Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-133/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Apricot d.o.o., Rijeka, Kampanja 21, OIB: 63108809401, zastupanog po punomoćnici Martini Pušić Buljat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buljat & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hotel Imperial Vodice d.d., Vodice, Put Vatroslava Lisinskog 2, OIB: 068119473304, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 7. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Lea Buljata, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-9467/2023 od 8. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku Hotel Imperial Vodice d.d., Vodice, Put Vatroslava Lisinskog 2, OIB: 068119473304, isplatiti tužitelju Apricot d.o.o., Rijeka, Kampanja 21, OIB: 63108809401, iznos od 16.635,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu ovršnoga troška u iznosu od 650,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina posl. br. Ovrv-9467/2023 od 8. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnoga postupka u iznosu od 125,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovršnog postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.981,40 eura, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.070,32 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Marku Vuletinu iz Šibenika tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 16.635,14 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javni bilježnik donio je pod poslovnim brojem Ovrv-9467/2023 8. travnja 2024. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, nakon čega se prvo Općinski sud u Šibeniku rješenjem od 18. lipnja 2024. posl. br. Povrv-75/2024-3 oglasio nenadležnim te je spis predmeta ustupila ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a potom je ovaj sud rješenjem gornjeg poslovnog broja od 5. studenoga 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je odredio da će se ovaj postupak dalje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik u bitnome navodi kako se protivi prisilnoj naplati potraživanja kako je to naloženo pobijanim rješenjem o ovrsi budući da, prema stajalištu ovršenika sada tuženika, navedeni dug prema ovrhovoditelju sada tužitelju ne postoji niti je isti dokazan. Tuženik je pregledom svojih poslovnih knjiga utvrdio kako nema nikakvih otvorenih stavki u odnosu na tužitelja pa prema istome nije zavedena bilo kakva tražbina tužitelja prema tuženiku. Tvrdi da tužitelj samo dokazuje nepobitnu činjenicu izvršenog pravnog posla među strankama, ali ne postoji dokaz koji potvrđuje da tužitelj ima dospjelu nenaplaćenu tražbinu prema tuženiku.

4. Tužitelj je u nastavku postupka detaljno obrazložio svoje potraživanje navodeći kako je tuženiku u vremenskom razdoblju od lipnja 2022. do kolovoza 2023. isporučivao naručenu robu na adresu tuženika i to: med cvjetni, džem šljiva, džem višnja, nugat namaz lješnjak čokolada, smjesu za palačinke, nugat namaz lješnjak kakao darbo, džem marelicu darbo, džem višnju darbo, džem malinu darbo, staklenke s poklopcem, džem jagodu darbo, marmeladu naranča darbo, džem šumsko voće darbo, kroasan marelica bez glutena, kroasan čokolada bez glutena, dispanzere za jogurt, smjesu za vafle american mix i smjesu za vafle complete. Sve navedeno proizlazi iz spisu priležećih računa, koje račune je tužitelj dostavio u spis. Tužitelj je svu robu dostavio na adresu tuženika, a što proizlazi iz potpisanih računa od strane tuženika, dokaza o isporuci dostavne službe GLS, dokaza o isporuci dostave službe DPD i ispisa komunikacije iz WhatsApp aplikacije za robu poslanu autobusom. Narudžbe i isporuku robe mogu potvrditi i svjedoci, koje je tužitelj predložio saslušati u ovom postupku za slučaj potrebe. Postojanje pravnog odnosa među strankama ne spori ni sam tuženik. Štoviše, nakon što ga je tužitelj porukom elektroničke pošte 17. travnja 2023. informirao o postojanju dugovanja tuženik je 31. svibnja 2023. izvršio djelomično plaćanje od 2.000,00 eura te djelomično plaćanje od 2.100,00 eura 28. srpnja 2023. Predložio je sudu u ovom postupku, prije svega, zatražiti podatke od Porezne uprave odnosno od tuženika sukladno čl. 221. b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 20/90, 27/90, 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao spisu priloženu dokumentaciju.

6. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

7. Također sud nije provodio personalne dokaze predložene od strane tuženika budući da navedeni dokazi nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i njihovo bi izvođenje bilo suprotno načelima ekonomičnosti i svrsishodnosti postupanja.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos 16.635,14 eura na ime izvršenih, a neplaćenih usluga isporuke naručene robe.

10. Prema odredbi čl. 221. b ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. ovoga članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze 1.320,00 eura. St. 4. je određeno da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Sud je, u odnosu na račune br. 2559 od 8. srpnja 2022. u iznosu od 2.784,58 eura, br. 3863 od 22. kolovoza 2022. u iznosu od 1.570,13 eura i br. 4171 od 1. rujna 2022. u iznosu od 1.538,62 eura zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave podatke o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave od 3. ožujka 2025. proizlazi kako je tuženik u odnosu na navedene račune koristio pravo na odbitak pretporeza.

12. U odnosu na preostale utužene račune sud je pozvao tuženika da u roku od 15 dana postupi sukladno odredbi čl. 221. b st. 4. ZPP-a. Tuženik se na navedeno traženje suda oglušio, iako mu je navedeno naloženo raspravnim rješenjem na ročištu održanom 21. siječnja 2025. na kojem je bio prisutan zamjenika punomoćnika tuženika.

13. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan, sve primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi i zakonskih presumpcija. Tuženikove navode iz prigovora na rješenje o ovrsi nije uvažio jer su isti očito bili paušalni, usmjereni na odugovlačenje postupka i ničim potkrijepljeni, zbog čega je, temeljem odredbi čl. 8., čl. 10. st. 1., čl. 219., čl. 220., čl. 221. b i čl. 451. st. 3. ZPP-a predmetni platni nalog trebalo ostaviti na snazi te donijeti odluku kao u izreci ove presude.

14. Naime, osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na račune za izvršene usluge utvrđena je temeljem zakonskih presumpcija.

15. Sve naprijed navedeno tužitelj je potkrijepio dokazima – prvenstveno računima, ovjerenim računima, otpremnicama i potvrdama dostavnih službi, a tuženik, pored paušalnog navoda da je tužbeni zahtjev neosnovan nije ponudio sudu nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude. Za istaći je kako je tužitelj predlagao eventualno izvesti dokaze saslušanjem stranaka, svjedoka odnosno financijsko knjigovodstveno vještačenje, međutim, s obzirom na postojanje zakonskih presumpcija (čl. 221. b ZPP-a) i činjenicu da tuženik nije predlagao dokaze kojima bi osporio naprijed navedene zakonske presumpcije, sud te dokaze nije provodio.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

17. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu: Tarifa) s pripadajućim PDV - om odnosno sveukupno 625,00 eura, kao i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od ukupno 25,00 eura (spisu prileže potvrde isplate u tom iznosu - l.s. 9 i 22), pa je sud u tom dijelu za iznos od ukupno 650,00 eura uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zateznu kamatu koja teče na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. U odnosu na preostali zatraženi ovršni trošak za istaći je kako je zatražen trošak javnobilježničke naknade u ukupnom iznosu od 150,44 eura, međutim, sud nije tužitelju priznao navedeni trošak u cijelosti odnosno nije ga priznao za iznos od 125,44 eura, jer spisu predmeta ne prileži dokaz da je naprijed navedeno plaćeno, pa po stavu suda taj trošak za tužitelja nije nastao. Neovisno o odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, tužitelj je bio dužan dostaviti dokaz o uplati zatraženih troškova kako bi se isti mogli smatrati nastalima za tužitelja.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I i u tom dijelu ukinuti platni nalog odnosno odbiti zahtjev tužitelja za naknadom nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 125,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj trošak.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 21. siječnja 2025. i 7. travnja 2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i trošak sastava obrazloženog podneska od 6. siječnja 2025. od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura te uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 106,40 eura (sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), ukupno iznosi 1.981,40 eura.

21. Sud nije priznao tužitelju trošak pristojbe na tužbu, jer se ista u ovakvom postupku niti ne naplaćuje, budući da se radi o postupku povodom prigovora na rješenje o ovrsi javnog bilježnika – u iznosu od zatraženih 213,36 eura. Sud nije tužitelju također priznao ni trošak izbivanja iz ureda radi pristupa na dva ročišta od sveukupno 750,00 eura, budući da se po stavu ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za vođenje ove parnice, jer tuženik ne može snositi trošak činjenice da tužitelj nije angažirao punomoćnika iz reda odvjetnika sa područja Zadra

- kojem slučaju taj trošak ne bi bio toliki odnosno izbivanje iz pisarnice ne bi trajalo ukupno 12 sati za dva ročišta. Navedeno je odlučeno sukladno odredbi čl. 155. ZPP- a prema kojem će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

22. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II., priznati tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od ukupno 1.981,40 eura, a odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova ovoga postupka u iznosu od ukupno 1.070,32 eura.

U Zadru 14. travnja 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 212,80 eura

2. Tuženiku po pun.