Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1486/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Španjolu Verenini, odvjetniku na Rabu, J. Barakovića 4, protiv ovršenika ACQUAMARIN d.o.o. za inženjering, proizvodnju, građenje i trgovinu, Rijeka, Trogirska 3, OIB: 57461353975, zastupan po punomoćnici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici u Rijeci, Zagrebačka 18, radi naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-128/2024-4 od 22. veljače 2024., 14. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-128/2024-4 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u ovom predmetu.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 15/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje sastavljeno je sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP i sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa tako da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upućuje žalba ovršenika.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za odgodu ovrhe pošavši od utvrđenja da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 2. OZ za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško naknadivu štetu u slučaju provedbe ovrhe.

8. Ovršenik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz postojanje barem jednog kumulativnog uvjeta iz st. 1. toč. 1. do 11. OZ.

10. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjeni svi kumulativni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe iz razloga što ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Ovršenik u žalbi ponavlja da bi provedba ovrhe ugrozila poslovanje ovršenika zbog iznimno niskog stanja na poslovnom računu te je blokada izbjegnuta isključivo osobnom pozajmicom od strane zakonske zastupnice ovršeniku, a poslovanje je ugroženo i iz razloga što isti u svojem poslovanju ovisi velikim dijelom i o apliciranju za javne natječaje i dobivanja novih poslova u slučaju da bude najbolji ponuđač, a poslovni subjekt u blokadi ne ispunjava osnovne uvjete za apliciranje za javne natječaje pa bi mogao provedbom ovrhe pretrpjeti teško nadoknadivu ako ne i nenadoknadivu štetu, jer mu prijeti stečaj.

12. Sama činjenica da bi se provedbom ovrhe ugrozilo poslovanje ovršenika i podmirenje redovitih obveza iz djelatnosti koju obavlja nije sama po sebi dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, jer se radi o legitimnom prisilnom ostvarenju tražbine ovrhovoditelja, pa takvi navodi žalbe nisu od utjecaja na pravilnost predmetnog rješenja. Uostalom ovršenik je pozajmicom od strane svojeg zakonskog zastupnika stekao novčana sredstva u visini dostatnoj za namirenje tražbine ovrhovoditelja pa provedba predmetne ovrhe suprotno navodima žalbe neće ugroziti poslovanje ovršenika.

13. Činjenica da je ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer osporava osnov i visinu tražbine ovrhovoditelja te ističe da je tražbina prestala nije također samo po sebi razlog za odgodu ovrhe budući kako je već navedeno ovršenik iz gore navedenih razloga nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Ispunjenje tražbine ovrhovoditelja iz zadužnice koja ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja samo po sebi ne može predstavljati štetu u smislu odredbe čl. 65. OZ. Šteta koju bi ovršenik pretrpio prema stajalištu ovog suda nije nenadoknadiva šteta koju predviđa odredba čl. 65. st. 1. OZ, jer se radi o ekonomski nepovoljnim posljedicama koje će ovršenik imati, jer nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu iz zadužnice.

15. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

16. Radi navedenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu ovršenika te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sutkinja

Gordana Držaić