REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
Posl. broj: Pn-40/2019-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici iz Splita protiv tužene Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi naknade štete, dana 14. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 4.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29.stavak 2 Zakona o obveznim odnosima,koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 25.XI.2015.pa do isplate. 2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".
II. Nalaže se tužitelju su da u roku od 8 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženoj iznos od 600,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene (listovi 1-4 spisa).
1.1. Tužitelj je odvjetnik.
1.2. Protiv tužitelja je tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu provelo kazneni postupak koji se vodio pred tuženikovim Županijskim sudom u Splitu pod brojem K.16/2001. Tužitelj je lišen slobode dana 15. IX.1996. o čemu je Policijska uprava splitsko dalmatinska sastavila izvješće o lišenju slobode broj 511-12-14-50-KU-1232/1996. Nakon toga je sud donio rješenje o provođenju istrage, pa je sud i proveo istragu protiv tužitelja.
1.3. Nakon završene istrage tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo je protiv tužitelja podnijelo optužnici broj KT.117/96 od 29.XII.2000., pa je tuženikov Županijski sud u Splitu sudio tužitelju u predmetu K.16/01
1.4. Dana 27.6.2014. tuženikov Županijski sud u Splitu je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl.337.st.4.KZH i dr., pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
1.5. Sudac Županijskog suda u Splitu ČČ je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 od 27.VI.2014.
1.6. Hrvatska odvjetnička komora je dana 8.IX.2014.donijela rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom K.16/01 Županijskog suda u Splitu.
1.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo osuđujuću presudu K.16/01 Županijskog suda u Splitu, poučio je županijski sud u Splitu i sudiju ČČ da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.
1.8. Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5.VII. 2017. ukinuto je rješenje od 8.IX.2014. na način da je „ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti".
1.9. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati, nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa je pretrpio štetu. Tužitelj je postupio prema propisu iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku i zatražio je od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete ali je tuženikov zastupnik po zakonu Ljubo Prka, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu odbio zahtjev za
mirno
rješenje
spora
navodeći:
„Obzirom da u postupanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je voden protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala Republika Hrvatska, to u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost RH za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva." Tužitelj ne problematizira to što zamjenik sebi daje kraljevsku množinu („ne nalazimo"). Pri tome tužitelj mora primijetiti da formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istakao, a koja glasi:„ naime, uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je navedeno kojim bi radnjama (činjenjem ili propustom) tijela kaznenog progona podnositelju bila pričinjena šteta", pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.
1.10. U predmetu Županijskog suda u Splitu K.13/2018 tužitelj je kao izabrani branitelj branio IČ, optuženog za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. Kaznenog zakona, za koje je djelo zaprijećena kazna od najmanje 5 godina zatvora. No, nakon donošenja rješenja iz točke 6.ove tužbe tužitelj nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, nije mogao braniti, nije mogao pisati podneske, nije mogao zastupati IČ na ročištima niti sudskim radnjama,pa tako nije mogao: kao branitelj zastupati IČ na raspravi 25.XI.2015., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 4.000 kuna, prema odredbi Tbr.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
2. U odgovoru na tužbu (list 7-9 spisa) tuženik predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu s obzirom na to da se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP).
2.1. Naime, kada se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. priloženu uz tužbu i predmetna tužba evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao sve potrebne element koje sadrži tužba i to u odnosu na zahtjev u pogledu glave stvari i sporednih traženja te dokaza kojim se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, odnosno zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba ne udovoljavaju pretpostavci identiteta spora.
2.2. Naime, kako zahtjev za mirno rješenje spora koji prethodi parničnom postupku mora sadržavati sve ono što treba sadržavati tužba kojom se pokreće taj parnični postupak, sve u smislu odredbi čl. 186. a. i čl. 186. ZPP-a, to činjenica podnošenja podneska naslovljenog zahtjevom za mirno rješenje spora ne znači samim time da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu navedene odredbe čl. 186. a. ZPP-a.
2.3. Također, iznos koji tužitelj potražuje u podnesku naslovljenim zahtjevom za mirno rješenje spora ne predstavlja brojčanu jedinicu u službenoj uporabi u RH (15,170.000 kn) te se dodatno ističe i taj razlog temeljem kojeg je potrebno odbaciti tužbu, jer ista nije podobna za raspravljanje.
