Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1250/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnici Jadranki Kusturi, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vedranu Ivankoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-276/2023-13 od 5. srpnja 2024., dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-276/2023-13 od 5. srpnja 2024.

II. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka iz Zagreba broj: Ovrv-1437/2022 od 8. studenog 2022. u dijelu kojim je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 99,51 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke, pod toč. II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 158,18 EUR sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2024. do isplate, dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženici pobijaju navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ove parnice koja je proistekla iz ovršnog postupka zahtjev je tužitelja usmjeren prema tuženicima radi naplate novčane tražbine u iznosu od 99,51 EUR sa zateznom kamatom na ime dospjelih, a neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od siječnja do travnja 2022. za stan u suvlasništvu tuženika i sada pokojne LJ, koji se nalazi u [adresa].

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da se potraživanje tužitelja odnosi na dospjele i neplaćene račune na ime naknade za isporučenu toplinsku energiju za stan koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], da su tuženici u zemljišnoj knjizi uknjiženi kao suvlasnici predmetnog stana svaki u 1/12 dijela, da iz Popisa stanara stambene zgrade [adresa], 12 i 14 od 28. kolovoza 2020., koji je potpisan od strane predstavnika suvlasnika DJ proizlazi da su umjesto LJ, tužitelju kao krajnji kupci prijavljeni ovdje tuženici, da je tužitelj temeljem obavijesti predstavnice suvlasnika DJ i izvatku iz zemljišne knjige izvršio promjenu krajnjeg kupca za predmetni stan na način da je otvorio novu šifru krajnjeg kupca i kao krajnje kupce evidentirao suvlasnike stana – ovdje tuženike, te od kolovoza 2020. račune za toplinsku energiju ispostavljao na ime tuženika, time da je tuženike dopisom od 3. rujna 2020. obavijestio o izvršenoj promjeni, pa kako iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da su tuženici tijekom utuženog razdoblja bili evidentirani kao korisnici usluge tužitelja i o tome bili obaviješteni od strane tužitelja, to je prvostupanjski sud zaključio da je na tuženicima bio teret dokaza da dokažu da su prije utuženog razdoblja pisanim putem obavijestili tužitelja o prenošenju obveza na novog korisnika, odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika. Kako tuženici nisu dokazali da su to učinili, to je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) zaključio da tuženici nisu obavijestili tužitelja prije utuženog razdoblja o promjeni korisnika predmetnog stana na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15.; dalje u tekstu: Opći uvjeti), posljedično čemu je utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

6.1. Kako je prvostupanjski sud, uvidom u račune za utuženo razdoblje, a koji se odnose na isporuku toplinske energije za stan u [adresa], utvrdio da su isti ispostavljeni na ime tuženika, da tuženici kao prijavljeni krajnji kupci nisu u roku od 8 dana od dana nastale promjene (od smrti LJ kao suvlasnice stana u 10/12 dijela) putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijavili kupcu toplinske energije (ovdje tužitelju) promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos sa kupcem toplinske energije (da su krajnji kupci IJ i ĆJ), niti su dokazali da su podmirili utužene račune, to je primjenom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, čl. 9. i čl. 342. st. 1. i čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao pod toč. I. izreke.

7. Pobijajući navedenu presudu tuženici u žalbi navode da su tijekom postupka dokazali da oni nisu korisnici usluga tužitelja, već da su to IJ i njegov sin ĆJ, a što proizlazi iz iskaza IJ danog pred istim sudom u postupku koji se vodi pod brojem: Povrv-1535/21 – u kojem iskazu je IJ naveo da nakon smrti LJ (majke IJ, a bake tuženika) kao dotadašnje korisnice i suvlasnice stana, tuženicima nije predao ključeve predmetnog stana jer je LJ oporučno raspolagala tim stanom na način da je svoj suvlasnički udio od 10/12 dijela ostavila ZJ. Nadalje, tuženici ističu da nikada nisu primili obavijest tužitelja da su evidentirani kao korisnici usluge tužitelja za predmetni stan, da nisu primili utužene račune, a sve to iz razloga što je tužitelj navedena pismena dostavljao tuženicima na adresu u [adresa], a adrese tuženika razlikuju se od te adrese, u čemu nalaze počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Smatraju da bi na temelju iskaza IJ trebali biti oslobođeni svakog daljnjeg dokazivanja da nisu korisnici usluga tužitelja, te da bi sav teret troška pruženih usluga trebao snositi IJ i njegov sin ĆJ.

8. Imajući u vidu da gore iznesenim žalbenim navodima tuženici ukazuju na žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl 338. st. 4. ZPP, te da osporavaju činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, tuženicima valja ukazati da ova parnica predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP (vrijednost predmeta spora je 99,51 EUR, dakle manja od propisanog iznosa od 1.320,00 EUR), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Zbog navedenog, žalbu tuženika u dijelu kojim izrijekom i sadržajem pobijaju činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja te kojim ukazuju na žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP) ovaj sud nije razmatrao jer se iz tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može niti pobijati.

10. Ispitujući stoga pobijanu presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih se njena pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u žalbenom stadiju postupka, a svoju odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva (toč. I. izreke pobijane presude) prvostupanjski sud je obrazložio dostatnim razlozima.

11. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP.

12. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud, s obzirom na činjenično stanje utvrđeno u predmetnom postupku, pravilno postupio kada je u smislu odredaba Općih uvjeta (čl. 2. st. 2. toč. 4.), čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO u vezi čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao pod toč. I. izreke pobijane presude.

13. Pri tome valja istaknuti da su Opći uvjeti tužitelja doneseni na temelju čl. 32. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13. i 14/14.), a u odnosu na žalbene navode tuženika da je tekst Općih uvjeta suprotan zakonu, valja samo kratko navesti da ocjena zakonitosti Općih uvjeta tužitelja može biti predmet upravnog spora sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.).

14. Prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, a tuženici koji su u zemljišnu knjigu upisani kao (su)vlasnici predmetnog stana svaki u 1/12 dijela nisu obavijestili tužitelja o promjeni krajnjeg kupca nakon smrti njihove bake, sada pok. LJ, već je predstavnica suvlasnika tužitelja obavijestila o promjeni korisnika na način da je kao korisnike usluga naznačila upravo tuženike, a tužitelj je na temelju takve obavijesti izvršio promjene u svojoj evidenciji.

15. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod tuženika da su oni odgovorni samo u odnosu na svoj suvlasnički omjer (svaki u 1/12 dijela), valja navesti da je odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, da će sva prava i dužnosti u vezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i ostalih prava i obveza iz zakona. Što se tiče međusobnih odnosa suvlasnika oni se prosuđuju, ovisno o vrsti sudjelovanja u suvlasništvu odgovarajućeg suvlasničkog dijela, po pravilima o suvlasništvu, ali nikada suprotno ranije navedenom pravilu (čl. 70. st. 3. ZV). Dakle, svi suvlasnici određenog posebnog dijela nekretnine prema trećima uzimaju se kao jedna osoba te dužnost u vezi sa svojim suvlasništvom predmetne nekretnine izvršavaju solidarno. Zbog toga je tužitelj mogao odlučiti hoće li za neizvršene obveze tužiti sve suvlasnike ili samo pojedine suvlasnike, kao solidarne dužnike jer u smislu odredbe čl. 43. ZOO svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

16. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da za ovu novčanu tražbinu tužitelja, tuženici, kao suvlasnici posebnog dijela nekretnine na koji se ta obveza odnosi odgovaraju solidarno sa ostalim suvlasnicima tog posebnog dijela, pa je posljedično tome tužitelj na temelju odredbe čl. 43. st. 1. ZOO bio ovlašten od njih kao solidarnih dužnika te novčane tražbine, zahtijevati isplatu ukupnog iznosa tražbine. S tim u vezi, valja navesti da će tuženici isplatom dosuđenog novčanog iznosa imati mogućnost regresa u odnosu na ostale suvlasnike predmetnog stana na koji se ta obveza odnosi razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u dijelu u kojem ukazuju da su u odnosu na tužitelja u obvezi platiti svaki samo 1/12 dijela njegove tražbine, a što odgovara njihovom suvlasničkom dijelu na predmetnoj nekretnini.

17. U odnosu na prigovor tuženika da nisu primili utužene račune, valja kratko navesti da za tužitelja kao isporučitelja usluge ne postoji zakonska obveza slanja računa preporučenom pošiljkom, dok su tuženici trebali voditi računa da su kao upisani suvlasnici predmetnog stana u zemljišnu knjigu solidarno odgovorni primjenom čl. 70. ZV i za nepodmirene dospjele račune s osnova naknade za pruženu uslugu, tim više što tužitelja nisu obavijestili nakon smrti većinske suvlasnice da nisu krajnji korisnici njegove usluge.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. II. izreke presude, a koju tuženici pobijaju samo za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, jer ne pobijaju način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, utemeljena je na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.), dok su tuženici pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP pod toč. III. izreke pravilno odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, obzirom da isti nisu uspjeli u parničnom postupku.

19. Slijedom svega navedenog, kako je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici pasivno legitimirani u ovom parničnom postupku, to je na temelju dospjelih računa izdanih po tužitelju utvrdio visinu tražbine u ukupnom iznosu od 99,51 EUR te je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženike solidarno isplatiti taj iznos tužitelju obzirom da tuženici nisu dokazali da su utuženu tražbinu platili, posljedično čemu je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

20. Konačno, kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom, to je iste valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

Varaždin, 14. travnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek