Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-142/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Kutina, Stjepana Radića 7a, Kutina, protiv protustranke ad/1. ĐT i ad/2. MT, oboje sada nepoznata boravišta i prebivališta, zastupani po privremenom zastupniku Mihaeli Rastovac, odvjetnici u Sisku, radi lišenja prava na roditeljsku skrb za mlt. CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u Centru za djecu Zagreb, Nazorova 49, kojeg zastupa posebni skrbnik ZT, iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, odlučujući o žalbi protustranaka ad/1. i ad/2. protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-427/2024-15 od 19. ožujka 2025., dana 14. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba protustranaka ad/1. ĐT i ad/2. MT,kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-427/2024-15 od 19. ožujka 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev protustranaka ad/1. i ad/2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Protustranke ĐT, rođ. **.**.2001., nepoznatog prebivališta i boravišta i DT, rođ. **.**.2000., nepoznatog prebivališta i boravišta, lišavaju se prava na roditeljsku skrb nad svojim sinom mlt. PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], smještenim u Centru za djecu Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], Nazorova 49, Zagreb.

Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranke ad/1. i ad/2.

3. Protustranke ad/1. i ad/2. se žali protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. toč.2 i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže pobijanu odluku preinačiti, uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupka, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba protustranka ad/1. i ad/2. je neosnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st.2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365.st.2 ZPP .

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja, bitne činjenice o kojim ovisi osnovanost zahtjeva analizirao i ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke je naveo iscrpne, jasne i prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud i na koja je prihvaćanjem zahtjeva predlagatelja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog postupak je zahtjev predlagatelja da se protustranke ad/1 i ad/2. liše prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt.CT, pa se radi o postupku u smislu odredbe čl. 170. i čl. 171. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15 i 98/19, 47/20,49/23 i 156/23 -dalje: ObZ).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je u Rodni list MU Kutina od 4. travnja 2024. utvrđeno da su protustranke ad/1. i ad/2. upisani kao roditelji mlt. djeteta, da je mlt. dijete rođeno u [adresa] **.**.2024., da mu je naznačena narodnost – ukrajinac, da je otac mlt. djeteta rođen u [adresa], a majka u Rusiji.

-da je rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovne oznake R1 Ob-159/2024-3 od 19.4.2024. mlt. dijete privremeno povjereno na svakodnevnu skrb Centru za djecu u Zagreb, Nazorova 49, Zagreb, a koja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta izrečena je na rok od 30 dana od dana donošenja naznačenog rješenja, a istoj je prethodila žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji poduzeta po HZSR, PU Kutina temeljem saznanja o ugroženosti za život, zdravlje i dobrobit djeteta.

-da iz službene bilješke Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini od 26.4.2024. proizlazi da su protustranke dana 21.4.2024. god. samovoljno napustili Prihvatilište, nisu se vratili u Prihvatilište, niti su prijavili novo boravište.

-da iz izvješća i prijedloga predlagatelja proizlazi da su nakon rođenja mlt. djeteta te saznanja o zdravstvenom statusu djeteta dana 2. travnja 2024. zapisnički saslušana oba roditelja od strane stručnih djelatnica a u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, koji na okolnost preuzimanja skrbi za mlt. djeteta nakon završene hospitalizacije isti verbaliziraju da trenutačno ne mogu preuzeti skrb o djetetu te su suglasni da se mlt. djetetu rješenjem predlagatelja prizna pravo na socijalnu uslugu smještaja

-da su nakon toga dana 15. travnja 2024. protustustranke ad/1. i ad/2. povukli svoju suglasnost za smještaj djeteta i zatražili da im se dijete vrati iskazujući namjeru odmah uputiti se s djetetom narušenog zdravlja i vrlo niske dobi na daljnji put, spominjući više vrlo udaljenih destinacija ( Južna Amerika) kao odredište

-da je s obzirom na navedeno procjena stručnog tima da je dijete sigurnosno ugroženo te je izrečena žurna mjera izdvajanja mlt. djeteta,a nakon čega 21. travnja 2024. protustranke ad/1. i ad/2. napuštaju Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini i ne prijavljuju novi boravak niti daju obavijesti o svom odlasku ili mjestu kamo su se uputili

-da je mlt. dijete smješteno temeljem odluke Rješenja Općinskog suda u Sisku poslovne oznake R1 Ob-159/2024-3 od 19.4.2024. u ustanovu, a po traženju iste dijete privremeno od svibnja 2024. boravi u Specijalnoj bolnici za djecu oboljele od kronične bolesti u Gornjoj Bistri

- da mlt. dijete ima značajne zdravstvene teškoće, te je rođeno sa samo jednim plućnim krilom

- da protustranke od napuštanja Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa] 21. 4. 2024. nisu posjetili mlt. dijete, niti se javljaju u pogledu izvršavanja bilo kojeg elementa roditeljske skrbi u odnosu na dijete

-da je stručni tim predlagatelja mišljenja da je prioritet zaštita interesa i dobrobiti mlt. djeteta jer je isti niske kronološke dobi i rizičnog zdravstvenog statusa, pa kako je trenutno u institucionalnom smještaju, da je potrebno mlt. djetetu što ranije trebalo osigurati trajniji oblik zbrinjavanja kroz institut posvajanja, jer se može zaključiti kako su roditelji napustili dijete.

9. Na temelju prethodno navedenih činjenica i utvrđenog činjeničnog stanja da protustranke ad/1. i ad/2. kao roditelji ne izvršavaju niti jedan aspekt roditeljske skrbi, te su svoje zdravstveno ugroženo mlt. dijete napustili, da protustranke ad/1. i ad/2. nakon napuštanja Prihvatilišta nisu prijavili novi boravak, nisu poznati podaci o njihovom daljnjem boravku, nakon travnja 2024. nisu posjetili mlt. dijete, niti se javljaju u pogledu izvršavanja bilo kojeg elementa roditeljske skrbi u odnosu na dijete, da nema opravdanog razloga da roditelj koji zna da ima mlt. dijete, koji je upoznat da su se vodili postupci radi reguliranja prava djeteta, te se od njega očekuje roditeljski angažman u svakom smislu napusti svoje dijete, rukovodeći se isključivo interesima i dobrobiti mlt. djeteta sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 170. ObZ u svezi s čl. 171. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15,98/19,47/20,49/23 i 156/23-dalje. ObZ) prihvatio je prijedlog predlagatelja te protustrankama ad/1. i ad/2. izrekao mjeru lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. CT.

10. S navedenim činjenim utvrđenjima i pravnim zaključcima suda prvog stupnja, suglasan je i ovaj sud drugog stupnja, a koja utvrđenja žalbom protustranka ad/1 i ad/2. nisu dovedena u sumnju.

11. Naime, prema odredbi čl. 170. ObZ sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom čl. 171. ObZ.

12. I prema stajalištu ovog suda, ispunjene su zakonske pretpostavke propisane čl. 170. ObZ-a za lišenje prava roditelja mlt. CT na roditeljsku skrb.

13. Takav zaključak se temelji na činjenicama koje su utvrđene u iscrpno provedenom dokaznom postupku.

14. Na žalbene navode protustranaka ad/1. i ad/2., prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih fizičke osobe, javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (čl. 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

15. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“

16. U pravu su protustranke ad/1 i ad/2. kada tvrde da odluka o lišenju prava na roditeljsku skrb predstavlja miješanje u pravo na obiteljski život, budući da je zajedničko življenje roditelja i djeteta temeljni element obiteljskog života koji je zaštićen čl. 35. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije, pa mjere koje to sprječavaju predstavljaju miješanje u to pravo, o čemu se izjasnio i Europski sud za ljudska prava u više odluka. Tako i mjera oduzimanja prava na roditeljsku skrb predstavlja povredu čl. 8. Konvencije, osim ako je u skladu sa Zakonom, ako teži ostvarenju legitimnog cilja i ako je to bilo nužno u demokratskom društvu. U predmetnom slučaju ostvarene su sve navedene pretpostavke, budući da je odluka o oduzimanju prava na roditeljsku skrb donesena na temelju mjerodavnih odredbi Obiteljskog zakona, zatim teži ostvarenju legitimnog cilja, a to je zaštita najboljeg interesa maloljetnog djeteta, a donošenje takve odluke je bilo nužno u demokratskom društvu, budući da bi u protivnom došla u pitanje temeljna prava djeteta.

17. Prema čl. 84. ObZ dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje, imao pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama, dok s druge strane roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, kako je propisano čl. 91. st. 1. ObZ. Roditelji su dužni zaštititi osobna prava djeteta i to prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu (čl. 92. ObZ), dužni su i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te čuvati i njegovati dijete i skrbiti o njegovim potrebama, dužni su štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba (čl. 93. ObZ).