2.4. Osim toga, za navesti je da je tužitelj nakon što zastupnik po zakonu tuženika nije udovoljio njegovom podnesku kojeg isti naslovljava zahtjevom za mirno rješenje spora pred Općinskim sudom u Splitu podnio više desetaka tužbi te se navedeni postupci vode primjerice pod poslovnim brojevima P-97/19, Pn-22/19, Pn- 533/19, Pn-95/19, Pn-35/19, Pn-45/19, Pn-31/19, Pn-26/19, Pn-47/19, Pn-55/19, P- 92/19, Pn-21/19, Pn-38/19, Pn-53/19, Pn-37/19, Pn-25/19, Pn-153/19, Pn-161/19, Pn-167/19, Pn-155/19, Pn-33/19, Pn-191/19, Pn-188/19, Pn-330/19, Pn-350/19, Pn- 313/19, Pn-332/19, Pn-326/19, Pn-325/19, Pn-354/19, Pn-352/19, Pn-346/19, Pn- 414/19, Pn-420/19, Pn-32/19, Pn-419/19...). Isto tako tužitelj u podnesku kojeg naziva zahtjev za mirno rješenje spora nije priložio niti jedan dokaz u odnosu na imovinsku štetu koju potražuje.
2.5. Tuženik smatra da je ovako postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a. Naime, za ovakvo postupanje nije bilo nikakvog opravdanja, jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu radi čega se rukovodeći načelom ekonomičnosti postupaka predlaže sudu odrediti spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja.
2.6. Podredno, zastupnik po zakonu tuženika osporava predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže istog odbiti i obvezati tužitelja na podmirenja parničnog troška tuženiku.
2.7. Prvenstveno se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete budući da u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K.13/2018 u kojem je kao izabrani branitelj branio IČ istog nije mogao zastupati na raspravi kao branitelj dana 25. studenog 2015., zbog čega mu je nastupila šteta u iznosu od 4.000,00 kn sukladno Tbr. 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
2.8. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u odvjetničkom uredu ili u odvjetničkom društvu.
2.9. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. (za koje vrijeme je bila na snazi odluka kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva) tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključive u ime i za račun javnog trgovačkog društva.
2.10. Dakle, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće i nastala, bila bi šteta trgovačkog društva, budući da članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakonu o odvjetništvu.
2.11. Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, a koju odluku nije donijela Republika Hrvatska, već Hrvatska odvjetnička komora.
2.12. Ističe se i kako tužitelj nije dokazao da su ostvarene materijalno-pravne pretpostavke odgovornosti tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, jer u postupanju pravosudnih tijela prilikom vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada.
2.13. Na temelju odredbe čl. 59. Zakona o odvjetništvu (NN 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) sud je bio dužan obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru o izricanju osuđujuće presude odvjetniku.
2.14. Dakle, tuženik nije donio odluku kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva, a sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je odbijena optužba nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženika, jer se vođenje kaznenog postupka u slučaju kada je postupak završen odbijajućom presudom ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.
2.15. Isto tako tuženik predlaže sudu odbiti prijedlog tužitelja da se kao svjedoci saslušaju ČČ, i Ljubo Prka, obzirom da tužitelj uopće nije naznačio na koje okolnosti bi isti trebali svjedočiti, a ujedno njihovim eventualnim saslušanjem bi se povrijedile odredbe Ustava Republike Hrvatske, kao i odredbe Zakona o sudovima i Zakona o državnom odvjetništvu kojima se jamči samostalnost i neovisnost sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika prilikom donošenja sudskih i državnoodvjetničkih odluka.
2.16. S obzirom na sve navedeno, predlaže se predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženiku.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 4 spisa), pregledao dopis Hrvatske odvjetničke komore od 14. travnja 2022. godine (listovi 16- 17 spisa), pregledao spis Županijskog suda u Splitu K-16/01 na ročištu od 15. rujna 2022. godine (list 37 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 15. rujna 2022. godine (listovi 37-38 spisa), pregledao spis Županijskog suda u Splitu K-13/2018 na ročištu od 15. siječnja 2025. godine (list 60-61 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da tužitelj zbog odluke o obustavi prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nije obavljao tu djelatnost u određenom razdoblju.
7. Među strankama jest sporno je li tuženik obavezan tužitelju naknaditi štetu koja mu je zbog toga nastala.
8. Tužitelj JČ pok. Marijana, odvjetnik iz Splita, u svom iskazu (listovi 37, 38 spisa) izjavljuje: Ja obavljam poslove odvjetnika od 1. travnja 1982.g. kontinutirano. Međutim, zbog toga što je sudac Županijskog suda u Splitu ČČ Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv mene i dostavio joj presudu Županijskog suda u Splitu K-16/01 od 27. lipnja 2014.g., HOK je 8. rujna 2014.g. donijela rješenje kojim je meni obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer sam oglašen krivim i osuđen presudom K-16/01 Županijskog suda u Splitu. Međutim, Vrhovni sud RH je presudom IKž-646/14 dana 23. svibnja 2017. preinačio spomenutu osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu i odbio optužbu protiv mene.
8.1. Zbog navedenog, u predmetu Županijskog suda u Splitu K-13/2018, u kojem sam ja kao izabrani branitelj zastupao stranku IČ, optuženoga za kazneno djelo ubojstva i čl. 110 KZ-a, meni je u tom predmetu kao njegovom branitelju bilo onemogućeno poduzimanje radnji, pa tako navedenoga branjenika nisam mogao braniti, nisam mogao pisati podneske, nisam ga mogao zastupati.
8.2. Tako ja, kao branitelj, nisam mogao zastupati branjenika IČ na raspravi pred Županijskim sudom u Splitu dana 25. studenog 2015.g. Time je meni nastupila šteta u iznosu od 4.000,00 kn prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obeštećenje na ime te nastale štete zahtijevam ovom parnicom.
8.3. Posebno ističem da branitelj prema našem zakonu može biti isključivo odvjetnik i isključivo odvjetnik kao branitelj može naplatiti naknadu i nagradu za zastupanje kako to propisuje Tbr. 4 Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika.
8.4. Posebno ističem da sam u kaznenom predmetu Županijskog suda u Splitu u predmetu K-16/01 osuđen radi kaznenog djela iz Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela počinjenih u procesu privatizacije i pretvorbe. Tužiteljica je u tom predmetu izmijenila i pravni i činjenični opis na ta djela. Vrhovni sud je preinačio presudu i u presudi je naveo da je sud, Županijski sud u Splitu, presudom kojom me je oglasio krivim, neosnovano i nekritički prihvatio izmijenjenu optužbu, pa je radi toga VSRH odbio optužbu protiv mene. Čim je sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio optužnicu, a posebice s obrazloženjem da je prvostupanjski sud neosnovano i nekritički prihvatio izmjenu optužnice, pokazao je da je prvostupanjski sud djelovao protivno zakonu, pa u tome vidim, i to jest, protupravnost.
Utvrđuje se da daljnjih pitanja tužitelju nema.
9. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju, tj. baš u odnosu na dan 25. studenog 2015. godine nije bio u mogućnosti obavljati dužnost odvjetnika, tj. kao branitelj zastupati IČ u predmetu Županijskog suda u Splitu K-13/2018.
10. Međutim, očito je navedena nemogućnost obavljanja dužnosti odvjetnika uslijedila donošenjem odluke od strane Hrvatske odvjetničke komore.
11. Odvjetnici se obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe (članak 37. stavak 1. Zakona o odvjetništvu; Narodne novine broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21).
12. Iz izloženog proizlazi da je Hrvatska odvjetnička komora samostalna i neovisna organizacija sa svojstvom pravne osobe.
13. Tome dosljedno, odluka kojom je tužitelju obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva jest odluka Hrvatske odvjetničke komore, za koju je odgovorna ona kao samostalna i neovisna organizacija.
14. Osnovan je utoliko prigovor tužene o nedostatku pasivne legitimacije na strani tužene Republike Hrvatske.
15. S druge strane, ne postoji u konkretnom slučaju odgovornost tužene Republike Hrvatske.
15.1. Naime, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti (članak 105. stavak 1. Zakona o sudovima; Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24; u daljnjem tekstu ZS).
16. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu šteta, nastala zbog nemogućnosti obavljanja odvjetništva, bila nanijeta nezakonitim ili nepravilnim radom suca u obnašanju sudačke dužnosti.
16.1. Naime, sudac ili sudac porotnik ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo (članak 8. stavak 2. ZS).
16.2. Tome dosljedno, protivno navodima tužitelja, donošenje presude kojom je tužitelj oglašen krivim u kaznenom postupku u svojoj suštini jest zauzimanje pravnog stajališta, što se nipošto ne može podvesti pod nezakoniti ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti.
17. Prema tome, tužbeni je zahtjev u cijelosti neosnovan.
18. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
19. Tuženik je tako u cijelosti uspio u parnici. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).
20. Tuženiku je, prema izloženom, temeljem citirane zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, priznat sljedeći popisani (list 62 spisa) parnični trošak: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 5. svibnja 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 15. rujna 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. listopada 2023. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 15. siječnja 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. OT), odnosno ukupno iznos od 600,00 EUR.
21. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, 14. travnja 2025. godine
SUDAC
Željko Borić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženoj, po z.z;
