Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-485/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Šalina, odvjetnik iz Zadra, protiv ovršenika [obrt] /[osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Maro Mihočeviću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4749/2024-5 od 18. veljače 2025., nadnevka 14. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4749/2024-5 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačen prijedlog ovršenika od 31. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenos nedopuštenim, kao nedopušten.
2. Protiv rješenja žali se ovršenik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 144/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a).
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Polazeći od činjenice da se na temelju pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3305/1998 provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu, a ne izravna ovrha po zahtjevu ovrhovoditelja, prvostupanjski je sud odbacio kao nedopušten prijedlog ovršenika od 31. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenos nedopuštenim, u bitnome navodeći da je predloženo pravno sredstvo ovršenika (članak 210. OZ-a) isključivo vezano za izravnu naplatu (članak 209. OZ-a)
- kada ovrhovoditelj izravno zatraži od Agenciji na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti …, a koje glase na ispunjenje novčane tražbine … provedbu naplate te tražbine prijenosom novčanih sredstava koje ovršenik ima kod banke na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, a u kojem slučaju Agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
6. Ovršenik smatra da mu je pogrešnim tumačenjem odredbe članka 210. i članak 53. OZ-a uskraćeno pravo pristupa sudu, da je 24. prosinca 2024. saznao da je protiv njega pokrenut postupak prisilne naplate, na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3305/1998 od 24. prosinca 1998., da mu u trenutku saznanja nije stajalo na raspolaganju niti jedno sredstvo zaštite od ovrhe osim prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (koje sredstvo je također koristio i povodom kojeg se kod naslovljenog suda vodi postupak pod poslovnim brojem Ovr-4753/2024), da je u srpnju 2024. u predmetu poslovni broj Ovrpl-33505/1998 podnio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi od 24. prosinca 1998. i prijedlog za odgodu ovrhe – o kojim pravnim sredstvima do podnošenja prijedloga u predmetnom postupku nije odlučeno, nadalje da je prvostupanjski sud trebao, a nije izvršio uvid u predmet Ovrpl-33505/1998, a na temelju kojeg bi se uvjerio da je tražio odgodu ovrhe i izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka, da je njegov predmetni prijedlog od 31. prosinca 2024. sud trebao "tretirati kao žalbu protiv rješenja o ovrsi, a sve s obzirom na odredbu čl. 210. st. 2. OZ-a koja propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a o žalbi na rješenje o ovrsi", te da je pogrešno primijenjena i odredba članka 164. stavak 1. i 4. ZPP-a jer da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troška.
6.1. U prilog iskazanom stavu ovršenik se poziva na Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024., pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1942/2022-2 od 21. ožujka 2023.
7. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je ovršenik dosljedan načinu ponašanja i postupanja punih 27 godina koliko traje predmetna ovrha, kroz koje luta i traži odgovarajuće pravne lijekove, da se koristi svim mogućim pravnim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju i napominje da je i tužba radi nedopuštenosti ovrhe odbačena rješenjem od 6. veljače 2025. (P-342/2024).
8. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije utvrđena bitna povreda postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva ovršenik. Rješenje u bitnome sadrži razloge i moguće ga je ispitati.
9. To što ovršenik činjeničnim zaključivanjem i tumačenjem ovršnih pravila po prvostupanjskom sudu nije zadovoljan i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istih pravila nije dovedeno pitanje niti jedno pravo ovršenika, među kojima je i pravo pristupa sudu (pravo na djelotvoran pravni lijek).
10. Naime, u pravnom poretku Republike Hrvatske u kontinuitetu se sistemom razboritih pravnih sredstava osigurava ostvarenje ustavnog jamstva za zakonitost sudskog postupka vezano za odluke koje se u ovrsi donose i mjere koje se u postupku provode i to kao neposrednih, izričito određenih OZ-a, tako i onih posredno određenih ZPP-a, koja se u ovrsi primjenjuju na odgovarajući način.
11. Jedno od izričitih pravnih sredstva određenih OZ-a je žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave (redovni pravni lijek), koja je vezana rokom (članak 50. u vezi s člankom 11. stavak 1. i 3. OZ-a) i žalba nakon proteka roka, koja se pod pretpostavkama određenim OZ-a može izjaviti sve do dovršetka ovrhe (članak 53. OZ-a), a kojim sredstvima se mogu koristiti prije svega stranke. U ovrsi zabrana ulaganja žalbe protiv određenog rješenja može biti rezultat izričite odredbe o tome da žalba nije dopuštena ili odredbi koje umjesto žalbe dopuštaju neko drugo pravno sredstvo koje isključuje žalbu zato što je dopušteno to drugo pravno sredstvo.
12. Odredba članka 210. OZ-a je rezultat reformirane ovrhe na novčanim sredstvima na računu tako što su uređene dvije osnovne vrste ovrhe - sudska (provodi Agencija po nalogu suda) i izvansudska (provodi se izravnim obraćanjem ovrhovoditelja Agenciji) uz mogućnost naknadne sudske intervencije /Glava trinaesta OZ-a/. Tom odredbom nije isključena žalba zato što se dopušta neko drugo pravno sredstvo, već je naprotiv određeno da se vezano za odluku o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. OZ-a (redovnoj) i članka 53. OZ-a (takozvanoj izvanrednoj), čime je u biti zadržan klasični karakter pravnog lijeka kao pravnog sredstva kod izravne naplate i mogućnost naknadne sudske intervencije.
13. Stoga, nije u pravu ovršenik kada tvrdi da je pristup prvostupanjskog suda i tumačenje odredbe članka 210. OZ-a "preformalističko" i da se takvim tumačenjem njemu uskraćuje pravo na pristup sudu, a posljedično i ostvarenje zaštite od provedbe nedopuštene ovrhe, odnosno pravo na djelotvoran pravni lijek (redovnom / izvanrednom žalbom u sudskoj ovrsi i prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenos nedopuštenim u izravnoj naplati se ostvaruju isti pravozaštitni ciljevi).
14. Osim toga, ovršenik sam sebe potire kad s jedne strane tvrdi da mu je uskraćeno pravo na pristup sudu (pravo na djelotvoran pravni lijek), a s druge strane da je u srpnju 2024. podnio takozvanu izvanrednu žalbu protiv rješenja o ovrsi od 24. prosinca 1998. u predmetu Ovrpl-3305/1998 o kojoj nije odlučeno i prijedlog za odgodu ovrhe o kojem nije odlučeno (Ovr-4753/2024).
15. S obzirom na navedeno, nije jasna stav ovršenika da je prvostupanjski sud trebao, pored već izjavljene takozvane izvanredne žalbe u srpnju 2024. protiv rješenja o ovrsi u predmetu Ovrpl-3305/1998, o kojoj nije odlučeno i predmetni prijedlog (podnesen 31. prosinca 2024.) tretirati kao takozvanu izvanrednu žalbu protiv istog rješenja o ovrsi, a niti pozivanje na Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024., pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1942/2022-2 od 21. ožujka 2023. buduće da se ne radi o činjeničnoj niti pravnoj podudarnosti sa ovrhom koja se provodi protiv ovršenika.
16. Prema tome, kako je ovršenik iskoristio sva pravna sredstva za osporavanje ovrhe određene sudskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3305/1998 od 24. prosinca 1998., među kojima je i takozvana izvanredna žalba protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3305/1998 od 24. prosinca 1998., podnesena u srpnju 2024., o kojoj kako sam navodi nije odlučeno u predmetu Ovrpl-3305/1998, to je prvostupanjski sud pravilno odbacio kao nedopušten prijedlog ovršenika od 31. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenos nedopuštenim.
17. To što prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu ovršenika za naknadu troška ne predstavlja niti jedan od žalbeni razloga na koje se poziva ovršenik. Zahtjev ovršenika za naknadu troška se smatra povučenim budući da nije predložio donošenje dopunskog rješenja o trošku (članak 339. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 347. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
18. Trošak žalbe pada na teret ovršenika jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
19. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4749/2024-5 od 18. veljače 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovršeniku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak II.).
U Zagrebu 14. travnja 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