18.U smislu navedenog lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava lišava da bi se zaštitio interes djeteta, a u konkretnom slučaju, i prema shvaćanju ovoga suda, taj interes bit će najbolje zaštićen ako se roditelje liši prava na roditeljsku skrb, jer iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da roditelji ne sudjeluju u izvršavanju roditeljske skrbi niti u jednom segmentu, da se radi o djetetu niske kronološke dobi i rizičnog zdravstvenog statusa, da su protustranke ad/1. i ad/2. napustile svoje dijete, jer se nisu javljali iako su znali gdje im je mlt. dijete, kakvog je zdravstvenog statusa, da protustranke ad/1. i ad/2. nakon napuštanja Prihvatilišta nisu prijavili novi boravak, nisu poznati podaci o njihovom daljnjem boravku, nakon travnja 2024. god. nisu posjetili mlt. dijete, niti se javljaju u pogledu izvršavanja bilo kojeg elementa roditeljske skrbi u odnosu na dijete, ne održava kontakte s djetetom, te očito ne pokazuju interes i brigu za mlt. dijete i njegove potrebe, …

19.Stoga žalbeni razlozi da sud nije vodio računa o razlozima zbog kojih su protustranke ad/1. i ad/2. napustile Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, kao i eventualne namjere za povratkom, kao i primjeni blažih oblika obiteljsko pravne zaštite pravilnost odluke nije dovedena u sumnju.

20. Stoga valja zaključiti da su se u nazočnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 170. ObZ za lišenje prava na roditeljsku skrb roditelja mlt. CT, pa je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

21.Pritom je važno reći da pravo na roditeljsku skrb može biti vraćeno rješenjem u izvanparničnom postupku ako prestanu razlozi zbog kojeg je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb (čl. 176. ObZ).

22. Dakle, roditeljima je zakonom pružena mogućnost i prilika da vrate roditeljsku skrb ukoliko prestanu razlozi zbog kojih su bili lišeni prava na roditeljsku skrb odnosno ukoliko stvore uvjete za izvršavanje roditeljske skrbi.

23.Pravilna je i odluka o troškovima postupka, temeljena na odredbi čl.366.st.1. ObZ, a za što je sud prvog stupnja dao jasne i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, koji žalbenim navodima protustranaka ad/1. i ad/2. nisu dovedi u sumnju.

24. Prema odredbi čl. 85.st.1.i 2. ZPP privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika i da ta prava i dužnosti vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom, uvjet za stjecanje statusa privremenog zastupnika nije objava oglasa, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već taj status privremeni zastupnik stječe samim donošenjem rješenja kojim je postavljen za privremenog zastupnika.

25. Vezano za naknadu troška privremenog zastupnika, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje (broj Su-IV-148/2018 od 21. studenoga 2018.) prema kojemu je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, a navedeno pravno shvaćanje je naknadno postalo i zakonska norma na način da je člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 70/19.) dopunjen članak 85. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022) tako što mu je dodan stavak 3. koji propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj.

26. Međutim, odnos tužitelja i privremenog zastupnika vezan uz trošak privremenog zastupanja protustranaka ad/1. i ad/2. nije moguće razmatrati u okviru odnosa parničnih stranaka niti su na njihov odnos primjenjive odredbe ZPP-a o pravu na naknadu troškova postupka.

27. Iz sadržaja priloženog zahtjeva za naknadu troškova postupka (troškovnik, list 33 spisa) proizlazi da je privremena zastupnica (odvjetnica Mihaela Rastovac) podnijela zahtjev za naknadu troškova protustranaka ad/1. i ad/2., a ne zahtjev za isplatu nagrade za zastupanje protustranaka ad/1. i ad/2. u svojstvu privremenog zastupnika, pa izneseni žalbeni navodi, i pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-499/2018 od 23. svibnja 2023. nisu od utjecaja na pravilnost odluke o troškovima postupka stranaka u ovom sporu.

28.Stoga je, primjenom odredbe čl. 380.toč.2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

29. Protustranke ad/1. i ad/2. nisu uspjele sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njihov teret (čl.154.st.1. u svezi čl. 166. st.1. ZPP).

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sutkinja:

Milena Frankić