Poslovni broj Kž-487/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-487/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.S., OIB: ..., opt. Ž.K., OIB: ... i opt. L.P., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 21. listopada 2022. poslovni broj K-537/2021-24, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.,

p r e s u d i o   j e

I/ Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se u pobijanom oslobađajućem dijelu, točka II. izreke, potvrđuje prvostupanjska presuda.

II/ U nepobijanom osuđujućem dijelu, točka I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, točka I. izreke prvostupanjske presude, proglašeni su krivima opt. A.S. i opt. Ž.K. zbog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 36. st. 2. KZ11, te su na temelju tog zakonskog propisa optuženicima osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. A.S. i opt. Ž.K. su izrečene uvjetne kazne s rokom provjeravanja od po 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev ošt. TD "M." d.d. u iznosu od 6.448,65 eura[1] / 48.587,35 kuna, te je opt. A.S. i opt. Ž.K. naloženo oštećeniku platiti navedeni iznos, solidarno, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok je oštećenik s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na kamate upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 opt. A.S. i opt. Ž.K. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 66,36 eura1 / 500,00 kuna, u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Istom presudom, točka II. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. L.P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 36. st. 2. KZ/11.

1.4. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi tog dijela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, samo u odnosu na oslobađajući dio presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači i opt. L.P. osudi za terećeno kazneno djelo.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. L.P. po branitelju Z.M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da su razlozi za donošenje prvostupanjske presude, u točki II., u dijelu u kojem je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. L.P. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 36. st. 2. KZ/11 proturječna jer da je prvostupanjski sud oslobađajuću presudu donio "pozivajući se na primjenu pravila in dubio po reo, umjesto da nije našao dokazanim učin utvrđenog djela". Pored toga da postoji proturječje između opisa djela iz osuđujućeg dijela prvostupanjske presude kojom su opt. A.S. i opt. Ž.K. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. KZ/11 i oslobađajućeg dijela kojom je opt. L.P. oslobođen optužbe za navedeno kazneno djelo i to proturječje glede "identičnog svojstva III.okr. P.". Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog dijela presude (odlomak 31. rečenica 1.) izričito navodi da "nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza... nije našao dokazanim da je III. okrivljenik L.P. počinio kazneno djelo za koje se tereti", a niti postoji proturječje o odlučnoj činjenici glede "svojstva" opt. L.P.. To zbog toga što se u osuđujućem dijelu navodi da je "II. okrivljenik (opt. Ž.K.) po uputi III. okrivljenika (opt. L.P.) dovezao do navedenog skladišta teretni kombi vozilo...", a u oslobađajućem dijelu se navodi za opt. L.P. da je "u skladu s prethodnim međusobnim dogovorom (sa opt. A.S. i opt. Ž.K.) da se domognu tuđih predmeta veće vrijednosti... dao II. okrivljeniku Ž.K. telefonski broj I. okrivljenog A.S. i uputio na njega kao na osobu koja potražuje ukradena pića za prodaju uz dogovor da će ova njemu platiti takvo posredovanje", a radilo se o uzimanju pića iz skladišta trgovačkog društva "M." d.d. u Z. iz kojeg su opt. A.S., kao skladištar u tom trgovačkom društvu, i opt. Ž.K. u više navrata uzeli i odvezli različita pića u vrijednosti od 193.758,80 kuna. Takvi opisi djela nisu proturječni glede odlučnih činjenica. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi navodi državni odvjetnik, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći u međusobnu vezu i o tome naveo valjane razloge. Naime, očitujući se na ročištu za raspravu pred sudom o optužbi opt. A.S. i opt. Ž.K. su se očitovali da se smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela za koje se terete optužnicom državnog odvjetnika, te su se koristili pravom da na raspravi pred sudom ne iznose obranu. Opt. L.P. se očitovao o optužbi državnog odvjetnika da se ne smatra krivim za djelo za koje se tereti, te je iznio obranu u kojoj je naveo da je u "kontaktu" sa opt. A.S. kojega poznaje "odmalena" jer žive u istom mjestu, saznao da opt. S. treba "nešto prevesti", ali on (opt. P.) to zbog posla nije mogao obaviti, pa kako kroz posao poznaje opt. Ž.K., da je opt. S. dao telefonski broj opt. K. da ovog potonjeg "pita" može li on (opt. K.) prevesti tu neku robu. Opt. L.P. poriče da bi bio u bilo kakvom dogovoru sa opt. S. i opt. K. oko djela koje su počinili imenovani optuženici, niti je dogovarao prodaju a niti je dobio bilo kakav novac, već je samo želio pomoći opt. K., koji tada nije bio u radnom odnosu, da eventualno dobije posao oko prijevoza. Prvostupanjski sud je ocijenio i obrane opt. A.S. i opt. Ž.K. koje su iznijeli prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, kada nisu ispitani kontradiktorno, te pravilno zaključio da se na takvim ne konfrontiranim iskazima optuženika ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda (čl. 411. st. 4. ZKP/08). Stoga kako niti iz jednog drugog izvedenog dokaza prvostupanjski sud nije utvrdio da je opt. L.P. u dogovoru sa opt. A.S. i opt. Ž.K. sudjelovao u počinjenju kaznenog djela za koje su opt. S. i opt. K. proglašeni krivima, pravilno je zaključio da nije dokazano da bi opt. L.P. počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom državnog odvjetnika. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

7.1. Kraj takvog stanja stvari kada nije dokazano da je opt. L.P. počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 36. st. 2. KZ/11, za koje se tereti optužnicom državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 optuženika oslobodio optužbe.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 u pobijanom, oslobađajućem dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (odluka pod I/), dok u ostalom nepobijanom dijelu (odluka pod II/) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 9. studenog 2023.