REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2799/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NEXT VIEW d.o.o. (ranije: VIP NEKRETNINE d.o.o.), Zagreb Dragutina Golika 34, OIB: 92729860671, kojega zastupa punomoćnik Nenad Đukić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Danijela Fosića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Nenada Đukića, odvjetnika, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja donesena 29.06.2018. po tuženiku, a koju je tuženik kao poslodavac dao tužitelju.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka od 500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14.4.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 03.05.2018. do 29.06.2018. na radnom mjestu konobara, a radni odnos je prekinut odlukom o izvanrednom otkazu od strane radnika zbog nehumanih uvjeta rada (višesmjenski rad, prekovremeni rad, rad vikendom i praznicima, neisplata plaće, šikaniranje i vrijeđanje...). Tužitelj je 20.09.2019. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.06.2018., a koju je tuženik poslao tužitelju 20.09.2019. Tužitelj ističe da je osobno predao izvanredni otkaz tuženiku, otkaz koji je tuženik primio i poderao pred tužiteljem. Apsurdno je da nakon toga tuženik u svojoj neosnovanoj i nezakonitoj odluci o otkazu navodi kako nikada nije zaprimio otkaz od tužitelja, a navedeni otkaz je tuženik poderao pred tužiteljem. Tužitelj je putem punomoćnika dana 27.09.2019. izjavio Zahtjev za zaštitu zakonitosti i prava radnika koji tuženik nije htio primiti i na isti odgovorio te je tužitelj podigao ovu tužbu. Uvidom u sudski registar razvidno je da je adresa tuženika Dragutina Golika 34, 10000 Zagreb, adresa na koju je poslan Zahtjev i naposljetku vraćen natrag. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je iznio niz neistina, netočnih i paušalnih tvrdnji na teret tužitelja. Tuženik u svojoj Odluci tereti tužitelja da se skrivljeno ponašao, da je izostao s mjesta rada te da je naposljetku temeljem toga donesena Odluka o otkazu. Navedeno je netočno, jer je tužitelj, suprotno navodima tuženika, predao osobno izvanredni otkaz poslodavcu koji je tuženik pred tužiteljem poderao. Slijedom toga tužitelj nije ni dolazio na mjesto rada, jer je predao navedenu Odluku o izvanrednom otkazu. Daljnje neistine iznesene u Odluci o otkazu je i tvrdnja tuženika da tužitelj nije radio prekovremeno, vikendom i praznicima i da je dobio punu plaću za svoj obavljeni rad. Iz obračunskih lista za svibanj i lipanj 2018. vidljivo je da je radnik radio nedjeljom, ali i praznikom te da je isplaćena plaća ispod zakonske minimalne plaće. Tuženik je navodno napisao Odluku o otkazu 29.06.2018. koju je tužitelj zaprimio 20.09.2019. a poslana je 16.09.2019. što je razvidno iz kuverte sa RC 93 928 155 3 HR brojem. Razvidno je da je tuženik propustio rok za donošenje sporne Odluke za više od godinu dana te da se slijedom toga radi o nezakonitoj i neosnovanoj Odluci o izvanrednom otkazu te su tuženiku prošli svi zakonski rokovi. Zaključno, tužitelj je protiv tuženika podnio prijavu Državnom inspektoratu radi očitih nezakonitih i nedopuštenih radnji tuženika prema tužitelju. Prijava je poslana 12.06.2019. godine. U nalazu inspektora rada KLASA:

116-01/19-01/1024, URBROJ: 443-13-10-02-01/11-19-6 od 19.09.2019. utvrđeno je niz nepravilnosti u radu poslodavca te je slijedom toga nadležni Državni inspektorat pokrenuo prekršajni postupak protiv tuženika. Između ostaloga radi se o sljedećim prekršajima: prije početka rada poslodavac nije s radnikom sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, nije dostavljen obračun dugovane i neisplaćene plaće i poslodavac nije u zakonskom roku prijavio radnika na nadležno tijelo obveznog mirovinskog osiguranja. Nadalje, Zahtjevom je tužitelj pozivao tuženika na mirni dogovor u vezi isplate razlike plaće koja se još duguje tužitelju. Stoga tužbenim zahtjevom ispravljenim na ročištu 3.2.2021. predlaže presudom utvrditi nedopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.6.2018., uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu konobara. Navod tuženika da je bio od strane tuženika šikaniran zbog nehumanih uvjeta rada ne odgovaraju istini. Zbog neodgovornog ponašanja na poslu i prema poslu a što je dovelo do osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (tužitelj je u više navrata samovoljno napustio posao usred svoje smjene; često je bio manjak u blagajni ugostiteljskog objekta u kojem je radio tužitelj) nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije bio više moguć ni prihvatljiv, te mu je stoga tuženik dao izvanredni otkaz. Tuženik zastupan po ZB (prokuristi) je po saznanju činjenice da je došlo do teške povrede iz radnog odnosa od strane tužitelja istog pozvao da iznese svoju obranu na radnom mjestu u prostorijama lokala, a nakon obavljenog razgovora sa tužiteljem zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa 29.06.2018., tuženik (zastupan po ZB, prokuristi) je kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju. Tuženik je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio 29.06.2018., tužitelj je saznao za Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 29.06.2018. na sastanku kod tuženika, pri tome je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu odbio primiti od strane ZB (prokuriste). Obzirom da je tužitelj tek 27.09.2019. poslao tuženiku kao poslodavcu Zahtjev za zaštitu zakonitosti, tuženik ističe prigovor prekluzije zbog proteka roka od 15 dana, u kojem je roku tužitelj morao računajući od dana 29.06.2018. (kada je tužitelj bio upoznat sa Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu) morao predati tuženiku kao poslodavcu Zahtjev za zaštitu zakonitosti. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja zbog istaknutog prigovora prekluzije, podredno da istu odbije kao neosnovanu.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao tužitelja (str. 83-74 spisa) i svjedoka ZB (str. 86 spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.6.2018.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da se tužitelj zaposlio kod tuženika na radnom mjestu konobara na osnovu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.5.2018. te da je tuženik odjavio tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 29.6.2018. (list 63).

7. Sporno je da li je tužitelj taj koji je izvanredno otkazao ugovor o radu tuženiku ili je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.6.2018.

Sporno je da li je tuženik navedenu Odluku o izvanrednom otkazu od 29.6.2018. uopće donio toga dana 29.6.2018., da li je istu uručio tužitelju prije nego što mu je ista poslana preporučenom poštom 20.9.2019. Sporno je postojanje prekluzije podnošenja tužbe s obzirom da tuženik ističe da je tužitelj saznao za Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 29.06.2018. na sastanku kod tuženika i pri tome je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu odbio primiti od strane ZB (prokuriste).

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.6.2018. utvrđeno je da se njome otkazuje Ugovor o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, radniku prestaje radni odnos danom donošenja Odluke, a kao razlog otkaza ističe se da je radnik 21.6.2018. samovoljno napustio mjesto rada za vrijeme trajanja radnog vremena, da je radnik usmeno izjavio da daje otkaz, ali isti nije ponudio u pisanom obliku te se slijedećih osam dana nije pojavio na radnom mjestu a poslodavac je odjavio radnika 29.6.2018.

9. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava utvrđuje se da tužitelj iznosi iste razloge kojima osporava otkaz kao u tužbi.

10. Odredbom čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

Otkaz mora biti u pisanom obliku i mora se dostaviti osobi kojoj se otkazuje (čl. 120. ZR).

11. Tužitelj je iskazao da se zaposlio u tvrtci tuženika koja se tada zvala VIP NEKRETNINE d.o.o. na radnom mjestu konobar, a radio je u caffe baru Smart i Kakadu u Zagrebu. Radio je nekoliko tjedana i tek tada mu je tuženik dao ugovor o radu i rekao mu je da mu neće isplatiti plaću za tih par tjedana koje nije bilo pokriveno ugovorom o radu. Zbog toga, te općenito zbog uvjeta na poslu koji nisu bili dobri, tužitelj je odlučio dati otkaz ugovora o radu, napisao je pisani otkaz i predao ga prokuristi tuženika ZB, a on je taj otkaz poderao i rekao da ga ne prihvaća. To je bilo nekoliko dana prije 29.06.2018. Tužitelj je stoga radio još nekoliko dana jer nije znao koji je njegov status, a zatim je 29.6.2018. kontaktirao svog odvjetnika Filipa Banovića koji ga je savjetovao da ne mora više raditi jer da je taj otkaz kojeg je tužitelj izrekao poslodavcu važeći. On je nakon toga prestao dolaziti na posao, a u whatsapp grupu je napisao da neće više doći raditi, a misli da je to rekao i ZB. Tek godinu dana nakon toga, odnosno u rujnu 2019. dobio je poštom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.06.2018. Protiv navedene odluke putem odvjetnika izjavio je zahtjev za zaštitu prava radnika te je potom podnio ovu tužbu. Od prestanka radnog odnosa kod tuženika krajem lipnja 2018. pa do rujna 2019. kada je poštom zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nije poduzimao nikakve radnje. Nije se htio time opterećivati. Za vrijeme rada kod tuženika nije počinio nikakvu težu povredu radne obveze, nije odgovoran za manjak u blagajni, niti je samovoljno napuštao radno mjesto.

12. Svjedok ZB je iskazao da je bio prokurist tuženika do unazad godinu ili dvije dana. Sjeća se tužitelja da je došao raditi u caffe-bar Smart u Zagrebu na preporuku jedne poznanice, radio je jako kratko kao konobar, a jednoga dana usred špice naljutio se i bacio novčanik i pregaču i otišao samovoljno, dakle napustio je radno mjesto bez ikakvog objašnjenja, više se nije vratio i nisu mogli s njim u kontakt. Svjedok je bio na licu mjesta kada se to dogodilo te je kasnije to ispričao direktorici. Tužitelj nije dao nikakav pisani otkaz. Nakon toga on kao prokurist više nije imao s time nikakve veze te se dalje s time bavila direktorica KBI.

13. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit jer je iskazivao uvjerljivo i sukladno ispravama u spisu dok nije prihvatio iskaz ZB u dijelu gdje navodi da tužitelj nije dao nikakav pisani otkaz jer je suprotan iskazu tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Prihvaćen je iskaz ZB u dijelu gdje navodi da on dalje nije imao veze sa otkazom već se time bavila direktorica KBI.

14. Naime, uvidom u odjavu radnika sa HZMO koju je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 26.5.2021. (list 63) utvrđeno je da je tuženik odjavio tužitelja sa HZMO 29.6.2018. te da se kao razlog prestanka svojstva osiguranika navodi: "Otkaz radnika".

15. Prema tome, tuženik je tužitelja odjavio odmah s tim danom 29.6.2018. zato jer je tužitelj taj koji je dao otkaz poslodavcu. Stoga sud vjeruje tužitelju kada tvrdi da je dao poslodavcu pisani otkaz tj. da ga predao tadašnjem prokuristi tuženika ZB, a on je taj otkaz poderao i rekao da ga ne prihvaća.

16. U toj situaciji, kada je radni odnos stranaka prestao otkazom radnika, nije bilo mjesta donošenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je datirana s 29.6.2018., a imajući na umu činjenicu da je tog dana tuženik već odjavio tužitelja zbog otkaza radnika.

17. Slijedom iznesenog, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.6.2018. je utvrđena nedopuštenom.

18. Ostali navodi stranaka kao irelevantni na donošenje presude nisu posebno cijenjeni.

19. Budući da je tuženik izgubio parnicu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan je tužitelju naknaditi parnični trošak koji se sukladno Tbr. 52. st. 4. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 400,00 eura uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 500,00 eura. Imajući u Tbr. 52. st. 4. Tarife, tužitelj nema pravo na naknadu troška za daljnje radnje.

20. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku