REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-2014/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja HG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Andrea Rajković, odvjetnica u Labinu, Rudarska 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi korištenja prava na odbitak pretporeza, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/24-01/7, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim poreznim rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin, KLASA: UP/I 410-23/23-02/4866, URBROJ: 513-07-18-06-23-1, od 27. studenog 2023., utvrđen je tužitelju manje obračunati i uplaćeni porez na dodanu vrijednost po stopi 25% za razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 13.604,09 EUR te kamata zbog manje obračunatog i uplaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana korištenja pretporeza do dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 658,04 EUR (toč. 1.). Nadalje, naloženo je tužitelju da uplati manje obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi 25% za razdoblje 1. rujna do 31. prosinca 2021. u iznosu od 13.604,09 EUR u korist Državnog proračuna, kamatu zbog manje obračunatog i uplaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana korištenja pretporeza do dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 658,04 EUR, da obračuna i uplati daljnje kamate za manje obračunati i uplaćeni porez na dodanu vrijednost od dana 23. siječnja 2023. do dana uplate u korist Državnog proračuna (toč. 2.). Nadalje, određeno je da će tužitelj izvršiti to rješenje u roku od osam dana od dana njegove izvršnosti te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (toč. 3. i 4.).

2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-19/24-01/7, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. rujna 2024.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi te na raspravi 7. travnja 2025., navodi, u bitnom, da u ovom slučaju nije sporno da je tužitelj sklopio ugovore o poslovnoj suradnji, i to 3. lipnja 2021. s trgovačkim društvom Evmareia d. o. o. Labin te 1. srpnja 2021. s odvjetnikom Ivanom Vidakom radi suradnje na realizaciji projekta "Dubrova", da su se usluge po tim ugovorima obavljale kontinuirano za svo vrijeme trajanja ugovora i koje su mogle biti izvršne/dovršene tek u trenutku uknjižbe prava vlasništva kupca na tim nekretninama. Nadalje, navodi da je uknjižba prava vlasništva nesporno provedena tek 9., 10. i 13. rujna 2021. (poslovni broj: Z-14810/21, Z-14811-21, Z- 14816/21 i Z-14818/21). Budući da je uknjižba prava vlasništva kupca ENS d. o. o. Zagreb, provedena 9., 10. i 13. rujna 2021., tužitelj navodi da su i ulazni računi društva Evmareia d. o. o. i odvjetnika Ivana Vidaka, mogli biti izdani po okončanju ugovorene usluge, odnosno tijekom mjeseca rujna 2021., i to najranije 9. rujna 2021. ili kasnije, u kojem trenutku je tužitelj već bio upisan u sustav PDV-a te je vršio iskazivanje i odbitak pretporeza. Napominje da je u sklopljenim ugovorima o suradnji bilo ugovoreno da se usluge imaju pružati do završetka svih poslova, odnosno do upisa prava vlasništva nekretnina na novog kupca. Napominje i da sklapanje pravnog posla, odnosno u predmetnom slučaju ugovora o kupoprodaji, koji su sklopljeni u srpnju 2021., ne znači da je posao kupoprodaje okončan, odnosno da je kupac postao vlasnikom nekretnine, već da je taj ugovor osnova za uknjižbu prava vlasništva, a sam čin uknjižbe prava vlasništva je u konkretnom slučaju proveden u rujnu 2021. Tužitelj navodi i da on, kao porezni obveznik, ostvaruje pravo na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je izvršena usluga i primljen je račun sa svim podacima te da ako on ima račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenja prijave PDV-a, tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom obračunskom razdoblju u kojem je primio dobro ili mu je obavljena usluga. Nadalje, tužitelj upućuje na sudsku praksu Suda Europske unije prema kojoj porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza čak i ako ne postoji izravna i neposredna veza između određene ulazne transakcije i izlazne transakcije ili transakcija koje proizlaze iz prava na odbitak, gdje su troškovi usluga u pitanju dio njegovih općih troškova i kao takvi sastavni su dijelovi cijene robe ili usluga koje isporučuje, a da takvi troškovi imaju izravnu i neposrednu vezu s gospodarskom djelatnošću poreznog obveznika u cjelini. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 30. rujna 2024. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 7. travnja 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno uz svoju opunomoćenicu, dok nije pristupio nitko za tuženika. Rasprava je na temelju odredbe članka 89. stavka 4., a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Tužitelj je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i ističe da iz dokumentacije priložene uz tužbu nesporno proizlazi da su se ugovori o poslovnoj suradnji, koje je tužitelj imao sklopljene sa društvom Evmareia d. o. o. i odvjetnikom Vidak Ivanom, realizirali u rujnu 2021., te da su slijedom navedenog i fakture, koje su navedene osobe izdale prema tužitelju, jedino i mogle biti izdane u rujnu 2021., a u kojem trenutku da je tužitelj nesporno bio u sustavu PDV-a, te da je tumačenje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, koje navedene događaje oko izdavanja predmetnih faktura spram tužitelja, pokušava smjestiti u raniji vremenski period kada tužitelj nije bio u sustavu PDV-a, da je u cijelosti neosnovan.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Nesporno je u ovoj stvari da je tužitelj sklopio ugovor o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom Evmareia d. o. o., te ugovor o pružanju pravnih usluga s odvjetnikom Ivanom Vidakom, da je od navedenih subjekata tužitelj zaprimio račune 21. rujna 2021. (od odvjetnika Ivana Vidaka) te 6. listopada 2021. i 5. studenog 2021. (od Evmareia d. o. o.). Nadalje, nesporno je i da su 16. srpnja 2021. zaključeni kupoprodajni ugovori nekretnina radi čije prodaje su sklapani navedeni ugovori o suradnji s prethodno navedenim subjektima, a koji ugovori su istog dana i ovjereni kod javnog bilježnika te su 22. srpnja 2021. predani nadležnom sudu radi predbilježbe, odnosno u kolovozu 2021. radi uknjižbe, prava vlasništva kupca Ens d. o. o. na tim nekretninama. Nesporno je i da je tužitelj izdao račune za odvjetničke usluge prodavateljima predmetnih nekretnina u kolovozu 2021. te da su oni plaćeni u istom mjesecu te godine.

10. Sporno je, jesu li zakonito porezna tijela utvrdila te naložila tužitelju uplatu manje obračunatog i uplaćenog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2021., kamatu zbog manje obračunatog i uplaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana korištenja pretporeza do dana sastavljanja zapisnika te obračun i uplatu daljnje kamate za manje obračunati i uplaćeni porez na dodanu vrijednost, a s obzirom na vrijeme pruženih usluga tužitelja te, posljedično tome, pravilno odlučilo o tužiteljevom pravu na korištenje pretporeza.

11. Odredbom članka 57. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, dalje: ZPDV) propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

12. Odredbom članka 58. stavka 1. ZPDV-a propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

13. Odredbom članka 30. stavka 1. ZPDV-a propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.

14. Odredbom članka 90. stavka 1. ZPDV-a propisano je da se »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 39.816,84 eura. Stavkom 2. istog članka propisano je da je porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.

15. Odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22 i 43/23, dalje: Pravilnik) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da porezni obveznik iz članka 90. stavka 3. Zakona koji je već obavljao isporuke, a nije novoosnovani ima pravo na odbitak pretporeza od dana upisa u registar obveznika PDV-a. Pravo na odbitak pretporeza ostvaruje se temeljem primljenih računa za isporuke dobara ili usluga koje su mu obavljene od dana upisa u registar obveznika PDV-a.

16. Odredbom članka 36. stavka 4. Pravilnika propisano je da su usluge obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više razdoblja oporezivanja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog razdoblja oporezivanja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije. Ako porezni obveznik ugovori plaćanje usluge koje ovisi o ishodu sudskog postupka PDV se obračunava u trenutku naplate.

17. Prema ocjeni Suda pravilno su porezna tijela utvrdila da su u ovoj pravnoj stvari tužitelju ulazni računi izdani tijekom devetog mjeseca 2021. od strane navedenih subjekata te da oni nisu temelj priznavanja prava na odbitak pretporeza, odnosno da je tužitelj svoje odvjetničke usluge kao konačno obavljene zaračunao tijekom osmog mjeseca 2021., primjenjujući porezno oslobođenje propisano člankom 90. stavkom 2. ZPDV-a te da nema pravo na odbitak pretporeza na temelju navedenih ulaznih računa korištenih za obavljanje istih pravnih usluga s obzirom da nije ispunjen uvjet za odbitak pretporeza propisan odredbom članka 58. stvakom 1. ZPDV-a.

18. Dakle, pravilno su porezna tijela utvrdila da su odvjetničke usluge tužitelja obavljene u kolovozu 2021. po realizaciji kupoprodajnih ugovora i upisa vlasništva nekretnina u korist kupca Ens d. o. o., stoga da su i usluge društva Evmareia d. o. o. i odvjetnika Ivana Vidaka prema tužitelju obavljene najkasnije u kolovozu 2021. Stoga su i računi za obavljene usluge društva Evmareia d. o. o. i odvjetnika Ivana Vidaka, kao suradnika, prema tužitelju trebali biti izdani do kraja kolovoza 2021. odnosno obračunati porez do kraja kolovoza na temelju članka 30. stavka 1. i 6. ZPDV-a.

19. Naime, nesporno je u ovoj stvari da su tužitelj i navedeni subjekti sklopili ugovore o suradnji radi provedbe istog projekta, odnosno radi zastupanja pri kupoprodaji označenih nekretnina, kao i da je tužitelj svoj posao završio do kraja osmog mjeseca 2021., do kojeg datuma je zatražen upis prava vlasništva novog vlasnika nad tim nekretninama te do kojeg datuma je tužitelj izdao račune za zastupanje te su mu ti računi plaćeni, bez PDV-a s obzirom da do kraja osmog mjeseca 2021. nije bio u sustavu PDV-a. S obzirom na navedeno, pravilno su porezna utvrdila da su do kraja osmog mjeseca 2021. svoj posao završili i navedeni subjekti te da su do tog datuma bili dužni izdati račune tužitelju. To stoga što je posao zastupanja završen predajom prijedloga radi predbilježbe, odnosno uknjižbe, prava vlasništva nadležnom sudu, a ne provedbom tog prijedloga u zemljišnim knjigama, s obzirom da je ta radnja u nadležnosti suda te ni na koji način nije od utjecaja na nju radnja zastupnika stranaka-podnositelja takvog prijedloga. Stoga je zakonito utvrđeno u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZPDV-a da je oporezivi događaj nastao predajom prijedloga, a ne odlukom suda koja je mogla biti donesena u bilo kojem neodređenom trenutku u budućnosti, a nastup koje porezne obveze stranke nisu mogle odrediti suprotno pozitivnim zakonskim odredbama.

20. Nadalje, s obzirom da iz citiranih odredbi ZPDV-a i Pravilnika proizlazi da pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost (pretporeza) nastaje u trenutku kad nastaje obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost koji se može odbiti, odnosno da obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio za isporuku usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija, zakonitom se ocjenjuje odluka poreznih tijela da ulazni računi izdani naknadno tijekom devetog mjeseca 2021. nisu temelj za priznanje tužitelju prava na odbitak pretporeza, odnosno da je tužitelj svoje odvjetničke usluge kao konačno obavljene zaračunao tijekom osmog mjeseca 2021. primjenjujući porezno oslobođenje propisano člankom 90. stavkom 2. ZPDV-a, zbog čega nema pravo na odbitak pretporeza na temelju ulaznih računa korištenih za obavljanje istih pravnih usluga u istom periodu, s obzirom da nije ispunjen uvjet za odbitak pretporeza propisan odredbom članka 58. stavka 1. ZPDV-a, odnosno drugi porezni obveznici nisu tužitelju obavili usluge za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

21. Dakle, s obzirom da su navedene usluge pružene za vrijeme dok tužitelj nije bio u sustavu PDV-a, on nema pravo na korištenje odbitka pretporaza za usluge koje su izvršene do 31. kolovoza 2021. kad tužitelj nije bio u sustavu PDV-a, a fakturirane su tek nakon njegova ulaska u sustav PDV-a.

22. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 14. travnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja odvjetnici Andrei Rajković, Labin, Rudarska 7

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5