Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-784/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužiteljice EID, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, nakon usmene i javne rasprave, 14. travnja 2025.,
r i j e š i o je
Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do pravomoćnosti odluke u predmetu radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgajatelja.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA:UP/II-551-06/23-014/2742, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2820, URBROJ:251-09-22-1/002-23-03 od 4. studenog 2023. kao neosnovan.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA:UP/II-551- 06/23-014/2742, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-
06/23-014/2820, URBROJ:251-09-22-1/002-23-03 od 4. studenog 2023.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da u konkretnom slučaju nije nadležan odlučivati gradonačelnik Grada Zagreba, a što proizlazi iz članka 76. stavka 3. u svezi s stavkom 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (,,Narodne novine'', broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20; u daljnjem tekstu: ZLPRS), koji propisuje da o žalbi na pojedinačne odluke upravnih tijela velikih gradova i županija odlučuje ministarstvo. Pozivajući se na članak 164. Statuta Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 26/16, 2/18, 3/20, 3/21 i 11/21 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Statut) tvrdi da je za odlučivanje po pravnom lijeku, neovisno o nazivu u uputi prvostupanjskog rješenja koje navodi ''prigovor'', isključivo ministarstvo nadležno odlučivati o pravnom lijeku – žalbi, budući da je upravno tijelo postupalo u provođenju općeg akta predstavničkog tijela donoseći pojedinačni akt – prvostupanjsko rješenje, kojim je rješavalo o pravima odnosno obvezama fizičke osobe, konkretno tužiteljice. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi prestanka novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. Smatra da je temeljem stanja spisa razvidno da tužiteljica nije zatražila donošenje prvostupanjskog rješenja, iako se nesporno radi o njezinim pravima i obvezama o kojima je odlučeno pravomoćnim upravnim aktom – tuženika prije više od jedne godine i to pravomoćno. Ističe da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti predmetni upravni postupak po službenoj dužnosti. Navodi kako joj je pravomoćnim aktom priznato pravo na novčanu pomoć te da protiv istog nije bilo moguće izjaviti žalbu niti pokrenuti upravni spor i da se taj pravomoćni akt može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Ističe da stranci nije bilo omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužiteljici omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Zaključno ističe da su predmetnim prestankom novčane pomoći narušena načela zakonitosti, razmjernosti, predvidljivosti pravne norme osobito načelo zaštite stečenih prava. Također, osporava vjerodostojnost potpisa gradonačelnika na predmetnom rješenju i da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja, kao i da bi prvostupanjsko tijelo bilo nadležno za donošenje predmetnog rješenja. Naknadno ističe da je Europski sud za ljudska prava po zahtjevu u predmetu poslovni broj 9461/24 stranke EI, pozvao Republiku Hrvatsku na očitovanje iz kojeg poziva proizlazi da je navedeni sud u odnosu na predmet roditelj odgojitelj zauzeo pravno shvaćanje da je domaći sud odnosno tuženik trebao primijeniti članak 130. Zakona o općem upravnom postupku i pravna shvaćanja iz presude Europskog suda za ljudska prava Moscal protiv Poljske broj zahtjeva 10373/05 od 15. rujna 2009. u traženju očitovanja od Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da je članak 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) nezakonit jer je u suprotnosti sa člankom 23. Zakona o općem upravnom postupku jer suprotno navedenom zakonu propisuje da ne postupa službena osoba već isključivo čelnik tijela iako je nedvojbeno da za tako nešto nisu ispunjeni uvjeti iz članka 23. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, jer tuženik odnosno Grad Zagreb ima ovlaštene osobe za rješavanje upravne stvari što pokazuje i činjenica da je i ovom sporu zastupan po ovlaštenoj stručnoj službi i njezinim pravnicima. Smatra da predmetno rješenje, odnosno pitanje o prestanku prava ne može nikako biti u ovoj fazi zrelo za meritorno rješavanje jer još ne postoji pravomoćno rješenje koje bi pravomoćno stavilo izvan snage postojeće pravomoćno rješenje, kojom je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć, a koje se navodi u obrazloženju predmetnog prvostupanjskog rješenja. Slijedom navedenog predlaže prekid ovog spora do pravomoćnosti odluke u predmetu radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgajatelja.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 7. Odluke/22 iz razloga jer je nesporno utvrđeno da je dijete podnositeljice za koje je ista ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja dana 4. srpnja 2023. navršilo 7 godina života. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt ukazuje da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke 25/22 instruktivan rok. Dakle, da se radi o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno. Ističe da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je razvidno je kako je Odluka/2016 temeljem koje je doneseno prvotno rješenje iz ožujka 2018. prestala važiti stupanjem na snagu Odluke/2018 („Službeni glasnik“, broj 10/18) te da je rješenje prvog stupnja doneseno temeljem ove Odluke uključujući njezine izmjene 20/21, 25/22. Navodi da je iz teksta navedenih Odluka vidljivo kako uređuju identičnu materiju, a što ujedno i nedvojbeno proizlazi i iz samoga naziva ovog propisa s obzirom na to da su nazivi isti. Ukazuje da iz rješenja prvog stupnja nedvojbeno proizlazi kako je u izreci istog kao korisnica predmetne novčane pomoći određena tužiteljica. Stoga da se ne radi o različitim mjerama, korisnicima i uvjetima. Smatra da je vidljivo kako je kontinuirano korisnica predmetne novčane pomoći ovdje tužiteljica te kako se radi o istoj mjeri, koji institut je (Odlukom kao temeljenim materijalnim i postupovnim propisom koji se na ovu mjeru odnosi) kroz niz godina koliko se mjera provodila mijenjan i nadopunjavan, a sukladno izraženom stavu VUSRH o punom pravu tuženika za modifikaciju ove mjere. Zaključno navodi da prvostupanjsko rješenje u cijelosti zadovoljava zahtjeve iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku, te da nije propisana obveza da izreka sadržava OIB već sukladno članku 98. stavku 2. navedenog Zakona samo uvod rješenja treba sadržavati OIB.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Prema odredbi članka 102. stavka 2. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom ili dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.
8. U konkretnom slučaju ovaj sud je odlučio odbiti prijedlog za prekid ovog postupka, budući da smatra da odluka o zakonitosti rješenja o usklađivanju novčane pomoći nije prethodno pitanje u predmetu prestanka navedenog prava, obzirom da se usklađivanje odnosi na smanjenje novčane pomoći, a da se u konkretnom slučaju radi o prestanku prava u slučaju ispunjenja uvjeta članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22), te da ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u navedenom slučaju.
9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2023. utvrđeno je da je istim utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgajatelja tužiteljici s danom 30. rujna 2023.
10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/110, URBROJ:251-21-21-1/002- 18-2 od 2. srpnja 2018. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak novčane pomoći za roditelja odgajatelja tužiteljici s danom 30. rujna 2023., budući da je dijete tužiteljice navršilo 7 godina 4. srpnja 2023., a sve sukladno odredbi članka 7. stavka 1., alineje 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
11. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
12. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
13. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
14. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. navedene odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.
15. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22) propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.
16. Navedene odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.
17. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).
18. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
19. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
20. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova. Prema mišljenju ovog suda utvrđivanje vjerodostojnosti predmetnog potpisa u situaciji u kojoj tuženik čiji je potpis sporan ne osporava da se radi o njegovom potpisu, protivno je načelu učinkovitosti propisanom člankom 8. Zakona o upravnim sporovima. Stoga su, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.
21. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 73.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.
22. U odnosu na pozivanje tužiteljice na poziv na očitovanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu poslovni broj 9461/24 stranke EI, prema mišljenju ovog suda radi se upravo o pozivu suda protustranci Republici Hrvatskoj da se očituje na povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje je istaknula stranka u svom zahtjevu Europskom sudu za ljudska prava, dakle ne radi se niti o presudi niti o pravnom shvaćanju navedenog suda koje bi isti zauzeo u navedenom predmetu.
23. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
24. Imajući u vidu sve navedeno sud nije proveo predložene dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje tužiteljice da se naloži tuženiku dostaviti akte o sistematizaciji radnih mjesta i ovlasti da se utvrdi, je li osoba koja je vodila upravni postupak i potpisala prvostupanjsko rješenje bila službena osoba u smislu čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku, priklop spisa tuženika vođenog pri donošenju rješenja koje se zamjenjuje, ocijenivši iste nesvrsishodnim.
25. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
26. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu, 14. travnja 2025.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
