REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-325/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SISAK, OIB 08686015790, Sisak, Rimska 26, kojeg zastupa punomoćnica Lana Kostanjšek, odvjetnica u Sisku, Kranjčevićeva 5/1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.513,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. veljače 2008. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 95.853,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2007. do isplate.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.513,73 EUR za razdoblje od 29. travnja 2007. do 11. veljače 2008. kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.852,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2011. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

V Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice od 21.832,90 EUR za razdoblje od 12. veljače 2008. do 11. travnja 2012., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice od 21.832,90 EUR za razdoblje od 12. veljače 2008. do 25. travnja 2012. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanjem zateznih kamata na plaćeni iznos glavnice u ukupnom iznosu od 43.665,80 EUR, za razdoblje od 29. travnja 2007. do

11. veljače 2008. kao neosnovan.

VII Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.706,50 EUR, s zateznim kamatama od 14. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Sisku dana 18. ožujka 2010. tužbu protiv tuženika u kojoj je predmet spora zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguravatelj isplati osigurninu na temelju police osiguranja imovine zbog rizika – požara na osiguranoj imovini, koji požar se dogodio 29. travnja 2007.

2. Općinski sud u Sisku se rješenjem poslovni broj P-468/2010 od 23. srpnja 2010. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se spis po pravomoćnosti rješenja o nenadležnosti ustupiti Trgovačkom sudu u Sisku kao stvarno nadležnom za daljnje postupanje. Stupanjem na snagu Zakona o područjima i sjedištima sudova (˝Narodne novine˝ broj 144/10), u cilju racionalizacije, samostalni sisački sud pripojen je Trgovačkom sudu u Zagrebu.

3. Po provedenom postupku ovaj sud je dana 17. listopada 2014. pod poslovnim brojem P-2116/2011 donio presudu kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 189.294,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 105.746,40 kn (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 157.576,75 kn (točka IV. izreke) te zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 158.691,10 kn (točka V. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 641.156,90 kn (točka VI. izreke), kao i tužbeni zahtjev pod točkom II, kojim je tužitelj tražio zakonske zatezne kamate i to na iznos od 164.500,00 kn tekuće od 29. travnja 2007. do 11. travnja 2012. te na iznos od 164.500,00 kn tekuće od 25. travnja 2012. do isplate (točka VII. izreke).

4. Po podnesenim žalbama obiju parničnih stranaka Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dana 6. veljače 2019. pod poslovnim brojem Pž-2075/2015 donio presudu kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama III., IV., VI. i VII. izreke (točka I. izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., i V. izreke te je suđeno na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 189.294,10 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 65.475,47 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 112.018,63 kn (točka IV. izreke). Uz obrazloženje da tuženik nema pravni interes žaliti se protiv dijela presude u kojem je uspio u sporu, sukladno čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku, žalba je u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI. i VII. izreke odbačena kao nedopuštena.

5. Povodom tužiteljeve revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1873/2019 od 7. ožujka 2023. ukinuo drugostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Nakon ispitivanja prvostupanjske presude u ponovljenom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dana 09. siječnja 2024. rješenjem pod poslovnim brojem Pž-4225/2023 u cijelosti ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2116/2011 od 17. listopada 2014. i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

7. Konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja sadržan je u podnesku koji datira od 20. svibnja 2024. (list 389 i 390 spisa).

8. Obzirom na sadržaj isprava u spisu i provedene dokaze, ovaj sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- tužitelj je zaključio s tuženikom ugovor o osiguranju – policu br. [broj police], u kojem je kao predmet osiguranja obuhvaćena stambena zgrada sa stanovima i poslovnim prostorima, zajedničkim dijelovima i ugrađenom opremom u Sisku, Obrtnička br. 6, u kojem je ugovoren rizik od požara i nekih drugih opasnosti;

- predmetna zgrada imala je 10 stanova;

- dana 29. travnja 2007. (u osiguranom razdoblju) izbio je požar na osiguranom objektu, pri čemu je u potpunosti izgorjelo potkrovlje, stanovi na prvom katu su oštećeni, djelomično je urušen strop, a zidovi su natopljeni vodom;

- u trenutku predmetnog štetnog događaja tužitelj Grad Sisak je bio vlasnik stanova broj: 1, 3, 5, 6, 8, 9 i 10 kao posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa] izgrađene na čest.br. 1688/2 površine 232 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- Ugovorima o kupoprodaji nekretnine sklopljenim između tužitelja, te JT, DT i RT (tri ugovora) Grad Sisak je kupio predmetne stanove u cilju rješavanja stambenog pitanja kao mjere socijalne skrbi, budući da su se stanovi nalazili u opožarenoj zgradi u [adresa];

- odredbom čl. 6. predmetnih ugovora prodavatelji su se odrekli prava na potraživanje naknade štete po policama osiguranja koje su predmet ovog postupka;

- iz mišljenja vještaka Juraja Cvetnića, proizlazi da nema ekonomske opravdanosti kuću obnavljati prema tadašnjem načinu gradnje te je njegovo utvrđenje da je nastala totalna šteta u iznosu od 1.130.423,00 kn;

- tuženik je dopisom od 12. veljače 2008. ponudio tužitelju iznos od 203.627,94 kn, a u slučaju da se dokaže da se gradi novi objekt ponuđen je iznos od 574.479,51 kn;

- tuženik je isplatio tužitelju iznos od 329.000,00 kn;

- prema nalazu i mišljenju ˝Instituta IGH˝ od 11. studenog 2013. utvrđena je stvarna vrijednost opožarenog objekta na dan 15. srpnja 2006. u iznosu od 518.294,10 kn.

9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj rješidbi od dana 09. siječnja 2024. pod poslovnim brojem Pž-4225/2023 prvenstveno utvrdio neosnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Ističe kako spisu prileži vlasnički list za predmetnu nekretninu iz kojeg je razvidno da je predmetna zgrada imala 10 stanova. Također navodi da spisu prileže i tri Ugovora o kupoprodaji nekretnine između tužitelja, te JT, DT i RT kojim je Grad Sisak kupio predmetne stanove. Dodaje da su se odredbom čl. 6. predmetnih ugovora prodavatelji odrekli prava na potraživanje naknade štete po policama osiguranja koje su predmet ovog postupka. Poziva se i na okolnost da je tuženik tijekom ovog sudskog postupka platio upravo tužitelju Gradu Sisak na račun nesporni dio štete u iznosu od 329.000,00 kn.

10. Ono što viši sud drži spornim je utvrđenje visine osigurnine. Pojašnjava da je prvostupanjski sud donio odluku o visini osigurnine na temelju nalaza i mišljenja Instituta IGH koji je izračunao stvarnu štetu na objektu od 526 m[2] u iznosu od 518.294,10 kn, ali da iz police osiguranja koja je temelj tužbenog zahtjeva proizlazi da je osigurana površina od 338 m[2] , a koju kao takvu i sam tužitelj navodi u tužbi. Dodaje kako je potrebno zatražiti odgovarajuće razjašnjenje od Instituta IGH ili valjano obrazložiti iz kojeg razloga bi se prihvatio izračun IGH za površinu od 526 m[2] .

11. Nadalje, sporan je i dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na trošak raščišćavanja i rušenja zgrade, sve vezano uz tumačenje odredbe čl. 3. i čl. 52. Uvjeta za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost. Ovo stoga što čl. 31. navedenih Uvjeta u st. 3. ne propisuje osigurane rizike dopunskog osiguranja (isto propisuje st. 2.) nego propisuje da se osiguranjem kada se dogodi osigurani slučaj pokrivaju i troškovi nastali pri raščišćavanju i rušenju u vezi s nastalim osiguranim slučajem na osiguranoj stvari. S tim u vezi se ističe da odredba čl. 52. Uvjeta propisuje način obračuna naknade.

12. Na ročištu održanom pred ovim sudom dana 05. prosinca 2024. punomoćnici parničnih stranaka učinili su nespornim za potrebe predmetnog postupka da osigurana površina prema polici broj [broj police] (prema kojoj je postavljen konačni tužbeni zahtjev i u odnosu na koju tuženik priznaje pasivnu legitimaciju) iznosi 338,25 m[2] ,[2] a koja površina je uvećana za 20% (prema polici) što predstavlja površinu od 405,90 m .

13. Na istom ročištu, a obzirom na uputu višeg suda sadržanu u rješenju poslovni broj Pž-4225/2023 od 09. siječnja 2024., saslušan je sudski vještak Nevena Hrnjak Ajduković. Ista je u svom iskazu u bitnom navela da se njoj u zadatku vještačenja nije spominjao obračun na temelju polica osiguranja nego da joj je bio zadatak utvrditi stvarnu vrijednost cijelog objekta na dan ugovora o osiguranju od 15. srpnja 2006. Istakla je kako je točno da se radi o polici osiguranja br. [broj police osiguranja] te da je izračunala statičku vrijednost cijelog objekta, a koja vrijednost je bazirana na vrijednosti kvadrata neto korisne površine objekta prema procjeni vrijednosti neto korisne površine u ukupnom iznosu od 526 m[2] . Pojasnila je da je jedinična cijena kvadrata u iznosu od 133,48 EUR množena sa 526 m[2] te je dobivena ukupna vrijednost građevine na datum police u iznosu od 70.210,48 EUR. Na poseban upit suda vještakinji kolika bi bila ukupna vrijednost građevine na datum police ukoliko se jedinična cijena kvadrata množi sa površinom iz police, odgovorila je da se dobije iznos od 54.179,53 EUR/408.215,67 kn.

14. Nakon što se vještakinja očitovala na zapisnik, kvalificirani punomoćnik tuženika je iskazao da je upravo na takvu utvrđenu vrijednost tuženik izvršio plaćanje nespornog iznosa od 329.000,00 kn/43.665,80 EUR, a što nije sporno između stranaka. Iznio je mišljenje da potraživanje tužitelja u svakom slučaju ne može biti veće od te razlike u iznosu od 10.513,73 EUR.

15. Vještakinja se u svom iskazu također očitovala o visini troška raščišćavanja i rušenja zgrade u skladu s čl. 52. Uvjeta za osiguranje od rizika požara i nekih dugih rizika na neku novu vrijednost, pri čemu je navela da je čišćenje obavljeno na licu mjesta, ali je materijal neupotrebljiv. Mišljenja je da je čišćenje bilo opravdano.

16. Ovaj sud, a obzirom na stanje spisa i rješidbe koje istom prileže, nastojeći izbjegavati prekomjerno ponavljanje već ranije iznesenih činjenica i utvrđenja, prvenstveno navodi da je pravna osnova u konkretnom slučaju Ugovor o osiguranju imovine po polici broj [broj police], čiji sastavni dio su i Uvjeti za osiguranje. Sukladno sadržaju Uvjeta (čl. 51. st. 3, čl. 50. st. 1., čl. 48. st. 1. toč. 1., čl. 46. u svezi sa čl. 26. st. 1.) iznos ugovorene osigurnine jednak je iznosu obveze u visini stvarne vrijednosti, umanjene za vrijednost ostataka.

Nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije nakon nastanka osiguranog slučaja gradio novi objekt u roku od tri godine niti je izvodio bilo kakve građevinske radove. Sama starost objekta u vrijeme nastanka požara je bila preko 80 godina.

17. Glede izvršene uplate od strane tuženika napominje se da je isti dva puta uplatio 164.500,00 kn, i to 11. travnja 2012. i 25. travnja 2012. (list 130 i 131 spisa). Te se uplate temelje na nalazu sudskog vještaka Ivana Martića od 18. lipnja 2012., izrađenog po nalogu tuženika, sukladno kojem građevinska vrijednost predmetne zgrade iznosi 329.000,00 kn.

18. Ocjena je ovog suda da tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate na plaćeni dio glavnice.

19. Kao što to ističe i drugostupanjski sud, za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu mjerodavna je odredba čl. 943. st. 4. (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 943. st. 1. i 2. ZOO-a (čl. 19. Općih uvjeta tuženika). Odredbom čl. 943. ZOO-a, određeno je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

20. Dakle, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je osiguratelj primio obavijest o osiguranom slučaju (ne od dana nastanka istog). Obzirom na dostupne isprave vezane uz tu činjenicu, sud napominje da je 12. veljače 2008. prvi relevantan datum u spisu vezan uz saznanje osiguratelja o osiguranom slučaju, a što je potvrdio i kvalificirani punomoćnik tužitelja na ročištu održanom dana 20. ožujka 2025. rekavši da je 12. veljače 2008. prvi relevantan datum u spisu od kojeg bi se mogle računati zatezne kamate. Stoga je odlučeno kao u stavku V i VI izreke presude.

21. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svog rješenja od 09. siječnja 2024. ističe da se u konkretnom slučaju obveza odnosi na Ugovor o osiguranju koji je trgovački ugovor. U tom smislu suđena je zatražena kamatna stopa.

22. Predmetnom spisu prileži više vještačkih nalaza i mišljenja. Nakon što su izneseni prigovori na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke AT, sud je na ročištu održanom dana 03. srpnja 2013. odredio novo vještačenje, a za vještaka je imenovan Institut IGH (list 160 spisa).

23. Prema sadržaju nalaza Instituta IGH, izrađenog po Neveni Hrnjak Ajduković, stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo i procjenu nekretnina, neto korisna površina predmetne građevine (cijelog objekta) iznosi 526 m[2] te stvarna šteta na tom cijelom objektu iznosi 518.294,10 kn/68,789,44 EUR. Međutim, ukupno osigurana površina po polici br. [broj police] je manja odnosno površina osigurane zgrade sa stanovima i poslovnim prostorima, zajedničkim dijelovima zgrade i ugrađenom opremom iznosi 338 m[2] odnosno 405,90 m – uvećanje od 20% prema polici (osigurana površina naznačena je i od samog tužitelja u historijatu tužbe, a tu visinu osigurane površine učinili su nespornom i punomoćnici parničnih stranaka na ročištu održanom 05. prosinca 2024). Umnožak te površine i stvarne vrijednosti građevine po m[2] na dan zakjučenja ugovora o osiguranju (tabelarni prikaz na listu 173 spisa) iznosi 333.048,30 kn/44.203,10 EUR. Naime, utvrđeno je da vrijednost građevine za 1m[2] iznosi 985,35 kn/133,48 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi da opožareni ostaci nemaju nikakvu vrijednost, tako da ukupnu štetu na građevini zapravo čini njezina stvarna vrijednost.

24. Na ročištu održanom dana 20. ožujka 2025. parnične stranke učinile su nespornim da umnožak također nesporno utvrđene površine osigurane površine od 405,90 m[2] sa od vještaka utvrđenom vrijednosti građevine za 1m u iznosu od 133,48 EUR predstavlja iznos od 54.179,53 EUR, a da je tuženik uplatio iznos od 43,665,80 EUR (dva puta uplatom od po 21.832,90 EUR), slijedom čega razliku predstavlja iznos od 10.513,73 EUR. Stoga je upravo taj iznos od 10.513,73 EUR ovaj sud ocijenio kao iznos za koji je tuženik još u obvezi tužitelju isplati osigurninu na temelju police osiguranja imovine zbog rizika – požara na osiguranoj imovini, koji požar se dogodio 29. travnja 2007. U tom smislu odlučeno je kao u stavku I izreke presude. Vezano uz odluku glede početka tijeka zateznih kamata ovaj sud se poziva na toč. 20 predmetnog obrazloženja.

25. Vezano uz zahtjev tužitelja za isplatu za izvršene radove radi raščišćavanja i rušenja zgrade, ovaj sud navodi da isti prvotno zatraženi na ročištu održanom 03. srpnja 2012. (uz podnesak od 02. srpnja 2010.), i to u visini od 29.028,00 kn, kada je konstatirana uplata tuženika na ime naknade štete u iznosu od 329.000,00 kn. Naime, iznos od 29.028,00 kn tužitelj je isplatio izvođaču radova HT, vl. uslužnog obrta [obrt] iz [adresa], temeljem računa br. 10-360-000107 od 31. prosinca 2010. (list 118 spisa). Uplatu po navedenom računu tužitelj je izvršio 24. veljače 2011. (list 152 spisa). Glede prava tužitelja na naknadu troška rašćišćavanja i rušenja zgrade ovaj sud upućuje na tumačenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz rješidbe od dana 09. siječnja 2024. pod poslovnim brojem Pž-4225/2023 (točka 17). Nadalje, prema čl. 52. Uvjeta za osiguranje osiguratelj naknađuje nužne izdatke za raščišćavanje i rušenje u svezi s nastalim osiguranim slučajem na osiguranoj stvari najviše do 3% od iznosa osiguranja odnosno od stvarne vrijednosti oštećenog objekta, s time da u troškove raščišćavanja spadaju nužni izdaci za raščišćavanje i čišćenje mjesta na kome je šteta prouzročena, kao i izdaci za odvoz ogorina, šute i mulja do najbližeg mjesta dopuštenog istovara. Obzirom na navedeno kao i utvrđenja višeg suda glede osnovanosti tužitelja na taj trošak, to je ovaj sud odlučio kao u stavku IV izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

27. Obzirom na djelomičan uspjeh u sporu proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 13%, dok je u preostalom dijelu u sporu uspio tuženik (u omjeru od 87%). Omjer uspjeha u parnici sud je odredio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Nadalje, visinu troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje.

28. Visina naknade utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8., 9. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zahtjeve za naknadu troška koji prileže spisu.

29. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava podneska/odgovora na tužbu u iznosu od 2.258,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 14. travnja 2011. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podneska od 5. rujna 2011. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu održanom 6. rujna 2011. u iznosu od 2.258,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 21. listopada 2011. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 2. veljače 2012. u iznosu od 2.258,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 2. veljače 2012. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podneska od 8. ožujka 2012. u iznosu od 2.258,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 9. ožujka 2012. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podneska od 3. srpnja 2012. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu držanom 3. srpnja 2012. u iznosu od 2.258,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 7. svibnja 2025. u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održano 8. svibnja 2013. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 3. srpnja 2013. u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 16. srpnja 2013. u iznosu od u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 23. prosinca 2013. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 17. veljače 2014. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu održanom 19. veljače 2014. u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 16. rujna 2014. u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 2. listopada 2014. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 17. listopada 2014. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife), sastav žalbe od 22. listopada 2014. u iznosu od 626,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife – neovisno o vrijednosti predmeta spora taj iznos je tražen Troškovnikom), pristup ročištu održanom 10. srpnja 2024. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 26. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 4. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), pristup ročištu održanom 5. prosinca 2024. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 13. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 20. ožujka 2025. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za PDV, predujam troškova na ime vještačenja u iznosu od 1.990,84 EUR i troškove na ime sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 905,70 EUR ukupno iznosi 36.141,54 EUR. Obzirom da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 87%, to istom pripada na ime troškova parničnog postupka iznos od 31.443,13 EUR.

30. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za pristup ročištu održanom 14. travnja 2011., 2. veljače 2012., 8. svibnja 2013., 13. veljače 2025. jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Naime, da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja. Samo izjave stranaka da ostaju kod dosadašnjih navoda ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Tuženik je djelomično odbijen sa zahtjevom za sastav podneska od 5. rujna 2011., 3. srpnja 2012., 17. veljače 2014. budući da su isti predani na ročištima te je tuženik navode iz tih podnesaka mogao iznijeti i na predmetnim ročištima za pristup kojima mu je priznata nagrada u punom iznosu. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav podnesak od 23. prosinca 2013., 26. studenog 2024. jer su isti ocijenjeni kao vrsta podneska u smislu Tbr. 8/3 Tarife. Tuženik je djelomično odbijen sa zahtjevom za pristup ročištu održanom 2. listopada 2014. budući da je isto trebalo biti ročište za objavu presude, a koja objava nije održana. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za sastav odgovora na žalbu i odgovora na prijedlog za reviziju jer taj trošak po ocjeni ovog suda nije bio potreban radi vođenja parnice.

31. Temeljem članka 164. ZPP-a, a obzirom na zahtjev iz Troškovnika, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 14. travnja 2011. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podneska od 18. travnja 2011. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 6. rujna 2011. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 9. rujna 2011. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 12. listopada 2011. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 2. studenog 2011. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu održanom 2. veljače 2012. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 9. ožujka 2012. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 3. srpnja 2013. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 3. srpnja 2012. u iznosu od u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu održano 8. svibnja 2013. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podnesak od 24. svibnja 2013. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 3. srpnja 2013. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podnesak od 27. siječnja 2014. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 19. veljače 2014. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 7. ožujka 2014. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), pristup ročištu održanom 16. rujna 2014. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav žalbe od 29. listopada 014. u iznosu od 2.075,00 EUR (Tbr. 10/1 Tarife), sastav podneska od 18. studenog 2014. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 03. ožujka 2015. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sastav revizije u iznosu od 2.490,00 EUR (Tbr. 10/5 Tarife), sastav podneska od 20. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 26. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), pristup ročištu održanom 10. srpnja 2024. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 5. prosinca 2024. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife), pristup ročištu održanom 13. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), pristup ročištu održanom 20. ožujka 2025. u iznosu od 1.660,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife), što uvećano za PDV, troškove na ime vještačenja u iznosu od 883,94 EUR i troškove na ime sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.820,35 EUR ukupno iznosi 36.435,54 EUR.

32. U odnosu na dio troškova postupka koje je sud ocijenio neosnovanim za tužitelja upućuje se na toč. 30. obrazloženja i navode koji se odnose na tuženika, uz napomenu da je tužitelj tražio i naknadu troškova za sastav podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje postupka niti je riječ o odvjetničkoj radnji za koju je propisana nagrada (požurnica). Obzirom da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 13%, to istom pripada na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.736,63 EUR. Prijebojem troškova parničnog postupka parničnih stranaka dobiva se iznos od 26.706,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke.

Zagreb, 14. travnja 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- Odvj. Lana Kostanjšek, Sisak, Kranjčevićeva 5/1

- Odvj. Denis Lauc, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara