Poslovni broj: P-304/2023-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ČV [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Škrinjarić, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice te tuženice osobno, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 05.07.2021. godine sklopljen između tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, a nakojem je Ugovoru potpis tužitelja, kao prodavatelja, istog dana ovjerio javni bilježnik TV, [adresa], pod brojem:OV-6747/2021.

II.Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici brisanje uknjižbe prava vlasništva u 4/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br.3379 stmbena zgrada [adresa] od 182 m2 I dvorište od 490 m2, sve [adresa]. Ukupne povtšine 672 m2, a koja uknjižba je izvršena temeljem Rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Z-5298/2021 od 27. srpnja 2021. godine s imena tužene ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom prava vlasništva na 4/6 dijela predmetne nekretnine u korist tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženoj tužitelju naknaditi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje ,za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate ,sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od petnaest dana tuženici ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ČV [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura. III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 975,00 eura.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2021. sklopljen između ŠV kao prodavatelja i Dite ZV kao kupca ovjeren kod Javnog bilježnika TV u [adresa] pod brojem ovjere OV- 6747/202 ništetan. U tužbi je naveo da je 5. srpnja 2021. godine u [adresa] zbog narušenog zdravstvenog stanja i potreba liječenja od dugogodišnjeg poznanika JV dogovorio pozajmicu iznosa od 10.000,00 eura za koji nisu odredili rok povrata. JV je sastavio potvrde s kojima je s tužiteljem otišao kod javnog bilježnika TV, [adresa] radi potpisa i ovjere potpisa. Tužitelj je potpisao svu dokumentaciju za koju mu je JV rekao da potpiše na ime pozajmice i vjerovao je da potpisuje potvrde vezane za predmetnu pozajmicu iznosa od 10.000,00 eura, a zbog zdravstvenih problema i oslabljenog vida nije vidio što potpisuje, a nije niti dobio primjerak dokumentacije koju je potpisao. Zatim je JV otišao u banku u [adresa] i u koverti mu predao iznos od 10.000,00 eura. Naveo je da je nakon otprilike petnaest dana primio rješenje broj: Z- 5298/2021 Općinskog suda u Velikoj Gorici zemljišnoknjižnog odjela od 27. srpnja 2021. godine o upisu prava vlasništva 4/6 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], broj D.L., u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 182 m2, dvorište površine 490 m2, ukupno [adresa], ukupno 672 m2, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L.8, zk. ul. [broj ZK uloška] za korist tužene. Naveo je da zbog lošeg zdravstvenog stanja nije odmah otišao provjeriti o kakvom prijenosu vlasništva je riječ, već je navedeno učinio nakon otprilike mjesec dana, otišavši u ured javnog bilježnika TV provjeriti što je potpisao. Tada je saznao je da je potpisao Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 5. srpnja 2021. između tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca za 4/6 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], broj D.L., u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 182 m2, dvorište površine 490 m2, ukupno [adresa], ukupno 672 m2, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L.8, zk. ul. [broj ZK uloška] za iznos od 30.000,00. Naveo je da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine 200.000,00 eura, dakle tržišna vrijednost 4/6 dijela predmetne nekretnine iznosi 133.333,00 eura. Tužitelj je dugogodišnji prijatelj sa JV koji je upoznat s njegovim lošim zdravstvenim stanjem i razgovarali su o prodaji predmetne nekretnine, ali se nisu mogli dogovoriti o kupoprodajnoj cijeni. Tužena nikad nije bila niti je sada u posjedu predmetne nekretnine, već u istoj stanuju tužitelj i njegova supruga. Stoga predlaže kao u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila navode tužitelja te je istaknula da je dio nekretnine 4/6 –stambena zgrada, [adresa], površine 182 m2, dvorište površine 490 m2, ukupno 672 m2, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kupila od ŠV iz [adresa] **.**.2021. i s kojim je ugovor o kupoprodaji ovjerila u uredu javnog bilježnika TV iz [adresa], te je tom prilikom zatražila elektronski upis vlasništva. Tužitelj je prije toga ugovor pročitao i u potpunosti se usuglasio. Dogovorena kupoprodajna cijena je u iznosu od 50.000,00 eura, iznos od 48.000 eura je odmah isplaćen, a preostali iznos od 2.000,00 eura trebao je biti isplaćen prilikom primopredaje nekretnine i kada tužitelj plati sve zaostale režije. Na zahtjev tužitelja u ugovoru o kupoprodaji nekretnine navedena je kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 eura kako bi i dalje mogao koristiti socijaInu pomoć. Tijekom mjeseca kolovoza 2021. tužena je zaprimila rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, Z-5298/2021 u kojem se navodi da je izvršena uknjižba vlasništva na njeno ime. lz navedenog rješenja vidIjivo je da je isto dostavljeno i tužitelju, a koji nije uložio nikakav prigovor u roku od 15 dana prema uputama o pravnom lijeku. Tužena je namjeravala kupiti samo cijelu kuću, te prilikom dogovora s ŠV pristala kupiti 4/6 njegovog suvlasničkog udjela nekretnine samo pod uvjetom da ŠV dogovori sa svojom snahorn EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prodaju suvlasničkog dijela 2/6 njene maloljetne djece mlt. RV i mlt. ŠVO, a koje kao zakonski zastupnik zastupala majka EV. Odmah nakon toga, EV kao zakonska zastupnica maloljetnih suvlasnika nekretnine, uz zastupanje odvjetnika UV iz [adresa], ishodovala je rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, za prodaju imovine maloljetne djece, poslovni broj: 19 R1 Ob-171/2021-7. Po pravomoćnosti predmetnog rješenja prema prethodnom dogovoru odvjetnik UV je 30. kolovoza 2021. pripremio je i poslao tuženoj prijedlog ugovora o kupoprodaji izmedu mit. RV i mlt. ŠVO i tužene o kupoprodaji njihovog suvlasničkog dijela 2/6, a sve prema dogovoru sa tužiteljem i zakonskom zastupnicom EV. Dalje je navela da je tužšitelj, nepoštujući dogovor između tuženice, EV i odvjetnika UV, dio novca dobivenog od kupoprodaje 4/6 dijela predmetne nekretnine predao svojoj supruzi DV iz [adresa], a koja je novac uplatila na svoj račun, otvoren u Zagrebačkoj banci. Također, da je 7. rujna DV sa svojom snahom EV kao zakonskom zastupnicom mlt. RV i mlt. ŠVO HV u uredu javnog bilježnika Ranke Spevec u [adresa], zaključila kupoprodajni ugovor o kupoprodaji 2/6 predmetne nekretnine nakon čega je DV, **.**.2021. sa svog računa u Zagrebačkoj banci isplatila na račun svakog od prodavatelja (mlt. RV i mlt. ZVO ) iznos od 112.380,72 kuna. Tuženica je navela da je iz navedenog vidljivo da je tužitelj ŠV prodao tuženoj 4/6 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, te na ime kupoprodaje preuzeo iznos od 48.000,00 eura nakon čega je predao novac supruzi DV, koja od maloljetnih unuka tj. od njlhove majke zakonskog zastupnika EV kupuje preostalih 2/6 dijela predmetne nekretnine te nije točno da je tužitelj od od JV posudio iznos od 10.000,00 eura za koji nisu odredili rok povratka. Navela je da je tužitelj u više navrata sam, a jednom prilikom sa odvjetnikom UV dolazio u poslovne prostorije VG nekretnine u vlasništvu tuženice u [adresa] nuditi joj na prodaju preostale 2/6 suvlasničkog djela nekretnine za iznos od 60 000,00 eura, te da je tužitelj protiv tuženice i JV tijekom 2022. podnio kaznenu prijavu zbog počinjena kaznenog djela prijevarekoju kaznenu prijavu je Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici je prijavu odbacilo iz razloga što se kazneno djelo nije ni dogodilo.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 4-5 spisa), Rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-5298/20 od 27. srpnja 2021. (list 6 spisa), izvadak iz BZP-a (list 7-8 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 19-20 spisa), potvrdu o zahtjevu za podnošenje prijedloga za upis u zemljišnu knjigu (list 21 spisa), potvrdu o zaprimanju prijedloga za upis u zemljišnu knjigu (list 22 spisa ), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-5298/2021 od 27. srpnja 2021. (list 23 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob-171/2021-7 od 28. srpnja 2021. (list 24-25 spisa), e-mail korespondenciju (list 26 spisa), prijedlog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od (list 27-28 spisa), Kupoprodajni ugovor poslovni broj OU-257/2021 između DV kao kupca i mlt. RV i mlt. ŠVO kao prodavatelja (list 29-31 spisa), Potvrdu o isplati (list 32 spisa), pregled transakcija po računu DV te nalog za gotovinsku uplatu (list 33-34 spisa), račun Javnog bilježnika TV (list 48 spisa).

4. Sud nije uzeo u obzir potvrdu o prometu po računu JV (list 71 spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente ŽV (list 77-81) budući da su ti dokazi dostavljeni suprotno odredbi članka 299. ZPP-a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka , a ne radi se o dokazima koje stranke, bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, grafološko vještačenje nije bilo određeno od strane suda, a iz nalaza proizlazi da vještak nije raspolagao s dovoljnim brojem nespornih potpisa stranaka nastalim u približnom vremenu datiranja kupoprodajnog ugovora niti s izvornikom spornog dokumenta. Također, nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka TV i MV jer je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2024. odustao od tih dokaznih prijedloga, dok dokaz saslušanjem svjedokinje EV nije izveden jer je tuženica na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. ožujka 2025. odustala od tog dokaznog prijedloga.

4.1. Sud, u smislu odredbe članka 265. stavak 2. ZPP-a nije saslušao tužitelja jer tužitelj, iako uredno obaviješten o ročištu za glavnu raspravu određenom radi njegovog saslušanja, na to ročište nije pristupio niti je opravdao nedolazak pri čemu je sud cijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te da se na temelju njega može donijeti presuda i bez saslušanja tužitelja.

4.2. Pritom valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kad nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica. Zbog toga je dokaz saslušanjem stranaka posebno reguliran u odnosu na ostale dokaze, primjerice saslušanje svjedoka, te je za ovaj dokaz zakonodavac, polazeći od načela dispozitivnosti, predvidio blaža postupovna pravila (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-x 662/15-3 od 23. ožujka 2016.).

4.3. Osim toga, na stranke koje se nisu odazvale pozivu radi saslušanja ne mogu se primjenjivati nikakve mjere prisile, niti se stranka može prisiljavati na davanje iskaza (članak 269. ZPP-a).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji 4/6 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi tvrdi da zbog zdravstvenih problema i oslabljenog vida nije znao što potpisuje jer je mislio da potpisuje ugovor o pozajmici sa JV.

7. Među strankama je sporno je li Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 5. srpnja 2021. između tužitelja i tuženice ništetan.

8. Prema općoj odredbi o ništetnosti pravnih poslova iz članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbama članka 327. stavka 1. i članka 328. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, te je pravo na isticanje ništetnosti neograničeno.

8.1. Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, odredbom članka 377. ZOO-a propisano je da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

9. Na odlučne okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u predmetni ugovor o kupoprodaji te saslušanjem tuženice i svjedoka NV, UV i JV.

10. Saslušana na ročištu održanom 7. ožujka 2025., tuženica je iskazala da je tužitelj došao u njezin ured početkom 2021. kada je htio prodati kuću, ali kuća koju je htio prodati nije glasila na njega već u 4/6 na ČV ua u 2/6 na mlt. djecu ga je tuženica upozorila da na taj način ne može doći do kupoprodaje, a on je rekao da će to srediti. Nakon nekog vremena nazvao ju je odvjetnik UV i rekao da tužitelj rješava prijenos 4/6 vlasništva na sebe, a tužitelj je s EV, koja je njegova snaha i majka mlt. djece koja su uknjižena na tu kuću u 2/6 došao kod tuženice te ga je ona upozorila da i nadalje ne mogu sklopiti ugovor o kupoprodaji za cijelu kuću i da za prodaju suvlasničkog dijela mlt. djece sud mora dati odobrenje. Oni su joj tada rekli da će ishoditi odobrenje i da će se javiti s time da je tužitelj za svoj dio kuće tražio 50.000,00 eura, a EV za dio kuće koji je glasio na djecu je tražila 30.000,00 eura. Tužena je dalje navela da je njezin suradnik JV otišao fotografirati kuću, a njoj je kuća odgovarala jer je tražila upravo takvu kuću. Navela je da su 5. srpnja 2021. sklopili su ugovor o kupoprodaji, tužitelj ŠV i ona za njegovih 4/6 kuće te mu je ona kod potpisa ugovora u gotovini isplatila 48.000,00 eura, a 2.000,00 eura je zadržala radi naplate režijskih troškova te je tužitelju rekla da će mu te 2.000,00 eura naknadno isplatiti kada na kući ne bude dugova za režijske troškove. Navela je da je zajedno s tužiteljem otišla u javnobilježnički ured na ovjeru ugovora, nakon čega je odmah nakon ovjere ugovora napravila i elektronski upis vlasništva u zemljišne knjige. Nakon toga, početkom kolovoza 2021. nazvao ju je odvjetnik UV i rekao da je sud dao odobrenje za prodaju suvlasničkog dijela mlt.djece te joj je na e-mail adresu poslao ugovor o kupoprodaji, međutim nakon toga joj se EV nije javljala, kao ni tužitelj. Provjerom u zemljišnim knjigama utvrdila je da je na 2/6 kuće koje su prethodno bile uknjižene na mlt. djecu EV uknjižena DV, supruga tužitelja. Nakon toga u njezin ured, zajedno s odvjetnikom UV došao je tužitelj te joj je rekao da ukoliko i dalje želi kupiti cijelu kuću, da sad za dio od 2/6 traži 65.000,00 eura, na što tuženica nije pristala jer je kuća bila u lošem stanju i nije legalizirana, te je smatrala da je previše i početno ugovorena cijena, ali kuća joj je trebala radi posla njezinog supruga koji je u nju trebao smjestiti radnike, a sam bi je prije toga renovirao. Tuženica je navela da ju je tužitelj na taj način pokušao ucijeniti, a ona nije pristala te mu je rekla da posao mogu sklopiti po prethodno dogovorenim uvjetima, nakon čega je tužitelj još nekoliko puta dolazio kod nje i prijetio joj da će ju tužiti, što je u konačnici i učinio. Tuženica je navela da se inače bavi posredovanjem u prometu nekretninama i to već 19 godina. Također je navela kako je predmetna kuća veličine oko 200 metara kvadratnih s time da nije cijela bila useljiva već samo jedan manji dio i da se u ono vrijeme, dakle 2021., takva kuća koja je većim dijelom neuseljiva, koja nije legalizirana i u koju je potrebno puno uložiti, ne bi mogla prodati niti za 50.000,00 eura niti je za takvu kuću bilo kupaca jer se ona s obzirom na to da nije legalizirana ne bi mogla kupiti putem kredita, niti je za takvom kućom bilo posebne potražnje. Navela je kako je s tužiteljem kupoprodajni ugovor potpisala kod sebe u uredu, a da je prije toga tužitelju dala novac u gotovini, nakon čega su zajedno otišli u javnobilježnički ured na ovjeru potpisa, s time da je tužitelju dala ugovor o kupoprodaji da ga pročita što je on i učinio, te mu je objasnila da moraju još ići kod javnog bilježnika. Prilikom potpisivanja ugovora u njezinom uredu bio je prisutan još i njezin kolega JV, ali on nije išao s njom i tužiteljem u javnobilježnički ured već su u javnobilježničkom uredu bili samo ona i tužitelj i službenici javnobilježničkog ureda. Tuženica je navela kako je prilikom dolaska u javnobilježnički ured radi ovjere potpisa na kupoprodajnom ugovoru službenica zatražila osobnu iskaznicu nje i tužitelja, rekla je da će se ovjeriti kupoprodajni ugovor, upisala je u knjigu podatke tužitelja, još jednom ga upozorila da potpisuje kupoprodajni ugovor što je tužitelj i potvrdio nakon čega je službenica izvršila ovjeru ugovora i donijela ga tužitelju i on je s tim svojim primjerkom otišao.

11. Saslušana na ročištu održanom 9. listopada 2024. svjedokinja NV je iskazala da je iz poziva za svjedočenje zaključila o čemu se radi i zbog čega je pozvana radi svjedočenja te je u uredu pogledala kroz knjige da se podsjeti detalja te je utvrdila da se u konkretnom slučaju radilo o ovjeri ugovora o kupoprodaji nekretnine u kojem je tužitelj ŠV naznačen kao prodavatelj, a tužena ZV označena kao kupac. Navela je da je u knjigama javnobilježničkog ureda taj ugovor "zauzeo" tri poslovna broja od kojih se jedan odnosi na ovjeru potpisa, jedan na ovjeru preslike ugovora, a jedan broj na zahtjev za elektronski upis ugovora o kupoprodaji. Pojasnila je da prilikom ovjere kupoprodajnog ugovora prvo prodavatelj ovjerava svoj potpis i to se čini pod jednim poslovnim brojem te se upisuje u javnobilježničke knjige. Navela je kako se ne može sjetiti osobe tužitelja međutim da se sjeća i da joj je poznata tuženica budući da se ista bavi posredovanjem u prodaji nekretnina zbog čega često dolazi u njihov javnobilježnički ured. Svjedokinja je navela kako se sjeća situacije vezane uz potpisivanje predmetnog kupoprodajnog ugovora odnosno da su bile prisutne obje stranke prilikom ovjere, a budući da su sva tri poslovna broja koja se odnose na predmetnu ovjeru kupoprodajnog ugovora, bila jedna za drugim i tako su upisana u knjigu kod javnog bilježnika. Svjedokinja je pojasnila da postoje i situacije kada prodavatelj pristupi sam u javnobilježnički ured te se tada ovjeri samo njegov potpis i sam kupoprodajni ugovor dok kupac pristupi naknadno radi uknjižbe prava vlasništva koja uknjižba tada dobiva novi poslovni broj i ti brojevi tada nisu jedan za drugim, kao što su u konkretnom slučaju. Zato je sigurno da su stranke bile istovremeno u javnobilježničkom uredu radi ovjere ugovora o kupoprodaji nekretnina jer u protivnom brojevi ovjere ne bi mogli biti jedan za drugim. Na upit suda svjedokinja je odgovorila kako prilikom svake ovjere potpisa službenici u javnobilježničkom uredu od stranke uzimaju osobnu iskaznicu radi utvrđivanja identiteta, pitaju stranku zna li zbog čega je došla i koji je sadržaj isprave koju želi ovjeriti, sadržaj isprave pred strankom pročitaju ili službenici ureda ili stranka čita sama nakon čega stranku pitaju je li razumjela sadržaj isprave i je li je u ispravi sadržana njihova prava volja. Ukoliko službenici posumnjaju u identitet stranke ili sposobnost stranke da razumije sadržaj i pravne posljedice isprave na kojoj želi ovjeriti svoj potpis tada se odbija zahtjev za ovjeru potpisa. Ponekad stranke već donesu sastavljenu i potpisanu ispravu i u tom slučaju stranku se pita je li na ispravi njezin potpis nakon čega se na ovjeri takvog potpisa naznačava da je stranka priznala potpis na ispravi kao svoj. Navela je da prilikom ovjere potpisa službenici ispred sebe imaju osobnu iskaznicu stranke na kojoj se nalazi potpis stranke te taj potpis uspoređuju s potpisom stranke koju daje pred javnim bilježnikom pri čemu stranku upozoravaju da se dužna potpisati na isti način kao što je i potpisana na osobnoj iskaznici. Ponekad se stranke na to upozorenje ogluše i kažu da se one potpisuju tako nakon čega ih službenici upozore da to nije ispravan potpis jer nije isti kao na osobnoj iskaznici, ali službenici javnobilježničkog ureda nemaju ovlasti preispitivati potpise stranaka. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinja je odgovorila kako kod javnog bilježnika radi kao prisjednik te da obavlja sve poslove u javnobilježničkom uredu uključujući i ovjeru potpisa u kojem dijelu ponekad mijenja službenike javnobilježničkog ureda, ali da je ovlaštena obavljati sve poslove u javnobilježničkom uredu. Dalje je navela kako se u javnobilježničkom uredu ne vodi posebna evidencija o upozorenjima koja se prije ovjere potpisa daju strankama već je sama činjenica da je potpis neke stranke ovjeren dokaz o tome da se strankom razgovaralo prethodno i propisno ju upozorilo. U protivnom nema ovjere potpisa. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinja je odgovorila kako se prije ročišta nije s tuženom konzultirala ili razgovarala vezano uz ovaj predmet već da svoja saznanja crpi iz evidencija koje se vode u javnobilježničkom uredu.

12. Saslušan na ročištu održanom 23. siječnja 2025. svjedok UV je iskazao da poznaje tužitelja jer ga je prethodno zastupao u nekim drugim predmetima. Vezano uz predmet ovog spora naveo je da je zastupao gospođu EV vezano uz ishođenje odobrenja obiteljskog suda radi otuđenja suvlasničkog dijela nekretnine i njezine maloljetne djece, odnosno unuka ovdje tužitelja. Naveo je da je riječ bila o prodaji cijele kuće u kojoj tužitelj imao veći suvlasnički udio, dok su maloljetna djeca EV imala manji suvlasnički udio. Budući da je namjera bila prodaja cijele kuće, on je tužitelja koji ga je pitao za savjet, uputio da je potrebno od suda ishoditi suglasnost za prodaju suvlasničkog dijela maloljetne djece. Nakon toga da je tužitelj je svoju snahu EV uputio k njemu radi ishodovanja navedene suglasnosti te su pred sudom pokrenuli postupak u kojem je i tužitelj sudjelovao kao svjedok te je pred sudom iskazao kako namjera jest da se proda cijela kuća nakon čega je sud dao suglasnost EV da proda suvlasnički udio svoje djece. Svjedok je naveo da se prema njegovim saznanjima o prodaji kuće pregovaralo sa JV.

13. Saslušan na ročištu održanom 23. siječnja 2025. svjedok JV je iskazao da poznaje tužitelja i da njegova saznanja o njemu sežu u 90-te godine prošlog stoljeća kada je svjedok počeo raditi u Policijskoj postaji Velika Gorica te je tada saznao iz crne kronike da je u kući OV ubijena ženska osoba, njegova supruga, pod sumnjivim okolnostima, a za ubojstvo je bilo osumnjičeno maloljetno dijete. OV kasnije je promijenio ime u ŠV, a kuća koja je predmet ovog spora je ta ista kuća OV. Naveo je da je do 2006. radio u policiji, a od 2006. radi u Agenciji VG nekretnine u vlasništvu tuženice. Za vrijeme njegovog rada u Agenciji za nekretnine da ga je, u više navrata kontaktirao tužitelj vezano uz upite svojih prijatelja, većinom iz romske zajednice radi prodaje i kupnje raznih nekretnina. Naveo je kako s tužiteljem nikada nije bio ni u kakvom prijateljskom odnosu niti u nekom posebnom poslovnom odnosu, osim ovog što je bilo vezano uz njegov rad u Agenciji za nekretnine. U jednom trenutku, u prvoj polovici 2021. kontaktirao ga je tužitelj i rekao da bi želio prodati svoj udio u kući na adresi [adresa]. U agenciji su provjerili stanje nekretnine u zemljišnim knjigama te su utvrdili da ni jedan dio kuće nije u vlasništvu tužitelja, već da je na njegovog sina SV bilo uknjiženo 4/6 te kuće, a na maloljetnu unučad 2/6. Svjedok je naveo da je upoznao tužitelja s time, te da mu je tužitelj na to rekao kako će on to srediti i da će dio ČV, svog sina, prenijeti na sebe dok će za dio maloljetne unučadi ishoditi odobrenje od suda za prodaju njihovog dijela. Naveo je da mu je poznato da je pokrenut postupak radi ishođenja dozvole suda i da je tužitelja u tom postupku zastupao UV. Budući da je bio pokrenut postupak radi ishođenja odobrenja suda, nisu imali razloga posumnjati da do realizacije posla neće doći te su prihvatili ponudu tužitelja koji je za svoj dio (4/6 kuće) tražio iznos od 50.000,00 eura koji je tuženici bio prihvatljiv jer je kuća bila u lošem stanju i trebalo ju je renovirati. Dogovorili su s tužiteljem da će mu tuženica isplatiti 48.000,00 eura odmah, a 2.000,00 eura da će mu isplatiti nakon što tužitelj podmiri sve zaostale režijske troškove za kuću. Tužitelj je 5. srpnja 2021. došao u ured, te su zaključili ugovor o kupoprodaji, koji je tužitelj pročitao i potpisao, a tuženica mu je dala iznos od 48.000,00 eura koji iznos je tužitelj pred tuženicom i njim izbrojao te su tužitelj i tuženica otišli kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Nakon nekog vremena kontaktirali su odvjetnika UV da se raspitaju je li dobivena suglasnost suda za otuđenje dijela maloljetne djece i on im je rekao kako je ishođena te je pripremio ugovor o kupoprodaji između maloljetne djece i tuženice i poslao im ga je e-mailom. Međutim, tužitelj se nije više javljao iako je znao da je namjera tuženice kupiti cijelu kuću. Nakon toga provjerili su zemljišnoknjižno stanje nekretnine i vidjeli su da je EV, snaha tužitelja dio maloljetne djece (2/6 kuće) prodala supruzi tužitelja, DV za 30.000,00 eura. Svjedok je naveo da ga je u rujnu zvao tužitelj da bi prodao tuženici taj dio od 2/6 kuće za 65.000,00 eura. Istog mjeseca u Agenciju je došao tužitelj s odvjetnikom UV i rekao da bi prodao taj dio za 65.000,00 eura, ali tuženici je ta ponuda bila neprihvatljiva. Naveo je da su nakon toga započele prijetnje od strane tužitelja prema njemu i tužitelj je htio da svjedok prisili tuženicu da kupi preostali dio kuće. Nakon nekog vremena tuženici je došla tužba da ju ČV iz [adresa], prethodni suvlasnik kuće i sin tužitelja, tuži za raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine. Svjedok je naveo da je on nazvao ČV te mu je objasnio da je tuženica kupila taj dio od 4/6 kuće od njegovog oca te mu isplatila kupoprodajnu cijenu te ga je uputio da stvar riješi sa svojim ocem jer u trenutku kupoprodaje taj dio nekretnine od 4/6 nije glasio na njega već na njegovog oca. Svjedok je naveo da mu je tada ČV rekao da je njega otac prevario. Nakon toga ČV je povukao tužbu koju je podnio protiv tuženice i svog oca, a uslijedile su prijave policiji i sudu od strane ŠV protiv svjedoka i tuženice s optužbama da su ga prevarili. Naveo je kako sa tužiteljem nikada nije bio ni u kakvom prijateljskom odnosu, niti posebnom poslovnom odnosu izvan posredovanja oko prodaje kuće koja je predmet ovog spora, ne može reći niti da su poznanici već je o njemu imao saznanja iz svog prethodnog rada u policiji i novinskih članaka. Naveo je kako nije tužitelju posudio nikakve novce, a pogotovo ne 10.000,00 eura i nije 5. srpnja 2021. bio u banci niti sam dizao ikakav novac, a o čemu posjeduje i potvrdu. Kaznena prijava koju je ŠV podignuo protiv njega da je odbačena. Na pitanje punomoćnika tužitelja koliko vrijedi nekretnina koja je predmet ovog postupka svjedok je naveo da je njezina vrijednost upitna budući da se radi o kući koja je u više navrata dograđivana bez građevinske dozvole, na jednom dijelu nema prozora te nije useljiva. Na pitanje punomoćnika tužitelja da objasni zašto su dogovorili prodaju 2/6 kuće za 30.000,00 eura, a dio od 4/6 za 50.000,00 eura, što baš i ne korelira, svjedok je naveo da u dijelu od 4/6 kuće nitko nije živio te je taj dio bio devastiran i u njemu su se nalazi golubovi budući da nije imao prozore te nije bio useljiv, dok je u dijelu od 2/6 te kuće živjela tužiteljeva snaha i tužitelj te je taj dio bio useljiv. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li ikada bio sam s tužiteljem u bilo kojoj banci svjedok je odgovorio da nije bio. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li u agenciji uobičajeno da prilikom kupoprodaje nekretnina prethodno zaključuju s prodavateljima predugovor svjedok je odgovorio i kako to ovisi od slučaja do slučaja jer se ravnaju prema željama klijenata i njihovim potrebama te da se obično kada se kupoprodajna cijena isplaćuje u gotovini predugovor ne sklapa, dok se obavezno sklapa ukoliko se kupoprodajna cijena isplaćuje putem kredita.

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 5. srpnja 2021. sud je utvrdio da su ga sklopili ŠV kao prodavatelj i ZV kao kupac, da je u njemu navedeno da prodavatelj ŠV prodaje svoj suvlasnički dio nekretnine, odnosno 4/6 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na zk. č. br. 3379, broj D.L.8, u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 182 m[2] , dvorište površine 490 m , ukupno 672 m , da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je kupac isplatio prodavatelju iznos kupoprodajne cijene od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kod otpisa i ovjere tog ugovora, da je prodavatelj ovlastio kupca da na temelju tog ugovora bez daljnjeg pitanja i prodavateljeve suglasnosti ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva nad nekretninom koja je predmet ugovora kao i da kupac stupa u posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari odmah.

14.1. Također je utvrđeno da je ugovor potpisan te da ispod potpisa stoji potvrda javnog bilježnika TV u [adresa] broj OV-6747/21 od 5. srpnja 2021. da je ŠV priznao potpis na kupoprodajnom ugovoru kao svoj, da je potpis na kupoprodajnom ugovoru istinit te da je istovjetnost potpisnika, ŠV utvrđena temeljem osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice], izdane od strane PP Velika Gorica.

14.2. Uvidom u potvrdu o zahtjevu za podnošenje prijedloga za upis u zemljišne knjige elektroničkim putem utvrđeno je da je tuženica ZV **.**.2021. pristupila u javnobilježnički ured i zatražila od javnog bilježnika da podnese prijedlog za upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige elektroničkim putem.

14.3. Uvidom u potvrdu o zaprimanju na listu 22 spisa utvrđeno je da je Općinski sud u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica potvrdio primitak prijedloga za upis u zemljišnu knjigu u predmetu Z-5298/2021 5. srpnja 2021. u 12:15:37.

14.4. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-5298/2021 od 27. srpnja 2021. utvrđeno je da je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2021. dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist ZV na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa] od 182 m[2] i dvorište od 490 m .

14.5. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob- 171/2021-7 od 28. srpnja 2021. utvrđeno je da se njime ovlašćuje EV kao majka i zakonska zastupnica mld. RV i mld. ŠVO na prodaju u ime i za račun mld. RV i mld. ŠVO nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], dvorište sa 490 m[2] i stambena zgrada [adresa] sa 182 m , ukupne površine 672 m[2] , u vlasništvu mld. RV i mld. ŠVO svaki u 1/6 dijela, za iznos najmanje od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan prodaje po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

15. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, dovevši u vezu rezultate provedenog dokaznog postupka s relevantnim zakonskim odredbama iz članka 322. stavak 1. ZOO i članka 376. stavak 1. ZOO ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan i da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan.

16. Naime, uvidom u predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2021. sud je utvrdio kako on sadrži sve bitne sastojke koje po zakonu treba sadržavati, te da je sklopljen u pisanom obliku i da je potpis prodavatelja na tom ugovoru ovjeren kod javnog bilježnika u propisanom obliku u smislu odredbe članka 59. i 60. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022).

17. Sud je u cijelosti kao vjerodostojne prihvatio iskaze tuženice i svjedoka JV te UV kao i iskaz svjedokinje NV jer su njihovi iskazi o bitnim i odlučnim činjenicama suglasni, a svjedoci i tuženica su pred sudom iskazivali jasno, te su na sva pitanja suda i stranaka odgovarali bez oklijevanja i davali logične i životne odgovore.

17.1. Sud je u cijelosti kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedokinje NV iz kojeg proizlazi da su prilikom ovjere predmetnog ugovora o kupoprodaji bile prisutne obje stranke, a budući da su sva tri poslovna broja koja se odnose na predmetnu ovjeru kupoprodajnog ugovora, bila jedna za drugim i tako su upisana u knjigu kod javnog bilježnika, te da je sama činjenica da je potpis neke stranke ovjeren dokaz o tome da se strankom razgovaralo prethodno i propisno ju upozorilo. Svjedokinja je pojasnila da postoje i situacije kada prodavatelj pristupi sam u javnobilježnički ured te se tada ovjeri samo njegov potpis i sam kupoprodajni ugovor, dok kupac pristupi naknadno radi uknjižbe prava vlasništva koja uknjižba tada dobiva novi poslovni broj i ti brojevi tada nisu jedan za drugim, dok su u konkretnom slučaju brojevi ovjere jedan za drugim.

17.2. S tim u vezi sud je prihvatio i iskaz tuženice koja je iskazala da je zajedno s tužiteljem išla u javnobilježnički ured radi ovjere predmetnog ugovora o kupoprodaji te da je odmah podnijela i zahtjev za elektronski upis vlasništva u zemljišne knjige.

18. Dalje je sud na temelju rezultata dokazbog postupka utvrdio da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima, da je predmet tog ugovora stvar koja je u prometu, a ugovorom je određena i kupoprodajna cijena.

18.1. Osim toga, sud zaključuje da predmetni ugovor nije protivan ni moralu društva jer ugovor o kupoprodaji nekretnine sam po sebi nije protivan moralu društva, a tužitelj u postupku nije niti iznosio činjenice koje bi u ukazivale na protivnost ugovora moralu društva.

19. Upravo suprotno, činjenica koju je iznio tužitelj, odnosila se na razloge koji ukazuju na pobojnost ugovora zbog mana volje.

19.1. Naime, tužitelj ukazuje da je tražio pozajmicu od svjedoka JV i da je vjerovao da potpisuje potvrde vezane uz tu pozajmicu te da zbog zdravstvenih problema i oslabljenog vida nije vidio što potpisuje čime ukazuje na razlog pobojnosti iz članka 284. stavak 1. ZOO.

19.2. S tim u vezi potrebno je istaknuti kako tužitelj navedene navode nije dokazao niti je osporio iskaz svjedoka JV koji je iskazao kako nikada s tužiteljem nije sklapao ugovor o pozajmici niti mu posuđivao novac, a koji iskaz sud u cijelosti prihvaća jer je svjedok iskazivao uvjerljivo i vjerodostojno te sud nema nikakvog razloga posumnjati u njegov iskaz.

19.3. Iz suglasnih iskaza tuženice i svjedoka JV te UV proizlazi kako je predmet dogovora između tuženice i tužitelja bila kupoprodaja cijele nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada i dvorište u Jandriševoj ulici broj 8. Pritom su tuženica i svjedoci JV te FV suglasno iskazali kako je bilo dogovoreno da se, budući u da je predmetna nekretnina u 2/6 dijela bila u vlasništvu njegove maloljetne unučadi, ishodi dopuštenje suda radi raspolaganja dijelom maloljetne djece.

19.4. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob- 171/2021-7 od 28. srpnja 2021. sud je utvrdio da je dopuštenje ishođeno, a uvidom u nacrt prijedloga Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 27-28 spisa) sud je utvrdio da je svjedok UV pripremio i nacrt ugovora o kupoprodaji 2/6 suvlasničkog dijela nekretnine.

19.5. Slijedom navedenog, iskazi tuženice, te svjedoka JV i UV u suglasnosti su s materijalnom dokumentacijom u spisu pa sud tužiteljeve navode da se radilo o ugovoru o pozajmici cijeni kao neosnovane.

20. S tim u vezi valja reći da su mane volje prijetnja, sila, zabluda i prijevara.

20.1. Prema odredbi članka 284. stavak 1. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad ta zabluda nije bitna.

20.2. Dakle, iz sadržaja citirane odredbe jasno proizlazi da je pravni posao sklopljen pod prijetnjom (kao vidom psihičke sile), u zabludi i prijevarom pobojan pravni posao u smislu da ga je moguće poništavati dok je samo pravni posao čije je sklapanje posljedica primijenjene fizičke sile ništetan pravni posao kao što je i ništetan pravni posao čija činidba je nedopuštena jer je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva prema odredbi članka 322. ZOO.

21. Stoga, budući da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2021. nije ništetan, a u činjeničnom supstratu tužbe kao razlog ništetnosti tužitelj ukazuje na prijevaru, što je razlog zbog kojeg se može tražiti poništaj ugovora, a koji zahtjev tužitelj nije postavio, imajući u vidu da u smislu odredbe članka 2. ZPP sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio spor dužan je tuženici naknaditi parnični trošak. Pritom sud nalazi da je osnovan i potreban trošak za vođenje ove parnice bio trošak sastavljanja odgovora na tužbu u skladu s odredbom Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na tri ročišta (9. listopada 2024., 23. siječnja 2025. i 7.ožujka 2025.) u skladu s odredbom Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od po 200,00 eura po radnji, odnosno 600,00 eura za tri takva ročišta, trošak zastupanja na dva ročišta (13. veljače 2024. i 16. svibnja 2024.) u skladu s odredbom Tbr. 9. t. 2. OT u iznosu od po 100,00 eura po radnji, odnosno 200,00 eura za dva takva ročišta, sve uvećano za PDV po stopi od 25% što čini ukupno iznos od 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

22.1. Tuženici nije priznato pravo na naknadu troška za sastavljanje podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer je navode iz tog podneska tuženica mogla istaknuti na ročištu održanom 13. veljače 2024. Također, ne pripada joj pravo na naknadu troška za sastavljanje podneska od 15. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% budući da nije tražila dopuštenje za njegovo podnošenje niti joj je sud dopustio podnošenje tog podneska, koji osim toga, nije bio ni potreban za vođenje ovog postupka. Odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice budući da se ročište za objavu presude održava neovisno o pristupu stranaka. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 eura jer joj taj trošak nije ni nastao budući da obveza plaćanja tog troška nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018, 51/2023). Slijedom navedenog, zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka neosnovan je u dijelu u kojem joj, prema odredbama OT i Zakona o sudskim pristojbama ne pripada te je odlučeno kao u točki III izreke presude i odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 975,00 eura.

23. Tužitelju koji je u cijelosti izgubio spor naknada troška parničnog postupka ne pripada zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura te je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

Velika Gorica, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.