Poslovni broj: Us I-1757/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BIKARAC d.o.o. Šibenik, Narodnog Preporoda 1, OIB: 68212264037, zastupanog po direktoru SI, a ovaj po opunomoćeniku Josipu Bašiću, odvjetniku u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po opunomoćenicama RI, dipl. iur. i MI, mag. iur., zaposlenicama tuženika radi dodjele bespovratnih sredstava-prigovora na postupanje tuženika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. travnja 2025. godine u prisutnosti stranaka, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/24-02/20, URBROJ:538-05-3-2-2/582-24-4 od 05.lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 155,93 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-988- 01/24-02/20, URBROJ:538-05-3-2-2/582-24-4 od 05.lipnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je Odlukom Fonda o utvrđivanju nepravilnosti od 15. veljače 2024. godine određena financijska korekcija u visini od 10 %; da kao razlog za financijsku korekciju Fond (posredničko tijelo razine 2),uz obrazloženje da naručitelj nije od ugovaratelja tražio ugovor o djelu stručnjaka sa Izvođačem jer je tijekom provedbe ugovora ugovaratelj zamijenio stručnjaka 2. Projektant strojarskog projekta na način da je prvotno nominirani Stručnjak 2 - Matija Cerar zamijenjen za nominiranog II. Navodi da se kod Upravnog suda u Splitu vodi upravni spor u sličnoj činjeničnoj osnovi koji je vodi pod brojem UsI-1535/24,te je predložio se navedene upravni sporovi spoje; da je u postupku utvrđivanja nepravilnosti PT2 tijelo zaključilo da je nominirani stručnjak 2 zaposlenik gospodarskog subjekta Projekt Danas d.o.o.; da PT2 zaključuje da je uslijed zamjene stručnjaka došlo do promjene gospodarskog subjekta na čiju se osposobljenost odabrana zajednica ponuditelja oslonila, te da je trebalo pribaviti dokaz o samostalnom ispunjavanju istog uvjeta od strane subjekta GH Holding d.o.o. u vidu ugovora o djelu iz kojeg bi jasno bilo vidljivo da isti stručnjak djeluje ispred gospodarskog subjekta GH Holding d.o.o., kao njegov resurs i da se pritom ne radi o suradnji subjekta GH Holding d.o.o. i trećeg gospodarskog subjekta, bilo poslodavca bilo samostalnog ureda istog stručnjaka; da je u prigovoru tužitelj iscrpno naveo razloge zašto predmetno postupanje ne predstavlja nepravilnost u smislu pravila o financijskim korekcijama, te zašto određena financijska korekcija ne odgovara težini povrede koja se ugovaratelju stavlja na teret; da je tužitelj u prigovoru istakao da njegovim postupanjem nije prekršena ni jedna ugovorna odredba niti odredba zakona o javnoj nabavi; da je zamjena stručnjaka izvršena u cijelosti u skladu s ugovornim odredbama a da je ugovaratelj dostavio sve dokumente koji su od njega traženi ugovorom odnosno dokumentacijom o nabavi; da tuženik tužitelju prebacuje da nije postupio u skladu s primjenjivim ovlaštenjima Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja te povezanih Pravilnika; da je nesporno da prema članku 19. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni arhitekt i ovlašteni inženjer mogu obavljati poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja samostalno u vlastitom uredu, zajedničkom uredu ili pravnoj osobi registriranoj za tu djelatnost, ali da navedeni zakon (a ni jedan drugi zakon) ne navodi obvezu investitora da provjerava ili utvrđuje odnose ugovaratelja i u kojem svojstvu ovlašteni inženjer obavlja povjerene poslove projektiranja; da provjeru pravilne primjene i ovlaštenja osobe koja obavlja poslove projektiranja provodi nadležno tijelo prilikom izdavanja građevinske dozvole i pri izdavanju uporabne dozvole; da ne postoji niti jedna odredba ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ili bilo kojeg drugog primjenjivog zakona koji bi obvezali na dostavu traženih dokaza. Navodi da ne postoji šteta po proračun EU, što u tužbi obrazlaže; da ne postoji izmjena ugovora ili propust ugovorne obveze na strani tužitelja, što se obrazlaže. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je istakao da u cijelosti ostaje kod sadržaja rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je Odlukom utvrđeno postojanje nepravilnosti br. 25 - Ostale izmjene ugovora na način da se u manjem opsegu i s manjim značenjem utjecalo na ekonomsku ravnotežu koje se mogu smatrati značajnijim izmjenama opisanu u Prilogu 1.; da je osporenim rješenjem utvrđeno da Korisnik nije nedvojbeno dokazao na koji način su uređeni odnosi između GH Holding d.o.o. i Stručnjaka 2 II, odnosno da nije dostavio dokaz o samostalnom ispunjavanju uvjeta iz kojeg bi bilo jasno da isti stručnjak djeluje ispred GH Holding d.o.o., čime je tužitelj postupio suprotno odredbi članka 19. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje; da je sukladno Pravilima za predmetnu vrstu nepravilnosti propisana stopa ispravka od 25 % s mogućnošću umanjenja na 10 % ili 5% ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti; da je u odnosu na utvrđenu nepravilnost FZOEU prilikom određivanja stope financijske korekcije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, posebice utjecaj utvrđene nepravilnosti na razinu tržišnog natjecanja i odvraćajući utjecaj na ponuditelje, te je uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja odredio stupu financijskog ispravka od 10% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa; da je FZOEU u Odluci utvrdio da je u ovom postupku nabave već donesena Odluka o nepravilnosti (IRR05) od 31. siječnja 2020. godine s financijskom korekcijom od 10 % te izmjena navedene odluke o nepravilnosti od 15. listopada 2021. godine sa zadržanom financijskom korekcijom od 10 %, te imajući u vidu odredbu članka 7. Pravila, a s obzirom na to da stope financijskih korekcija nisu kumulativne, na utvrđene nepravilnosti odredio jedinstvenu stopu financijskog ispravka u iznosu od 10 % prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa odnosno u iznosu od 1.817.556,52 Eura, od čega se 1.297.117,38 Eura odnosi na bespovratna sredstva Europske unije. Da se tuženik protivi prijedlogu tužitelja da se ovaj upravni spor spoji sa upravnim sporom koji se vodi pod brojem UsI-1535/24. U odgovoru na tužbu tuženik se je očitovao pojedinačno po svim tužbenim navodima, na način kako se navodi u odgovoru na tužbu. U odnosu na tužbeni navod da je financijska korekcija proizvoljno određena, tuženik navodi da je pravomoćnom presudom upravnog suda u Splitu, broj:

19 UsI-3488/21-13 od 8. veljače 2023. godine odbijen tužbeni zahtjev za poništenje točke II. rješenja MRRFEU, KLASA:UP/I-910-04/20-02/101, URBROJ:538-05-3-3- 2/575-21-5 od 29. rujna 2021. godine; da je u obrazloženju navedene presude u bitnom navedeno pod točkom 16. obrazloženja, da je što se tiče navoda tužitelja u odnosu na visinu financijske korekcije, u konkretnom slučaju, FZOEU ocjenjujući ozbiljnost kršenja propisa u odnosu na stvarni i potencijalni financijski učinak na proračun iz kojeg se financira ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, razinu tržišnog natjecanja, te odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje, odredio stopu ispravka od 10 %, koju stopu je tuženik držao ispravno određenom, s čime je suglasan i sud. Da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:Usž-1822/23-3 od 17. siječnja 2024. godine odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, broj: 19 UsI-3488/21-13 od 8. veljače 2023. godine; da je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020 u svrhu projekta - Uspostava cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom na području Šibensko-kninske županije- Županijski centar za gospodarenje otpadom Bikarac, faza II; da je dana 14. veljače 2018. godine sklopljen Dodatak Ugovoru o dodjeli, 27.svibnja 2019. godine sklopljen Dodatak II. Ugovoru, 30. studenog 2020. godine sklopljen Dodatak III. Ugovoru, 02. ožujka 2021. godine sklopljen Dodatak IV. Ugovoru te 13. veljače 2023. godine sklopljen Dodatak V. Ugovoru: da je Ugovorom u članku 1. stavku 2. Posebnih uvjeta ugovoreno da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku pod odredbama i uvjetima koji su utvrđeni u tom Ugovoru, koje se sastoji od istih posebnih uvjeta i priloga, za koje Korisnik izjavljuje da ih je primio na znanje i prihvatio; da je sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava među ostalim i Prilog II Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. godine (u nastavku teksta: Opći uvjeti) kojima je u članku 18. stavku 18.7. ugovoreno da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u Korisnikovu postupanju, Korisnik pristaje da mu PT2 odredi financijske korekcije ili ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice EU ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje. Obzirom da je tužitelj svojim postupanjem uzrokovao povredu odredaba Zakona o javnoj nabavi, morao je znati da će isto postupanje imati za posljedicu utvrđenje financijske korekcije kako je predviđeno u članku 18. stavku 18.7. Ugovora; da je člankom 4. stavak 4.1. Općih uvjeta Ugovora Tužitelj preuzeo obvezu provesti ugovoreni projekt s dužnom pažnjom, transparentno, u skladu s najboljom praksom u predmetnom području; da sukladno Ugovoru, odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013 te ostalim relevantnim propisima donesenim na temelju iste, kao i primjenjivim nacionalnim i zakonodavstvom EU; da je člankom 5. stavkom 5.1. Općih uvjeta, tužitelj se ujedno obvezao da će prilikom provedbe nabave poštivati primjenjiva pravila, u skladu s Ugovorom, a kada je Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu javni naručitelj u smislu ZJN-i, obvezan je postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima; da u konkretnom slučaju je tužitelj bio obvezan postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima, bez iznimki; da je tužitelj bio dužan u provedbi postupka javne nabave pridržavati se Općih uvjeta Ugovora; da odstupanje od ugovornih odredbi Ugovora pa posljedično i primjenjivog zakonodavnog okvira na konkretni postupak javne nabave nikako ne mogu biti opravdanje za propuste Tužitelja i izuzeće od zakonom propisanog postupka javne nabave, s obzirom na činjenicu da je u ovom konkretnom slučaju Tužitelj javni naručitelj u smislu ZJN-i, te je bio obvezan postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima; da je tuženik uspio dokazati sve činjenice, okolnosti i dokaze temeljem kojih je dokazao sve uvjete počinjenja nepravilnosti, a posebno činjenicu da je Tužitelj povrijedio nacionalno pravo u smislu zakonskih i podzakonskih propisa navedenim u navodima iz odgovora na tužbu, kao i u pobijanom rješenju, pa je samim time počinio nepravilnost i povrijedio pravo Unije, svojim radnjama i propustima; da je svojim postupanjem, odnosno propustom u smislu Presude Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine, kao i presude Suda Europske unije, oznake C-408/16 od 6. prosinca 2017. godine ne može isključiti štetni potencijalni ili stvarni učinak na proračun Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom; da je ocjena da je počinjena nepravilnost detaljno utvrđena u osporenom rješenju te navodima iz odgovora na tužbu. Stoga, da je navod tužitelja da je nepravilnost kao i financijska korekcija proizvoljno i bez pravne osnove utvrđena, neosnovan s obzirom na činjenicu da je isto potvrđeno presudama Suda Europske unije i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske; da je tuženik u obrazloženju rješenja od 05. lipnja 2014. godine jasno naveo iz kojih razloga je postupanje tužitelja dovelo do utvrđenja postojanja nepravilnosti te koji su razlozi za primjenu financijske korekcije. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 05. lipnja 2024. godine odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje FZOEU povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA:018.10/15-01/5, URBROJ:563-11-6/411-24-1256 od 15. veljače 2024. godine. Navedenom Odlukom FZOEU je u svojstvu posredničkog tijela razine 2 (u nastavku PT2) obavijestilo tužitelja o utvrđenoj nepravilnosti u postupku javne nabave u sklopu projekta – Uspostava cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom na području Šibensko-kninske županije-Županijski centar za gospodarenje otpadom Bikarac, faza II. u nastavku teksta: Projekt).

4. Na raspravi od 04. travnja 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da predmetna financijska korekcija nije određena u skladu sa pravilima suda EU koja definiraju uvjete pod kojima se korekcije trebaju odrediti, kako se u tužbi navodi. Dodao je da visina financijske korekcije nije primjereno određena sukladno načelu razmjernosti. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova (1.000,00 eura) sve uvećano za PDV-a od 25 %.

Opunomoćenice tuženika su iskazale da ostaju kod odgovora na tužbu. Vezano za navod koji se odnosi na visinu financijske korekcije navele su da je u odgovoru na tužbu detaljno obrazložen pravni osnov te obrazloženo zašto je u konkretnom slučaju određena financijska korekcija od 10 %.

Opunomoćenica tuženika je na raspravi u spis priložila popis troška kojim je zatražila trošak dolaska na raspravu i povratka u Zagreb i to trošak cestarine ukupno 52,80 eura, trošak goriva za službeni automobil na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 88,13 eura ( 408 km x 2=816 km x 8l/100km, eurodizela = 65 l x 1,35 eura = 88,13 eura), trošak 2x1/2 dnevnice = 30 eura, ukupno 170,93 eura. Naknadno je tuženik priložio dokaze o nastalim troškovima i to: jedan putni nalog za opunomoćenicu MI, za ½ dnevnice, dok nije dostavljen putni nalog za drugu opunomoćenicu, dokaz o plaćenoj cestarini izdan od Hrvatske autoceste, te cjenik za gorivo.

5. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 05. lipnja 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledava sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 05. lipnja 2024. godine odnosno da li je istim rješenjem zakonito odbijen prigovor tužitelja na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, povodom

Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA:018.10/15-01/5, URBROJ:563-11-6/411-24- 1256 od 15. veljače 2024. godine.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je dana 06. ožujka 2017. godine sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020 u svrhu projekta - Uspostava cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom na području Šibensko-kninske županije-Županijski centar za gospodarenje otpadom Bikarac, faza II, referentne oznake: KK.06.3.1.02.0001.

9. Među strankama je sporno da li je FZOEU u Odluci u vezi realizacije navedenog Projekta zakonito u postupanju tužitelja utvrdio nepravilnosti kako je utvrđeno u Odluci o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA:018.10/15-01/5, URBROJ: 563- 11-6/411-24-1256 od 15. veljače 2024. godine, te da li je zakonito utvrdio stopu financijske korekcije (financijskog ispravka) u iznosu od 10 % prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa odnosno u iznosu od 1.817.556,52 Eura, od čega se 1.297.117,38 Eura odnosi na bespovratna sredstva Europske unije.

10. Dakle, nesporno je da je FZOEU u Odluci utvrdio postojanje nepravilnosti br. 25 - Ostale izmjene ugovora na način da se u manjem opsegu i s manjim značenjem utjecalo na ekonomsku ravnotežu koje se mogu smatrati značajnijim izmjenama opisanu u Prilogu 1.

11. Nepravilnost br. 25, kako je utvrđeno u Odluci od 15. veljače 2024. godine je u tome što tužitelj , kao Korisnik bespovratnih sredstava nije na nedvojben način dokazao na koji način su uređeni odnosi između GH Holding d.o.o. (kao predstavnika izabrane zajednice ponuditelja) i Stručnjaka 2 II, odnosno da nije dostavio dokaz o samostalnom ispunjavanju uvjeta iz kojeg bi bilo jasno da isti stručnjak djeluje ispred GH Holding d.o.o., čime je tužitelj postupio suprotno odredbi članka 19. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje.

12. Prema članku 19. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni arhitekt i ovlašteni inženjer mogu obavljati poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja samostalno u vlastitom uredu, zajedničkom uredu ili pravnoj osobi registriranoj za tu djelatnost.

13. Sud ocjenjuje da je u Odluci od 15. veljače 2024. godine FZOEU osnovano zaključio da promjena osobe - S 2 nakon provedenog postupka javne nabave i izvršenog odabira ponuditelja koji bi bili angažirani za realizaciju Projekta, predstavlja nepravilnost kako je i utvrđeno u Odluci, jer je je tužitelj bio dužan u provedbi postupka javne nabave pridržavati se Općih uvjeta Ugovora, kao i Posebnih uvjeta i priloga, posebno što je konkretnom slučaju tužitelj javni naručitelj u smislu ZJN-i, te je bio obvezan postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima. Stoga, nije osnovan tužbeni navod da je nepravilnost utvrđena proizvoljno i bez pravne osnove.

14. Obzirom na navedeno osnova da se izvrši ispravak odnosno financijska korekcija prihvatljivog iznosa sredstava je po ocijeni suda opravdana odnosno pravilno se određeno da će se prema tužitelju kao korisniku sredstava provesti financijska korekcija odobrenih sredstava.

15. U vezi sa navedenim istaći je da je tužitelj već u postupku, kod ugovaranja dodjele bespovratnih sredstava bio upoznat da će u slučaju pogrešaka, nepravilnosti u Korisnikovu postupanju, biti određena financijska korekcija, te je na to pristao. Člankom 1. stavku 2. Posebnih uvjeta ugovoreno da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku pod odredbama i uvjetima koji su utvrđeni u tom Ugovoru, koje se sastoji od istih posebnih uvjeta i priloga, koje je Korisnik prihvatio. Sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava među ostalim i Prilog II Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. godine kojima je u članku 18. stavku 18.7. ugovoreno da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u Korisnikovu postupanju, Korisnik pristaje da mu PT2 odredi financijske korekcije.

16. Člankom 4. stavak 4.1. Općih uvjeta Ugovora Tužitelj preuzeo obvezu provesti ugovoreni projekt s dužnom pažnjom, transparentno, u skladu s najboljom praksom u predmetnom području; da sukladno Ugovoru, odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013 te ostalim relevantnim propisima donesenim na temelju iste, kao i primjenjivim nacionalnim i zakonodavstvom EU.

Člankom 5. stavkom 5.1. Općih uvjeta, tužitelj se ujedno obvezao da će prilikom provedbe nabave poštivati primjenjiva pravila, u skladu s Ugovorom, a kada je Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu javni naručitelj u smislu ZJN-i, obvezan je postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima.

17. Kako je tužitelj svojim postupanjem uzrokovao povredu odredaba Zakona o javnoj nabavi, morao je znati da će isto postupanje imati za posljedicu utvrđenje financijske korekcije kako je predviđeno u članku 18. stavku 18.7. Ugovora.

18. Navod tužitelja da je financijska korekcija proizvoljno i bez pravne osnove utvrđena je neosnovan. Tuženik je jasno obrazložio razlog zašto je utvrđena financijska korekcija od 10 %, pritom se odredbe Pravila postupanja prema kojima za predmetnu vrstu nepravilnosti je propisana stopa ispravka (korekcije) od 25 % s mogućnošću umanjenja na 10 % ili 5 % ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti, te se pozvao na sudsku praksu – označenu presudu Upravnog suda u Splitu i presudu Visokog upravnog suda Republike hrvatske, te odluke Suda Europske unije.

Kod određivanja financijske korekcije uzete su u obzir sve okolnosti slučaja, utjecaj utvrđene nepravilnosti na razinu tržišnog natjecanja i odvraćajući utjecaj na ponuditelje, tako da je određena niža stupa financijske korekcije (ispravka) od 10% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa.

19. Vezano za dodjelu bespovratnih sredstava istaći je, da postupci dodjele bespovratnih sredstava u cjelini njihovog europskog i nacionalnog uređenja su strogo formalni te se od sudionika tih postupaka očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. Države članice Europske unije su podvrgnute dužnosti poštivanja navedene striktnosti pri ispunjavanju svojih obveza u postupcima korištenja europskih sredstava.

20. U odgovoru na tužbu te očitovanjem na raspravi tuženik se detaljno očitovao na sve ostale tužbene navode, koje navode u potpunosti prihvata i sud, te ocjenjuje da radi ekonomičnosti je nepotrebno da iste navode sud dodatno obrazlaže u presudi.

21. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

23. Tuženiku je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 155,93 eura, koji se odnosi na trošak dolaska opunomoćenika tuženika u Split, na raspravu kod Upravnog suda u Splitu i povratka u Zagreb službenim vozilom tuženika, što obuhvaća trošak cestarine u ukupnom iznosu od 52,80 eura (jedan smjer 26,40 eura x 2), trošak goriva za službeni automobil na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 88,13 eura ( 408 km x 2=816 km x 8l/100km, eurodizela = 65 l x 1,35 eura = 88,13 eura), te trošak 1/2 dnevnice = 15 eura, što ukupno iznosi 155,93 eura, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu, odnosno za priznavanje ½ dnevnice za drugu opunomoćenicu tuženika u iznosu od 15,00 eura, za koju tuženik sudu i nije dostavio putni nalog, nije priznat taj trošak. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 14. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Josipu Bašiću, Zadar, Zrinsko Frankopanska 38,

- tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22,

- spis,