REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1304/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić u pravnoj stvari tužitelja OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (prebivalište na adresi [adresa]) zastupan po punomoćniku Marini Krki, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u OD Buterin&Partneri, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja GJ, odvjetničke vježbenice u OD Krka&Krka te zamjenice punomoćnika tuženika Andree Čečuk, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: Ovr-292/2023-5 od 29. siječnja 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate."

2. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesnoj 5. travnja 2024. navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: Ovr-1951/2023-23 od 11. ožujka 2024. upućen, kao ovršenik u tom postupku, da najkasnije u roku od 15 dana, od primitka predmetne odluke, pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene u tom ovršnom postupku. Predmetni Zaključak da je punomoćnik tužitelja zaprimio dana 21. ožujka 2024. Predmetnim rješenjem I. stupanjskog suda o ovrsi, poslovni broj: Ovr-292/2023-5 od 29. siječnja 2024. da je određena ovrha temeljem prijedloga od 7. veljače 2023. tuženika kao ovrhovoditelja radi naplate tražbine glavnice u iznosu od 2.014,09 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 21. srpnja 2004. do isplate, te je tuženiku kao ovrhovoditelju određen trošak od 248,85 eura. U žalbi protiv rješenja o ovrsi od 29. siječnja 2024. da je iznio da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a ovaj žalbeni razlog tužitelj da je obrazložio navodima da bi tuženik kao ovrhovoditelj navodio da bi raniji vjerovnik Splitska banka d.d. prenijela na tuženika potraživanje koje je imala prema ovršeniku iz Ugovora o tekućem računu broj: 1728040872 (partija broj: 40190793001), i to Ugovorom o cesiji – Prodaji potraživanja br. S029/2015 ovjerenog 3. lipnja 2015., međutim tužitelj da osporava da bi raniji vjerovnik prema ovršeniku imao nekakvu tražbinu temeljem Ugovora o tekućem računu, a da ovrhovoditelj za svoje navode nije pružio nikakve relevantne dokaze osim što je priložio scan preslika Ugovora o tekućem računu, međutim tom ispravom da se ne dokazuje da bi raniji vjerovnik imao bilo kakvo potraživanje naspram ovršenika. Nadalje, tužitelj da je naveo kako je ovrhovoditelj u spis priložio scan preslika Ugovora o cesiji – Prodaji potraživanja i scan preslika Dodatka I. Ugovoru o cesiji, stoga da tužitelj-ovršenik osporava bilo kakvu vjerodostojnost predmetnih isprava i dodatno ističe da se u tim ispravama nigdje ne navodi niti to iz istih proizlazi da bi na ovrhovoditelja bilo preneseno bilo kakvo potraživanje nekog navodnog ranijeg vjerovnika ovršenika-tužitelja Stoga tužitelj da osporava da bi bilo tuženik bilo njegov pravni prednik imao predmetnu tražbinu naspram tužitelja, kao i što osporava da bi navodni pravnik tuženika cedirao tuženiku bilo kakvu tražbinu naspram tužitelja. također, da je istaknuo da bi nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a ovaj žalbeni razlog tužitelj da je obrazložio navodima da bi nastupila zastara i to kako za glavno potraživanje, tako i za potraživanje zateznih kamata na glavnicu, s obzirom na to da je protekao desetogodišnji zastarni rok određen za tražbine koje se temelje na ovršnoj ispravi. Ukazuje kako je tuženik u odgovoru na žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi naveo kako da je protiv tužitelja kao ovršenika vođen ovršni postupak radi naplate predmetne tražbine, pred I. stupanjskim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-6900/2015 (ranije: Ovrv-13699/04), međutim predmetni postupak da je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-6900/2015-18 od 6. svibnja 2022., stoga da je jasno da vođenjem tog postupka koji je pravomoćno obustavljen iz razloga što tuženik kao ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije predložio konkretnu ovršnu radnju nije došlo do prekida zastare, čime je osnovan prigovor, sada tužbeni navod, tužitelja da je nastupila zastara prava na naplatu tražbine glavnice i zateznih kamata za potraživanje u odnosu na naplatu kojeg je pokrenut ovršni postupak poslovni broj: Ovr-292/2023. Radi navedenog predloženo je donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2. Tuženik se protivi tužbi i ističe kako je tužitelj u predmetnu parnicu upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanim odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a. U odnosu na navode tužitelja kako prema njemu ne postoji potraživanje tuženika temeljem Ugovora o tekućem računu br. 1728040872 (partija 40190793001), prije svega ukazuje kako je tuženikova tražbina utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, posl.br. Ovrv-13699/04 od 26.01.2005. Dakle, Dakle, da se radi o prijedlogu za ovrhu temeljem ovršne isprave, koja isprava je donesena po prijedlogu za ovrhu ranijeg vjerovnika HVB Splitska banka d.d. (kasnije SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., sada Splitska banka d.d.) od 17.08.2004. temeljem izvatka iz poslovnih knjiga te Ugovora o tekućem računu br. 1728040872 (partija 40190793001). Prema tome, prijedlog za ovrhu ranijeg vjerovnika podnesen je u svemu sukladno čl. 35. primjenjivog Ovršnog zakona ("NN" br. 57/96., 194/03.), odnosno jasno su, među ostalim, naznačeni ovrhovoditelj i ovršenik te tražbina čije se ostvarenje traži – tražbina iz Ugovora o tekućem računu br. 1728040872 (partija 40190793001), na kojem je ovršenik jasno naznačen imenom, prezimenom i jedinstvenim matičnim glavnim brojem, a u visini naznačenoj na izvodu iz poslovnih knjiga ranijeg vjerovnika od 17.08.2004., na kojem je isto tako jasno naznačeno da se odnosi upravo na cit. ugovor o tekućem računu. U nastavnom tijeku ovršnog postupka posl.br. Ovrv-13699/04, odnosno, po promjeni predmeta i sredstva ovrhe, posl.br. Ovr-6900/15, ovdje tužitelj da je također jasno naznačen i osobnim identifikacijskim brojem. Prema tome, da nema nikakve sumnje da se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovrv-13699/04 odnosi na ovdje tužitelja, OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], što se jednoznačno i nedvojbeno može utvrditi iz uvida u spis i dokumentacije predložene, odnosno dostavljene uz tuženikov prijedlog za ovrhu. Nadalje, u pogledu pitanja aktivne legitimacije tuženika, ukazuje da su uz prijedlog za ovrhu dostavljeni povijesni izvadak iz sudskog registra, kao javna isprava na okolnost dokazivanja da je Societe Generale – Splitska banka d.d. (naznačeno na ugovoru o cesiji) pravni sljednik HVB Splitske banke d.d. (u odnosu na koju je doneseno rješenje o ovrsi), kao i Ugovor o cesiji – Prodaja potraživanja br. S029/2015, iz kojeg je razvidan prijenos tražbine po osnovi ugovora o tekućem računu br. 1728040872, broj partije 40190793001 (vidljivo iz priloga 3. Ugovoru, kao njegova sastavnog dijela sukladno čl. 2. istog), zajedno sa svim sredstvima osiguranja sukladno čl. 81. st. 1. ZOO. Povrh toga, da je dostavljen i Dodatak I. Ugovoru o cesiji

– Prodaja potraživanja od 24.11.2015. ovjeren 24.11.2015. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod posl.br. OV-9919/2015 kojim su na tuženika i izričito prenesena sva prava iz cit. rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovrv-13699/04 od 26.01.2005. Vezano za prigovor zastare navodi kako je nastavno donesenom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovrv-13699/04 od 26.01.2005., a zbog nemogućnosti provedbe ovrhe na plaći i pokretninama te temeljem prijedloga ranijeg vjerovnika za promjenom predmeta i sredstva ovrhe doneseno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-6900/15 od 19.08.2015., kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima. Ovrha određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovrv-13699/04 od 26.01.2005. obustavljena je zbog nemogućnosti provedbe, da bi potom ovrha određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-6900/15 od 19.08.2015. također bila obustavljena zbog nemogućnosti provedbe. iz samog rješenja o obustavi postupka posl.br. Ovr-6900/15-18 od 06.05.2022., proizlazi kako je u tom predmetu Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje iz razloga što u tri godine nije izvršena naplata po rješenju zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika (čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima). Dakle, kako je rješenjem o ovrsi određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine te se ista nije bila u mogućnosti niti u najmanjem dijelu podmiriti u roku od tri godine zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika, razlog nemogućnosti provedbe te ovrhe nikako ne može biti u domeni utjecaja ovrhovoditelja, ovdje tuženika, a time ni razlog obustave takve ovrhe nikako ne može ležati na ovrhovoditelju, odnosno tuženiku. Stoga, a imajući u vidu da se kod promjene predmeta i sredstva radi o istom ovršnom postupku, to je jasno da desetogodišnji zastarni rok počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti obustave postupka ranijeg vjerovnika posl.br. Ovr- 6900/15, to jest od 2022., što potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Rev-943/2017-2 od 10.50.2017. te slijedom čega predmetna tražbina nije u zastari. Zaključno, kako u konkretnom slučaju nije došlo do zastare glavnog potraživanja, tako da nije mogla nastupiti zastara ni prema zateznim kamatama kao sporednim potraživanjem, što je potvrđeno kroz brojnu sudsku praksu, primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Rev 644/11-2 od 28.02.2012. stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na nadokandu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu i te je izvršen pregled spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-6900/2015 te Općinskog suda u splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-292/2023.

3.1. Nije izveden dokaz predložen po tužitelju nalaganjem "Splitskoj banci" dostave dokumentacije temeljem koje vodi ovršni postupka, ovo jer je dokumentacija priložena u spisu poslovni broj Ovr-6900/2015 te saslušanjem tužitelja, ovo jer je sud ocijenio kako je spor među strankama u dovoljnoj mjeri raspravljen te da se sporne činjenice mogu utvrditi pregledom dokumetacije koja prileži spisu i priloženim spisima.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. U postupku je potvrebno utvrditi da li je tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten na temelju ovršne isprave zahtijevati ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovr-292/2023 te da li je nastupila zastara potraživanja koje se u postupku prisilno ostavruje. Dakle, da li su osnovani žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), a koje tužitelj kao ovršenik ističe u žalbi na rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-292/2023.

6. Najprije je potrebno kazati kako je sud utvrdio da bi tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio u roku ostavljenom zaključkom Općinskog suda u Splitu od 11. ožujka 2024. koje prileži spisu pod poslovnim brojem Ovr-292/2023. Naime, zaključak je punomoćnik ovršenika, ovdje tužitelja primio 21. ožujka 2024. dok je tužba podnesena 5. travnja 2024.

7. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem Ovr-292/2023 sud je utvrdio kako je tuženik kao ovrhovoditelj dana 7. veljače 2023. sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave i to ovršne sudske odluke Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv-13699/04 od 26. siječnja 2005. Uz prijedlog tuženik je sudu dostavio ovršnu ispravu te ugovor o tekućem računu broj : 17-28-04087-2 od 17. rujna 2001.

7.1. Čitanjem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-13699/04 od 26. siječnja 2005. sud je utvrdio kako je njime po prijedlogu HVB Splitske banke d.d., a temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, određena ovrha na pljenidbom 1/3 plaće koju ovršenik OJ, [adresa] ostvaruje kod [obrt], obrta za zavarivanje dl. EJ.

7.2. Čitanjem ugovora o tekućem računu broj 17-28-04087-2 od 17. rujna 2001. sud je utvrdio kako je isti sklopljen između Splitske banke dd Split i OJ, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

7.3. Čitanjem ugovora o cesiji br. S029/2015 sud je utvrdio kako je isti sklopljen između Socite Generale – Splitska banka d.d. Split i B" Kapital d.o.o. Zagreb.

7.4. Čitanjem priloga 3 Ugovora o cesiji sud je utvrdio kako je preneseno potraživanje prema ZJ.

7.5. Čitanjem Dodataka I. ugovora o cesiji sud je utvrdio kako cedent na cesionara prenosi i sva prava iz svih i svakog pojedinog rješenja o ovrsi, uključujući i izvršenje - naplatu u svoju korist te ujedno dozvoljava stupanje u postupke i nastavke postupka u njegovu korist.

7.6. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra sud je utvrdio kako je prijašnji naziv tvrtke Socite generale-Splitska banka d.d. bio HVB Splitska banka d.d.

7.7. Čitanjem potvrde sa lista 19 spisa sud je utvrdio kako je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-13699/04 tužitelju dostavljeno putem oglasne ploče suda 1. prosinca 2014.

8. Čitanjem prijedloga za promjenu sredstva ovrhe od 13. ožujka 2015., sud je utvrdio kako je po prijedlogu tuženika doneseno rješenje pod poslovnim brojem Ovr- 6900/15, a kojim je ovrha, uslijed nemogućnosti provedbe na prijašnjem predmetu ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika.

8.1. Čitanjem potvrde sa lista 49 spisa sud je utvrdio kako je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-6900/15 od 19. kolovoza 2015. tužitelju dostavljeno putem oglasne ploče suda 19. listopada 2015.

8.2. Čitanjem potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS koju je izdala FINA 24. lipnja 2021. (list 110 spisa) sud je utvrdio kako je za osnovu za plaćanje Ovr-6900/15 utvrđena nemogućnost izvršenja.

9. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Ovršna isprava je rješenje o ovrsi koje je donio Općinski sud u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-13699/04 dana 26. siječnja 2005. koje je ovršeniku (ovdje tužitelju) dostavljeno 1. prosinca 2014.

11. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se zastarni rok propisan odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.

11.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.2. Prema odredbi članka 245. st. 1. ZOO-a zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku,zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

12. Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 17. kolovoza 2004. sudu podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je donesno pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-13699/04 od 26. siječnja 2005. kojim je ovrha određena na plaći ovršenika.

12.1. Nadalje, u predmetnom postupku je povodom prijedloga tuženika od 13. ožujka 2015., doneseno rješenje pod poslovnim brojem Ovr-6900/15,a kojim je ovrha, uslijed nemogućnosti provedbe na prijašnjem predmetu ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika.

12.3. Ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tuženika obustavljena je rješenjem rješenjem Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-6900/2018-18 od 6. svibnja 2022. i to iz razloga što je Financijska Agencija osnovu prestala izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to dana 4. kolovoza 2018., a o čemu u spisu i prileži potvrda Finanacijske Agencije (list 110 spisa poslovni broj Ovr-6900/2015). Predmetno rješenje tuženiku je dostavljeno 12. svibnja 2022.

12.4. S obzirom da je tuženik prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-292/2023 podnio 7. veljače 2023., jasno je da u razdoblju od 21. svibnja 2022. (kada je rješenje kojim se obustavlja postupak postalo pravomoćno) pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao rok od deset godina propisan odredbom članka 233. st. a ZOO-a.

13. Kako u konkretnom slučaju nije došlo do zastare glavnog potraživanja, tako zastara nije mogla nastupiti niti prema sporednom potraživanju zateznih kamata. Napominje se kako iz rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-13699/04 i Ovr- 6900/15 proizlazi kako je istima ovrha određena i radi naplate zakonske zatzene kamate.

14. Za napomenuti je kako tužitelj krivo cijeni da bi se uslijed obustave postupka u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-6900/15 u pogledu pravnog pitanja nastupa prekida zastare trebale primijeniti odredbe članka 242. ZOO-a, ovo jer tuženik/ovrhovoditelj nije odustao od svojeg zahtjeva niti mu je zahtjev odbačen ili odbijen. U ovom konkretnom predmetu Financijska Agencija je prestala postupati po tuženikovoj/ovrhovoditeljevoj osnovi za plaćanje jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbama ZOPNS-a, insolventost dužnika, a na koje ovdje tuženik nije mogao utjecati. Zbog navedenog je ovrha i trebala biti obustavljena jer u situaciji kada tijelo koje provodi ovrhu na novčanim sredstvima po osnovi prestane postupati ovrhovoditelj nema na raspolaganju nikakve druge pravne ili ovršne radnje koje bi mogao predložiti. osobito kod činjenice da je u ovom postupku tuženik već mijenjao predmet i sredstvo ovrhe. Utoliko ne može doći ni do primjene odredbe članka 243. ZOO-a

15. Valja još kazati i to kako ni odredbe OZ-a ne propisuju da bi ovrhovoditelj, nakon "isknjiženja" osnove za plaćanje, u određenom roku trebao podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu/prijedlog za ovrhu.

15.1. Naime, ovrhovoditelj nema mogućnost jednom isknjiženu osnovu za plaćanje opet zavesti u Očevidnik već je dužan podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno novi prijedlog za ovrhu, a što je u ovom predmetu i učinio. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.

16. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

17. Ponovno je potrebno ponoviti kako je ovršna isprava u ovom postupku pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-13699/04 a kojim je ovrha određena na plaći ovršenika, ovdje tužitelja i koji je označen kao OJ, [adresa].

17.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ranijeg dužnika proizlazi da je OJ sa adresom [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] korisnik tekućeg računa br. 17-28-04087-2, dok iz priloženog ugovora o tekućem računu tog broja proizlazi kako je korisnik NJ, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

17.2. U prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ovršenik je identično označen uz naznaku i osobnog identifikacijskog broja koji glasi: [osobni identifikacijski broj].

17.3. Uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije koja prileži listu 39 spisa Ovr- 6900/2015 sud je utvrdio kako je OJ rođen **.**.1955. u [adresa] te da je njegov OIB: [osobni identifikacijski broj] (identično kao u prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe) dok je njegov JMBG: [jedinstveni matični broj građana] (identično kao u izvatku iz poslovnih knjiga te u ugovoru o tekućem računu). Također je vidljivo kako je njegovo prebivalište od 10. svibnja 1984. na adresi [adresa], a koja adresa je navedena i u izvatku iz poslovnih knjiga te u ugovoru o tekućem računu.

17.4. Stoga sud zaključuje kako je tužitelj u ovom postupku upravo ovršenik iz postupka Ovr-292/2023, odnosno Ovr-6900/2015.

18. Nadalje, odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 73/17) mijenjan je čl. 209. OZ/12 na način da čl. 209. st. 8. OZ/12 glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. ovog Zakona.

18.1. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ/12 između ostalog je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

18.2. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje tužitelja prema društvu Socite Generale – Splitska banka d.d. (ranije HVB Splitsak banka d.d.) temeljem ugovora o cesiji od 3. lipnja 2015. i njegovih dodataka i priloga, sukladno odredbama čl. 80.-87. ZOO-a, a sud je utvrdio kako je upravo ovdje tužitelj sa tim društvom sklopio ugovor o tekućem računu.

18.3. Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citirane odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a. U konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za ovrhu u postupku Ovr-292/2023 iniciran novi ovršni postupak od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

19. Kako dakle nije nastupila zastara predmetnog potraživanja i kako je tuženik ovlašten isto potraživati i provesti postupak ovrhe prema tužitelju, to je ovrha određena rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-292/2023-5 od 29. siječnja 2024. dopuštena.

20. Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u točki I. izreke.

21. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

22. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), pristup na ročište od 24. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) uvećano za zatraženi PDV, dakle ukupno 500,00 eura.

22.1. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište od 15. listopada 2024. jer na isto nije pristupio.

23. Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Split, 14. travnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku