REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-407/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja DIJAMANT-REZ d.o.o. Sesvete, Selska ulica 67, OIB: 63932855896, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetniku u Sesvetama, Krašinska 9, protiv tuženika MGL INTERNATIONAL d.o.o. Selce, Emila Antića 68, OIB: 38348981192, kojeg zastupa punomoćnik Boris Brljačić, odvjetnik u Rijeci, Bačvarska ulica 1/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, poslovni broj Ovrv-5546/2022 od 2. siječnja 2023., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 3.407,99 eura (tri tisuće četiristo sedam eura i devedeset i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 17. studenoga 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 273,74 eura (dvjesto sedamdeset tri eura i sedamdeset i četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 2. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku MGL INTERNATIONAL d.o.o. Selce, Emila Antića 68, OIB: 38348981192, naknaditi tužitelju DIJAMANT-REZ d.o.o. Sesvete, Selska ulica 67, OIB: 63932855896, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura (tri tisuće sto dvadeset i pet eura) roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 963,60 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, poslovni broj Ovrv-5546/2022 od 2. siječnja 2023., naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.407,99 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dospijeća do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,74 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor ističući kako tužitelj nije imao nalog za izvođenje dodatnih radova, u odnosu na koje potražuje isplatu naknade. Tužitelj nije imao ni odobrenje od nadležnog nadzornog tijela za izvođenje tih radova. Isticao je i kako dostavljena analitička kartica ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi te postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-37/2023-2 od 10. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Crikvenici oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda od 30. kolovoza 2023. tužitelj je (među ostalim) pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Istim rješenjem tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je pojasnio kako se u okviru svojeg poslovanja bavi radovima koji obuhvaćaju dijamantno rezanje i bušenje betonskih ploča, betonskih rupa te betonsko rezanje. Tuženik ga je angažirao radi izvođenja takvih betonskih radova te je zatražio da tužitelj za njega izvrši uslugu rezanja parapeta (4 komada, dimenzije 20 x 20 x 110 cm) te rezanja podne deke (dimenzija 207 metara, debljine 15cm), na objektu – hotel „Amabilis“ u Selcu. Tužitelj je 27. listopada 2023. izdao radni nalog broj 02/T.I. za navedene radove te je osim gore navedenih radova izvršeno i rezanje parapetnog (pregradnog) zida. Tužitelj je tuženiku obračunao i troškove dolaska na lokaciju izvođenja radova. Naveo je i kako je tuženiku izdao dva računa broj 534/VPP01/1 s time da je u drugom računu te oznake odobrio tuženiku popust u iznosu od 10.246,50 kuna i to na njegov zahtjev. Dakle, tuženik je pristao na izvršene radove i na dostavljeni račun te nije imao primjedbi na izvršene radove. Osim prethodno navedenih, tužitelj je za tuženika dana 27. listopada 2021. izveo i radove rezanja otvora za lift dimenzija 185 x 250 cm, debljine 30 cm, također na objektu hotel „Amabilis“ u Selcu. Tuženik nije imao primjedbe ni na te radove. Naveo je i kako je tuženik podmirio dio dugovanja u iznosu od 20.000,00 kn dana 13. lipnja 2022. Tuženik nije nikada osporio da je tužitelj izveo radove sukladno pravilima struke. Predložio je da sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka isticao kako tužitelj predloženim dokazima ne dokazuje da je izveo radove navedene u računima, niti da je za izvođenje tih radova imao odobrenje tuženika ili nadzornog tijela koje je bilo zaduženo za obavljanje nadzora nad izvođenjem građevinskih radova u fazi rekonstrukcije objekta tuženika. One radove koje je tužitelj stvarno izveo, tuženik mu je i platio. Osporio je vjerodostojnost dostavljenih radnih naloga ističući da ne postoji kontakt osoba tuženika TR koji se u tim nalozima navodi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu. U postupku su saslušani svjedoci GR i ĐR te prokurist tuženika RR.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog postupka je isplata cijene za građevinske radove u hotelu „Amabilis“ u Selcu. Na ime izvedenih radova, tužitelj potražuje od tuženika isplatu ostatka cijene po računima broj 534/V/PP01/1 koji glasi na iznos od 4.740,79 eura (35.719,50 kn) i 552/VPP01/1 koji glasi na iznos od 1.321,65 eura (9.958,00 kn). Dakle, tužitelj od tuženika potražuje ostatak cijene za izvedene radove po navedenim računima u visini od ukupno 3.407,99 eura, sukladno odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvodio određene građevinske radove na hotelu „Amabilis“ u vlasništvu tuženika. Sporno je, je li izveo radove iz utuženih računa i je li s tuženikom ugovorio izvođenje tih radova.

12. Ocjenom izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj za tuženika izveo radove navedene u računu i to radove rezanja parapeta i podne deke u količini i dimenziji navedenoj u računu 534/VPP01/1 te rezanja otvora za lift u dimenzijama prema računu 552/VPP01/1. Navedene radove tužitelj je izveo po nalogu tuženika. Naime, u odnosu na količinu i vrstu izvedenih radova ističe se da je svjedok GR potvrdio da je za tužitelja izveo radove koji su navedeni u utuženim računima i radnim nalozima, kao i da su radove dogovarali na strani tužitelja, njegov (tadašnji) zastupnik po zakonu ĐR, a na strani tuženika TR. Svjedok je također iskazivao o načinu ispunjavanja radnih naloga koje je on naknadno sastavio, prema bilješkama koje je vodio o obavljenim radovima, pojašnjavajući kako bi TR, prije obavljanja posla, pokazao svjedoku (koji je izvodio radove s još jednim tužiteljevim radnikom) koje radove je dužan izvesti. Pojasnio je i kako TR nije potpisao naloge jer su nalozi sastavljeni nakon obavljenog posla, kada g. TR više nije bilo na terenu. Na isti način iskazivao je i ĐR, tadašnji tužiteljev zastupnik po zakonu, pojašnjavajući da je g. TR tražio veći opseg radova od onih koji su prvotno bili ugovoreni, da je od njega, kao zastupnika po zakonu tužitelja, direktno naručio usluge izvođenja radova te je potvrdio da je svjedok GR, zajedno sa HR, izvodio radove u ime tužitelja (iz utuženih računa) te da od strane tuženika nije bilo primjedbi na izvedene radove već je, naprotiv, tuženik izrazio i svoje zadovoljstvo s izvedenim radovima (o čemu je iskazivao i svjedok T). Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio vjerodostojnima jer su oni međusobno suglasni i podudarni ispravama u spisu (utuženim računima, radnim nalozima). S druge strane, iskaz prokuriste tuženika, RR, sud nije prihvatio jer je taj iskaz kontradiktoran kako samom sebi, tako i iskazima svjedoka ĐR i ĆR te ispravama u spisu. Navedeno prije svega zato jer je prokurist u svom iskazu naveo kako su izvedeni radovi po utuženim računima, da bi potom, nakon što su mu predočeni računi iskazao „kako misli da nisu izvedeni“, ali da je cijena navedena u tim računima ugovorena cijena radova. Pri tom je prokurist pokušao pojasniti da se njegov iskaz odnosi na radove koje je tužitelj za njega prethodno izveo i koji su plaćeni (na te je radove mislio kada je iskazao da su radovi izvedeni), a da radovi koji su predmet ovog spora nisu plaćeni (jer nisu od strane tuženika ni izvedeni) te da je tužitelj prije ovih računa dostavio tuženiku račun za (prethodne) izvedene radove koje je tuženik platio. Međutim, isprave u spisu na upućuju na zaključak o tome da je tužitelj tuženiku ispostavio više od (dva) utužena računa, što proizlazi i iz analitičke kartice za tuženika na stranici 8 spisa iz koje je vidljivo da je tuženik bio tužiteljev dužnik po predmetna dva računa i da je tuženik tužitelju platio ukupan iznos od 20.000,00 kn i to dana 13. lipnja 2022., odnosno da plaćeni iznos (na koji se poziva) nije uplatio po nekom drugom, prethodno izdanom računu. Ovdje se dodaje da činjenica prema kojoj je tuženik tužitelju platio iznos od 20.000,00 kn na ime ovdje utuženih računa, također upućuje na zaključak o tome da je upravo tuženik ugovorio s tužiteljem izvođenje radova koje potom nije platio u cijelosti jer u suprotno ne bi platio ni djelomičnu cijenu iz utuženih računa. Osim toga, o ugovaranju izvođenja radova koji su obuhvaćeni računom svjedoči i prepiska putem Whatsapp aplikacije između ĐR i RR iz koje je vidljivo da je RR dao podatke o dimenzijama parapetnog zida, koji su podaci istovjetni onima na ispostavljenom računu534/VPP01/01. Iako je tuženik osporavao predmetnu prepisku putem Whatsapp aplikacije (ističući kako se radi o neistinitoj prepisci), on nije predložio dokaze kojima bi opravdao taj svoj prigovor pa je sud isti ocijenio neosnovanim. Pored navedenog, napominje se i da iz dopisa Porezne uprave od 5. listopada 2022. proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima što ukazuje na presumpciju postojanja tužiteljeve tražbine (čl. 221. b ZPP-a).

13. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, izvedeni dokazi na razini izvjesnosti upućuju na zaključak o tome da je tužitelj izvršio radove iz utuženih računa po nalogu tuženika, a tuženik mu nije u cijelosti platio cijenu tih radova. Pri tom se ističe da sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke kako je to predlagao tuženik na ročištu od 3. ožujka 2025. jer tuženik taj dokaz nije predložio u podnesku iz čl. 461. a st. 7. ZPP-a, niti na pripremnom ročištu (čl. 461. a st. 8. ZPP-a). Naime, tuženik je predlagao da se provede dokaz uviđajem na licu mjesta, međutim, taj dokaz sud je ocijenio neekonomičnim, a s obzirom na to da je relevantne činjenice u ovom postupku utvrdio na temelju izvedenih personalnih dokaza i ispava u spisu.

14. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije platio tužitelju u cijelosti radove za koje ga je angažirao, pri čemu tuženik nije osporavao cijenu radova, primjenom odredbe čl. 620. st. 1. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a presuđeno je kao u točki I. izreke presude. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja utužene novčane tražbine nije ispunio po dospijeću, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od dospijeća do isplate. Stopa zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos glavnice određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koliko mu je odmjereno rješenjem o ovrsi (na ime sastava prijedloga za ovrhu s pripadajućim PDV-om u iznosu od 248,86 eura - Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23; dalje: Tarifa) te trošak javnobilježničke nagrade i trošak javnog bilježnika s PDV-om ukupnom iznosu od 24,89 eura (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – „Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12), odnosno ukupno 273,74 eura. Odluku o kamatama na trošak ovršnog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ) i čl. 29. st. 1. i 2 . ZOO-a.

16. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 200,00 eura za sastav podnesaka od 14. rujna 2023. i 4. veljače 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 22. svibnja 2024., 29. listopada 2024., 31. siječnja 2025. i 3. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od po 50,00 eura za sastav podnesaka od 15. rujna 2023. i 23. listopada 2023. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), naknadu u visini od po 300,00 eura za izbivanje iz pisarnice zbog pristupa ročištima od 22. svibnja 2024., 29. listopada 2024., 31. siječnja 2025. i 3. ožujka 2025. (za svako po 300,00 eura sukladno Tbr. 39. Tarife) a s obzirom na to da je punomoćnik tužitelja, odvjetnik sa sjedištem u [adresa] pa je izvjesno izbivao iz pisarnice radi dolaska na ročište šest sati po ročištu zbog udaljenosti između mjesta sjedišta odvjetnika i mjesta sjedišta suda te pripadajući PDV u visini od 625,00 eura (Tbr. 42. Tarife). Dakle, tužitelju su odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 3.125,00 eura (točka II. izreke presude).

17. Tužiteljev zahtjev za naknadu putnih troškova u ukupnom iznosu od 633,60 eura je odbijen jer tužitelj nije dokazao da su mu ti troškovi (korištenja osobnog vozila i autoceste) u zatraženoj visini nastali. Pored navedenog, za sastav podneska od 23. listopada 2023. tužitelju je odmjerena nagrada u visini od 50,00 eura umjesto zatraženih 200,00 eura jer se ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. Tarife. Tužitelju nije odmjeren trošak sastava podneska od 31. siječnja 2025. u visini od 50,00 eura jer taj podnesak (kojim opravdava nedolazak svjedoka na ročište održano 4. veljače 2025.) nije bio potreban za vođenje ove parnice. Tužitelju nije odmjeren trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 eura jer na to ročište nije pristupio. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke (663,60 + 150,00 + 50 + 100).

U Rijeci 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.