Poslovni broj: Us I-1014/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠPORTSKI OBJEKTI KORČULA OB: 82859924747, Korčula, Trg braće Antuna i Stjepana Radića 1, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupaju generalne opunomoćenice LŠZ i LŠ, radi dodjele bespovratnih sredstava, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., a objavljene 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, KLASA: UP/I-034-01/24-01/28, URBROJ: 529- 06-03-02-01/1-24-4 od 7. ožujka 2024., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 55,12 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, KLASA: UP/I-034-01/24-01/28, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-4 od 7. ožujka 2024. odbijen je prigovor prijavitelja Športski objekti Korčula, ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Ministarstva turizma i sporta, povodom Obavijesti KLASA: 983-05/23- 01/149, URBROJ: 529-03-01-01-01/1-24-10 od 30. siječnja 2024. godine.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo osporavanim rješenjem tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da Ministarstvo turizma i sporta nije pravilno provelo postupak ocjene kvalitete projektnog prijedloga tužitelja, niti da je potom tuženik svojom odlukom otklonio te nepravilnosti i nezakonitosti, već da ih je, u biti, potvrdio odbijanjem tužiteljevog prigovora. Tužitelj navodi, kao i u tijeku upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, kako je u odnosnu na njega kao prijavitelja u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dodjelu projektnih prijedloga «Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti

– GRUPA 2», referentne oznake NPOO.C1.6.R1-11.01, nepravilno provedeno bodovanje (Ocjena kvalitete projektnog prijedloga) projektnog Prijedloga «SRCe Škoja», a što je rezultiralo time da se isti nalazi na rezervnoj listi umjesto na prioritetnoj. Konkretno, da je tužitelj pred tuženikom pobijao prigovorom ukupno ostvareni broj bodova (35) koji je naveden u dostavljenoj Obavijesti prvostupanjskog upravnog tijela 30. siječnja 2024. godine (koje je provodilo proceduru ocjenjivanja kvalitete Prijedloga tužitelja) i to u odnosu na dio kriterija kako slijedi:

- 1.1.4. Projekt će rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava za upravljanje okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisija CO2,

- 1.2.1. Projekt će rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava za upravljanje okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje doprinos zaštiti vodnih resursa i mora,

- 1.3.1. Projekt će rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava za upravljanje okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje doprinos učinkovitom korištenju resursa i praksama kružnog gospodarstva,

- 1.1.4. Projekt će rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava za upravljanje okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje doprinos smanjenju onečišćenja, jer da tužiteljevom prijedlogu u tom dijelu nije dodijeljen niti jedan bod od ukupno 8 mogućih (pojedinačno 2 boda po svakom kriteriju).

2.1. Ističe da je bodovanje po gore navedenim kriterijima provedeno u izravnoj korelaciji s Uputama za prijavljivanje, poglavlju 4, Prilogu 3.2., Postupak dodjele bespovratnih sredstava – Grupa 2_3 izmjena Poziva za kriterije 1.1.4., 1.2.4., 1.3.4. i 1.3.4. Dakle, da je izvor provjere (bodovanja u tom segmentu) bila potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanja okolišem (u slobodnoj formi) s dalje navedenom bitnom napomenom da, cit: "U slučaju davanja Izjave o usklađenosti, prijavitelj će se ugovorno obvezati na ishođenje navedenog certifikata". Da je tužitelj sukladno sadržaju te zahtjevima za bodovanje svog projektnog Prijedloga i po tim kriterijima dao potpisanu izjavu o usklađenosti projekta u slobodnoj formi za svoj projektni prijedlog koja je sastavni dio dokumenta Obrazac 7 - Studija izvodljivosti s analizom troškova i koristi (s tim što je Obrazac 7 obvezni obrazac s obveznim sadržajem kojeg je prijavitelj bio slobodan proširiti), koji je dostavljen s potpisom i pečatom tužitelja tj. njegovog ravnatelja kao zastupnika po zakonu. Da Obrazac 7 u poglavlju „Opis projekta“ na stranici 28. sadrži izjavu pod Aktivnost 8 Savjetodavne usluge u ishođenju certifikata, a koja konkretna Izjava tužitelja, s gledišta jezičnog smisla je imperativnog / obvezujućeg karaktera, cit: «Angažirati će se konzultanti za ishođenje certifikata eko-oznake i/ili certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuju;

- smanjenje emisija CO2., (kriterij 1.1.4. iz priloga 3.2.) - doprinos zaštiti vodnih resursa i mora, (kriterij 1.2.1. iz priloga 3.2.) - doprinos učinkovitom korištenju resursa i praksama kružnog gospodarstva, (kriterij 1.3.1. iz priloga 3.2.) - doprinos smanjenju onečišćenja. (kriterij 1.4.1. iz priloga 3.2.). Kao dokaze navodi: - Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava od 30. siječnja 2024., prigovor na obavijest od 31. siječnja 2024., prijavni obrazac od 22.03.2024., (kod prijave SRCe Škoja - NPOO.C1.6.R1- I1.01-V2.0068, poziv na dostavu projektnih prijedloga (Obrazac 7.). Navodi da se pobijano Rješenje u najbitnijem temelji na dijelu obrazloženja da, cit: «izjava u slobodnoj formi podrazumijeva zasebni (potpisani) dokument koji bi se odnosio isključivo na naprijed navedene kriterije», te nadalje vezano uz sadržaj Izjave tužitelja na str. 28. Obrasca 7, da se tim izričajem, cit: « .. samo predviđa angažiranje konzultanata, što ne predstavlja obvezivanje Prijavitelja na to da će projekt rezultirati dobrovoljnim certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisija CO2. Slijedom navedenog, gore navedeni navod Prijavitelja nije osnovan.». U odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako je nepravilan i nezakonit zaključak tuženika, a time i Rješenje koje se na njemu temelji, da dio Izjave o angažiranju konzultanata u sintagmi, cit: «Angažirati će se konzultanti za ishođenje certifikata…», zapravo ne bi u svom smislu predstavljalo tužiteljevo obvezivanje na to da će projekt rezultirati dobrovoljnim pribavljanjem certifikata. Ističe da tuženik u prilog svojih teza inzistira na pretjeranom formalizmu i to u konkretnoj pravnoj situaciji kad se Uputa za prijavitelje u pogledu dostavljanja potpisane izjave relevantne za bodovanje po Kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. temeljila na načelu slobodne forme te s tim povezana činjenica da uz Uputu nije bio propisan (sastavljen kao prilog) ikakav obrazac za takvu izjavu, a čime bi se zadovoljila forma, tj. točno potrebna riječ (obvezivanje, odnosno «prijavitelj se obvezuje») na kojoj tuženik neosnovano ustraje. Ističe da čak i da istaknuta argumentacija tužitelja ne bi bila ispravna i točna, da valja naglasiti da sama za sebe izjava da je projekt usklađen s kriterijima za dobivanje certifikata, ne znači obvezu prijavitelja da će isti rezultirati certifikatima, niti da to iz Priloga 3.2. uputa proizlazi, jer bez obzira što je projekt usklađen s kriterijima, da je za dobivanje certifikata potrebno provesti određeni (odgovarajući) postupak u tu svrhu, a što da je očito imalo u vidu i nadležno Ministarstvo kada se u kriterijima posebno nadodala napomena, cit: "U slučaju davanja Izjave o usklađenosti, prijavitelj će se ugovorno obvezati na ishođenje navedenog certifikata". Da je karakteristika postupaka ugovaranja EU projekata da sve što se navede u prijavnom obrascu (a izjave o angažiranju konzultanata za ishođenje certifikata u istom su obliku na više mjesta navedene u prijavnom obrascu) i koji se ispunjava te šalje online (internetskim mrežnim stranicama), postaje dio ugovora o sufinanciranju tj. takav prijavni obrazac da postaje prilog i sastavni dio ugovora o sufinanciranju i sve što se u prijavnom obrascu navede ugovaranjem da postaje obveza prijavitelja, pa da stoga je li neka izjava kao zasebni dokument napisana i potpisana ili nije, u konačnici ne čini nikakvu pravno relevantnu razliku. Osim toga, ako je već bilo potrebno da Izjava krucijalna za bodovanje po Kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. sadrži pojam o obvezivanju tužitelja na odgovarajuće postupanje, tužitelj postavlja pitanje, zašto onda to na takav, jezično jasan način nije i napisano u Uputama u kojima se navodi da se Izjava ima ticati usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata, odnosno što je bila zapreka da se u Uputama za prijavitelje doslovno navede da se Izjavom prijavitelj primjerice «mora obvezati da će u određenom roku od određenog dana ili trenutka dobrovoljno pribaviti odgovarajuće certifikate». U pogledu slobodne forme u kojoj se prema Uputama za prijavitelje trebalo dostaviti potpisanu Izjavu bitnu za bodovanje po Kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. te s tim u vezi pogrešan zaključak tuženika da pojam «u slobodnoj formi podrazumijeva zaseban dokument», tužitelj naglašava da je takvo tumačenje tuženika da je ta Izjava morala biti sadržana isključivo u posebnom dokumentu (ispravi) predstavlja njegov arbitrarni pristup i izravnu koliziju između obvezne (nigdje propisane) i slobodne (propisane) forme Izjave, a što da je rezultirao zaključkom (o pravno relevantnoj činjenici) koji se ne temelji niti na logici, niti na pravu. Da Izjava, u kontekstu slobode njezine forme, može biti sadržana i u drugoj ispravi, čiji je ona sastavni dio, a koja isprava je kao cjelina potpisana od strane ovlaštene osobe. Sve navedeno da je upravo na takav način tužitelj i napravio, te da nije istinit stav tuženika da Izjavu bitnu za bodovanje po Kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. uopće nije dao, jer da ju je dostavio u okviru Obrasca 7, a niti da je istinito da ta isprava kao dio Obrasca nije bila ovjerena potpisom i pečatom ovlaštene osobe tužitelja. Pored navedenog, ističe da zahtjev za određenošću i preciznošću propisanih uvjeta u pojedinom pozivu za javni natječaj te s tim u vezi povezane jasne kriterije ocjenjivanja prijava pojedinih prijavitelja (sudionika), podrazumijeva da prijavitelj mora moći iz njihova izričaja stvarno i konkretno znati na koji način treba postupiti u smislu dostavljanja potpune prijave u formalnopravnom i materijalno-pravnom smislu te da izričaj propisanih uvjeta natječaja mora vezati upravno tijelo da mu ne dopušta postupanje izvan svrhe određene njezinim sadržajem. Tužitelj smatra, s pozicije vladavine prava (kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) u kontekstu javnih natječaja, da propisani uvjeti u pozivima i kriteriji ocjenjivanja prijava, moraju biti jasni, precizni, predvidljivi, izvjesni te u konačnici sukladni legitimnim očekivanjima prijavitelja (sudionika). Također ističe, da je s aspekta tužiteljevih legitimnih očekivanja pobijano Rješenje nezakonito jer da njime nije argumentirano, ako je već tuženik prilikom donošenja Rješenja u obzir uzeo svu relevantnu dokumentaciju, nastanak kojih to neodređenih okolnosti navedenih u Obavijesti, KLASA: 983-05/23-01/149, URBROJ: 529-03-01-01-01/1-24-10 od 30. siječnja 2024. godine spominje upravno tijelo (v. zadnju nenumeriranu stranicu Obavijesti) koje je rješavalo u prvom stupnju, a koje neodređene okolnosti bi mogle (odnosno, cit: «koje će») utjecati na promjenu statusa s pozicije rezervne liste na kojoj se dodijeljeno mjesto tužitelju, na poziciju prioritetne liste, odnosno u (neodređenom) slučaju mogućnosti financiranja projektnog prijedloga, pa da bi tužitelj mogao realno znati koje konkretne pretpostavke se trebaju dogoditi, u situaciji da u Obavijesti nije naveden podatak (osim ukupnog broja brodova koji su dodijeljeni tužitelju), ako već postoje dvije liste, a to je podatak koliko bodova je dobio prijavitelj na zadnjem mjestu u prioritetnoj listi. U odnosu na navedeno tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2184/2009 od 13. 11. 2014. («Narodne novine» br. 145/14, t. 26.1.), citat: « Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi iznio gledište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju postoji onda kada su pravna stajališta proizvod «mehaničke» primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva.« Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak, a tuženika obvezati da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 5. srpnja 2024. navelo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom ističući kako smatra da je osporavanim rješenjem pravilno ocijenio da je postupak ocjene kvalitete izvršen sukladno Uputama za prijavitelje, Poglavlju 4. Postupak dodjele i Prilogu 3.2. Postupak dodjele bespovratnih sredstava – Grupa 2_3. izmjena, koji je sastavni dio Poziva te da je pravilno odbilo prigovor Prijavitelja. Osporava tužbene navode tužitelja da je osporeno rješenje doneseno uz počinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da tužitelj u tužbi ne navodi koje su to bitne povrede odredaba upravnog postupka počinjene donošenjem osporenog rješenja, niti koja je materijalna odredba pogrešno primijenjena. Tuženik navodi da se Studija koju je tužitelj dostavio u sklopu projektne prijave nikako ne može poistovjetiti s potpisanom izjavom, niti da se može prihvatiti takva argumentacija posebno u odnosu na druge prijavitelje koji su dostavili potpisanu izjavu, poštujući time načelo jednakog postupanja. Da sukladno Uputama za prijavitelje točki 4.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele nije razmjerno da se pojedine dijelove projektnog prijedloga usklađuje umjesto prijavitelja, a da je svaki prijavitelj odgovoran za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima Poziva. Budući da je Uputama za prijavitelje točno propisano što projektni prijedlog treba sadržavati i u kojem formatu te da je propisana obvezna dokumentacija, da je tužitelj bio odgovoran za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima Poziva.

3.1. Tuženik napominje da je u Uputama za prijavitelje, Poglavlju 4. Postupak dodjele i Prilogu 3.2. Postupak dodjele bespovratnih sredstava - Grupa 2_3. izmjena Poziva za predmetne kriterije kao izvor provjere navedena potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko – oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem (u slobodnoj formi), a koju tužitelj nije dostavio te stoga za navedene kriterije nije niti mogao ostvariti osam bodova. Da se Studija ne može smatrati potpisanom izjavom u slobodnoj formi, s obzirom na to da se slobodna forma izjave odnosi na način koncipiranja izjave (ne postoji propisani obrazac za izjavu kao predložak), stilski i administrativni izričaj izjave i slično. Međutim, da se slobodna forma izjave ne može odnositi na to da je izjava dana kao opis u sklopu nekog drugog dokumenta koji je dio projektnog prijedloga. Izvor provjere navedenih kriterija ne može biti dio Studije (str. 28) za koji tužitelj navodi da je izjava u slobodnoj formi u obliku opisa aktivnosti, već da potpisana izjava u slobodnoj formi podrazumijeva zasebni dokument koji bi se odnosio isključivo na naprijed navedene kriterije te iz koje bi izjave nedvosmisleno proizlazilo da se prijavitelj/tužitelj obvezuje na to da će Projekt rezultirati dobrovoljnim certifikatom, ekooznake i/ili certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standardi ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisija CO2, a što nije slučaj s dijelom Studije na koji se tužitelj u tužbi poziva. Tuženik nadalje ističe da bi čak i u slučaju da je tužitelju dodijeljeno dodatnih osam bodova po kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1., projektni prijedlog bio i dalje na rezervnoj listi sa ostvarena 43 boda, dakle da ne bi bilo promjena vezano za status tužitelja na rezervnoj, odnosno prioritetnoj listi.

3.2. U odnosu na tužbeni navod da se osporavano rješenje u najbitnijem temelji na pogrešnom zaključku tuženika da pojam u slobodnoj formi podrazumijeva zaseban dokument, koje tumačenje da je pogrešno, tuženik napominje da tužitelj izostavlja dio reference te puni naziv izvora provjere koji glasi: Potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem (u slobodnoj formi). Nadalje, u Poglavlju 3.1. Uputa za prijavitelje Projektni prijedlog navedeni su dokumenti koji su dio projektnog prijedloga, a koji se odnose na uvjete prihvatljivosti. Da se dokumenti kojima se dokazuje određeni kriterij za dodjelu, odnosno na temelju kojeg se ostvaruju bodovi, ne navode u tom poglavlju. Ovisno o kriteriju dodjele koje prijavitelj odabere, mora dokazati ispunjenje istog. Obavezni dokumenti na koje se poziva tužitelj kao što su Prijavni obrazac ili Obrazac 7, ne mogu se smatrati istovjetnim izjavom u slobodnoj formi, već upravo suprotno. Naime, dokumenti (izjava u slobodnoj formi) na temelju kojih se ostvaruju bodovi ne navode se u popisu obveznih dokumenata, već se prijavitelji upućuju na izradu posebnog dokumenta u slobodnoj formi. S tim u svezi tuženik napominje da iz uvida u Prilog 3.2. Postupak dodjele bespovratnih sredstava – Grupa 2 (Metodologija odabira) nesporno proizlazi da potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem predstavlja zasebnu izjavu, jer je u rubrici Izvor provjere toga Priloga, u svakom pojedinačnom slučaju naznačeno kada je za kriterij dodjele Izvor provjere neki od dokumenata koji je dio projektnog prijedloga te se odnosi na uvjete prihvatljivosti, kao na primjer projektni prijedlog, glavni projekt, troškovnik, dok je kod kriterija 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. u predmetnoj rubrici izričito navedeno da je izvor provjere potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko – oznake i/ili sustava upravljanja okolišem.

3.3. U odnosu na tužbeni navod da su Upute za prijavitelje u tom dijelu bile nedorečene, a koja nepreciznost da se mogla otkloniti prilikom sastavljanja Uputa za prijavitelje, da se umjesto sadržaja „potpisana izjava“, nadodala riječ „potpisana posebna izjava“ tuženik navodi da je Prijavitelj u slučaju nejasnoća i potrebe dobivanja dodatnih pojašnjenja mogao kroz sustav eNPOO postaviti pitanja odnosno proučiti odgovore na postavljena pitanja drugih prijavitelja budući da su pitanja i odgovori objavljeni na središnjoj internetskoj stranici Ministarstva turizma i sporta i javnom portalu sustava eNPOO, te da je u pitanjima i odgovorima NPOO.C1.6.R1-I1.01 – Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti GRUPA 2. pojašnjeno sljedeće:

U prilogu 3.2. kriterijima 1.1.4, 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. propisano je: “U slučaju davanja izjave o usklađenosti, prijavitelj će se ugovorno obvezati na ishođenje navedenog certifikata.

U Prilogu 1. Nacrt ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz mehanizma za oporavak i otpornost, u članku 9. stavku 5. propisano je da je Korisnik dužan u roku od pet (5) godina od datuma završnog plaćanja (temeljem odobrenog završnog ZNS-a) ishoditi certifikat na koji se obvezao.” Slijedom navedenog, pogrešno smatra tužitelj da je zahtijevanu izjavu o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanja okolišem dostavio u slobodnoj formi u okviru Obrasca 7, koji je kao jedinstven dokument ovjeren potpisom i pečatom ravnatelja – osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja te da je bilo pravilno da tužitelj po Kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. ostvari 8 bodova. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Sud odbije tužbu tužitelja u cijelosti te da odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

4. Podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu te je ustrajao u navodima tužbe.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 14. travnja 2025. opunomoćenici stranaka su ustrajali u svojim do sada iznijetim navodima, kako u tužbi i podnesku, tako i u navodima iz osporavanog rješenja te u navodima iz odgovora na tužbu.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Opunomoćenik tužitelja te opunomoćenice tuženika su popisale i zatražile naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, KLASA: UP/I-034-01/24-01/28, URBROJ: 529-06-03-02-

01/1-24-4 od 7. ožujka 2024.

10. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je dopisom KLASA: 983-05/23-01/149, URBROJ: 529-03-01-01-01/1-24-10 od 30. siječnja 2024. obavijestio prijavitelja, ovdje tužitelja, da se njegov projektni prijedlog „SRCe Škoja", referentne oznake NPOO.C16.R1-11.01-V2.0068, nalazi na rezervnoj listi.

11. Među strankama je sporno je li tuženo tijelo pravilno provelo postupak ocjene kvalitete projektnog prijedloga tužitelja „SRCe Škoja", referentne oznake NPOO.C16.R1-11.01-V2.0068.

12. Među strankama nije sporno da prijavitelj, ovdje tužitelj, nije dostavio Izjavu kao samostalni dokument, a kako je to propisano u Poglavlju 3.1. Uputi za prijavitelje

– Projektni prijedlog, već da je dostavio izjavu u sklopu projektnog prijedloga koja je sastavni dio dokumenta Obrazac 7 - Studija izvodljivosti s analizom troškova i koristi.

13. Među strankama je isključivo sporno može li se izjava koja je dostavljena u sklopu projektnog prijedloga prijavitelja, ovdje tužitelja, smatrati Izjavom o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja navedenih certifikata, a koja Izjava je od prijavitelja u Pozivu za dodjelu bespovratnih sredstava tražena kao izvor provjere usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko- oznake i /ili sustava upravljanja okolišem (u slobodnoj formi).

14. Valja istaći da se u skladu s Uputama za Prijavitelje, postupak dodjele bespovratnih sredstava provodi u dvije faze: Faza 1. procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije definirane Pozivom i Faza 2. Donošenje odluke o financiranju.

15. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, a potom i u odgovoru na tužbu navodi da izvor provjere nije sadržaj Prijavnog obrasca (Obrazac 7), kako to tuženik pogrešno smatra, već je izvor provjere Izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i /ili sustava upravljanja okolišem (u slobodnoj formi).

16. Ovo stoga što iz postupka dodjele bespovratnih sredstava – Grupa 2 (Metodologija odabira) nesporno proizlazi da potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem predstavlja zasebnu izjavu, jer je u rubrici Izvor provjere tog Priloga, u svakom pojedinačnom slučaju naznačeno kada je za kriterij dodjele Izvor provjere neki od dokumenata koji je dio projektnog prijedloga te se odnosi na uvjete prihvatljivosti, kao na primjer projektni prijedlog, glavni projekt, troškovnik, dok je kod kriterija 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. u predmetnoj rubrici izričito navedeno da je izvor provjere potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko – oznake i/ili sustava upravljanja okolišem.

17. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja razvidno je i kao nesporno utvrđeno da Prijavitelj uz svoj dostavljeni projektni prijedlog nije dostavio Izjavu kao zasebni, samostalni dokument, a iz koje potpisane Izjave bi nedvosmisleno proizlazilo da se Prijavitelj, ovdje tužitelj, obvezuje da će projekt rezultirati dobrovoljnim certifikatom, ekooznake i/ili certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standard ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisija CO2, a što svakako nije izjava dana kao opis u sklopu nekog drugog dokumenta koji je dio projektnog prijedloga, u konkretnom slučaju u sklopu Studije – Prijavni obrazac (Obrazac 7) na koji se tužitelj u tužbi poziva i neosnovano ustraje u tvrdnji da sadržaj Prijavnog obrasca predstavlja traženu izjavu u slobodnoj formi.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

19. Ovo stoga što su u Poglavlju 3.1 Uputa za prijavitelje - Projektni prijedlog navedeni dokumenti koji su dio projektnog prijedloga, a koji se odnose na uvjete prihvatljivosti. Dokumenti kojima se dokazuje određeni kriterij za dodjelu, odnosno na temelju kojeg se ostvaruju bodovi, ne navode se u tom poglavlju, već ovisno o kriteriju dodjele koje prijavitelj odabere, sam prijavitelj mora dokazati ispunjenje istog kriterija. Izjava u slobodnoj formi na temelju kojih se ostvaruju bodovi ne navodi se u popisu obveznih dokumenata, već se prijavitelj upućuje na izradu posebnog dokumenta u slobodnoj formi.

20. Uputama za prijavitelje u točki 4.1 – pojašnjenja tijekom postupka dodjele, s kojima je prijavitelj trebao biti upoznat, navedeno je da nije razmjerno da se pojedine dijelove projektnog prijedloga usklađuje umjesto prijavitelja i da je svaki prijavitelj odgovoran za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima poziva, što znači da nadzorno tijelo ne može umjesto prijavitelja poduzimati određene aktivnosti niti dodatno od pojedinog prijavitelja tražiti otklanjanje određenih manjkavosti u dostavljenoj dokumentaciji jer bi time ostali prijavitelji bili dovedeni u neravnopravni položaj.

21. Valja istaći da su postupci dodjele bespovratnih sredstava u cjelini njihovog europskog i nacionalnog uređenja strogo formalni te se od sudionika tih postupaka očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije, kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. Države članice Europske unije su podvrgnute dužnosti poštivanja navedene striktnosti pri ispunjavanju svojih obveza u postupcima korištenja europskih sredstava, koje pravno shvaćanje je izraženo u presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI- 60/2024-10 od 19. lipnja 2024., a s kojim shvaćanjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj tužbenim navodima koji su istovjetni navodima iznesenim u Prigovoru na Obavijest nisu osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženika koje je u obrazloženju osporavanog rješenja u cijelosti odgovorilo na istaknute prigovore Prijavitelja, ovdje tužitelja, koje obrazloženje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

23. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom I. izreke.

26. Odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

27. Generalne opunomoćenice tuženika na ročištu su zatražile naknadu materijalnih troškova spora te priložile dokaze o učinjenim materijalnim troškovima i to trošak dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 55,12 eura, trošak dvije autobusne karte na relaciji Split-Zagreb u iznosu od 55,12 eura, trošak noćenja za službenice LŠZ i LŠ u iznosu od 166,73 eura te trošak od po ½ iznosa dnevnice za svaku od službenica u iznosu od 90,00 eura, a isprave o učinjenim materijalnim troškovima su priložile Zapisniku s održanog ročišta (list 698-717 spisa).

28. Prema odredbi članka 7. st. 7. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj:1/223,3/23,56/23, 143/23,16/25, dalje Pravilnik) propisano je da se dnevnica iz stavka 2. r.br. 19., 20., 21. i 22. ovoga članka može isplaćivati za službena putovanja ili za rad na terenu, u tuzemstvu ili inozemstvu, na način:

r.br. 19.- Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno i dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu do 30,00 eur-a,

r. br. 20. - Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno do 15,00 eur-a.

29. Člankom 8. st. 1. Pravilnika propisano je da se isplate iz članka 7. ovoga Pravilnika priznaju na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog).

Stavkom 2., istog članka, propisano je da se izdaci za službena putovanja iz članka 7. ovoga Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži osobito slijedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje osoba putuje, svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila - kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se radi priznavanja neoporezivih iznosa naknada troškova prijevoza iz članka 7. stavka 2. r.br. 29. i 30. i stavka 28. ovoga Pravilnika odnosno dokazivanja stvarnih odnosno nastalih izdataka, vjerodostojnom ispravom smatraju i javno objavljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevoznika koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim evidencijama odnosno uz putni nalog.

30. Odredbe ZUS-a koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj Sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što materijalni trošak za dvije službenice tuženika kao generalnih opunomoćenica u istom upravnom sporu, po ocjeni ovog Suda ne bi bio opravdan trošak jer za zastupanje tuženika na ročištu dovoljna je nazočnost jednog generalnog opunomoćenika/ice. Pored navedenog, putni nalog broj 269/2025/2 od 10. ožujka 2025. koji su opunomoćenice priložile na ročištu u sudski spis (list 701 spisa) nije propisno popunjen, a kako je to propisano naprijed citiranom odredbom čl. 8. st. 1. Pravilnika, niti je sudu priložen račun za noćenje već samo Narudžba 000146/2025 od 11. ožujka 2025., slijedom čega je opunomoćenici tuženika valjalo priznati kao opravdan zatraženi materijalni trošak u iznosu od 55,12 eura kao trošak povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, dok je u više zatraženom iznosu zatraženi materijalni trošak generalnih opunomoćenica tuženika valjalo odbiti. Navedeno pravno shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-5136/19-2 od 10. ožujka 2020. Slijedom navedenog, riješeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 14. travnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na plaćanje sudskih pristojbi po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama za tužbu i za presudu, po pravomoćnosti

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kal. do 18.06.2025.