REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kzd-82/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KMP-DO-366/2018 od 10. svibnja 2019. protiv okrivljene AJ, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobroviti djeteta iz članka 173. stavka 1. i povredom djetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 65/15, 61/15, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti zastupnice optužbe ZJ, svjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljene AJ i braniteljice Petre Ambrozić Babić, odvjtnice u Puli, objavljene 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći GJ i KJ, rođena **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju ekonomistica, dobrog imovnog stanja, nieudana, majka jednog maloljetnog djeteta, nije služila vojsku, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivana

k r i v a  j e

što je

od 03. listopada 2017. do kraja travnja 2019., na području Istre, svjesna da svojim postupanjem onemogućuje susrete mlt. kćerke MJ (rođena **.**.2015.) i njenog oca ŠJ i pristajući na to, te svjesna da svojim radnjama može negativno djelovati na odgoj i razvoj mlt. MJ i pristajući na to, otežavala susrete djevojčice i oca na način da nije dozvolila da dijete ima susret s ocem bez majčine nazočnosti iako je znala da je to protivno odlukama Općinskog suda u Puli, nije pripremala dijete za susrete s ocem sukladno uputama CZSS-a i voditeljice mjere nadzora uslijed čega je dijete plakalo i odbijalo susrete, niti na poticaj voditeljice mjere nadzora nije umirivala i upućivala dijete u ono što se događa, u kolovozu i rujnu 2018. u dva navrata u prisutnosti mlt. MJ vikala Nininom ocu i svom bivšem suprugu „da je pedofil, peder, smeće, mama ti je muslimanka“ i verbalno napala očevu novu partnericu i oca govoreći „da je smeće, pedofil, da što dijete jede jer da što zna skuhati mama muslimanka“ u kojim prilikama je djevojčica plakala, jednom prilikom preuzimanja mlt MJ od oca dijete u snu grubo iznijela iz auta i odbacila svojoj majci u ruke te nastavila vikati i pljuvati po automobilu ŠJ što je mlt. MJ jako uznemirilo te je dijete vriskalo od šoka, u nazočnosti mlt. MJ bacila povrće-rajčicu koje je djevojčica nabrala u vrtu kod tate, mlt MJ govorila da je kod tate sve loše i da treba sve razbiti i da će MJ ići s njom u Njemačku i neće više dolaziti kod tate i da ne smije jesti kod tate ništa, a koji sadržaj nije primjeren za dječju dob, i što je sve kod djevojčice izazvalo tugu, strah i plač i čime je prenijela djetetu stav da je otac zločest jer ne sluša mamu,

dakle, nije provodila odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud i centar za socijalnu skrb i zlostavila dijete i na drugi način grubo povrijedila djetetova prava,

čime je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11,

pa se okrivljenoj AJ za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca

za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

te se okrivljena AJ na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e  n a

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

te joj se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljena AJ u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku provjeravanja od dana pravomoćnosti ove presude ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 12. KZ/11.

II. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 12. ZKP/08 okrivljenoj AJ se

i z r i č e

posebna obveza da se uključi u savjetovalište za roditelje kod nadležnog obiteljskog centra, odnosno u Obiteljski centar Istarske županije u Puli.

Ukoliko okrivljena AJ u roku provjeravanja od dana pravomoćnosti ove presude bez opravdanog razloga ne izvrši obvezu koja joj je izrečena na temelju članka 62. stavka 1. točke 12. KZ/11 i u danom roku se ne uključi u savjetovalište za roditelje kod nadležnog obiteljkog centra, sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. ZKP/08 okrivljena AJ je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od troška paušalne svote od 150,00 (sto pedeset) eura te na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troška kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja po prof. Apoloniji Lasan u iznosu od 4.464,00 (četiri tisuće četiristo šezdeset četiri) kune / 592,47 (petsto devedeset dva eura četrdest sedam centi) eura i 416,00 (četiristo šesnaest) kuna / 55,21 (pedeset pet eura dvadeset jedan cent) euro te po dr. Vesni Jovin u iznosu od 5.712,00 (pet tisuća sedamsto dvanaest) kuna / 758,11 (sedamsto pedeset osam eura jedanaest centi) eura i 69,01 (šezdeset devet eura jedan cent) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj KOZ-DO-366/2018 od 10. svibnja 2019. protiv okrivljene AJ (u daljnjem tekstu okrivljenica), zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jednog kaznenog djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

2. Optužnica državnog odvjetnika potvrđena je rješenjem ovog suda poslovnog broja Kovm-100/19 od 18. lipnja 2019.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka donesena je presuda poslovnog broja Kzd-53/19 od 21. ožujka 2023. koja je po žalbi okrivljenice ukinuta rješenjem Župainskog suda u Zagrebu poslovnog broja Kžzd-79/2024-4 od 4. lipnja 2024. i predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Na raspravi održanoj 8. travnja 2025. okrivljenica pozvana da se izjasni o osnonanosti optužnice, izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se stavljaju na teret.

5. Iznoseći obranu, izjavila je da je sve započelo od donošenja prve privremene mjere u veljači kada je dijete imalo dvije godine. Mjera se provodila u vrtiću s obzirom da je dijete u rujnu krenulo u vrtić, budući da s ocem nije imala nikakav odnos niti kontakte s njim. Sud je donio odluku da se viđanja oca i djeteta vrše uz nadzor, i za nadzornika je imenovana PJ. Viđanja su se odvijala srijedom, dva sata u vrtiću nakon radnog vremena vrtića i otac bi dolazio u vrtić, kao i PJ i ona. S obzirom da je u mjeri doneseno da se odnosi odvijaju samo s ocem, zna da ona nije smjela biti tamo, ali da je postojao dogovor između nje i nadzora, odnosno PJ koja ju je zamolila može li biti barem dva puta da se dijete privikne na oca, a zatim da se udalji. Bila je dva puta, i pokušavala se udaljiti, ali je dijete bilo uznemireno i plakalo je te ga je smirivala onako kako je dobivala upute od centra za socijalnu skrb i PJ. Zatim je svaki slijedeći put dovezla dijete u vrtić i otišla. Susreti su se odvijali tako da ju je PJ većinu puta zvala da dođe po dijete jer plaće, uznemireno je i pita za mamu, te se tako vratila po dijete. Prilikom jednog susreta dovezla je dijete u vrtić i bivši suprug je na jedan od susreta doveo svoju novu partnericu ĐJ te je dijete bilo dosta uplašeno i uznemireno i odmah je počelo plakati. Dok su bivši suprug i PJ dijete uveli u vrtić, a s obzirom da je plakalo, htjela ga je smiriti, no ĐJ joj je zatvorila vrata vrtića pred nosom i držala vrata kako ne bi ušla u vrtić te joj se dala u lice i izvrijeđala ju. Na to su bivši suprug i PJ otvorili vrata, uzela je dijete i otišla. Nadalje, u jednoj situaciji bivši suprug ju je prijavio da ga je izvrijeđala kada je dijete dovezao kući, ističući da je bila nedjelja ujutro, MJ se probudila bez volje i nije joj bio dan, što je porukom napisala bivšem suprugu jer je bio dan kada ide kod oca, i bivši suprug je došao po nju, a s njim je bila i ĐJ. Uzeo je dijete te je nakon sat vremena poslao poruku da dijete plače i da ju ne može smiriti te da će ju dovesti natrag, što je i učinio. Tada su u autu bili ĐJ i Robertov otac koji joj je dao dijete koje je bilo uznemireno i plakalo je. Uzela ga je u naručje, na što ju je ŠJ izvrijeđao govoreći joj da je ona kriva što dijete plaće govoreći joj ružne riječi, na što se nije obazirala, već je otišla u kuću.

6. Odgovarala je na pitanja pa je na pitanje braniteljice izjavila da nije izvrijeđala ŠJ niti njegovu partnericu, da nije nikada ŠJ rekla da je pedofil, peder, smeće, da mu je mama A, a niti je ikada verbalno napala njegovu partnericu i oca govoreći im da su smeće, pedofil, da što dijete jede, da što zna kuhati mama A. Nije nikada pljunula ŠJ niti njegovu partnericu, a niti je pljunula na auto.

7. Pojasnila je događaj drugog susreta kada je MJ otišla kod oca, nabrala je mare cherry rajčice, zna da je jednu vrećicu nabrala za PJ, a jednu za sebe tako da je jednu pustila kod PJ, a jednu je donijela kući. Pitala ju je želi li ih jesti, na što joj je MJ rekla da ne želi, stavila ih je u frižider za neki drugi dan, no drugi dan su te rajčice bile pokvarene pa su se suglasile da ih bace u smeće. Nadalje, nikada nije imala namjeru odseliti se u Njemačku niti je to ikome ogovorila. U razdeblju od listopada 2017. do travnja 2019. bila je zaposlena u knjigovodstvenom uredu u Rovinju.

8. Na pitanje je li pripremala dijete za susrete s ocem, odgovorila je da je, da je svaki put prije susreta s ocem rekla da će danas doći tata u vrtić, da želi biti s njom, da želi puno vremena provoditi s njom, da mu je to važno u životu i da će se igrati. Na pitanje kakav je odnos MJ imala s ocem, odgovorila je da prije izdavanja mjere o susretima i druženjima uz nadzor MJ nije imala nikakav odnos obzirom da je odselila kada je MJ imala osam mjeseci, da otac MJ nije čuo i vidio tri mjeseca te je inzistirala ga zvati i pitati ga želi li vidjeti i čuti MJ, na što joj je rekao da želi, pa je dva dana u tjednu dolazila vlakom u Pulu kako bi ŠJ proveo vrijeme s djetetom. Na pitanje kako su izgledali ti susreti, odgovorila je da je dijete bilo malo i da susreti nisu izgledali nikako. Na pitanje kakav je danas odnos MJ i oca, odgovorila je da ŠJ nije čuo niti vidio dijete od 24. prosinca 2020. kada je prestao dolaziti, zvati i pitati za dijete. Pokušala je kontaktirati s ŠJ, međutim rekao je da ne želi, da je dijete uznemireno i da ne želi da dolazi kod njega.

9. Na pitanje državnog odvjetnika, a glede pitanja braniteljice je li i kako je pripremala dijete za susrete i viđanja s ocem, pred sudom iskazivala drugačije od iskaza pred policijom 9. travnja 2019., okrivljenica je odgovorila da je to bilo tako kako je rekla pred sudom, da je rekla djetetu da će se ići vidjeti s ocem jer da joj je on tata.

10. U postupku je pročitana obavijest Centra za socijalnu skrb Rovinj s pripadajućom dokumentacijom (list 1 do 31 spisa), rješenje Općinskog suda u Puli broj P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. (list 4 spisa) i rješenje Općinskog suda u Puli broj P Ob-195/17 od 14. kolovoza 2018. (list 29 spisa). Pročitana je se dokumentacija Centra za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno (list 77 do 87 spisa) te su ispitani svjedoci ŠJ (list 98 do 101 spisa), PJ (list 118 do 121 spisa), ČJ (list 121 do 123 spisa), SJ (list 123 do 125 spisa), NJ (list 125 do 127 spisa), GJ (list 131 do 133 spisa), DJ (list 133 do 135 spisa) i ĐJ (list 138 do 140 spisa). Provedeno je kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje mlt. MJ po vještakinjama prof. Apoloniji Lasan i dr. Vesni Jovin (list 143 do 153) te su vještakinje ispitane pred sudom (list 174 i 175 spisa).

11. Iz Obavijesti Centra za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno od 6. rujna 2018. vidljivo je da je Centar 13. studenog 2017. od Centra Pula dobio ustup spisa za predmet mlt. MJ, mišljenje suda u postupku razvoda braka te da su se u spisu dobila saznanja da je majka mlt. MJ, CJ promijenila prebivalište sebi i mlt. MJ u da sada stanuju u [adresa] na adresi [adresa]. Centar je u svojoj Obavijesti naveo i privremenu mjeru donesenu od strane suda u predmetu poslovnog broja P Ob-195/17. Dana 9. ožujka 2018. da se u Centru s roditeljima (CJ, sada GJ i ŠJ) sastavio Individualni plan i program provođenja mjere te da iako su se roditelji tijekom susreta činili suglasnima oko većine područja rada, da CJ na posljetku nije željela potpisati Individualni plan, ali joj je na njezin zahtjev uručen. Otac da je po navodima voditeljice od početka provođenja mjere izražavao svoju srpemnost i volju za suradnjom s ciljem uspostavljanja što kvalitetnijeg odnosa s kćerkom te da je redovito, sukladno sudskoj odluci ostvarivao te odnose s kćerom, u suradnji s voditeljicom je bio kooperativan i pridržavao se svih dogovora i sugestija, aktivno se uključio i u rad odgojno – obrazovne institucije koju mlt. MJ pohađa te je redovito kontaktirao odgajateljice s ciljem dobivanja informacija o djetetu. Početni susreti oca s djetetom odvijali su se sukladno dogovoru i u prisustvu majke kako bi se izbjeglo naglo i prisilno odvajanje djevojčice od majke za koju je jako vezana, a majka se od provođenja mjere više puta samoinicijativno javljala u Centar te se s njom savjetovno razgovaralo. Kod majke da su od početka postojali strahovi i nepovjerenje spram supruga ŠJ i njegovog aktivnijeg uključivanja u odgoj djeteta te su se zamjećivale teškoće u odvajanju partnerskih i roditeljskih odnosa. Teško se odvajala od djeteta i prihvaćala mogućnost da MJ provodi samostalno vrijeme s ocem. Cijelo se vrijeme protivila mogućnosti da se osobni odnosi djeteta s ocem provode u očevom obiteljskom domu u prisutnosti očeve primarne obitelji kojoj zamjera da posljednje dvije godine nije supostavljala kontakte s unukom. I pri pokušaju da robettovi roditelji provedu vrijeme s unukom u [adresa] u prostorijama vrtića i u prisutnosti majke te voditeljice mjere, majka da je imala izraziti otopor i nije dopustila susret mlt. MJ s bakom i djedom. Pa se iz kontakta i izvješća voditeljice mjere, kao i osobnih kontakata s roditeljima moglo zaključiti da su tijekom prvih dva, tri mjeseca provođenja mjere bili učinjeni znatni pozitivni pomaci, MJ je stekla povjerenje u oca, djelomično se osamostalila u odnosima s ocem te se veselila susretima i dolasku oca, dok je s druge strane majka umjesto da potiče daljnje stvaranje takvog odnosa i kćerku sprema za ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, često svojim ponašanjem svjesno ili nesjvesno susrete otežavala i nije dopuštala da dijete stvara primjerenu i sigurnu privrženost s ocem. Stručni su radnici majhku upućivali da se osobni odnosi oca s djetetom moraju početi provoditi bez njezinog prisustva u terminima kada je određena prisutnost voditeljice mjere sukladno sudskoj odluci, što se nije realiziralo. Majku se također upućivalo da bi bilo svrsishodno da se osobni odnosi počnu realizirati i u očevom kućanstvu, prvo vrijeme u prisutnosti voditeljice mjere, što se realiziralo samo jednom, nakon čega to majka više nije dozvolila. Protekom vremena dobivala su se saznanja da je dijete možebitno izloženo neprimjerenim porukama od strane majke i majčine obitelji, koje idu u smjeru toga da se oca okarakterizira u negativnom kontekstu. Stručni suradnici Centra smatrali su već tada da je majku potrebno obvezati da za sebe potraži stručnu pomoć, na što je majka već upućivana kako bi se naučila bolje nositi s očito neriješenim partnerskim odnosima i kako bi MJ mogla pružiti potrebnu podršku u daljnjem razvijanju kvalitetnih odnosa s ocem i njegovom primarnom obitelji, no majka je samo jednom otišla na savjetodavni razgovor nakon kojeg je navela da je u dogovoru sa savjetnikom procijenila da njoj to više nije potrebno.

12. Vidljivo je da je tijekom provođenja mjere došlo do dodatnog narušavanja odnosa kako između okrvljenice i Nininog oca, tako i između okrivljenice i voditeljice mjere. Neovisno o svim upućivanjima, i od strane voditeljice mjere, i od strane sgtručnih radnika Centra, okrivljenica do kraja provođnja mjere nije dopustila da mlt. MJ samostalno ostvaruje osobne odnose s ocem u prisutnosti voditeljice mjere. Dijete je na susrete dolazilo nepripremljeno i situacija je eskalirala i do granice da je jednom okrivljenica verbalno napala Robertovu partnericu u prisutnosti MJ, što je kod djevojčice izazvalo strah i plač.

13. Također je vidljivo da je dana 10. kolovoza 2018. istekla mjera nadzora te da je određeno da privremeno, do donošenja sudske odluke, otac ostvaruje osobne odnose s MJ, uz prisutnostvoditeljice mjere te da se već prilikom prvog susreta dogodila incidentna situacija u kojoj su oca i voditeljicu mjere prilikom dolaska po dijete, ispred okrivljeničine kuće dočekali okrivljenica, njezini roditelji i još nekoliko nepoznatih osoba koji su oca snimali, vrijeđali, prijetili i slično, a sve u prisutnosti MJ što je dijete uznemirilo i izazvalo plač te je otac u dogovoru s voditeljicom mjere odlučio dijete ostaviti kod majke. Nakon toga je donsena nova odluka kojom je su se regulirali odnosi oca i MJ, ali i prilikom prvog susreta glede te druge odluke došlo je do incidenta jer je okrivljenica prilikom vraćanja djeteta ponovno verbalno napala ŠJ, u prisutnosti MJ.

14. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. vidljivo je da je radi određenja s kojim će roditeljem stanovati mlt. MJ te radi donošenja odluke o osobnim odnosima djeteta s ocem određena privremena mjera kojom je, u bitnome, određeno da će MJ stanovati s majkom na adresi prebivališta u [adresa], a da će se ostvarenje osobnih odnosa mlt. MJ s ocem ŠJ odvijati svaku nedjelju od 14,00 do 17,00 u prisutnosti majke CJ na mjestu koje sami odrede, zatim svaku drugu srijedu kada otac radi jutarnju smjernu od 17,00 do 19,00 u prisutnosti voditeljice nadzora, te svaku drugu subotu kada otac radi poslijepodnevnu smjenu od 17,00 do 19,00 u prisutnosti voditeljice nadzora.

15. Rješenjem Centra ta socijalnu skrb Rovinj – Rovigno klasa: UP/I-552- 06/18-04/10, ur. Broj: 2171-09-04-02-17-2 od 29. siječnja 2018. imenovana je voditeljica mjere u osobi PJ radi provođenja privremene mjere suda te je pred Centrom donesen Individualni plan i program provođenja mjere kojim je, u bitnome, određeno da je majka dužna pripremati dijete za održavanje osobnih odnosa uz nadzor i poticati viđanja i stvarati odnose privrženosti između oca i kćerka, da će roditelji održavati redovitu komunikaciju s voditeljiom mjere, razviti redovitu i primjerenu komunikaciju, koji Plan okrivljenica je odbila potpisati iako je bila prisutna njegovom sastavljanju, no primjerak Plana je tražila te joj se isti i uručio.

16. Vidljivo je da su navodi iz Obavijesti Centra za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno od 6. rujna 2018. navedeni i Terenskim izvidom u kućanstvu obitelji GJ od 20. studenog 2017. (list 11 do 15), Službenom zabilješkom Centra od 21. svibnja 2018. o razgovoru s CJ (list 16) i Zapisnikom Centra od 10. srpnja 2018. (list 22 i 23).

17. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja P Ob-195/17 od 27. kolovoza 2018. stavljena je izvan snage privremena mjera poslovnog broja P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. te su se osobni odnosi mlt. MJ s ocem do donošenja presude regulirali na način da će se odvijati svaku nedjelju od 9,30 do 20,00 sati tako da će otac preuzeti i vraćati dijete na adresu na kojoj stanuje s majkom, i svaki četvrtak od 16,30 na način da otac dijete preuzima iz dječjeg vrtića i vraća u 20,00 sati na adresu na kojoj stanuje s majkom.

18. Iz Mjesečnog izvješća voditelja mjere za veljaču 2018. vidljivo je u bitnome da oba roditelja surađuju i uvažavju dogovoreno, ali da se veći i povremeni otpor nailazi kod majke koja potencira svoje pravo da ona odlučuje o svemu što se tiče djevojčice te da se na trenutak stječe dojam da približavanje oca djevojčici i njihov pozitivan odnos kod majke izaziva strah. Iz Mjesečnog izvješća za ožujak 2018. vidljivo je da je voditeljica mjere s ciljem uspostavljanja pozitivnih odnosa predložila da djevojčica upozna djeda i baku s očeve strane te je dogovoren susret, no da je uslijedila neprimjerena reakcija majke ispred djeteta koja je dijete uzela u trenutku kada su djed i baka došli pozdraviti djevojčicu, i odvela ju uz komentaar da što djed i baka tu traže, a reakicja da je bila suprotna njezinim izjavama da djed i baka smiju vidjeti djevojčicu. Iako otac uspostavlja sve bolji kontakt s djevojčicom i u ovom dijelu da majka surađuje i potiče djevojčicu na komunikaciju s ocem, majka i dalje želi biti prisutna susretu i druženju s ocem, na što da otac pristaje, ali voditeljica mjere navodi da su stvoreni uvjeti da otac bude sam s djetetom, bez prisustva majke. Otac vrlo rijetko spominje probleme partnerskih odnosa ali je naveo da je potpuno isključen iz donošenja bilo kakve odluke vezane za zajedničko dijete, u čemu želi sudjelovati. I dalje najveći probelm je u nemogućnosti prevladavanja ljutnje i nepoverenja od strane majke za partnerski odnos koji se održava i miješa sa roditeljskim.

19. Svjedok ŠJ, bivši okrivljeničin suprug, nesrodan, propisno opomenut izjavio je da je okrivljenica njegova bivša supruga, odnosno kada je davao izjavu pred policijom, u tijeku je bila brakorazvodna parnica koja se vodila pred Općinskim sudom u Puli – Pola pod brojem P-Ob-195/17 u kojem postupku je donesena nepravomoćna presuda o razvodu braka te o visini alimentacije i o susretima i druženjima njega i zajedničkog djeteta MJ koja je rođena **.**.2015. Pojasnio je da MJ živi s okrivljenicom u [adresa] u kojem zajedničkom domaćinstvu žive i okrivljeničini roditelji GJ i KJ. Njihova emotivna veza je prestala kada je MJ bila u dobi od sedam, osam mjeseci. Okrivljenica ga je neistinito prijavila da je bio nasilan prema njoj te da je to razlog njihovog prekida braka, navodeći da je ta prijava odbačena. U pogledu susreta i druženja Općinski sud u Puli – Pola donosio je dvije privremene mjere, jednu od 3. listopada 2017. koja se počela primjenjivati tek u veljači 2018. kada mu je određena od strane Centra za socijalnu skrb Rovinj voditeljica nadzora u osobi PJ iz [adresa] koja je inače ravnateljica vrtića u Rovinju i podružnice u [adresa]. Mjera se provodila do mjeseca kolovoza 2018. kada je od strane Općinskog suda u Puli - Pola donesena nova privremena mjera te su susreti njega i kćerke MJ regulirani na način da susrete više ne mora imati u prisutnosti majke, odnosno voditeljice mjere nadzora. Naveo je da je od samog početka imao velikih problema oko ostvarivanja susreta sa kćerkom MJ i okrivljenica mu je u tom smislu radila velike probleme. Konkretno, u razdoblju dok MJ nije navršila dvije godine, odnosno dok nije donesena prva privremena mjera, rijetko je viđao dijete jer je okrivljenica stalno imala neke isprike i govorila bi da je MJ bolesna, da je ružno vrijeme, da sada ili u nekom drugoj situaciji ne može dovesti dijete. U rijetkim prilikama kada bi se susretao s MJ, okrivljenica je uvijek bila neposredno prisutna i nije željela pustiti dijete nasamo s njim, primjerice kada bi bilo ružno vrijeme sjedili bi u autu i s njima u autu bi sjedila i okrivljenica. Nadalje, nakon što je donesena prva privremena mjera u kojoj je bilo određeno da se dio susreta izvršava u prisutnosti voditelja mjere, ni tada okrivljenica nije željela ostaviti MJ s njim i sa PJ, već je inzistirala da ona bude prisutna. Smatra da je veliki problem bio što nikada nije pripremila dijete za susret s njim, ne bi rekla MJ da će doći i da će provesti vrijeme s njim pa bi dijete na početku plakalo i htjelo biti kod majke. Nije MJ objasnila da joj je on otac i da će biti kod njega, već je o tome s djetetom razgovarala voditeljica mjere nadzora. IJ bi dva, tri dana prije susreta preporučivala okrivljenici da pripremi MJ na susret s njim, o tome su imali i savjetovanje u Centru za socijalnu skrb, međutim okrivljenica ništa od toga nije provodila. Ni na licu mjesta kada bi PJ savjetovala okrivljenici da umiri dijete na način da joj objasni da će ići s ocem, okrivljenica to ne bi činila. Izjavio je da se iz podataka Centra za socijanu skrb Rovinj možete vidjeti da je okrivljenici preporučeno da traži savjetodavnu pomoć za sebe u smislu roditeljstva i komunikacije, što nije učinila, odnosno potpuno je odbila. Misli da je još jedan problem nastao kada je započeo emotivnu vezu s novom partnericom s kojom sada i živi, ĐJ, navodeći da kada je vidio da bi to bila ozbiljna emotivna veza, odlučio je poznati ĐJ s voditeljicom mjere kako bi voditeljica imala uvida u osobu s kojom namjerava živjeti i s kojom će jednog dana i njegovo dijete živjeti i provoditi vrijeme. Okrivljenica mu je vezano uz to slala puno uvrjedljivih poruka gdje ga je psovala i vrijeđala. 27. kolovoza 2018. donesena nova privremena mjera prema kojoj može ostvarivati susrete s MJ bez nadzora i bez prisutnosti majke, no problemi su se i dalje nastavili. Naveo je dvije vrlo neugodne situacije u kolovozu ili početkom rujna 2018. U prvoj situaciji je kada je došao zajedno sa voditeljicom mjere u [adresa] po dijete, ispred kuće ga je dočekala okrivljenica s roditeljima. MJ je bila u okrivljeničinom naručju i bez povoda i ikakvog razloga mu je počela vikati: "Pedofilu, pederu, smeće, mama ti je muslimanka", a kako joj je tada MJ bila u rukama, počela je plakati i vrištati. Tada nije inzistirao da uzme dijete, već je otišao i situaciju je prijavio Centru za socijalnu skrb Rovinj. Druga situacija je bila ubrzo nakon toga kada je s partnericom ĐJ vratio MJ, MJ je najprije zaspala u autu, no kako je okrvljenica počela vikati, dijete se probudilo, a okrivljenica mu je vikala da je smeće, pedofil, da što zna kuhati njegova mama muslimanka i da što to mala jede te je nastavila s pljuvanjem po autu, a MJ je doslovno bacila svojoj majci u ruke. Sve ovo je MJ čula i vidjela.

20. Tijekom 2018. kada je još uvijek imao nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi, MJ mu je više puta rekla da ne želi ništa uzeti od njega jer da će joj mama i baka baciti. Pojasnio je jedan događaj kada je MJ nabrala rajčice kod njih u vrtu i bila je jako ponosna i čuvala si ih je, a kasnije kada ju je pitao rekla je da ih je baka bacila. Isto tako, kada joj da bombone ili bilo što drugo, ne želi uzeti jer kaže da joj mama i baka bace, ili ako i uzme, kada je doveze kod njene kuće, kaže mu da će to radije ostaviti kod nje u autu.

21. Od siječnja 2018. dogodilo se nekoliko situacija zbog kojih okrivljenici više ne vjeruje u pogledu postupanja s djetetom pa je pojasnio jednu situaciju kada je MJ dobila streptokok, rekao je krivljenici neka ide kod doktora s MJ, na što mu je rekla da joj daje sprej za nos. Pričekao je deset do petnaest dana, no MJ se nakon toga još više razboljela. Zatim, jedan dan kada je trebao uzeti dijete na susrete, okrivljenica mu je rekla da je MJ bolesna i da ju vodi k liječniku, nakon čega ju je pitao što je liječnik rekao, na što mu je odgovorilada joj je dao neke kapi za nos. Drugi dan je pitao MJ je li bila kod liječnika, na što mu je dijete reklo da nije pa je nazvao dr. Z u [adresa] koji mu je potvrdio da MJ nije bila kod njega na pregledu unazad dva mjeseca, a niti da je majka tražila bilo kakve lijekove za dijete. Nazvao je okrivljenicu i suočio ju s tim, na što mu je rekla da je bila kod privatnog liječnika te da ona na to ima pravo, na što ju je tražio nalaz i račun, na što mu okrivljenica više nije imala što reći, te je utvrdio da je okrivljenica lagala. Misli da je to vrlo ozbiljno budući da se radi o zdravlju djeteta. S druge strane, okrivljenica mu je rekla da je G u redu, a kada je nazvao liječnika, utvrdio je da MJ ima upalu mokraćnih kanala, temperaturu i upaljeno grlo. Kada je okrivljenicu suočio sa time i pitao ju zašto mu laže, ona je razgovor prebacila na drugi smjer i rekla neka se zapita zašto dijete ima upalu mokraćnih kanala, iz čega je ispalo da je on kriv za svaku situaciju kada se dijete razboli.

22. Bilo je više situacija kada bi dijete u igri reklo da je tata zločest a kada bi ju voditeljica nadzora ili on pitali zašto je tata zločest, odgovorila bi da je to zato jer ne sluša mamu.

23. Naglasio je da je puno radio kao roditelj da bi došao do ove točke odnosa s MJ koji imaju sada, i da je sada zadovoljan. Otvoren je za bilo kakav dogovor s okrivljenicom u pogledu susreta s MJ.

24. Nadalje, od kada je donesena presuda kojom su definirana viđanja i susreti s djetetom, situacija se poboljšala i u odnosu viđanja s MJ i dogovora s njezinom majkom. Izjavio je da su odgajateljice u vrtiću znale za tu situaciju glede viđanja njega i djeteta, što da su saznale od ravnateljice vrtića PJ koja je ujedno bila i voditeljica njihovog nadzora. Na pitanje je li prva privremena mjera bila donesena na njegov poticaj, odgovorio je da je. Izjavio je da on ne bi rekao da se nije odazivao na pozive Centra, a to iz razloga jer je rješenje u Centru doneseno u [adresa], a nakon toga je ta mjera bila prebačena u Centar za socijalnu skrb u Rovinju te je u tom razdoblju „tapkao“ na mjestu, i ne zna je li tu zakazao on ili nadležne službe.

25. Nakon pročitanog podneska Centra za socijalnu skrb Rovinju od 3. svibnja 2018. koji započinje riječima: "…u više navrata…", a završava riječima "…stjecao dojam njegove ne suradnje", svjedok je pojasnio da je on od strane nadležnih službi dvije godine bio doslovno "vozan" i kada je pred Centrom u Rovinju upitan o viđanju s MJ, odgovorio je tako kako je navedeno u podnesku, a to iz razloga jer je kroz te dvije godine od obje stane bio „vozan“ i više nikome nije vjerovao. Na pitanje da li je prva privremena mjera bila određena u prisutnosti majke, odgovorio je da se toga više ne sjeća, ali zna da je održavao susrete s MJ jednom u prisutnosti voditeljice, a jednom u prisutnosti majke, pojasnivši da se susreti s MJ nisu održavali kako je bilo propisano. Naveo je da je voditeljica u početku predložila da ti susreti i viđanja budu u prisutnosti majke. Na pitanje kako zna da Ninina majka nije pripremala dijete za njihove susrete i viđanja, odgovorio je da je to utvrdio po reakciji djeteta. Na pitanje kako je s okrivljenicom dogovarao susrete s djetetom prije nego je određena privremena mjera, odgovorio je nikako. Na pitanje braniteljice jesu li odgajateljice iz vrtića imale neposredna saznanja glede viđanja djeteta i preuzimanja djeteta, odgovorio je da nisu, već da su informacije dobile od voditeljice nadzora. Na pitanje je li nešto prethodilo da mu je okrivljenica vikala riječi da je pedofil, peder, smeće, da mu je majka muslimanka, odgovorio je da misli da je okrivljenica zbog slabih živaca samovoljno to počela vikati, te da on njoj prije toga nije ništa rekao, ističući da su se iste riječi ponovile dva puta, i to prvi puta je bio prisutan on, voditeljica mjere, okrivljeničini roditelji, njezina obitelj i još neke osobe koje ne poznaje, a drugi puta je bio prisutan on i njegova partnerica.

26. Nadalje je odgovorio da je od donošenja prve privremene mjere u listopadu 2017. do postavljanja voditeljice u siječnju 2018., MJ viđao vrlo rijetko. Prvom privremenom mjerom da je bilo određeno viđanje djeteta nedjeljom od 14 do 17 sati, ali da nije bilo tako jer se s okrivljenicom nije mogao dogovoriti, budući da se okrivljenica tada izgovarala na ružno vrijeme, zatim da je dijete bolesno i slično, ali da je bilo slučajeva kada bi u tom periodu i okrivljenica nazvala i rekla da može doći vidjeti MJ. Pojasnio je da su ta viđanja bila na način da bi otišli u Pulu u igraonicu i slično, na kojima bi uvijek bila prisutna okrivljenica. Prvo viđanje s djetetom nasamo imao je u vrijeme kada je već imao voditeljicu. Njegova viđanja nisu trajala tri sata kako je to bilo dređeno, već jedan sat, a to iz razloga jer je tada MJ još bila jako mala, ili kada bi bilo ružno vrijeme, ne bi je vodio u šetnju, pa je sat vremena bilo dovoljno, pojasnivši da u tom periodu nikada okrivljenica nije bila ta koja bi mu ograničavala druženje. No, ta druženja nisu bila redovita. Nekada ih je i on odgađao zbog svojih obaveza, a bilo i situacija da ga je okrivljenica u takvim slučajevima drugi dan kontaktirala glede viđanja i druženja s djetetom.Kkrajem mjeseca kolovoza ili u mjesecu rujnu kada je već imao voditeljicu nadzora, MJ je kod njega nedjeljom dolazila bez prisutnosti majke. Na pitanje je li dijete u inkriminirano vrijeme svaki put plakalo i odbijalo susrete s njim, odgovorio je da nije svaki puta.

27. Na pitanje da li se okrivljenica nakon što je donesena druga privremena mjera kada je dijete mogao viđati i bez njezine prisutnosti pridržavala te privremene mjere, odgovoro je da nije, jer je tijekom trajanja te druge privremene mjere, okrivljenica inzistirala da i dalje bude prisutna viđanjima.

28. Svjedokinja PJ, nesrodna s okrivljenicom, propisno opomenuta, po zanimanju odgajatelj, uz dodatne edukacije je višegodišnji suradnik Centra za socijalnu skrb Rovinj provodeći kao voditelj mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi. U ovoj je obitelji bila voditeljica nadzora od veljače do kolovoza 2018. i to na način da je otac imao nadzor prilikom susreta i druženja s djetetom. Istaknula je da živi u istom mjestu gdje živi okrivljenica i mlt. MJ, susjede su. Nakon njezinih izvješća, ocijenila je da ocu više nije potreban nadzor, isti je bio ukinut, no prema zadnjim saznanjima budući da se susreti nisu mogli normalno i neometano odvijati, stavljen je nadzor za oba roditelja. U vrijeme dok je provodila nadzor, jedan od ciljeva je bio da se pokuša uspostaviti i povezanost oca s djetetom budući da je majka s djetetom otišla iz obiteljskog doma. Dijete pohađa vrtić u [adresa] pa kako ju zna iz te sredine, smatrali su u Centru da bi bila dobar izbor za voditelja kao osoba koja je djetetu poznata budući da se radilo o malom djetetu. U startu su dogovorili da će prostor susreta bili prostor vrtića, pa je otac u početku bio suzdržan jer je bio razočaran u sustav, no ubrzo je krenula dobra suradnja s ocem. Krenuli su sa susretima jednom tjedno te vikendom, subotom i nedjeljom. Početno je predložila da budu prisutna oba roditelja dok se dijete ne privikne, ali je isto tako primijetila da kako se nakon nekog vremena dijete opustilo u kontaktu s ocem, da se majka "boji" reakcije djeteta koje se počelo zbližavati s tatom i djevojčici nije više trebala majka za provođenje vremena s ocem. Sa takvom pojavom počeli su i prvi problemi s majkom. Htjeli su da se MJ zbliži i sa bakom i djedom po ocu, s tom je idejom upoznala sve sudionike tog procesa. Izjavila je da je okrivljenica prethodno uvijek verbalizirala da je njoj prihvatljivo da MJ ima odnos sa bakom i djedom po ocu te da ona njima ni prije nije branila susrete. Međutim, kada su organizirali susret, i kada je okrivljenica vidjela baku i djeda u prostoru vrtića, a koji su donijeli i poklončić, uzela je djevojčicu za ruku koja je tada bila u dobi od tri godine, i rekla: "Nemaju oni što tražiti" te demonstrativno iznijela dijete iz prostorije. Nije uzela poklončić kojega su baka i djed donijeli MJ.

29. Jedan od ciljeva je bio da se dijete opusti i u očevom obiteljskom domu te da u budućnosti susreti s ocem funkcioniraju i u toj sredini, pa je odvela djevojčicu zajedno s majkom u očev obiteljski dom. Plan je bio da okrivljenica sukladno odluci suda, ne bude prisutna na susretu. No odmah po razdvajanju je primijetila da je okrivljenica ušla u susjedovo dvorište i od tamo nadzirala susret, uz to se i pokazala MJ. Nakon pola sata rekla je MJ da bi trebale otići pa je MJ otišla do majke i preko zida ju pitala da bi željela još ostati kod bake i djeda, što joj majka nije dozvolila.

30. Za očevu partnericu ĐJ je izjavila da je nekoliko puta došla na suret s djevojčicom, koja je pozitivno reagirala na nju, ali je okrivljenica odbijala mogunost da se ĐJ druži s djevojčicom. Napomenula je da su okrivljenica i njezina majka u svibnju 2018. prijavile centru za socijalnu skrb da je otac htio uzeti dijete, odnosno oteti dijete iz vrtića, na što im je ravnateljica vrtića rekla da postoji protokol o postupanju, da su odgajateljice upoznate s načinom postupanja i da nije moguće da otac takvo nešto sprovede, a odgajateljice su potvrdile da ništa takvoga nije bilo niti pokušavano od strane oca. Nakon što je istekao nadzor u kolovozu 2018., otac je imao pravo na susrete bez njezine prisutnosti i došao je po djevojčicu, no tražio je da ode s njim po dijete jer nije želio da ponovno bude prijavljivan, što je i učinila i otišla s ocem po dijete do okrivljeničine kuće. Iz kuće su istrčali okrivljenica koja je MJ držala u rukama te okrivljeničini roditelji, vikali su prema ocu pred MJ koja je plakala i bila uznemirena, vidjela je da su ih snimali mobitelom te je rekla ŠJ da ovo nije dobar trenutak da se uzme dijete, što je prihvatio i otišli su bez djeteta. Izrazila je žaljenje što kod okrivljenice postoji tolika velika bojazan i opsesija time da je djevojčici loše s ocem i nije joj drago da MJ odrasta u takvom okruženju. Utvrdila je da su jedina prepreka za zdrave susrete djeteta i oca nerazriješeni partnerski odnos okrivljenice i oca, s time da okrivljenica ima problem u tom dijelu i koči susrete. Tražila je od nje više puta da joj objasni čega se boji, na što joj okrivljenica nije konkretno odgovorila. Govorila je da je Ninin otac nikakav, da djecojčica nije jela i da se zaprljala. Okrivljenica da se nikada nje htjela maknuti sa susreta iako je bilo određeno od strane suda da susreti budu bez njezine prisutnosti, a i kad bi se maknula iz prostorije, vidjela ju je s vanjske strane kod prozora vrtića. Poučavala ju je da MJ pozitivno govori o njezinom ocu, da stvara pozitivno ozračje prije susreta, da ne preispituje i da potiče MJ na pozitivne stvari koje može raditi s ocem.

31. Osvrnula se na jednu situaciju kada je otac MJ vraćao sa susreta i MJ je bila sretna i ponosa jer je donijela sa sobom paradajze koje je nabrala u vrtu pa ju je drugi dan pitala je li pojela paradajze, na što joj je odgovorila da nije jer ih je majka bacila. MJ je pred njom znala reći: "Tata je zločest", pa je na njezino pitanje zašto, odgovorila da joj je to majka rekla.

32. Nadalje, svjedokinja je govorila o jednoj situaciji kada je bila prisutna i očeva partnerica i tada su htjeli realizirati da se MJ odvoji od majke i provede vrijeme sama s ocem u prostoru vrtića. Budući da je djevojčica zaplakala, odlučili su da ne bude prisutna niti Robertova partnerica, na što je okrivljenica krenula za njima na što joj je Robertova parnerica rekla da ih pusti neka uđu sami, a okrivljenica je vikala i mahala rukama prema ĐJ, koji prizor je dijete djelomično vidjelo i čulo i bilo je uznemireno. Nadalje, izjavila je da okrivljenica nije nikada umirivala dijete ako bi dijete plakalo prilikom odvajanja od nje, i govorila je ironičnim tonom ŠJ te je bila prisutna kada je u kolovozu 2018. ŠJ vikala da mu je mama A i da je ĐJ kurva. MJ bi uvijek osjetila kada je situacija sukoba te postane nervozna, plače, a znalo se to i prije vidjeti na djetetu u vrtiću.

33. Ponovila je da je izostao segment pripreme MJ od strane njezine majke, odnosno da je prvih par puta susreta možda i bilo male pripreme, ali poslije da te pripreme nije bilo. Primijetila je čak da okrivljenici nije bila bitna priprema djeteta za susret s ocem, već da su se u takvim situacijama osjetili njihovi loši partnerski odnosi. Pojasnila je da je postajao cijeli tim i da su svi bili uključeni počevši od odgajateljica u vrtiću, psihologinje i nje kao ravnateljice vrtića i kao njihove voditeljice nadzora. Svaki puta kada bi pripremala okrivljenicu, a što je čula i od drugih sudionika u timu, okrivljenica bi reagirala burno, odnosno nije prihvaćala njihove sugestije. Cijeli tim zajedno s njom pripremao je okrivljenicu na te susrete govoreći joj da u takvim situacijama zanemari partnerski odnos s ocem djeteta, da govori pozitivno djetetu o svom ocu, da se suzdrži od navale bijesa, da lijepo pozdravi oca i da se nakon susreta opet s djetetom izrazgovara da će se ponovno susresti s ocem, a sve to kako bi se stvorila jedna lijepa slika za ponovni susret djeteta s ocem.

34. Na pitanje kako je primijetila da okrivljenica nije pripremala MJ za susrete s ocem, odgovorila je da kada bi došao takav susret, pitala je MJ zna li da će danas susresti oca, MJ joj je klimnula glavom da to ne zna, zatim pitala je MJ da li je majci ispričala da je crtala s ocem i što je radila s ocem, na što joj je MJ ponovno odmahnula glavom i rekla da nije ispričala ništa majci, također primijetila je da kada bi bio sam taj čin preuzimanja MJ, majka se nije željela udaljiti od njih već je stajala sa strane i promatrala, te da je u takvoj situaciji primijetila da MJ nije bila opuštena već uznemirena, odnosno, primijetila je da kada bi majka vidjela da se dijete opustilo, ni u takvoj situaciji nije napuštala mjesto susreta, a što je primijetila da je MJ uznemiravalo. Na susrete s MJ pripremala je ne samo okrivljenicu, već oba roditelja, ukazivala im je na osnovne ciljeve susreta MJ s ocem, ističući da je ona zajedno sa cijelim timom u tome davala sve od sebe. Međutim, nikako nije uspijevala kod okrivljenice, upravo zbog njezinog otpora. Prilikom prvog susreta pozvala je oba roditelja, bila je prisutna MJ, a bio je prisutan i cijeli tim, odgajatelji, te su im pokazali cijeli vrtić, ocu su pred svima pokazivali Ninine radove, i svaki puta kada bi uspjeli približiti MJ s ocem i kada je osjetila da se sada trebaju povući i pustiti MJ s ocem, što je rekla i okrivljenici, okrivljenica je i dalje stajala u njihovoj neposrednoj blizini i nije se željela pomaknuti.

35. Na pitanje kako se ŠJ u takvoj situaciji ponašao prema okrivljenici, svjedokinja je odgovorila da je vidjela da se u takvim situacijama ponašao korektno, poštivao je njezine preporuke, ali i da je primijetila da se između njih dvoje osjećala napetost jer da s druge strane nije bilo pozitivnih reakcija i želje za napretkom. Zna da je otac preuzimao MJ u vrtiću, navodeći da ne smatra najboljim rješenjem preuzimanje djeteta na ulazu u dvorište, ali u situaciji kada su odnosi među odraslima u široj obitelji bili bitno narušeni, time se pokušalo zaštiti MJ i izbjeći mogućnost da svjedoči raspravama i scenama među odraslima u trenucima kada bi trebala otići sa svojim ocem.

36. Na pitanje zna li da je upravo okrivljenica bila ta koja je inicirala susrete oca s MJ, ogovorila je da zna da je prije donošenja mjere postojao dogovor između roditelja, ali pretpostavlja da to tada nije funkcioniralo.

37. Na pitanje zna li da je rješenje o mjeri doneseno 3. listopada 2017., a da se po tom rješenju počelo postupati tek u veljači 2018., odgovorila je da zna da je cijeli taj postupak započeo pred Centrom za socijalnu skrb u Puli s obzirom na tada prebivalište mlt. MJ, ali da se majka sa MJ preselila u obiteljsku kuću u [adresa] i da je tada cijeli taj postupka preuzeo Centar za socijalnu skrb u Rovinju. U takvoj je situaciji otac bio malo razočaran na tu promjenu, bio je skeptičan. Pojasnila je da i prije nego što je saznala za sve ove situacije, kao susjeda i kao ravnateljica vrtića, pomogla je mladoj majci oko upisa MJ u vrtić kako bi se majka što bolje snašla u takvoj situaciji sa djetetom, te da je otac upravo u takvoj situaciji bio pomalo nezadovoljan i skeptičan s obzirom da je znao da je ona susjeda iz istog mjesta.

38. Sud nije dopustio pitanje braniteljici okrivljenice je li imala negativan stav prema okrivljenici, kao neprimjereno, a na pitanje da li se privatno družila s ŠJ, svjedokinja je odgovorila da nije.

39. U konačnici je izjavila da MJ ima dva predivna roditelja, da se u cijeloj toj situaciji osjeća vrlo loše jer da ju okrivljeničini roditelji i okrivljenica više ne pozdravljaju, te da u takvu i tu situaciju uvlače i MJ. Spomenula je samo jedan događaj u trgovini kada ju majka okrivljenice nije pozdravila u trgovini, i u prisutnosti MJ joj je verbalno uputila nekoliko pogrdnih riječi, što je MJ slušala i ona se upravo zbog svega toga osjećala i osjeća se loše. A inače, MJ kada nije u prisutnosti majke ili bake, se sasvim normalno ponaša prema njoj, vesela je i normalno komuniciraju, a kada je u prisutnosti majke ili bake, okrene glavu.

40. Braniteljica okrivljenice i okrivljenica smatraju iskaz ove svjedokinje pristranim i neistinitim.

41. Svjedokinja ČJ, nesrodna s okrivljenicom, propisno opomenuta, izjavila je da ne zna kako su izgledala preuzimanja MJ od strane oca, navodeći da su oni vezno za MJ koja je pohađala njihov vrtić dobivali pisane upute. U početku dok je MJ bila mala, otac nije dolazio po nju, već je počeo dolaziti kada je MJ bila malo veća, i to od kada je u vrtić stigao dokument od suda. Taj dan kada su dobili pisanu obavijest da će otac doći preuzeti dijete, MJ je već od jutra znala da će tata doći po nju, i ona je svako takvo jutro stekla dojam da je dijete od strane onoga tko ga je doveo u vrtić već znalo da će otac doći po nju. Nije joj poznato na koji način je okrivljenica pripremala dijete za susret s ocem, i nije joj poznato je li okrivljenica zabranjivala dolazak oca po dijete. Na pitanje je li MJ plakala kada bi otac došao po nju u vrtić, odgovorila je da MJ nije nikada vrištala, već je po njezinim reakcijama primijetila da je u takvoj situaciji bila sramežljivija, povučenija, ali da nije bilo negodovanja.

42. Pojasnila je da u vrtiću u [adresa] imaju mješovitu jasličku i mješovitu vrtićku dob djece. MJ kada je došla u vrtić je imala nepune dvije godine i bila je u mješovitoj jasličkoj grupi, a u mješovitu vrtićku grupu je prešla sa četiri godine. U 2017. i 2018. bila je u mješovitoj jasličkoj grupi. MJ je uglavnom dovodila majka, a ponekad i baka. Po rasporedu je dočekivala MJ svaki četvrti dan i okrivljenica joj je rekla da MJ taj dan preuzima otac. Obratila se i MJ rekavši joj: ''Sjećaš se, razgovarale smo da će danas tata doći po tebe?!''. Nikada nije bila prisutna u trenucima kada bi se prilikom preuzimanja susrela s oba roditelja. Poznato joj je da su se u prostorijama vrtića održavali susreti oca i MJ, o tome su bili obaviješteni od strane ravnateljice, a vidjela je i po crtežu koje bi MJ ostavila sa tih susreta, kojima ona nije bila prisutna. I jednom i drugom roditelju od MJ rekla je na samom početku nadzora da je najbolje za dobrobit njihovog djeteta da oboje jedan s drugim surađuju.

43. Svjedokinja SJ, nesrodna s okrivljenicom, propisno opomenuta u vrtić u [adresa] došla je kao zamjena, kada je MJ imala tri godine i bila je u mješovitoj jasličkoj grupi, navodeći da bi MJ plakala kada bi otac došao po nju. Nije imala verbalnu reakciju, već bi samo plakala. Na pitanje je odgovorila da je okrivljenica taj dan upoznala MJ da će po nju doći otac, bila je prisutna tome. Sjeća se da se taj dan kada je otac trebao doći po nju, MJ na spavanju pomokrila. Nije joj poznato da li je okrivljenica onemogućavala da otac dođe po MJ u vrtić. Nije nikada bila prisutna situacijama kada bi okrivljenica MJ predavala ocu, i obrnuto. MJ joj se nikada nije žalila kada je bila sa tatom.

44. Državni odvjetnik dao je primjedbu na iskaz ove svjedokinje navodeći da je ista govorila o razdoblju nakon inkriminacije.

45. Svjedokinja NJ, nesrodna s okrivljenicom, susjeda, propisano opomenuta izjavila je da je svakodnevno u vrtu, a navečer je često kod okrivljeničinih roditelja, tako da je upoznata o nekim njihovim situacijama. Sjećam se datuma 19. kolovoza 2018. kada bi otac došao po MJ, bilo je 09,30 ujutro i vidjela je da je MJ negodovala, kada je vidjela oca trčala je i nije se ni osvrtala, plakala je. Okrivljenica ju je smirivala, govoril joj je da mora ići kod tate. Čula je okrivljeničinu majku GJ kako pita: ''Gdje je sada K'', a primijetila je da se K sakrila iza žbunja i vikala je: ''Ovdje sam!''. Već je na svadbi okrivljenice i njezinog sada bivšeg supruga primijetila da nešto ne štima. Razgovara sa MJ, pita ju kako joj je kod tate, što je radila kod tate, na što joj MJ nikada nije ništa nije odgovorila, već bi sagnula glavu. Tog 19. kolovoza 2018. nalazila se ispred okrivljeničine kuće, u dvorištu, nosila im je tortu, a PJ i ŠJ je vidjela u blizini njihove garaže. Nije nikada bila prisutna događaju da bi okrivljenica prilikom preuzimanja djeteta vrijeđala Nininog oca ili njegovu partnericu. Kao susjeda često vidi preuzimanja djeteta i skoro svaki puta ta su preuzimanja u negativnom kontekstu, vidi djetetovo negodovanje. Vidi i čuje da okrivljenica objašnjava Nininom ocu primjerice ukoliko je MJ bolesna da su mu ovdje tablete, ili kapi, a kada ju pita zašto to čini, okrivljenica joj odgovori: ''Jer ne želim probleme!''. Ne čuje što Ninin otac u takvim situacijama odgovori. Nije joj poznato da bi okrivljenica branila ŠJ viđanja s djetetom. MJ nikada na samo nije provodila vrijeme s njom, već samo u prisutnosti ili majke ili bake. Nije nikada bila prisutna druženjima MJ s ocem. Čula je MJ jedanput u trenutku kada je otac došao po nju, da je rekla: ''Što je došao, neka ostane tamo odakle je došao!''. Nikada nije čula viku da bi dopirala od okrivljenice i njezinog bivšeg supruga.

46. U [adresa] je sa svojom obitelji doselila 2004. i od tada poznaje okrivljenicu i njezinu obitelj, jako su si dobri. Dok su okrivljenica i ŠJ bili u braku, malo je kontaktirala s ŠJ, navodeći da se uvijek držao sramežljivo i prepotentno.

47. Na pitanje u kakvim je odnosima sa PJ, svjedokinja je odgovorila da nije ni u lošim ni u dobrim odnosima. Vidjela je da je Ninin otac dovezao MJ majci, nakon čega se zajedno sa PJ odvezao do Žminja, išli su za njima, vidjeli su da sjede i K je imala nekakve papire sa sobom, sjedili su sat i pol i nakon toga su se razišli, a okrivljeničin otac i ona su se vratili u [adresa]. Nije čula što su PJ i ŠJ razgovarali dok su bili u Žminju, samo su ih pratili i vidjeli. Ne zna koja je uloga PJ u odnosu između okrivljenice, mlt. MJ i ŠJ.

48. Na pitanje kako pojašnjava to što je rekla da preuzimanje Nininog oca vidi negativno, odgovorila je da vidi i čuje da se okrivljenica trudi objasniti MJ da mora ići kod oca, a da je otac taj koji dođe po MJ i uzme je kao stvar.

49. Državni odvjetnik smatra da je iskaz ove svjedokinje neistinit, subjektivan i pristran te da svjedokinja iznosi isključivo preuveličane osobne dojmove, a sve to da proizlazi iz okolnosti da je neupitana govorila o negativnim pogledima na ŠJ i njegovu obitelj, događajima vezano za svadbu okrivljenice i ŠJ, a ne poznaje temeljne činjenice vezane za obitelj pa tako primjerice ne zna koja je uloga PJ u obitelji, dok istovremeno sudjeluje u negativnim pristupima ŠJ i svjedokinji PJ kao što je praćenje njihova susreta. Uz navedeno, i činjenica da je čak i upućivanje oca djeteta do strane majke i predaju lijekova koji su potrebni za dijete ocijenila kao nepravedni u odnosu prema okrivljenici i da je to trošak za majku što da sve ukazuje na elementarno nepoznavanje potreba djeteta i da samim time ukazuje u kojoj mjeri je ista nevjerodostojna.

50. Opunomoćenica ŠJ pridružila se navodima državnog odvjetnika, dodajući da je pristranost ove svjedokinje očita i iz netrpeljivosti prema PJ koju dijeli s obitelji okrivljenice i od koje ta netrpeljivost i potiče, a sve s obzirom na iznimno bliske dugogodišnje prijateljske odnose s obitelji okrivljenice.

51. Svjedokinja GJ, okrivljeničina majka, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza izjavila je da zna da je privremenu mjeru u mjesecu listopadu donio sud i da je on (ŠJ) rekao da njemu ta mjera ne treba. Kada je mjera donesena 10. veljače, on prvi puta na tu mjeru nije došao. Kada su se trebala održavati viđanja i druženja djeteta s ocem, okrivljenica bi pripremila dijete govoreći joj da će doći tata, da će joj donijeti igračku i kinder jaje, da će poći kod tate, da će kod tate crtati te da će to pokazati PJ, a da bi dijete svaki puta govorilo: ''Ne mama, ne mama ja bih pošla s tobom!''. Zna da su se viđanja održavala u vrtiću i da okrivljenica nije bila prisutna tim viđanjima, već ŠJ i PJ. Okrivljenica da je u vrijeme druženja bila preko puta vrtića, u jednoj kući, i kada bi dijete plakalo, ŠJ ili PJ bi ju pozvali. Na pitanje je odgovorila da otac prije nego što su mjere donesene nije viđao dijete, a na pitanje je li okrivljenica imala kontakt sa Nininim ocem i prije inkriminacije a i za vrijeme inkriminacije, odgovorila je da da je, da okrivljenica nikada nije branila viđanje oca sa MJ. Nije joj poznat događaj da bi CJ vikala na Nininog oca ispred MJ.

52. Pojasnila je da okrivljenica živi s njom u domaćinstvu. U mirovini je, a okrivljenica je zaposlena. Na pitanje je odgovorila da je bila prisutna svaki puta kada je okrivljenica pripremala MJ za viđanje s ocem.

53. Na pitanje odakle ima saznanje da kada je dijete plakalo, da su ŠJ i PJ zvali okrivljenicu, odgovorila je da joj je to okrivljenica rekla, a čula je i od susjeda kod kojih je okrivljenica bila u to vrijeme. Nikada nije bila prisutna kada bi ŠJ dolazio po MJ da bi krivljenica ŠJ govorila neprimjerene riječi, ističući da nije uvijek bila prisutna kada bi ŠJ dolazio po dijete. Na pitanje zna li tko je PJ, odgovorila je da je ona ravnateljica dječjeg vrtića u [adresa] i [adresa], da ona nema nikakve veze s njihovom obitelji, osim što je bila voditeljica te mjere. Okrivljnica da se susretala sa PJ kada je MJ dovezla u vrtić. Ne zna je li PJ pripremala oca i majku za viđanja djeteta s ocem.

54. Izjavila je da je njezin suprug zajedno sa susjedom NJ pratio ŠJ i PJ jedanput kada su njih dvoje išli za Žminj, navdeći da su išli u pizzeriju Ulika na pizzu, a pratili su ih zato što su primijetili da se PJ i ŠJ viđaju i van te mjere.

55. Opunomoćenica ŠJ je izjavila da je ova svjedokinja davala iskaz pred istim sudom u predmetu radi roditeljske skrbi mlt. MJ te da je tada rekla da je i ona pratila ŠJ, na što je svjedokinja izjavila da je i ona jedanput bila sakrivena u blizini dječjeg vrtića, a bila je skrivena da je MJ ne vidi, dodajući da je šetala oko vrtića, čula je da MJ plaće i da se sakrila kako je MJ ne bi vidjela. Nije reagirala, jer nije bila uključena u tu mjeru.

56. Državni odvjetnik smatra iskaz ove svjedokinje neistinitim, subjektivnim, pristranim, navodeći da svjedokinja preuveličava osobne dojmove i iznosi mišljenja bez da je prethodno upitana i to isključivo negativnog stava prema ŠJ, dok je opunomoćenica ŠJ dodala da svjedkinja ŠJ u svom iskazu mi jedanpt nije oslovila imenom, već rječju „on“.

57. Svjedokinja DJ, nesrodna s okrivljenicom, propisno opomenuta, izjavila je da okrivljenicu poznaje preko njezine majke, još od kada je bila dijete. Zna da okrivljenica ima curicu MJ. Na pitanje ima li ikakva saznanja glede viđanja MJ sa svojim ocem ŠJ, odgovorila je da ih je više puta vidjela u parkiću kada je MJ imala dvije i pol godine, a s njima je tada bila i Robertova partnerica. Nikada nije prisustvovala preuzimanju MJ od strane njezinog oca. Živi neposredno u blizini parkića i vidjela je da je druženjima nekada bila prisutna i okrivljenica. Nije ništa čula, samo je vidjela da kada je bila i njegova partnerica, da je on sjedio na klupi, a da je partnerica bila ta koja je bila više sa MJ. Nije nikada bila prisutna pripremanju druženja MJ s ocem. Na pitanje je li kućna prijateljica s njima, odgovorila je da su dobri, ali se ne posjećuju. Prijateljica je s okrivljeničinom majkom, zajedno su i radile, ali da nisu prijateljice do te mjere da bi joj se ona povjeravala. Nema saznanja da bi se okrivljenica neprimjereno ponašala prema ocu od MJ. ŠJ ne poznaje, ali ga zna iz viđanja, po pričanju GJ, okrivljeničine majke koja joj ga je jedanput pokazala i samo mi je rekla da je to on, ali ništa nisu pričale.

58. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da je bila informirana da će biti pozvana u ovom predmetu kao svjedokinja, to da joj je rekla GJ, okrivljeničina majka, koja joj je rekla da kaže da ih ja par put vidjela, a inače da s njima ne priča o ŠJ i o druženju ŠJ sa MJ niti je to zanima.

59. Državni odvjetnik imao je pribmjedbi na iskaz ove svjedokinje ocijenivši ga subjektivnim i pristranim, obzirom da je ista prijateljica od majke okrivljenice koja iskazuje u negativnoj konotaciji o ŠJ iako ga prema njezinim navodima i ne poznaje, a što da proizlazi iz činjenice kada opisuje susret u parku ŠJ, MJ i njegove partnerice gdje posebno naglašava da je s djetetom više bila njegova partnerica nego što je bio ŠJ. Opunomoćenica ŠJ je dodala da je iz iskaza svjedokinje vidljivo da je ista upućena od strane majke okrivljenice na to što bi po njima ista u ovom postupku trebala iskazivati.

60. Svjedokinja ĐJ, nesrodna s okrivljenicom, propisno opomenuta iskazala je da je u izvanbračnoj zajednici s ŠJ, i da žive zajedno od siječnja 2018. MJ je upoznala kada je ŠJ počeo imati susrete s njom pod nadzorom. ŠJ je inzistirao da ju voditeljica nadzora jer su bili u ozbiljnoj emotivnoj vezi i nije htio da ispadne da nešto skriva, pa su tako i učinili u proljeće 2018. Voditeljica nadzora je tražila da bude djelomično prisutna na susretima s MJ kako bi vidjela kako se MJ ponaša u njezinom društvu. Poznato joj je da okivljenica nikada nije dozvolila da se susret s MJ i njezinim ocem održi bez njezine prisutnosti, poznato joj je da je znala biti u toaletu u vrtiću ili bi gledala u prostoriju preko ograde izvan vrtića, a kod prvog susreta koji se odvijao u Robertovoj kući, sjeća se da je bila kod susjeda i dozivala MJ preko ograde tijekom susreta. Nije nikako htjela pustiti dijete s voditeljicom i ocem pa je tako opisala jednu situaciju u vrtiću kada je voditeljica rekla da će MJ biti u redu s ocem bez obzira na Ninino početno plakanje, ali da je okrivljenica tada jako vikala i uporno ponavljala da ima pravo biti tamo i da im neće pustiti dijete. Kada je okrivljenica vikala, MJ je jako plakala i bila je sve više uznemirena. Jednom je i ona izašla iz vrtića jer nije htjela stvarati tenzije, nakon čega je okrivljenica došla za njom i vrijeđala ju.

61. Bila je prisutna događaju iz kolovoza 2018. kada se okrivljenica neprimjereno ponašala u prisutnosti MJ, sjeća se da su je ŠJ i ona dovezli MJ u [adresa], u autu su iza sjedile njezina kćerka i MJ, okrivljenica je došla do auta preuzeti dijete, ŠJ je otkopčao MJ u stolici koja je spavala i prenio ju okrivljenici u ruke kako se djevojčica ne bi probudila, nakon čega je okrivljenica MJ doslovno odbacila u ruke svoje majke, na što se dijete naglo probudilo iz sna i počelo uplašeno vriskati. Nakon toga je okrivljenica raskopčala auto sjedalicu iako je to bila u auto sjedalica koju ŠJ drži u svom autu za MJ, njoj je vikada da je kurva, a ŠJ da je pedofil i da mu je mama A, pljuvala je po autu, a sve to da je gledala MJ koja je plakala i bila jako prestrašena. Sjeli su u auto, a ŠJ je nakon konzultacije s odvjetnicom okrivljenicu prijavio policiji. ŠJ joj je ispričao za još jedan događaj kojemu je bila prisutna MJ, kada je ŠJ smio prvi puta uzeti MJ bez nadzora ali je inzistirao da s njim ide i voditeljica kako ne bi bilo problema, o situacija je bila potpuno neprimjerena.

62. Nakon prestanka nadzora okrivljenica je ŠJ često slala ružne poruke u kojima je pisala da MJ dolazi kući gladna, žedna, prljava i popišana, što da nije istina jer paze da ju urednu vrate majci, a sve kako bi izbjegli bilo kakve sukobe.

63. MJ je kada je kod njih govorila da će djeci u vrtiću i njima rasporiti glave, da krepaju, da tu treba sve razbiti, da ona ide s majkom u Njemačku i da više nikada neće doći. Nije htjela jesti kod njih pa kada ju je pitala zašto, odgovorila joj je da su joj majka i nona rekle da tu ne smije jesti, a nije htjela ni ići na toalet. MJ joj je rekla da su joj majka i nona rekle da nju ne smije voljeti. Primijetila je da je počela ispoljavati agresiju, o čemu je ŠJ izvijestio Centar za socijalnu skrb Rovinj, tražio je pomoć, ali nije naišao na razumijevanje.

64. Na pitanje kakva je situacija sada, odgovorila je da ŠJ od mjeseca veljače 2021. više ne ide po MJ. MJ je kod njih zadnji puta bila 21. prosinca 2020. Još dok je MJ dolazila k njima, primijetila je po njezinom ponašanju da je neprimjereno, vikala je da želi kući, kolutala je očima i plazila je jezik, i to su po njoj bili nekakvi psihotični napadi. Smirila je MJ i stavila ju je spavati pored njihove kćerke. Razgovarala je s MJ i pitala ju da što oni to loše rade kada želi ići kući, na što joj je rekla da mama govori da ona nju tuče. Zaspala je plačući. Od tog 21. prosinca jedno kratko vrijeme situacija je bila bolja, no nije se poboljšala.

65. Na pitanje gdje se nalazila kada je opisivala događaje, svjedokinja je odgovorila da se nalazila u autu, a na pitanje je li bila prisutna pri svakom susretu, odgovorila je da nije. Nadalje, izjavila je da nisu razgovarali s djetetom, nego su je pustili da dijete samo ispriča, a to stoga jer nisu željeli poticati njezinu tugu, njezinu depresiju, navodeći da su svi primijetili da je dijete u depresiji, pojasnivši da je kod njih sjedila na kauču u vrijeme kada je kuća bila puna djece, a ona je bila u nekim svojim mislima. Dalje je odgovorila da ŠJ ne zove MJ, ističući da je okrivljenica ta koja određuje kad će se zvati, nekada se i ne javi na telefonski poziv, a kada se javi, ona određuje koliko će taj poziv trajati i slično.

66. Na pitanje je li okrivljenica u periodu od veljače 2021. ikada sama nazvala ŠJ i rekla mu da će dovesti dijete radi druženja s ocem, svjedokinja je odgovorila da nije, da okrivljenica nikada nije zvala ŠJ radi druženja MJ s ocem. Na pitanje zašto ŠJ nije obavijestio Centar o ovome što je iskazala, odgovorila je da je Centar za socijalnu skrb u Rovinju od samog početka razočarao ŠJ, a to stoga jer ga je ignorirao i stavio ''u isti koš s okrivljenicom'' tako da je ispalo da se i on neprimjereno ponaša prema djetetu. Pojasnila je da je djelatnica Centra BJ zvala ŠJ 2020. te donijela nekakav zaključak da ŠJ ne surađuje s Centrom, pod izlikom da sada ima drugo dijete, što svjedokinja navodi da nije istina, jer da kada je MJ bila kod njih, posvećivala se sva pažnja MJ. Nakon što je rodila, davali su bebicu MJ u ruke kako bi joj pokazali da je dio njih, dopustili bi da bebicu stavi spavati i slično.

67. Braniteljica okrivljenice smatra iskaz svjedokinje neistinitim i suprotnim navodima drugih ispitanih svjedoka.

68. Iz Nalaza i mišljenja vještaka nakon provedenog kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja po prof. Apoloniji Lasan i dr. Vesni Jovin, koje je provedeno kada je MJ bila predškolske dobi, vidljivo je da se radi o djevojčici urednog mentalnog razvoja uz adekvatni senzomotorni razvoj. Indikatori za evenualnu cerebralnu disfunkciju nisu uočeni, govorni i jezični razvoj prate dob, a emocionalni i socijalni razvoj aktualno ne pokazuje značajnija odstupanja. Nisu dobiveni podaci koji bi upućivali na disfunkcionalnost ili traumatiziranost. MJ je emocionalno naglašeno privržena majci, a u odnosu s ocem pokazuje manju vezanost, no prema njemu ne prezentira negativan stav. U njezinim razvoju ne nalaze se odstupanja koja bi se mogla smatrati posljedicom inkriminiranih zbivanja. Ne bilježe se simptomi duševne bolesti, nedovoljnog duševnog razvoja niti nekih drugih težih duševnih smetnji. Urednog je raspoloženja koje se ne mijenja tijekom tema vezanih za oca, spontana je i neposredna, a u komunikaciji opuštena i na pitanja odgovara uredno, povremeno i spontano.

69. MJ još ne razlikuje istinu od laži, a u vrijeme inkriminiranih zbivanja je bila u dobi od dvije godine i dva mjeseca do tri godine i osam mjeseci pa se s obzirom na njezinu tadašnju starosnu dob i protek vremena nije moglo očekivati da se tih (predmetnih) događaja sjeća niti da iste može vjerodostojno reproducirati.

70. MJ je odgajana u uvjetima razvedenih roditelja, prisutnost oca u njezinom najranijem razvoju je bila insuficijentna pogotovo za izgrađivanje prisnijeg emocionalnog odnosa s njim pa je emocionalno bila usmjerena pretežito na majku i članove njezine obitelji koji su svakodnevno bili prisutni u njenom životu, a kontakti s ocem su bili neredoviti i determinirni neslaganjem roditelja pa se nije moglo niti očekivati da otac od strane djevojčice bude percipiran kao objekt sigurnosti.

71. U vrijeme donošenja privremene mjere 3. listopada 2017. koja se počela realizirati 10. veljače 2018., djevojčica je bila stara dvije i pol godine, pohađala je vrtić i razvojno se nalazila u fazi „prkosa“ (kada većina djece pruža otpor prema svemu što se od njih zatraži ili što im se ponudi i rade upravo suprotno od onog što se od njih želi). Njezino ponašanje u inkriminiranom periodu je bilo opterećeno, osim opisanom razvojnom fazom, i dotadašnjom dinamikom prisutnosti i angažiranja oca u njezinom životu, kao i majčinim opterećenjem partnerskim konfliktom i nedostatnim povjerenjem u bivšeg supruga da će se adekvatno snalaziti s MJ. Majčin nerazriješen partnerski odnos pogodovao je njenim reakcijama koje su bile neadekvatne prema bivšem suprugu i u prisutnosti MJ i kao takve su predstavljale stresogeni faktor i negativno su se odražavale na djevojčicu u trenutku zbivaja, dok se posljedice aktualno ne bilježe.

72. Spontano i bez nelagode je pričala vještacima kako se igrala kada je bila kod oca, igrala se s malom sekom, kako bude s bakom i djedom, pa spava s M i dobro se slaže s njom i ĐJ, što da pokazuje pozitivan stav prema ocu. U konačnici, za njezin daljnji razvoj bilo bi neophodno aktivno učešće oca u njezinim životu i odgoju, a oba roditelja bi se trebala usmjeriti na njezine potrebe i moraju nastojati surađivati na razini roditeljske odgovornosti.

73. Na pitanje su odgovorile da su sa djevojčicom razgovarale zajedno prilikom procjene i da je u vrijeme tog razgovora djevojčica imala šest godina. Tijekom razgovora o roditeljima, ocu i majci, nije iskazivala nikakav negativan stav. Njene emocionalne reakcije su bile sukladno sadržajima koje je izražavala. Nije bila zbunjena, nije bila napeta i uznemirena, što bi bila u slučajevima da je bilo bilo kakve manipulacije od strane obitelji. Samih predmetnih događaja se ne sjeća, jer su se prema optužnici dešavali kada je ona imala dvije godine i dva mjeseca do tri godine i osam mjeseci, ali u kasnijem periodu da jasno izražava okolnosti u kojima je posjećivala oca i njegovu novu suprugu ili partnericu, gdje također ne pokazuje nikakvu negativnu i afektivnu reakciju, te da govori o majci i njenoj obitelji, i da se pri cijelom tom razgovoru ne uočava da djevojčica iskazuje negativne osjećaje prema bilo kojem od roditelja. Nadalje, da prema podacima koji su dobiveni preaktivnim testom (testom kada dijete ne zna što odgovara, a konkretno pitanja nisu postavljena direktno, nego dijete priča priču koju može izmisliti, a odnosi se na emocionalni odnos prema roditeljima i drugim članovima obitelji), se primjećuje izrazito emocionalna privrženost majci, odnos prema ocu je više neutralan, ne iskazuje izrazite emocije, ali i ne pokazuje nikakav negativan stav prema ocu i rado se druži sa njim. Navele su da je rađeno kombinirano vještačenje upravo stoga da se dojam koji dobije psihijatar tijekom razgovora (a psihijatar dok razgovara s ispitanikom prati mimiku, gestikulaciju, izrazi lica i slično, i promatra da li je to sukladno sadržajima koje dijete daje), potvrda i objektivizacija se može dobiti psihologijskim testovima koji u tom slučaju i potvrđuju taj dojam.

74. Nije bilo primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

75. Sud je odbio prijedlog okrivljenice da se u postupku pročitaju njezini e- mailovi prema Centru čije je ispise donijela na raspravu, kao nebitan dokaz.

76. Budući da daljnjih dokaza nije bilo, državni odvjetnik je u završnoj riječi izjavio da smatra da je na temelju provedenog i dovršenog dokaznog postupka nedvojbeno dokazano da je okrivljenica počinila inkriminirana djela na način i pod okolnostima kako joj se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, što da proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, kako iz pročitanih zapisnika, tako i iz iskaza danih kroz dokazni postupak na raspravi, a koji su u potpunosti u suglasju s materijalnom dokumentacijom i izvješćima Centra za socijalsnu skrb Rovinj, pogotovo voditeljice mjere nadzora koja nema razloga biti pristrana, pa da tako proizlazi da se okrivljenica ponašala upravo onako kako joj se optužnicom stavlja na teret. Predložio je da se okrivljenicu proglasi krivom i izrekne kaznenopravna sankcija predložena u optužnici.

77. Braniteljica okrivljenice smatra da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi okrivljenica počinila kaznena djela koja joj se u ovom postupku stavljaju na teret. Navedeno da posebno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Apolonije Lasan i Vesne Jovin koje su u nalazu i mišljenju jasno i nedvojbeno navele a kasnje usmeno i pojasnile kako kod mlt. MJ nesumnjivao ne postoji nikakav negativan stav prema ocu i njegovoj obitelji, odnosno kako majka svojim ponašanjem nije utjecala na odnos MJ i njezinog oca, te kako je Ninin stav prema ocu izrazito pozitivan a kako je do eventualnog otpora MJ prema druženju s ocem u inkriminiranom razdoblju dolazilo isključivo zbog Ninine dobi u tom razdoblju u kojem se MJ nalazila u razvojnoj fazi "prkosa". Nadalje, da i iz iskaza voditeljice nadzora PJ proizlazi kako je unatoč mjeri upravo ona bila ta koja je predložila da okrivljenica prisustvuje susretima oca sa mlt. MJ, i to upravo iz razloga što je kod MJ postojao otpor u druženju s ocem, odnosno izrazita privrženost majci. Smatra kako svojim postupanjem okrivljenica nije počinila kaznena djela već je kao brižna majka nastojala na najbolji mogući način brinuti o svojem djetetu, predloživši da sud istu oslobodi optužbe.

78. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenice i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenica počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret. Okrivljenici se stavlja na teret da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

79. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŠJ ocijenivši ga uvjerljivim, jasnim i nedvojbenim. Prihvatio je i iskaz svjedokinje PJ koja je kao voditeljica mjere nadzora iskazivala na temelju osobnih saznanja jasno, neprstrano i uvjerljivo. Iskazi ovih dvaju svjedoka su bili apsolutno suglasni i međusobno logično povezani, a u skladu s njihovim iskazima je i iskaz svjedokinje ĐJ koja je iskazivala na osnovi osobnih saznanja jasno, uvjerljivo i suvislo. U skladu s iskazima ovih svjedoka su i materijalni dokazi u spisu, i to obavijest Centra za socijalnu skrb Rovinj s pripadajućom dokumentacijom, rješenje Općinskog suda u Puli broj P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. i rješenje Općinskog suda u Puli broj P Ob-195/17 od 14. kolovoza 2018. te dokumentacija Centra za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno u kojoj se nalaze i mjesečna izvješća voditeljice mjere nadzora te Individualni plan provođenja mjere. Sud svoju odluku nije temeljio na iskazima svjedokinja ČJ za koju je utvrdio da ne zna kako su izgledala preuzimanja MJ od strane oca i da joj nije poznato na koji način je okrivljenica pripremala dijete za susret s ocem te da joj nije poznato je li okrivljenica zabranjivala dolazak oca po dijete, SJ budući da je ista iskazivala izvan inkriminiranog razdoblja, NJ koja je izjavila da joj nije poznato da bi okrivljenica branila ŠJ viđanja s djetetom, nije nikada bila prisutna druženjima MJ s ocem, nije nikada čula viku da bi dopirala od okrivljenice i njezinog bivšeg supruga i ne zna koja je uloga PJ u odnosu između okrivljenice, mlt. MJ i ŠJ, zatim GJ za koju je sud ocijenio da je kao majka okrivljenice subjektivna, pristrana i zainteresirana da se od okrivljenice otkloni kaznena odgovornost te DJ koja je izjavila da nema saznanja da bi se okrivljenica neprimjereno ponašala prema ocu od MJ, da ŠJ ne poznaje i da nije nikada bila prisutna pripremanju druženja MJ s ocem.

80. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je okrivljenica majka mlt. MJ čiji je otac ŠJ, da je okrivljenica kada je mlt. MJ imala sedam ili osam mjeseci napustila bračnu zajednicu s ŠJ i zajedno s djetetom se vratila u kuću svojih roditelja, u [adresa]. Nije sporno da je za voditeljicu mjere nadzora bila imenovana PJ te da je 3. listopada 2017. pred Općinskim sudom u Puli u postupku poslovnog broja P Ob-195/17 bila donesena privremena mjera radi određenja s kojim će roditeljem stanovati mlt. MJ i radi donošenja odluke o osobnim odnosima djeteta s ocem te da je ta privremena mjera u istom postupku stavljena je izvan snage 27. kolovoza 2018. kada su se uredili osobni odnosi mlt. MJ s ocem do donošenja presude.

81. Sporno je da li se okrivljenica u inkriminiranom razdoblju pridržavala tih mjera na način da je postupala po uputama centra za socijalnu skrb i voditeljice mjere nadzora i pripremala dijete za susrete s ocem te provodila odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud i centar za socijalnu skrb i je li svojim ponašanjem, vikanjem na oca mlt. MJ i govorenjem pogrdnih izraza i naziva za njega i njegovu obitelj pred djetetom zlostavila dijete i na drugi način grubo povrijedila djetetova prava.

82. Okrivljenica se tereti da je počinila kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 na način da je od 3. listopada 2017. do kraja travnja 2019. na području Istre svjesna da svojim postupanjem onemogućuje susrete mlt. kćerke MJ i njenog oca ŠJ i pristajući na to, otežavala susrete djevojčice i oca na način da nije dozvolila da dijete ima susret s ocem bez njezine prisutnosti iako je znala da je to protivno odlukama Općinskog suda u Puli, nije pripremala dijete za susrete s ocem sukladno uputama centra za socijalnu skrb i voditeljice mjere nadzora uslijed čega da je dijete plakalo i odbijalo susrete, niti na poticaj voditeljice mjere nadzora nije umirivala i upućivala dijete u ono što se događa, te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na način da je u kolovozu i rujnu 2018. dva puta u prisutnosti mlt. MJ, svjesna da svojim radnjama može negativno djelovati na njezin odgoj i razvoj i pristajući na to, vikala Nininom ocu i svom bivšem suprugu da je pedofil, peder, smeće, da mu je mama A i verbalno napala očevu novu partnericu i oca govoreći im riječi smeće, pedofil, da što dijete jede jer da što zna skuhati mama A, a prilikom preuzimanja mlt. MJ od oca dijete u snu grubo iznijela iz auta i odbacila svojoj majci u ruke te nastavila vikati i pljuvati po automobilu ŠJ, u prisutnosti mlt. MJ bacila rajčice koje je djevojčica nabrala u vrtu kod oca, mlt. MJ govorila da je kod oca sve loše i da treba sve razbiti i da će MJ ići s njom u Njemačku i neće više dolaziti kod tate i da ne smije jesti kod oca ništa, koji sadržaj nije primjeren za dječju dob, što da je kod djevojčice izazvalo tugu, strah i plač i čime je prenijela djetetu stav da je otac zločest jer ne sluša mamu.

83. Okrivljenica se branila da s obzirom da je u mjeri doneseno da se odnosi odvijaju samo s ocem, zna da ona nije smjela biti tamo, ali da je postojao dogovor između nje i nadzora, odnosno PJ koja ju je zamolila može li biti barem dva puta da se dijete privikne na oca, a zatim da se udalji, da se pokušavala udaljiti ali je dijete bilo uznemireno i plakalo te ga je smirivala onako kako je dobivala upute od centra za socijalnu skrb i PJ. Zatim da su se susreti odvijali tako da ju je PJ većinu puta zvala da dođe po dijete jer plaće, uznemireno je i pita za mamu. Dok su bivši suprug i PJ dijete uveli u vrtić, a s obzirom da je plakalo, htjela ga je smiriti, no ĐJ joj je zatvorila vrata vrtića pred nosom i držala vrata kako ne bi ušla u vrtić te joj se dala u lice i izvrijeđala ju, na što da su bivši suprug i PJ otvorili vrata, uzela je dijete i otišla. Nadalje, da nije izvrijeđala ŠJ niti njegovu partnericu, da nije nikada ŠJ rekla da je pedofil, peder, smeće, da mu je mama A, a niti je ikada verbalno napala njegovu partnericu i oca govoreći im da su smeće, pedofil, da što dijete jede, da što zna kuhati mama A. Nije nikada pljunula ŠJ niti njegovu partnericu, a niti je pljunula na auto. Pitala je MJ želi li jesti rajčice, na što joj je MJ rekla da ne želi, da ih stave u frižider i da će biti za neki drugi dan, ali da su drugi dan su te rajčice bile pokvarene pa su se suglasile da ih bace u smeće. Nikada nije imala namjeru odseliti se u Njemačku niti je to ikome ogovorila. Svaki puta da je pripremala MJ za susret s ocem rekavši joj da će tata doći u vrtić, da želi biti s njom, da želi puno vremena provoditi s njom, da mu je to važno u životu i da će se igrati.

84. Sud ovakvu obranu okrivljenice nije prihvatio.

85. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. određena je privremena mjera s kojim će roditeljem stanovati mlt. MJ i donesena je odluka o osobnim odnosima djeteta s ocem na način da će MJ stanovati s majkom na adresi prebivališta u [adresa], a da će se ostvarenje osobnih odnosa mlt. MJ s ocem ŠJ odvijati svaku nedjelju od 14,00 do 17,00 u prisutnosti majke CJ na mjestu koje sami odrede, zatim svaku drugu srijedu kada otac radi jutarnju smjernu od 17,00 do 19,00 u prisutnosti voditeljice nadzora, te svaku drugu subotu kada otac radi poslijepodnevnu smjenu od 17,00 do 19,00 u prisutnosti voditeljice nadzora. Rješenjem Centra ta socijalnu skrb Rovinj – Rovigno od 29. siječnja 2018. imenovana je voditeljica mjere u osobi PJ radi provođenja privremene mjere suda te je pred Centrom donesen Individualni plan i program provođenja mjere kojim je određeno da je majka dužna pripremati dijete za održavanje osobnih odnosa uz nadzor i poticati viđanja i stvarati odnose privrženosti između oca i kćerka, da će roditelji održavati redovitu komunikaciju s voditeljicom mjere, razviti redovitu i primjerenu komunikaciju. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja P Ob-195/17 od 27. kolovoza 2018. stavljena je izvan snage privremena mjera poslovnog broja P Ob-195/17 od 3. listopada 2017. te su se osobni odnosi mlt. MJ s ocem do donošenja presude regulirali na način da će se odvijati svaku nedjelju od 9,30 do 20,00 sati tako da će otac preuzeti i vraćati dijete na adresu na kojoj stanuje s majkom, i svaki četvrtak od 16,30 na način da otac dijete preuzima iz dječjeg vrtića i vraća u 20,00 sati na adresu na kojoj stanuje s majkom.

86. Iz iskaza svjedoka ŠJ utvrđeno je da je od samog početka imao velikih problema oko ostvarivanja susreta sa kćerkom MJ, jer da mu je okrivljenica radila velike probleme na način da nije željela ostaviti MJ s njim i sa voditeljcom mjere nadzora PJ, već je inzistirala da ona bude prisutna. Istaknuo je veliki problem što okrivljenica nikada nije pripremila dijete za susret s njim, budući da ne bi rekla MJ da će doći i da će provesti vrijeme s njim pa bi dijete na početku plakalo i htjelo biti kod majke. Nije MJ objasnila da joj je on otac i da će biti kod njega, već je o tome s djetetom razgovarala voditeljica mjere nadzora. IJ bi dva, tri dana prije susreta preporučila okrivljenici da pripremi MJ na susret s njim, o tome da su imali i savjetovanje u centru za socijalnu skrb, međutim da okrivljenica ništa od toga nije provodila. Kada bi voditeljica mjere nadzora savjetovala okrivljenici da umiri dijete na način da joj objasni da će ići s ocem, okrivljenica to ne bi činila. U Centru za socijanu skrb Rovinj okrivljenici je preporučeno da traži savjetodavnu pomoć za sebe u smislu roditeljstva i komunikacije, što nije učinila, odnosno potpuno je odbila, a iz Individualnog plana je vidljivo i da ga okrivljenica nije željela potpisati, odbila je to učiniti, ali je isti na njezin zahtjev uručen. Utvrđeno je da je 27. kolovoza 2018. donesena nova privremena mjera prema kojoj može ostvarivati susrete s MJ bez nadzora i bez prisutnosti majke, no da su se isti problemi i dalje nastavili.

87. Sve to utvrđeno je i iz iskaza voditeljice mjere nadzora, svjedokinje PJ koja je primijetila probleme kod okrivljenice od trenutka kada se dijete opustilo u kontaktu s ocem, da se majka nije željela odvojiti od djeteta i pustiti da otac vrijeme s djetetom provodi sam ili u prisutnosti voditeljice mjere nadzora, što je utvrđeno iz Mjesečnog izvješća voditelja mjere za veljaču 2018. iz kojeg je utvrđeno da je uočen veći i povremeni otpor kod majke koja potencira svoje pravo da ona odlučuje o svemu što se tiče djevojčice te da se na trenutak stječe dojam da približavanje oca djevojčici i njihov pozitivan odnos kod majke izaziva strah. To je primietila i u situaciji kada je okrivljenica vidjela baku i djeda u prostoru vrtića, uzela je djevojčicu za ruku i rekla: "Nemaju oni što tražiti" te demonstrativno iznijela dijete iz prostorije vrtića, što je utvrđeno i iz Mjesečnog izvješća za ožujak 2018. da je voditeljica mjere s ciljem uspostavljanja pozitivnih odnosa predložila da djevojčica upozna djeda i baku s očeve strane te je dogovoren susret, ali da je uslijedila neprimjerena reakcija majke ispred djeteta koja je dijete uzela u trenutku kada su djed i baka došli pozdraviti djevojčicu, i odvela ju uz komentar da što djed i baka tu traže, a reakcija da je bila suprotna njezinim izjavama da djed i baka smiju vidjeti djevojčicu. Utvrđeno je iz Mjesečnog izvješća da djevojčica uspostavlja sve bolji kontakt s ocem, ali da majka i dalje želi biti prisutna susretu i druženju s ocem. Iz iskaza ove svjedokinje utvrđeno je da je ocijenila da budući susreti s ocem funkcioniraju i u njegovom domu pa je odvela djevojčicu zajedno s majkom u očev obiteljski dom, a plan je bio da okrivljenica sukladno odluci suda ne bude prisutna na susretu. No odmah po razdvajanju je primijetila da je okrivljenica ušla u susjedovo dvorište i od tamo nadzirala susret, uz to se i pokazala MJ, a nakon pola sata druženja je rekla MJ da bi trebale otići pa je MJ otišla do majke i preko zida ju pitala da bi željela još ostati kod bake i djeda, što joj majka nije dozvolila. Utvrđeno je da se okrivljenica nikada nje htjela maknuti sa susreta iako je bilo određeno od strane suda da susreti budu bez njezine prisutnosti, a i kad bi se maknula iz prostorije, vidjela ju je s vanjske strane kod prozora vrtića, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje ĐJ koja je izjavila da okivljenica nikada nije dozvolila da se susret s MJ i njezinim ocem održi bez njezine (okrivljeničine) prisutnosti, da je okrivljenica tada jako vikala i uporno ponavljala da ima pravo biti prisutna i da im neće pustiti dijete, a kod prvog susreta koji se odvijao u Robertovoj kući, da je okrivljenica bila kod susjeda i dozivala MJ preko ograde tijekom susreta. To sve utvrđeno je i iz Obavijesti Centra za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno od 6. rujna 2018.

88. Iz iskaza svjedokinje PJ utvrđeno je da je izostao i segment pripreme MJ od strane okrivljenice, budući da to okrivljenici nije niti bilo bitno, već da su se u takvim situacijama osjetili njihovi loši partnerski odnosi. Cijeli tim je od odgajateljica u vrtiću, psihologinje i nje kao ravnateljice vrtića i kao njihove voditeljice nadzora radio s okrivljenicom kako bi ju pripremio u tome, ali okrivljenica nije prihvaćala njihove sugestije, reagirala bi burno, odnosno cijeli tim zajedno s njom pripremao je okrivljenicu na te susrete govoreći joj da u takvim situacijama zanemari partnerski odnos s ocem djeteta, da govori pozitivno djetetu o svom ocu, da se suzdrži od navale bijesa, da lijepo pozdravi oca i da se nakon susreta opet s djetetom izrazgovara da će se ponovno susresti s ocem, a sve to kako bi se stvorila jedna lijepa slika za ponovni susret djeteta s ocem, što okrivljenica nije prihvaćala. Kada bi došao susret s ocem, pitala je MJ zna li da će danas susresti oca, na što joj je MJ klimnula glavom da to ne zna, a kada ju je pitala je li majci ispričala da je crtala s ocem i što je radila s ocem, MJ joj je ponovno odmahnula glavom i rekla da nije ispričala ništa majci.

89. Iz iskaza ove svjedokinje utvrđeno je i da okrivljenica nije nikada umirivala dijete ako bi dijete plakalo prilikom odvajanja od nje, te da je pred djetetom ŠJ govorila ironičnim tonom.

90. Iz skaza svjedoka ŠJ, svjedokinje PJ i svjedokinje ĐJ je utvrđeno da je djevojčica u takvim situacijama plakala, negodovala, odbijala susrete s ocem i bila je uznemirena.

91. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljenica na opisani način u cijelosti ostvarila biće kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11, jer je utvrdio da je u inkriminirano vrijeme svjesna da svojim postupanjem onemogućuje susrete mlt. kćerke MJ i njenog oca ŠJ i pristajući na to, otežavala susrete djevojčice i oca na način da nije dozvolila da dijete ima susret s ocem bez njezine prisutnosti iako je znala da je to protivno odlukama Općinskog suda u Puli, i nije pripremala dijete za susrete s ocem sukladno uputama centra za socijalnu skrb i voditeljice mjere nadzora uslijed čega je dijete plakalo i odbijalo susrete, a niti na poticaj voditeljice mjere nadzora nije umirivala i upućivala dijete u ono što se događa.

92. Nadalje, okrivljenica se tereti da je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

93. Iz iskaza svjedoka ŠJ utvrđeno je da je u kolovozu ili početkom rujna 2018. došao zajedno s voditeljicom mjere nadzora u [adresa] po dijete, ispred kuće ga je dočekala okrivljenica s roditeljima, a MJ je bila u okrivljeničinom naručju i bez povoda i ikakvog razloga mu je počela vikati: "Pedofilu, pederu, smeće, mama ti je A", a kako joj je tada MJ bila u rukama, počela je plakati i vrištati. Tada nije inzistirao uzeti dijete, već je otišao, a nakon toga kada je s partnericom ĐJ vraćao MJ, MJ je najprije zaspala u autu, no kako je okrvljenica počela vikati dijete se probudilo, a okrivljenica mu je vikala da je smeće, pedofil, da što zna kuhati njegova mama A i da što to mala jede te je nastavila s pljuvanjem po autu, a MJ je doslovno bacila svojoj majci u ruke, što je utvrđeno i iz iskaza svedokinje ĐJ koja je izjavila da su ŠJ i ona dovezli MJ u [adresa], u autu su iza sjedile njezina kćerka i MJ, okrivljenica je došla do auta preuzeti dijete, ŠJ je otkopčao MJ u stolici koja je spavala i prenio ju okrivljenici u ruke kako se djevojčica ne bi probudila, nakon čega je okrivljenica MJ doslovno odbacila u ruke svoje majke, na što se dijete naglo probudilo iz sna i počelo uplašeno vriskati, a njoj je vikala da da je kurva, ŠJ da je pedofil i da mu je mama A, pljuvala je po autu, a sve to da je gledala MJ koja je plakala i bila jako prestrašena. Iz iskaza svjedokinje PJ utvrđeno je da je okrivljenica tada vikala Robertovoj partnerici ĐJ da je kurva, a ŠJ da mu je mama A.

94. Iz iskaza svjedoka ŠJ utvrđeno je da mu je MJ više puta rekla da ne želi ništa uzeti od njega jer da će joj mama i baka baciti pa je tako utvrđeno da je jednom prilikom MJ nabrala rajčice kod njih u vrtu i bila je jako ponosna i čuvala si ih je, a kasnije kada ju je pitao rekla je da ih je majka bacila. Isto tako, da kada joj da bombone ili bilo što drugo, ne želi uzeti jer kaže da joj mama i baka bace, ili ako i uzme, kada je doveze kod njene kuće, kaže mu da će to radije ostaviti kod njega u autu. Bilo je više situacija kada bi dijete u igri reklo da je tata zločest a kada bi ju voditeljica nadzora ili on pitali zašto je tata zločest, odgovorila bi da je to zato jer ne sluša mamu, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje PJ koja je izjavila da je MJ pred njom znala reći: "Tata je zločest", pa je na njezino pitanje zašto, odgovorila da joj je to majka rekla. Iz iskaza svjedokinje ĐJ je utvrđeno da MJ nije htjela jesti kod njih pa kada ju je pitala zašto, odgovorila joj je da su joj majka i baka rekle da tu ne smije jesti. Nadalje, iz iskaza ove svjedokinje je utvrđeno da ona ide s majkom u Njemačku i da više nikada neće doći.

95. Iz provedenog kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja koje je provedeno u vrijeme kada je MJ imala šest godina, utvđeno je da MJ još ne razlikuje istinu od laži, a u vrijeme inkriminiranih zbivanja je bila u dobi od dvije godine i dva mjeseca do tri godine i osam mjeseci pa se s obzirom na njezinu tadašnju starosnu dob i protek vremena nije moglo očekivati da se tih (predmetnih) događaja sjeća niti da iste može vjerodostojno reproducirati. U vrijeme donošenja privremene mjere 3. listopada 2017. koja se počela realizirati 10. veljače 2018., djevojčica je bila stara dvije i pol godine, pohađala je vrtić i razvojno se nalazila u fazi „prkosa“ (kada većina djece pruža otpor prema svemu što se od njih zatraži ili što im se ponudi i rade upravo suprotno od onog što se od njih želi). Njezino ponašanje u inkriminiranom periodu je bilo opterećeno, osim opisanom razvojnom fazom, i dotadašnjom dinamikom prisutnosti i angažiranja oca u njezinom životu, kao i majčinim opterećenjem partnerskim konfliktom i nedostatnim povjerenjem u bivšeg supruga da će se adekvatno snalaziti s MJ. Majčin nerazriješen partnerski odnos pogodovao je njenim reakcijama koje su bile neadekvatne prema bivšem suprugu i u prisutnosti MJ i kao takve su predstavljale stresogeni faktor i negativno su se odražavale na djevojčicu u trenutku zbivaja.

96. Stoga, sud nije prihvatio okrivljeničinu obranu smatrajući ju usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, koja nema uporište u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima. Iz provedenog dokaznog postupka jasno je utvrdio da je okrivljenica, osim kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11, počinila i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. A to stoga jer je utvrdio da je okrivljenica u dva navrata u prisutnosti mlt. MJ vikala Nininom ocu i svom bivšem suprugu da je pedofil, peder, smeće, da mu je mama A i verbalno napala očevu partnericu i oca govoreći da je smeće, pedofil, da što dijete jede jer da što zna skuhati mama A, u kojim prilikama je djevojčica plakala, a jednom prilikom preuzimanja mlt. MJ od oca dijete u snu grubo iznijela iz auta i odbacila svojoj majci u ruke te nastavila vikati i pljuvati po automobilu ŠJ što je mlt. MJ jako uznemirilo te je dijete vriskalo, bacila rajčice koje je djevojčica nabrala u vrtu kod oca, zatim mlt. MJ govorila da je kod oca sve loše i da treba sve razbiti i da će MJ ići s njom u Njemačku i neće više dolaziti kod oca i da ne smije jesti kod oca ništa, a koji sadržaj nije primjeren za dječju dob, i što je sve kod djevojčice izazvalo tugu, strah i plač i čime je prenijela djetetu stav da je otac zločest jer ne sluša mamu, a njezino ponašanje u inkriminiranom razdoblju, kao i njezin nerazriješen partnerski odnos s Nininim ocem pogodovao je njenim reakcijama koje su bile neadekvatne prema bivšem suprugu i u prisutnosti MJ i kao takve su predstavljale stresogeni faktor i negativno su se odražavale na djevojčicu u trenutku zbivaja. Okrivljenica je na taj način zlostavila dijete i grubo povrijedila djetetova prava.

97. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju, na u izreci opisano način, u cijelosti ostvarila biće kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. i kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, slijedom čega je proglašena krivom i izrečena joj je adekvatna kaznenopravna sankcija.

98. Tijekom postupka, sud nije bio u sumnji da je okrivljenica djela počinila u neubrojivom stanju, već je ocijenio da je djela počinila s namjerom, i to neizravnom namjerom kad je svjesna da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa je na to pristala. U konkretnom slučaju okrivljenica se tereti da ima svijest kako svojim postupanjem onemogućuje susrete svoje maloljetne kćerke i njezinog oca, čime onemogućuje provođenje odluke za zaštitu i dobrobit djeteta, i pristajanjem na takvu posljedicu okrivljenica je kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 počinila neizravnom namjerom. Isto tako i u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 okrivljenici se stavlja na teret da, iako svjesna obilježja djela, na isto pristaje pa stoga, okrivljenica iako svjesna da svojim radnjama može ostvariti obilježje tog kaznenog djela, ipak je pristala na takvo ponašanje, dakle počinila ga je neizravnom namjerom.

99. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio okrivljeničine osobne i imovne prilike (neudana, dobrog imovnog stanja) te je unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenice i težinu kaznenih djela, način i okolnosti počinjenja predmetnih djela, činjenicu da su njezine reakcije koje su bile neadekvatne prema bivšem suprugu i u prisutnosti MJ predstavljale stresogeni faktor i negativno su se odražavale na MJ u trenutku zbivaja, sud je cijenio i činjenicu da je okrivljenica u kritično vrijeme postpala neizravnom namjerom, ali je uzeo u obzir i njezinu dosadašnju kaznenu neosuđivanost kao i činjenicu da nakon počinjenih kaznenih djela se ne bilježe njezina protupravna ponašanja, što je utvrdio uvidom u evidenciju Ministarstva pravosuđa (list 69 spisa), okrivljenici za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljenicu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od dvije godine, što znači da se jedinstvena kazna zatovra od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko okrilvjenica u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.

100. Kako bi se u cijelosti postigla svrha ovog postupka, sud je okrivljenici na temelju članka 62. stavka 2. točke 12. ZKP/08 izrekao i posebnu obvezu da se uključi u savjetovalište za roditelje kod nadležnog obiteljskog centra, u Obiteljski centar Istarske županije u [adresa], budući da je tijekom postupka utvrdio da je okrivljenica pred Centrom za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno odbila potpisati Individualni plan i nikada nije prihvaćala i prihvatila preporuke da traži savjetodavnu pomoć za sebe u smislu roditeljstva i komunikacije te je odbijala preporuke cijelog tima počevši od odgajateljica u vrtiću, psihologinje i voditeljice nadzora kako bi ju pripremio u pripremama djevojčice za susrete i viđanja s ocem, nije prihvaćala sugestije da prilikom njihovih susreta zanemari partnerski odnos s ocem djeteta, da govori pozitivno djetetu o svom ocu, da se suzdrži od navale bijesa, da lijepo pozdravi oca i da nakon susreta opet s djetetom razgovara da će se ponovno susresti s ocem, a sve to kako bi se stvorila jedna lijepa slika za ponovni susret djeteta s ocem. Mlt. MJ je za njezin daljnji razvoj neophodno aktivno učešće oca u njezinim životu i odgoju, a oba roditelja bi se trebala usmjeriti na njezine potrebe i moraju nastojati surađivati na razini roditeljske odgovornosti, što sud smatra da bi u tom pravcu okrivljenici bilo nužno uključiti se u savjetovalište za roditelje pa je stoga odlučio kao u točki II., koju posebnu obvezu je stavio pod uvjet, što znači da ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude bez opravdanog razloga ne izvrši obvezu koja joj je izrečena na temelju članka 62. stavka 1. točke 12. KZ/11 i u danom roku se ne uključi u savjetovalište za roditelje kod nadležnog obiteljkog centra, sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

101. Budući da je okrivljenica proglašena krivom, ista je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužna naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 odnosi na paušalnu svotu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura te na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 od troška kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja u iznosu od 10.176,00 kuna / 1.350,59 eura koji se sastoji od izrade pisanog nalaza i mišljenja dr. Vesne Jovin po računu broj 108-666-2/21 od 20. rujna 2021. u iznosu od 5.712,00 kuna (list 156 spisa) i njegove dopune na raspravi po računu broj 32-666-2/23 od 8. travnja 2025. u iznosu od 69,01 euro (list 181 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja prof. Apolonije Lasan po računu broj 25/21 od 6. kolovoza 2021. u iznosu od 4.464,00 kuna (list 154 spisa) i njegove dopune na raspravi po računu broj 05/23 od 8. travnja 2025. u iznosu od 55,221 euro (list 179 spisa), dakle ukupno 11.176,00 kuna / 1.483,31 eura koje je dužna platiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti ove presude. Mišljenje je suda da će okrivljenica moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njezina egzistencija.

Pula - Pola, 14. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KMP-DO-366/2018 • Okrivljenoj AJ

• Braniteljici okrivljenice Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, kao zamjeni braniteljice Petre Ambrozić Babić, odvjetnici u Puli

• Opunomoćenici oštećenika Ani Brbić Valković, odvjetnici u Puli

• Centru za socijalnu skrb Rovinj – Rovigno - po pravomoćnosti