovine za dionice i udjele pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, čija je procijenjena vrijednost viša od novčanog iznosa od 7.500.000,00 kuna.

29. Pravna nemogućnost izvršenja (odredba članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a) postoji kad bi izvršenje rješenja bilo protivno izričitom propisu ili kad neki propis u konkretnom slučaju ne omogućuje izvršenje koje je pod drugim okolnostima moguće. U konkretnoj upravnoj stvari doista postoji situacija gdje mjerodavni propis ne omogućuje izvršenje točke II. i točke III. rješenja o naknadi, dakle postoji pravna nemogućnost izvršenja.

30. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da Zakon o privatizaciji INA - Industrija nafte d.d., za slučaj eventualnog postupanja po odredbi članka 4. stavka 1. točke 6. Zakona o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d., kao preduvjet zahtijeva donošenje posebnih provedbenih propisa i/ili odluka Vlade Republike Hrvatske, odnosno Hrvatskog sabora, na temelju kojih bi se eventualno moglo postupati u odnosu na bivše vlasnike, koji preduvjet nije ispunjen. Slijedom navedenoga, zainteresirana osoba INA - Industrija nafte d.d. ne može biti obveznik naknade niti je legitimirana (ili po bilo kojoj pravnoj osnovi ovlaštena) da ostvaruje i/ili raspolaže bilo kakvim pravima iz dionica trgovačkog društva INA - Industrije nafte d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske, te također nije nadležna niti ima pravnu i stvarnu mogućnost postupati po osnovi rješenja o naknadi niti vršiti bilo kakav utjecaj na Vladu i/ili Hrvatski sabor na temelju bilo kakvog zakonskog ili podzakonskog propisa, kao ni na temelju odluke bilo kojeg nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj.

31. U konačnici i tužitelj na održanoj raspravi navodi da Uprava društva INA- Industrija nafte d.d. nema nikakvu nadležnost odlučivanja jer o dioničkom kapitalu u INA d.d. odlučuje Vlada Republike Hrvatske, na temelju preporuka i odluka nadležnog ministarstva.

32. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da su slijedom prethodno citiranih razloga (iscrpno specificiranih u obrazloženju osporavanog rješenja i navedenih u obrazloženju ove presude) ništave točke II. i III. izreke rješenja o naknadi, međutim tuženik nije dao nikakve razloge (niti sud nalazi ikakve razloge) ništavosti točke I. izreke navedenog rješenja, pri čemu doista treba naglasiti i trajanje predmetnog postupka naknade za oduzetu imovinu i potrebu cjelovitog (i konačnog) rješavanja upravne stvari. Stoga sud osporavano rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim.

33. Kod ponovnog odlučivanja tuženik će odlučiti o žalbi zainteresirane osobe, pri čemu valja (s obzirom na ništavost točke II. i III. rješenja o naknadi) razmotriti mogućnosti i način određivanja drugog oblika naknade za oduzetu imovinu (donošenjem dopunskog ili djelomičnog rješenja), uvažavajući postojeće (citirane) zapreke za naturalnom restitucijom, činjenicu da CERP nije bio izričito naveden kao obveznik naknade u rješenju o naknadi, ništavost odluke da bi INA-Industrija nafte d.d. mogla biti obveznik naknade u (vlastitim) vrijednosnim papirima – dionicama, pri čemu polazišna točka u obliku naknade treba biti i iskazana spremnost tužitelja na promjenu oblika naknade, u granicama kako to omogućuje Zakon o naknadi, uz potrebnu modifikaciju tumačenja odredbe članka 45. Zakona o naknadi s obzirom na postojeće sui generis zapreke, a uvažavajuću stvarni cilj i svrhu primjene Zakona o naknadi.

34. Tako odredba članka 47. stavak 2. Zakona o naknadi propisuje da ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

35. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da je osporavano rješenje nezakonito, te je stoga, primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

36. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u iznosu od ukupno 4.000,00 eura, pri čemu je tužitelj i uspio u upravnom sporu u cijelosti.

37. U smislu odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a sud ocjenjuje opravdanim trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 5. lipnja 2024. i trošak zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2025., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

38. Sud ne ocjenjuje opravdanim trošak sastava podneska tužitelja od 2. veljače 2024., obzirom da nije bio od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Stoga je primjenom odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u toč. IV. izreke presude.

39. Tužitelj je zatražio i naknadu troška sudske pristojbe, pri čemu valja istaknuti da iz odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) proizlazi da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu obveza plaćanja sudske pristojbe nije niti nastala, te je valjalo odlučiti kao u toč. V. izreke presude.

40. Naknadu troška upravnog spora zatražila je i zainteresirana osoba - INA- Industrija nafte d.d. Obzirom da je navedena zainteresirana osoba sudjelovala u sporu na strani tuženika, ista u sporu nije uspjela, te je valjalo primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. VI. izreke presude.

U Osijeku 14. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi – INA-Industrija nafte d.d. – po opunomoćeniku

4. Zainteresiranoj osobi – Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku