Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-517/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri sa sjedištem u Zagrebu, Masarykova ulica 3, protiv ovršenice VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Pisanski, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodom prijenosa zaplijenjene tražbine, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1347/2022-6 od 18. siječnja 2023., dana 14. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1347/2022-6 od 18. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Uvažava se žalba ovršenice te se ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1347/2022-6 od 18. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja i ovršenice odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da su pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Ignaca Vugera sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-13644/08 od 23. srpnja 2008., proglašeni nedopuštenim. Pod točkom II. odbačen je prijedlog ovršenice za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Ignaca Vugera sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-13644/08 od 23. srpnja 2008. dok je pod točkom III. riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom pod točkom I. izreke žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom II. i III. žali se ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ te predlaže preinačiti pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Ovršenica u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je ovrhovoditelj protiv ovršenice pokrenuo postupak izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Ignaca Vugera sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-13644/08 od 23. srpnja 2008.,

- da iz predmetne zadužnice proizlazi da je ovršenica dala suglasnost da se radi naplate tražbine Hypo-Alpe Adria Banke d.d. i to iznosa od 42.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti, zaplijeni sve njezine račune te da se novac s tih računa u skladu s zadužnicom izravno isplati vjerovniku;

- da tražbina koja je osigurana zadužnicom proizlazi iz Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. srpnja 2008. zaključenog između trgovačkog društva Zenko-prom d.o.o. kao korisnika kredita i Hypo-Adria-Bank d.d., kao banke, sve s pripadajućom promjenjivom kamatom, zateznom kamatom, naknadama i ostalim troškovima, s dospijećem koje je određeno prema navedenom Ugovoru i njegovim eventualnim aneksima;

- da je obveza po tom ugovoru o kreditu i njegovim aneksima dospjela 2. kolovoza 2013. (jer je javni bilježnik s tim datumom stavio potvrdu ovršnosti na predmetni Ugovor o kreditu i njegove anekse), a što proizlazi i iz potvrde ovršnosti s tim datumom (list 75 spisa) i u skladu je s pravnim stavom VSRH iz odluke Rev-2260/17 od 14. studenoga 2017. na koji ukazuje ovrhovoditelj;

- da je ovršenica 8. prosinca 2022. podnijela ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, koja ima na računu kod banaka, na račun ovrhovoditelja, u postupku izravne naplate koja se provodi na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Ignaca Vugera sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-13644/08 od 23. srpnja 2008. te je u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim istakla prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja iz predmetne zadužnice, navodeći da tek s obveznim potvrđivanjem (solemnizacijom) zadužnica dobiva učinak javnobilježničkog akta, te se na nju počinje primjenjivati i najduži zastarni rok od 10 godina pa kako zadužnica nije bila solemnizirana, na nju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina;

- ovrhovoditelj je u odgovoru na prijedlog ovršenice istaknuo da zastara nije mogla poći teći prije nego je tražbina dospjela na naplatu te navodi da, s obzirom da predmetni Ugovor o kreditu i pripadajući Aneksi br. I i II predstavljaju javnobilježnički akt u smislu odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, a na tražbine utvrđene istim se ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok, prema mišljenju ovrhovoditelja zastara potraživanja nije nastupila budući da su citirani ugovor i aneksi postali ovršni 2. kolovoza 2013., a ovrhovoditelj je zahtjev za izravnu naplatu zadužnice podnio 16. studenoga 2022. te je pogrešan stav da zastara počinje teći od dana izdavanja zadužnice jer se zastarni rok računa od dospijeća same tražbine koja je osigurana ili utvrđena takvom ovršnom ispravom, odnosno od trenutka kada je vjerovnik imao pravo tražiti ispunjenje tražbine od dužnika te se u prilog svojim navodima poziva na stav izražen u odluci VSRH Rev-2260/2017 od 14. studenoga 2017. pa predlaže sudu odbiti kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, da uputi ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. t. 9. i 11. Ovršnog zakona.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja, proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 52. st. 4. OZ u svezi s 50. st. 1. toč. 11. OZ i čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) prihvatio prijedlog ovršenice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je izravnu naplatu proglasio nedopuštenom u cijelosti jer da je nastupila zastara.

8. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna, te je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 52. st. 4. OZ. Naime, odredbom čl. 52. st. 4. OZ, propisano je da sud, iznimno od odredbe čl. 52. st. 3. OZ, neće u slučaju podnošenja žalbe ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

9. U ovom konkretnom slučaju, ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, između ostalog, zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ. Ovrhovoditelj je osporio prijedlog ovršenika u odnosu na postojanje razloga iz čl. čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, pa je stoga sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. st. 4. OZ o osnovanosti tog prijedloga mogao odlučiti u ovršnom postupku samo ako je ovršenik sporne činjenice dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

10. Ovršenik sporne činjenice nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, iste nisu općepoznate, a niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, tako da nije bilo osnove da se prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prihvaća u ovršnom postupku.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku nepravilno primijenio odredbu čl. 52. st. 4. OZ, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Time je počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, pa je stoga temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje kojim je pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenim ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbacio prijedlog ovršenice za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate jer da je taj prijedlog konzumiran u odluci navedenoj u toč. I. izreke pobijanog rješenja pa ovršenica nema pravni interes za donošenje odluke povodom ovog zahtjeva u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP.

13. Međutim, kako je pobijano rješenje ukinuto u dijelu kojim je proglašena pljenidba i prijenos nedopuštenim, to je valjalo ukinuti i odluku u dijelu kojim je odbačen prijedlog ovršenice za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, koja regulira pravna sredstva ovršenika kod izravne naplate, mogao predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a ta odgoda predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprečavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojeg se ovrha odgađa od ovršenika kao potrošača otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe, a koja mu je zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ i presudom suda EU broj C-407/18.

15. Slijedom navedenog, kako se u smislu odredbe čl. 210. st. 2. OZ, na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe, to je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ odnosno da li su ispunjeni uvjeti za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, pobijano rješenje ukinuti i u odnosu na žalbu protiv rješenja o odgodi prijenosa te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima ovršnog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP), a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

18. U ponovljenom postupu sud prvog stupnja će postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima izraženim u ovom rješenju te će otkloniti bitne povrede odredba postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem nakon čega će moći odnijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić