REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-291/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja ŽI vl. obrta „ [obrt] ”, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Đapić, odvjetnik u OD Santica i Đapić d.o.o. u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivona Kraljević Radalj, odvjetnica u OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Damira Đapića i punomoćnice tuženika Ivone Kraljević Radalj, na ročištu za objavu presude 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku [obrt], iznos od 1.400,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu dijela zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.400,00 EUR u kojem ona prekoračuje iznos kamatne stope određene u točki I. izreke presude.

i  r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim zahtjeva da mu tuženik plati 1.337,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2021. do isplate.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.215,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 50,37 EUR.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 16. svibnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 2.373,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2021. do isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su se dogodila dva štetna događaja, u kojima je oštećena tužiteljeva konstrukcija boksa za pranje vozila, zajedno s okretnom rukom i rasvjetnim tijelom, a koju štetu da su počinili kamioni osigurani u tuženika ugovorima o osiguranju od automobilske odgovornosti, i to 11. ožujka 2021. vozilo marke Mercedes Actros, registracijske oznake [registarska oznaka] (polica osiguranja 068001200159), a 16. ožujka 2021. vozilo marke Mercedes Atego, registracijske oznake [registarska oznaka] (polica osiguranja 068001177354). Navodi kako se tuženiku obratio zahtjevima za naknadu štete, 17. ožujka 2021. i 14. travnja 2021. koje zahtjeve je tuženik odbio navodeći da za štetu ne odgovara s obzirom na to da su se nezgode dogodile u autopraonici.

3. Tužitelj ističe kako je prema članku 22. Zakona o obveznim odnosima u prometu vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama te navodi kako je odredbom članka 1.a tog zakona navedeno da su u isti unesene i direktive Europske unije. Ističe kako se svaki pojedinac pred sudom može pozivati na pravo EU i praksu Europskog suda, a da u praksi tog suda pojam „upotreba vozila“ nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, odnosno upotrebu na javnom putu, nego da se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom te da bi, po stavu tog suda, obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti trebalo pokriti sve štete koje potječu od bilo kakve uporabe koja je u vezi s uobičajenom funkcijom vozila, a odlazak u autopraonicu, smatra tužitelj, to svakako jest. Tužitelj se poziva na presude Europskog suda broj C-100/18 i C-162/13 te presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1689/2021 od 13. prosinca 2021.

4. S tim u vezi, tužitelj, navodeći kako su predmetne nezgode nastale vozilom u upotrebi, koje se kretalo površinom kojom se promet odvija i koje je korišteno u skladu sa svojom uobičajenom funkcijom je tužbom potraživao štetu u visini 2.373,89 EUR s kamatom koja teče od dana podnošenja drugog odštetnog zahtjeva i troškove postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su vlasnici predmetnih vozila na dan štetnih događaja imali sklopljene ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila mogu nanijeti trećim osobama koji odnos regulira Zakon o obveznim odnosima u prometu. Tuženik ističe da sukladno odredbama članka 22., stavcima 1. i 3. tog zakona kao društvo za osiguranje za štetu koja je nanesena trećima može odgovarati samo ako je šteta nastala upotrebom vozila na javnim cestama i ostalim površinama koje su namijenjene prometu vozila, što da autopraonica nije, stoga da ne postoji odgovornost tuženika. U prilog takvog shvaćanja, tuženik se poziva na presude Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2437/11 od 8. srpnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6524/2018- 2 od 20. listopada 2020. Osim osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik u odgovoru na tužbu osporava i njegovu visinu jer da ponuda popravka nije dokaz visine štete, da nema dokaza da je predmetna konstrukcija popravljena, da je tužitelj obveznik PDV-a pa ima pravo na odbitak pretporeza, a pored navedenog tuženk osporava stopu i tijek zakonskih zateznih kamata.

6. U podnesku od 26. listopada 2023. tužitelj ističe kako tuženik odredbu članka 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tumači protivno njenoj svrsi, a da prostor autopraonice na kojemu se štetni događaj dogodio nedvojbeno predstavlja prostor na kojemu se odvija promet te prostor na koji sva vozila mogu slobodno i nesmetano pristupiti bez ograničenja i kojim se ista svakodnevno kreću. U prilog svojih navoda ističe presudu Županijskog suda u Zadru broj Gž-1012/19 od 21. srpnja 2022 i Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-258/2010 od 24. rujna 2013. Tuženik napominje kako, suprotno stavu tuženika, kamate ne teku od presuđenja već od podnošenja odštetnog zahtjeva što da je potvrdio i Revizijski sud u odluci broj Rev- 1696/17 od 5. rujna 2017. te Zaključkom broj Su-IV-155/16 donesenim na sastanku predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku.

7. Na pripremnom ročištu održanom 10. siječnja 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak stranke su ustrajale u svojim navodima, dok su se na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. ožujka 2025. usuglasile oko visine štete i učinile ju nespornom za iznos od 1.400,00 EUR. Sukladno tome tužitelj je uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući taj iznos s pripadajućim zateznim kamatama od 14. travnja 2021., dok je tužitelj, učinivši nespornim način nastanka prometnih nezgoda, ustrajao u osporavanju osnove tužbenog zahtjeva i tijeka kamata.

8. Tužitelj je postavljanjem konačnog tužbenog zahtjeva, navodeći da se usuglašava s navodima tuženika da bi visina štete iznosila 1.400,00 EUR bez PDV-a, smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.337,89 EUR, čime je tužitelj djelomično povukao tužbu za navedeni iznos. Pravno shvaćanje da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. Tužitelj je djelomično povukao tužbu prije zaključenja glavne rasprave te mu u toj fazi postupka, sukladno odredbama članka 193. ZPP-a za to nije bila potrebna izričita suglasnost tuženika koji se upustio u raspravljanje po konačnom tužbenom zahtjevu te osporavao samo tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Slijedom navedenog, trebalo je utvrditi da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.337,89 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu, i to: odštetni zahtjev od 17. ožujka 2021. i potvrda primitka (str.9.-10.), prigovor tužitelja od 26. travnja 2021. (str.11. -12.), ovlaštenje posredniku osiguranja (str.13.), osobna iskaznica GI (str.14. -15.), izvješće o prometnoj nesreći (str.16), prometna dozvola (str.17. -18.), polica osiguranja (str.19.), odgovor na odštetni zahtjev (str.20.), osobna iskaznica i vozačka dozvola ĆI (str.21.), polica osiguranja (str.22., 24), prometna dozvola (str.23., 25.), izvješće o prometnoj nesreći (str.26.); fotografije (str.27. -30.); ponuda društva Lavateh d.o.o. (str.31.), spis tuženika broj 2180 1051 0366 (str. 101. -109.), spis tuženika broj 2180 1051 0514 (str. 110. -119.), kao i sudsku praksu koja prileži spisu. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja te odbio dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka EI i ĆI te dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke jer su se isti ukazali suvišnim nakon što je tuženik učinio nespornim dinamiku nastanka prometnih nezgoda te visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnice potraživanja, dok je djelomično osnovan u pogledu zahtjeva na isplatu zateznih kamata na zatraženi iznos naknade štete.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u visini 1.400,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koju od tuženika potražuje na temelju dvaju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti koje su sklopili tuženik kao osiguratelj i društva Kalebić d.o.o. i Zlatni sjaj j.d.o.o. čija su vozila prouzročila štetne događaje.

13. Među strankama nije sporno:

- da su se dogodile dvije prometne nezgode u autopraonici tužitelja na način da su kamioni, i to 11. ožujka 2021. kamion marke Mercedes Actros, registracijske oznake [registarska oznaka], a 16. ožujka 2021. kamion marke Mercedes Atego, registracijske oznake [registarska oznaka], oštetili konstrukciju boksa za pranje vozila, zajedno s okretnom rukom i rasvjetnim tijelom,

- da su oba vozila u vrijeme štetnih događaja bila osigurana kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti

- da se u konkretnoj stvari ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima u prometu

- visina štete.

14. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pokrivaju li ugovori o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti štetu koja je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila na prostoru autopraonice, kao i tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

15. Odredbom članka 22., stavka 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOP), propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Prema odredbi stavka 3. tog članka propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. tog članka pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koje podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

16. Pregledom spisu priloženih fotografija (str. 27. -30., str.115.-119.) razvidno je da su se nesreće dogodile u prostoru autopraonice u kojoj se nalazi konstrukcija boksa za pranje vozila s okretnom rukom i rasvjetnim tijelom.

17. Temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 06801200159, sklopljene između društva Kalebić d.o.o. i tuženika, važeće za razdoblje od 5. listopada 2020. – 5. listopada 2021. te police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068001177354, sklopljene između društva Zlatni sjaj j.d.o.o. i tuženika, važeće za razdoblje od 16. ožujka 2020. – 16. ožujka 2021. tužitelj je prijavio obe štete tuženiku, prvu 17. ožujka 2021., a drugu 14. travnja 2021., što je razvidno iz isprava iz tuženikovih spisa broj 2180 1051 0366 i 2180 1051 0366.

18. Pregledom spisa tuženika razvidno je da su dva kamiona u dva predmetna događaja pri ulasku, odnosno izlasku iz boksa za pranje automobila u autopraonici zapela za mehanizam za pranje vozila i oštetili ga.

19. Odredbom članka 1.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 76/2013, dalje: ZIDZOOP) u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su direktive Europske Unije koje se odnose na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila.

20. S tim u vezi, odredbom članka 3., stavka 1. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u vezi upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze te odgovornosti navedeno je da svaka država članica mora poduzeti sve prikladne mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem. Opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti osigurateljnog pokrića trebaju biti određeni na temelju tih mjera.

21. Budući pojam ''upotrebe vozila'' nije definiran nijednom direktivom koja se odnosi na obvezno osiguranje, u praksi suda Europske unije javila se potreba za tumačenjem tog pojma (u kontekstu članka 3., stavka 1. Direktive 2009/103/EZ.).

22. U presudi Suda Europske unije Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019., na koju presudu se poziva tužitelj, navedeno je kako se propisima Unije u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti nastale upotrebom vozila nastojalo osigurati slobodan promet vozila koji se uobičajeno nalaze na području Unije i osoba koje njima prometuju kao i jamčiti da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivo postupanje bez obzira na to gdje se na području Unije dogodila ta nezgoda.

23. U presudi Suda Europske unije Nunez Toreiro, C 334/16 od 20. prosinca 2017. (t.28.) sud je presudio da pojam „upotreba vozila“ u smislu članka 3., stavka 1. Direktive 2009/103/EZ nije ograničen samo na situacije iz cestovnog vozila, to jest na upotrebu na javnom putu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom, odnosno taj sud se pozvao (t.29. i 30.) na ranija zauzeta shvaćanja da pojam „upotreba vozila“ obuhvaća svaku upotrebu vozila kao prijevoznog sredstva te da doseg tog pojma ne ovisi o značajkama terena na kojem se motorno vozilo upotrebljava.

24. S obzirom na to da je odredbom članka 1.a ZIDZOO-a u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena, među ostalim, i Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., odredbe članka 22., stavka 1. i 3. ZOOP-a trebaju se tumačiti u kontekstu članka 3., stavka 1. te Direktive, odnosno pojam „upotreba vozila“ treba se interpretirati u duhu njegova tumačenja kroz praksu Suda Europske Unije.

25. Održavanje vozila u širem smislu je i njegovo čišćenje, ne samo radi iskustva vožnje i prijevoza osoba i tereta što je uobičajena funkcija ovdje predmetnih vozila - kamiona, već i zato jer isto omogućuje i ranije uočavanje oštećenja ili problema. Tuženik se u svojoj autopraonici bavi upravo djelatnošću čišćenja, odnosno pranja vozila.

26. Odlazak u autopraonicu, odnosno situacija u kojoj se vozilo kreće po autopraonici i manevrira za ulazak u boks za pranje vozila i izlazak iz njega, prema shvaćanju ovog suda, obuhvaća situacije "upotrebe vozila" na način na koji to tumači Sud Europske unije u svojoj praksi, a korištenje vozila radi pristupa boksu za pranje vozila u autopraonici i njegovo manevriranje tom prostoru autopraonice može se smatrati uobičajenom upotrebom vozila.

27. Bez prometovanja na prostoru autopraonice, predmetni kamioni ne bi mogli ući ni izaći iz prostora autopraonice, niti bi se mogli kretati na prostoru, pa se ne može smatrati da se na površini autopraonice ne odvija promet u smislu članka 22., stavka 3. ZOOP-a.

28. Također, u prostoru autopraonice, a što je za predmetnu autopraonicu vidljivo i iz fotografija priloženih spisu, koja je uređena za pranje vozila omogućen je i slobodan pristup vozilima, odnosno pristup imaju svi zainteresirani za čišćenje vozila. Do štetnog događaja je došlo uporabom vozila na površini kojom se kreću vozila s obzirom na djelatnost kojom se bavi tužitelj (a to je upravo pranje vozila) pa se ta autopraonica smatra površinom na kojoj se odvija promet, iako je taj promet ograničenog dosega.

29. Pored navedenog, u pogledu štete koja je predmetnim nezgodama tužitelju nastala, ne mogu se zaštita i opseg odgovornosti ograničiti određenom vrstom terena na kojima su se kamioni upotrebljavali niti ovisiti o tome gdje su se vozila u trenutnu nezgode nalazila (prostor autopraonice), u sve u skladu sa shvaćanjem Suda Europske unije iz njegove presude Linea Directa Aseguradora, C-100/18 .

30. Stoga bi, sukladno ranije izloženom, manevriranje vozilom na prostoru autopraonice bila upotreba vozila u skladu s uobičajenom funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva na površini na kojoj se odvija promet, u smislu članka 22., stavaka 1. i 3. ZOOP-a pa je šteta koja je tako nastala pokrivena predmetnim ugovorima o osiguranju od automobilske odgovornosti.

31. Odredbom članka 11., stavka 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2., stavka 1. tog zakona (t.2. osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

32. Prema odredbi članka 12., stavka 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. Budući je nesporno da je tuženik osiguratelj po navedenim ugovorima o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozila koja su tužitelju prouzročila štetu, isti mu ima podmiriti štetu u visini koja je među strankama nesporna, s pripadajućim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 14. travnja 2021. kako to zahtijeva tužitelj, a što je u skladu s odredbom članka 12., stavka 4. ZOOP-a. Tužitelju su priznate zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29., stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje ZOO-a) za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova naknade štete, a ne potraživanju iz trgovačkog ugovora.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. presude.

35. Budući je tužitelj, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate zatražio zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana za trgovačke odnose, u tom dijelu valjalo je tužitelja odbiti radi čega je odlučeno kao pod točkom II. presude.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154., stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a.

37. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), konačnu vrijednost predmeta spora (1.400,00 EUR) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (list 123. spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za: sastav tužbe po Tbr. 7.1. (100 bodova), sastav obrazloženog podneska (26. listopada 2023.) po Tbr. 8./1. (100 bodova), dva zastupanja na ročištima (10. siječnja 2025. i 14. ožujka 2025.) po Tbr.9./1. Tarife (svako po 100 bodova), trošak pristupa na ročište za objavu po Tbr. 9./3. Tarife (50 bodova), dakle ukupno 450 bodova što sukladno Tbr.54. Tarife iznosi 900,00 EUR, a uvećano za 25 % PDV (Tbr.46. Tarife) iznosi 1.125,00 EUR.

38. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/2019.) priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa- 36,92 EUR te za prvostupanjsku presudu - 53,09 EUR, ukupno 90,01 EUR.

39. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po osnovi odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.215,01 EUR, dok mu trošak pristojbe za tužbu u više zatraženom iznosu od 33,27 EUR nije nastao, kao ni trošak pristojbe za presudu u više zatraženom iznosu od 17,10 EUR pa je valjalo tužitelja u tom dijelu zahtjeva odbiti.

40. Sukladno odredbi članka 151., stavka 3. ZPP-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 14. travnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke rješenja.

U Splitu, 14. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis