Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1131/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ĐLA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, protiv ovršenice VLA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Ovr-389/2020-30 od 12. travnja 2022., dana 14. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Ovr-389/2020-30 od 12. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. prihvaćena je žalba ovršenice te je preinačeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-389/2020-5 od 23. listopada 2020. na način da je odbijen prijedlog za ovrhu od 23. rujna 2020. Pod točkom II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe od 29. listopada 2020. pod brojem Z-16327/2020 na nekretnini: - 2. Suvlasnički dio: 1/5 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu, šesterosobni stan na drugom katu, ukupne površine 131,82 m2, koji se sastoji od: šest soba, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., oznake zemljišta kolektivna stambena zgrada, [adresa], dvorište uz stambenu zgradu, površine 341 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška].

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. i 114/22 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to bitne povrede bile učinjene.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-389/2020-5 od 23. listopada 2020. određena ovrha na nekretnini ovršenice: 2. Suvlasnički dio: 1/5 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu, šesterosobni stan na drugom katu, ukupne površine 131,82 m2, a protiv kojeg rješenja je ovršenica 09. studenog 2020. izjavila pravodobnu žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja u smislu odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a propustio ocijeniti da li bi prodajom nekretnine bila narušena ravnoteža između opravdanih interesa ovrhovoditelja i ovršenika te da je predmetna nekretnina njezin jedini dom zaštićen čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također je navela da se doista radi o nekretnini u kojoj živi zajedno sa svojom djecom što je već vidljivo iz navedene adrese ovršenice u parničnom i ovršnom postupku, na koju joj se i dostavljaju sva pismena u parničnom i ovom ovršnom postupku i koja je identična adresi na kojoj se nalazi nekretnina na kojoj je određena ovrha, a pored navedenog, stan joj služi i kao sjedište njezine tvrtke Essentia vitae d.o.o., a koje poduzeće joj je jedini izvor prihoda za život.

6. Stoga je prvostupanjski sud prilikom provedbe testa razmjernosti, utvrdio:

- da tražbina ovrhovoditelja iznosi 60.156,25 kn/7.541,07 €[1] na ime glavnice, a nekretnina koja je predmet prodaje je stan u užem centru [adresa], površine 131,82 m2;

- ovrhovoditelj je u spis dostavio podatak o stanju računa ovršenice koji je u blokadi, ali nije učinio vjerojatnim da je ovrha na bilo kojem drugom predmetu ovrhe bila neuspješna odnosno da ne postoje druge prikladne mogućnosti za namirenje tražbine;

- nekretnina koja je predmet ovrhe ovršenici služi za stanovanje, a ostale nekretnine koje ovršenica ima u vlasništvu nisu stambene naravi;

- ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim osobito opravdan interes za hitno namirenje predmetne tražbine, odnosno dostavio dokaze u tom smislu;

- ovršenik se nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja predmetne tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da iz same kvadrature i lokacije nekretnine razvidno je da je njezina vrijednost višestruko prelazi iznos glavnice potraživanja jer kako to proizlazi iz navoda ovršenice njezina nekretnina vrijedi zasigurno preko 1.000.000,00 kn/125.358,00 €, a sam ovrhovoditelj je u podnesku od 18. lipnja 2021. naveo da je vrijednost takvog stana minimalno 200.000,00 € pa uzimajući u obzir mišljenje ovrhovoditelja, njegovo potraživanje čini samo 4% vrijednosti nekretnine, što predstavlja očiti nerazmjer te prema stavu prvostupanjskog suda, provedba ovrhe na toj nekretnini, radi namirenja duga koji je visine 4% njezine vrijednosti, nije opravdana i predstavljala bi teško narušavanje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

7. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da predmetni stan služi ovršenici za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a ako ga uz to i djelomično iznajmljuje, tim više bi ovrha na toj nekretnini, radi namirenja iznosa od 60.156,25 kn/7.541,07 €, bila neopravdana tako da uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a imajući u vidu posebno i činjenicu da ovršenica ima tražbinu prema ovrhovoditelju, i to tražbinu za uzdržavanje malodobnog djeteta, koja je još veća od njegove tražbine prema njoj, a koju nije uspjela naplatiti, da ovrhovoditelj ne može opravdati svoje inzistiranje da se ovrha provede upravo na predmetnoj nekretnini, navodima da ima pravo na namirenje temeljem ovršne isprave i da je njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenice po svom izboru jer ovrhovoditelju svakako pripada pravo na namirenje, no poštujući odredbe čl. 80.b OZ-a, isti nema pravo na namirenje iz predmetne nekretnine jer bi to bilo u potpunom nerazmjeru i suprotno svrsi i intenciji navedene odredbe, te prvostupanjski sud odlučuje kao u pobijanoj odluci.

8. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Žalitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja već je donio rješenje koje se temelji isključivo na paušalnim, neistinitim i neutemeljenim navodima ovršenice, pritom u potpunosti zanemarujući i čak negativno cijeneći navode i dokaze ovrhovoditelja,

10. Međutim, ovrhovoditelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

11. Budući se ima smatrati da je ovršni prijedlog podnesen sudu 24. rujna 2020. to se, u ovom ovršnom postupku, imaju primijeniti odredbe Ovršnog zakona sadržane u Zakonu o izmjenama i dopunama OZ ("Narodne novine", broj: 73/17), pa tako i odredbe čl. 80. b st. 2. i 3. OZ.

12. Odredbom čl. 80. b st. 2. OZ propisano je kako sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn/2.507,16 €, ukoliko ocjeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

13. Nadalje, odredbom čl. 80. b st. 3. OZ propisano je da će sud pri ocjeni da li je narušena pravična ravnoteža iz čl. 80. b st. 2. OZ uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbine u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri,

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

14. Najprije valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da provedba ovrhe na predmetnoj nekretnini (za koju i sam ovrhovoditelj ističe da vrijedi 200.000,00 €, radi namirenja duga koji je visine 4% njezine vrijednosti (60.156,25 kn/7.541,07 €), nije opravdana i predstavljala bi teško narušavanje pravične ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja. Naime, iz same kvadrature i lokacije nekretnine utvrđeno je da njezina vrijednost višestruko prelazi iznos glavnice potraživanja te potraživanje ovrhovoditelja čini samo 4% vrijednosti nekretnine, što predstavlja očiti nerazmjer, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

15. U odnosu na žalbene navode da su neistiniti navodi suda da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, činjenica da nije moguća ovrha na novčanim sredstvima jer iz uvida u podatke Financijske agencije o stanju računa proizlazi da ovršenica nema imovine na bankovnom računu i da je u blokadi, ne znači da je provedba ovrhe nemoguća na drugim predmetima ovrhe, npr. na pokretninama jer je odredbom čl. 134 st. 1. OZ/17 propisano da ovrhovoditelj može predložiti da sud donese rješenje o ovrsi na pokretninama, ne naznačujući mjesto gdje se one nalaze. Prema tome, ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na bilo kojem drugom predmetu ovrhe bila neuspješna odnosno da ne postoje druge prikladne mogućnosti za namirenje tražbine, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da iako je ovršenica vlasnica druge nekretnine da je riječ o poljoprivrednom zemljištu za koje je zbog prirode zemljišta vrlo izgledno da se neće moći prodati na javnoj dražbi, valja reći da se radi o nagađanjima i nedokazanim navodima ovrhovoditelja. Naime, ovršenica je navela da je vlasnica poljoprivrednog zemljišta k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] livada te k. č. br. [katastarska čestica] oranica k. o. [katastarska općina] površine 10919 m2, a što bi bilo dovoljno za namirenje predmetne tražbine pa paušalnim i nedokazanim navođenjem da poljoprivredno zemljište nije atraktivno za potencijalne kupce, ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim bezuspješnost ovrhe na tom zemljištu jer ovrha na tom zemljištu nije niti pokušavana, a radi se o zemljištu u [adresa].

17. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi da je ovrhovoditelj dokazao da ovršenica ne živi u predmetnoj nekretnini već da joj ista služi za ostvarivanje usluga turističkog smještaja. Naime, ovršenica je tijekom postupka dokazala da ima jednu prijavljenu adresu prebivališta, a na toj se adresi nalazi predmetna nekretnina te ovršenica nema u vlasništvu drugih nekretnina stambene naravi. Pri tome, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da činjenica da ovršenica živi u predmetnoj nekretnini odnosno da ju koristi i za život i za iznajmljivanje, nije odlučna u ocjeni je li u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između stranaka. Stoga, iako kao što ističe žalitelj, proizlazi da tvrtka Essentia Vitae d.o.o. za usluge poboljšanja kvalitete života, koja se nalazi u vlasništvu ovršenice, ima svoje sjedište na adresi u [adresa], a na kojoj adresi se nalazi i predmetni stan te se na istoj nalazi i studio apartman i dvokrevetna soba, ne dokazuje da ovršenica ne živi u predmetnoj nekretnini jer se radi o nekretnini šesterosobnom stanu na drugom katu, ukupne površine 131,82 m2, koji se sastoji od: šest soba, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, pa činjenica da ovršenica dio iznajmljuje ili koristi kao poslovni prostor ne dokazuje da se ne radi o njenoj jedinoj nekretnini za stanovanje, pogotovo kraj činjenica da ovrhovoditelj nije dokazao da bi ovršenica stanovala u nekoj drugoj nekretnini, tako da su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

18. Osim navedenog, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim osobito opravdan interes za hitno namirenje predmetne tražbine jer takvo nije dokazao niti tvrdio pogotovo u situaciji kad je ovršenica isticala tijekom postupka da joj ovrhovoditelj duguje na ime uzdržavanja maloljetnog sina iznos u visini od cca 140.000,00 kn/17.550,12 kn te da je njezina ovrha protiv njega bila bezuspješna jer on ne živi u [adresa] i nema novčanih sredstva u Republici Hrvatskoj već je zaposlen u [adresa], kao direktor hotela, sa visokim primanjima, a navedeno ovrhovoditelj nije osporavao tijekom postupka odnosno dokazivao suprotno. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji osobito opravdan interes ovrhovoditelja za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga.

19. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve navedene okolnosti konkretnog slučaja odnosno suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja sud je cijenio i interese ovrhovoditelja koji u odnosu na interese ovršenice ne prevladavaju na način da bi se provela ovrha na predmetnoj nekretnini te prvostupanjski sud pravilno odbija prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe na toj nekretnini.

21. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. OZ, žalba ovrhovoditelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sutkinja

Sabina Dugonjić