1                      Poslovni broj: 9 Gž-1154/2023-2

 

Poslovni broj: 9 Gž-1154/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c., Z., , OIB: ..., zastupanog po D. D., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2275/2021-23 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća 9. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2275/2021-23 od 4. svibnja 2023.:

 

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke za iznos od 1.910.98 EURA[1]/14.398,25 kn s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u preostalom dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke na način da se tužiteljica odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 559,92 EURA1/4.218,75 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

 

II. Nepobijani odbijajući dio pod točkom II. izreke navedene presude ostaje neizmijenjen.

 

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.124,36 EURA/31.075,00 kn sa zateznom kamatom od 12. listopada 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 16,59 EURA/125,00 kn sa zateznom kamatom i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 4.124,36 EURA/31.075,00 kn od 13. rujna 2021. do 11. listopada 2021., dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.470,90 EURA/18.617,00 kn sa zateznom kamatom od 4. svibnja 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pobija tuženik pravodobnom i dopuštenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da pobijani dio prvostupanjske presude ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda. Tuženik u žalbi ne navodi decidirano u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, slijedom čega je ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uzeo da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno pod točkom I. i III. izreke, posljedično čemu je pod točkom II. izreke ove presude navedeno da je nepobijani odbijajući dio pod točkom II. izreke prvostupanjske presude ostao neizmijenjen.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika osnovana je djelomično samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

5. Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege koju je tužiteljica pretrpjela 9. lipnja 2021. kada joj je, prilikom prelaska kolnika Ulice ... na raskrižju sa K. ulicom u Z. preko obilježenog pješačkog prijelaza na mjestu gdje je kolnik bio oštećen na način da su se na istom nalazile rupe i neravnine, lijeva noga propala u rupu i izvrnula se, zbog čega je zadobila prijelom vanjskog maleola lijeve potkoljenice i uganuće lijevog skočnog zgloba.

 

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica ocjenu o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučio pod točkom I. izreke i djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva o kojem je odlučio pod točkom II. izreke presude utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da se štetni događaj dogodio 9. lipnja 2021. kada je tužiteljica prelazila kolnik Ulice G. P. na križanju sa K. ulicom u Z. preko obilježenog pješačkog prijelaza, na način da joj je lijeva noga propala u rupu koja se nalazila na tom pješačkom prijelazu i ista se izvrnula, a prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr. sci. dr. J. F., kirurga, koji stranke nisu osporile, prvostupanjski sud je utvrdio da propadanjem u udubinu u hodnoj površini, kada dolazi do izvrtanja noge u predjelu skočnog zgloba, može uslijed naglog djelovanja sile teže tijela nastati prijelom koštanih struktura i uganuće skočnog zgloba, odnosno da postoji uzročno posljedična veza između mehanizma nastanka ozljeđivanja i zadobivenih ozljeda u vidu prijeloma vanjskog maleola lijeve potkoljenice i uganuća lijevog skočnog zgloba, 

 

- da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja jer se kretala normalnim hodom u odgovarajućoj obući (cipelama prikladnim za hodanje), da nije nosila teret u rukama, te da joj je pogled bio usmjeren u pravcu kretanja i ista je bila usredotočena na prometnu situaciju na predmetnom križanju,

 

- da je na očevidu na licu mjesta 21. listopada 2022. prvostupanjski sud utvrdio da je asfalt na navedenom pješačkom prijelazu oštećen, da ima rupa i neravnina, te da je isti nakon štetnog događaja „krpan“,

 

- da mjesto nastanka štetnog događaja predstavlja nerazvrstanu cestu na gradskom području Grada Z.,

 

- da je čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 18/13, 16/14, 25/15, 2/17 i 7/18 – dalje: Odluka), propisano da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Z. c., dok je čl. 14. iste Odluke određeno da se, između ostalog, pod poslovima održavanja nerazvrstanih cesta podrazumijevaju mjestimični popravci završnog sloja kolničke konstrukcije od asfalta betona, betonskih elemenata, kamena te nosivog sloja kolničke konstrukcije i posteljice,

 

- da iz nalaza vještaka dr. J. F. proizlazi da je tužiteljici istog dana ukazana inicijalna medicinska pomoć na K. z. k. K. R. te joj je postavljena imobilizacija sadrenom udlagom i preporučen joj je hod pomoću štaka bez oslanjanja na ozlijeđenu nogu, da je liječenje završeno 11. listopada 2021., nakon čega su kod tužiteljice ostali povremeni bolovi u gležnju kod napora, duljeg hodanja i stajanja te promjene vremena kada joj noga i natiče, time da joj je ostala ograničena pokretljivost u lijevom skočnom zlobu zbog čega može napraviti čučanj djelomično uz napor, dok na prstima i petama može stajati uz oslonac, a hodati može teško i nestabilno, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 42 dana, da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i slabog intenziteta 34 dana, da su zaostale trajne posljedice koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 10%, da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 sata dnevno u razdoblju od 9. lipnja do 14. srpnja 2021. jer je nosila imobilizaciju i kretala se pomoću štaka bez opterećenja ozlijeđene noge, a od 14. srpnja do 1. rujna 2021. po 2 sata dnevno jer se kretala pomoću štaka, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i pomoći kod kretanja i oblačenja.

7. Na temelju gore iznesenog prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok ozljeđivanja tužiteljice oštećeni kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu koji se nalazi na nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 4. Odluke, da je čl. 16. Odluke određeno da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Z. c., dok je Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20 - dalje: ZKG) propisano da se održavanje nerazvrstanih cesta smatra komunalnom  djelatnošću, pa je time otklonio prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka dr. J. F., prvostupanjski sud je utvrdio trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, kao i trajanje i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom, temeljem čega je zaključio da težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete, te je pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.450,79 EURA/26.000,00 kn, te da joj za 203 sati potrebne tuđe pomoći i njege primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada imovinske štete u iznosu od 673,57 EURA/5.075,00 kn, cijeneći pri tom sat tuđe pomoći i njege po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a u iznosu od po 25,00 kn za jedan sat, sve sa zateznom kamatom od 12. listopada 2021., odnosno od idućeg dana kada je liječenje tužiteljice završeno do isplate, dok je tužiteljicu odbio sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je potraživala zateznu kamatu na imovinsku i neimovinsku štetu od 13. rujna 2021. kao dana podnošenja tužbe do 11. listopada 2021., kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 125,00 kn sa zateznom kamatom s osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

 

8. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije naveo razloge o onome što se u obrazloženju presude navodi o zapisnicima i ispravama i sadržaju tih isprava i zapisnika. Osporava činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja te način analize i ocjenu provedenih dokaza (iskaz tužiteljice i svjedoka D. H. - supruga tužiteljice, fotografije pješačkog prijelaza slikane dan poslije štetnog događaja dostavljene u spis po tužiteljici). Ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, ističući da tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom slučaju nastupila njegova obveza održavanja mjesta štetnog događaja, navodeći da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu zanemario da je čl. 111. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 - dalje: ZC) propisano da inspekcijski nadzor nad nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari sukladno posebnim propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, zbog čega smatra da bi njegova odgovornost postojala samo u slučaju da nije postupio po nalogu komunalnog redarstva Grada Z.. S tim u vezi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da li je mjesto štetnog događaja prethodno određeno programom održavanja u vremenu nastanka štetnog događaja od strane upravnog tijela. Ponavlja istaknuti prigovor suodgovornosti tužiteljice, ističući da nije upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka, a osporava i visinu tužiteljici dosuđene neimovinske štete, ističući da pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznosi najviše 15.000,00 kn/1.990,84 EURA.

 

9. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer je obrazložio sadržaj isprava koje se nalaze u spisu te je dao odlučne i dostatne razloge zbog kojih smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovanim. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljena pobijana presuda nije doveden u sumnju žalbenim navodima tuženika. Kod toga valja istači kako se tuženikovo suprotstavljanje tužbenom zahtjevu tužiteljice svodilo isključivo na paušalno osporavanje tužbenog zahtjeva, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, bez predlaganja dokaza u svezi svojih tvrdnji, tako da je prvostupanjski sud tijekom postupka provodio dokaze isključivo po prijedlogu tužiteljice. Kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud  pravilno primijenio materijalno pravo, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Prije svega, valja navesti da je prvostupanjski sud i prema stajalištu ovoga suda, protivno žalbi tuženika, pravilno utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku temeljem odredbi ZC-a i naprijed navedene Odluke.

 

11.1. Naime, prema odredbi čl. 107. ZC-a upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako tim Zakonom nije propisano drukčije (st. 1.), time da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. tog Zakona (st. 2.).

 

11.2. Odredbom čl. 109. st. 1. ZC-a propisano je da jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe.    

 

11.3. Nadalje, odredbama ZKG-a propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, te jedinice lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi tog Zakona postupaju u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo iz čl. 4. st. 1. ZKG-a (zaštite javnog interesa, razmjerne koristi, solidarnosti, javne službe, neprofitnosti, supsidijarnosti, univerzalnosti i jednakosti pristupa, prilagodljivosti, kontinuiteta obavljanja komunalnih djelatnosti, kakvoće obavljanja komunalnih djelatnosti, ekonomičnosti i učinkovitosti, zaštite korisnika, prostora, okoliša i kulturnih dobara, sigurnosti, javnosti, prihvatljivosti cijene komunalnih usluga i zaštite ugroženih kategorija građana), time da prema čl. 22. st. 1. toč. 1. ZKG-a održavanje nerazvrstanih cesta spada u komunalne djelatnosti. Prema čl. 33. st. 1. toč. 1. ZKG-a komunalne djelatnosti u skladu s odredbama tog Zakona može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno.

 

11.4. Isto tako, Odlukom su definirani poslovi održavanja nerazvrstanih cesta i to: planiranje održavanja i mjere za zaštitu nerazvrstanih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja nerazvrstanih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja nerazvrstanih cesta (čl. 14. st. 1.), time da su kao poslovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta između ostalog navedeni: ophodnja, redovito praćenje stanja nerazvrstanih cesta, obnavljanje, zamjena i pojačanje donjeg stroja kolnika i kolničke konstrukcije većeg opsega, obnavljanje i zamjena završnog sloja kolničke konstrukcije većeg opsega, mjestimični popravci završnog sloja kolničke konstrukcije od asfalta, betona, betonske elemenata, kamena te nosivog sloja kolničke konstrukcije i posteljice te mjestimični popravci dijelova cestovne građevine (čl. 15.). Odredbom čl. 17. st. 1. Odluke propisano je da se popravci udarnih jama, oštećenja i drugih izrazito opasnih mjesta na nerazvrstanoj cesti moraju obaviti u najkraćem roku, uporabom materijala koji kvalitetom odgovara prometno-tehničkim karakteristikama nerazvrstane ceste (čl. 17. st. 1.), dok je čl. 42. Odluke propisano da nadzor nad provedbom odredaba te Odluke obavljaju komunalni redari.

 

11.5. Analizirajući dakle, sadržaj naprijed citiranih odredbi, proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta kao javnog dobra u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na području Grada Zagreba predstavlja dužnost i obvezu tuženika, te da je isti u obvezi popraviti udarne jame i oštećenja na nerazvrstanoj cesti u najkraćem roku.

 

11.6. Kako dakle poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Z. primjenom odredbe čl. 16. Odluke obavlja tuženik, a prema odredbi čl. 1084. ZOO-a osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost, to se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za naknadu štete zbog razloga navedenih u žalbi jer je isti u obvezi osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi nastanak štete građanima. U konkretnom slučaju tuženik ne navodi da je odredio sanaciju predmetnog pješačkog prijelaza u okviru redovitog održavanja koje mu je povjereno, što znači da nije poduzeo radnje u okviru zakonske obveze trajnog i kvalitetnog obavljanja komunalne djelatnosti u svrhu zaštite sigurnosti korisnika nerazvrstanih cesta, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za naknadu štete, dok navode žalbe tuženika da bi njegova odgovornost postojala samo u slučaju da nije postupio po nalogu komunalnog redarstva Grada Z., odnosno da prvostupanjski sud nije utvrdio da li je mjesto štetnog događaja prethodno određeno programom održavanja u vremenu nastanka štetnog događaja ovaj sud nalazi proturječnim ranije citiranim odredbama Odluke.

12. S obzirom da iz rezultata dokaznog postupka (očevida na licu mjesta, iskaza tužiteljice i svjedoka D. H. te fotografija koje je tužiteljica dostavila u spis) proizlazi da je do nastanka štetnog događaja došlo iz razloga što je tužiteljica prilikom prelaska pješačkog prijelaza u Ulici G. P., a koja predstavlja nerazvrstanu cestu unutar područja Grada Z., lijevom nogom stala u poveću rupu koja se nalazila na tom pješačkom prijelazu, zbog čega joj se ta noga izvrnula, to je stajalište i ovoga suda je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici.

13. Posljedično gore navedenom, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja jer nije upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka, a to iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica prelazila obilježeni pješački prijelaz u obući prikladnoj za hodanje, da nije imala nikakav teret u rukama (imala je samo ručnu torbicu), da je pratila prometnu situaciju na predmetnom raskrižju, time da bi doista bilo nelogično i neživotno da prilikom hodanja tužiteljica gleda u pod kako bi izbjegla rupu na kolniku za koju je opravdano mogla očekivati da je nema, jer je tužiteljica kao pješakinja opravdano očekivala da je taj pješački prijelaz redovito održavan i siguran za promet i kretanje.

14. Odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je utvrdio visinu pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđa pomoći i njege temeljem odredbi čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a prihvaća i ovaj sud, budući da zaključci u pobijanoj odluci proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, a posebice iz provedenog medicinskog vještačenja, na koji stranke nisu imale primjedbe, a koje je isti sud pravilno ocijenio stručnim i objektivnim te podobnim da se na njemu utemelji sudska odluka.

 

14.1. Naime, pri dosudi visine naknade štete prvostupanjski sud je uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja kako to nalaže čl. 1100. st. 1. ZOO-a, te je s tim u vezi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Iz obrazloženja presude proizlazi da je visinu pravične novčane naknade dosudio tužiteljici s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, fizičkih bolova i straha kao osobito važnih činjenica (kvalifikatornih okolnosti) pri dosudi naknade neimovinske štete, ali i prema okolnostima konkretnog slučaja koje je utvrdio i vrednovao prilikom dosude visine te naknade, koje i po ocjeni ovoga suda opravdavaju naknadu neimovinske štete u dosuđenom iznosu.

 

15. Kako je tuženik u žalbi naveo da je iznos na ime naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu tužiteljici pravično odmjeren, to nema potrebe u ovoj odluci posebno obrazlagati zbog čega i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenom naknadom na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 673,57 EURA/5.075,00 kn sa zateznom kamatom.

 

16. S obzirom da tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke, navodeći da su u pobijanoj odluci dosuđeni troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, sud je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a utvrdio da troškovi sastava podnesaka tužiteljice od 5. svibnja 2022. i 8. studenog 2022. , te 29. ožujka 2023. nisu bili potrebni za vođenje istog, dok su ostali troškovi zakonito dosuđeni, a visina istih adekvatno odmjerena.

 

17. Obzirom na izneseno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke na iznos troška od 1.910,98 EURA/14.398,25 kn, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku III. izreke i odbiti kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 559.92 EURA/4.218,75 kn.

 

18. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen, jer je isti uspio samo s dijelom žalbe u pogledu troškova kao sporednog zahtjeva, za što na njegovoj strani nije nastao nikakav posebni trošak.

 

Varaždin, 9. studenog 2023.