Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-27/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KS, zbog kaznenih djela iz čl. 163. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-116/2024-8 od 30. siječnja 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 163. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je okrivljenik ČS proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

II Žalba okrivljenika SS odbija se kao neosnovana, te se u preostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-116/2024-8 od 30. siječnja 2025. okrivljenik ČS, oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik, u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57 st. 5. KZ/11).

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2024. pa nadalje.

1. 2. Na temelju čl. 68. KZ/11, okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dužan je okrivljenik snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 604,40 € (šesto četiri eura i četrdeset centi), od čega iznos od 344,40 € predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po vještaku za psihijatriju, dok iznos od 260,00 € predstavlja sudski paušal.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji u kojoj navodi da smatra da je sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika kada je odlučio istome izreći djelomičnu uvjetnu osudu te da je okrivljeniku izrekao preblagu sankciju, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika koje je sam utvrdio, a to je činjenica da je isti specijalni povratnik koji je već osuđen zbog počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, te je unatoč izrečenoj i izdržanoj bezuvjetnoj kazni zatvora ponovno počinio istovrsno kazneno djelo, iz čega proizlazi da dosadašnja pravomoćno izrečena kazna očito nije utjecala na istoga da se kloni činjenja kaznenih djela. Sud je kao otegotne okolnosti trebao uzeti u obzir i društvenu pogibeljnost te raširenost ovakvih kaznenih djela, kao i činjenicu da ista povrjeđuju najranjiviju skupinu u društvu, a to su djeca. Jedino će bezuvjetnom kaznom zatvora postići svrha specijalne, tako i generalne prevencije te poslati snažna poruka kako okrivljeniku tako i svima ostalima da se ne upuštaju u činjenje ovakvih kaznenih djela. Predlažu da se prihvati žalba, te okrivljeniku KS izrekne kaznu zatvora kako je to predloženo.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je okrivljenik putem branitelja Tonija Vukičevića, odvjetnika u Splitu, zbog odluke o kaznenoj sankciji. Navodi da je sud prvog stupnja kao olakotne okolnosti cijenio priznanje okrivljenika u vezi počinjenja predmetnog kaznenog djela, iskazano žaljenje, samokritičnost i smanjenu ubrojivost, isti drži da u dovoljnoj mjeri nisu kao benefitorne okolnosti vrednovane žaliteljeve osobne i obiteljske prilike. Okrivljeni je inkriminirane prigode pribavio neprimjerene sadržane putem dostupnih elektronskih stranica, on te sadržaje nije osobno proizvodio i dalje distribuirao zainteresiranim osobama što zakonski predstavlja najblaži oblik postupanja u okviru predmetne inkriminacije, a što bi žalbeni sud svakako u većoj mjeri trebao cijeniti nego što je to napravio sud prvog stupnja. Navedeno postupanje bilo je potencirano okrivljenikovim ne snalaženjem nakon izlaska iz zatvora i njegove izoliranosti od društva, te pomanjkanjem socijalnih mogućnosti zbog čega se našao izdvojen kako od sporta kojim se prethodno bavio, a tako i od izviđača, a što je nastojao kompenzirati pušeći kanabis koji je potencirao njegov neprimjereni nagon i u konačnici utjecalo na njegovu tempore criminis bitno smanjenu ubrojivost i mogućnost rasuđivanja. Okrivljenik je osoba koja još uvijek studira, ima otvoren obrt i prethodno se nalazio u radnom odnosu, jasno je da kod njega postoje elementi koji ukazuju na mogućnost brze i potpune resocijalizacije, odnosno integracije u normalne društvene tokove bez opasnosti od budućeg ponavljanja kaznenog djela.

3. 1. Iako se radi o počinitelju koja je po sličnom osnovu dolazio u sukob sa zakonom on je suda i angažiranog vještaka iskreno zatražio stručnu pomoć te je iskazao da je u cijelosti spreman prihvatiti bilo koju sigurnosnu mjeru koja bi mu pomogla da s uspjehom prevlada taj svoj poremećaj. Iz svega navedenog drži da njegova ranija osuđivanost ne bi trebala imati preveliku težinu kod izbora odgovarajuće sankcije koja bi po njegovom mišljenju mogla biti i nešto blaža od izrečene. Osim toga, a kako okrivljeni u ovom trenutku nema stalnih izvora prihoda, niti raspolaže sa nekom vrijednom imovinom, predlaže se istog osloboditi od obaveze namirenja troškova. Predlaže da se pozive na sjednicu vijeća te da se prihvati žalba okrivljenika i pobijana odluka preinačiti na način da će se okrivljeniku odredi blaža sankcije i da se isti osloboditi obaveza namirenje troškova ovog postupka.

4. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, branitelj okrivljenika je naveo da je potrebno prihvatiti žalbu okrivljenika, te žalbu državno odvjetnika odbiti.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Dana 14. travnja 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pozvani državni odvjetnik i okrivljenik, a na koju je pristupio branitelj okrivljenika. Branitelj okrivljenika je na sjednici vijeća ostao kod svih navoda iznesenih u žalbi.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.

8. S pravom državni odvjetnik tvrdi kako je djelomična uvjetna osuda preblaga sankcija za okrivljenika. Naime, riječ je o osobi koja je do sada već osuđivana zbog izvršenja tri kaznena djela na štetu djece i maloljetnika te mu je i tada bila izrečena bezuvjetna kazna zatvora koja očito na okrivljenika nije imala nikakav odgovarajući utjecaj jer je nastavio s istovrsnim kaznenim djelima. Kraj ovakvog stanja stvari ni olakotne okolnosti koje se odnose na priznanje i bitno smanjenu ubrojivost nisu takvog karaktera da bi opravdavale izricanje blaže kazne. Naime, u rasponu kazne od jedne do deset godina koja je propisana za predmetno kazneno djelo okrivljeniku je izrečena kazna koja tendira ka zakonskom minimumu. Uvjetna osuda makar i djelomična izriče se samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja djela kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Okrivljeni je specijalni recidivist, koji je svega godinu dana prije inkriminiranog događaja izašao s izdržavanja zatvorske kazne zbog istovrsnih kaznenih djela, tako da se osuda na djelomičnu uvjetnu osudu u njegovom slučaju ne može opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/08.

9. Neosnovana je i žalba okrivljenika u odnosu na troškove kaznenog postupka jer sam okrivljenik prilikom iznošenja osobnih podataka navodi kako mu je imovinsko stanje "srednje" tako da određenim troškovima ne bi bilo dovedeno u pitanje uzdržavanja samog okrivljenika dok iz podataka u spisu ne proizlazi da bi postojale neke osobe koje je on dužan uzdržavati.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 486. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni.

U Zadru, 14. travnja 2025.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović