P Ob-87/2024-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužitelja JM (nom. TM) Lazara iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Osijeku, protiv I-tuženice JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici u Osijeku i II-tuženog IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 4. ožujka 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, koja presuda je objavljena dana 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane br.9, površine 1646 m2 bračna stečevina tužitelja JM (nom. TM) Lazara iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I- tužene JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Darovni ugovor ovjeren 08.12.2023.g. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-4334/2023, sklopljen između I-tužene JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i II-tuženog IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika kojim I-tužena daruje II-tuženom nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane br.9, površine 1646 m2 gubi učinak prema tužitelju JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela navedene nekretnine, te se tužitelj TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane br.9, površine 1646 m2 s imena II-tuženog IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela navedene nekretnine.

III. Sporazum o zasnivanju prava doživotne osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja sklopljen između II-tužene JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženog IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ovjeren 08.12.2023.g. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-4335/2023, kojim stranke osnivaju doživotnu osobnu služnost stanovanja, uporabe i plodouživanja u korist I-tužene JMĆ iz J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane br.9, površine 1646 m2 gubi učinak prema tužitelju JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela navedene nekretnine, te se tužitelj TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu brisanja prava doživotne osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja osnovane za korist I-tužene JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane br.9, površine 1646 m2 u vlasništvu tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se I-tuženoj JMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženom DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 776,55 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 14. travnja 2025. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tvrdi kako je s I-tuženom sklopio brak 3. lipnja 2006., a njihova faktična bračna zajednica prestala je 15. kolovoza 2023. kada je iselio iz zajedničkog kućanstva. Ističe kako su na temelju ugovora o kupoprodaji od 25. lipnja 2021. kao bračni drugovi stekli nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ulica sv. Ane 9, površine 1646 m2 na kojoj se I-tužena uknjižila kao samovlasnica. I-tužena je podigla kredit u OTP banci d.d. u iznosu od 16.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti kako bi isplatila kupoprodajnu cijenu te je navedeni kredit otplaćivala iz sredstava stečenih radom. Tužitelj je također podigao nenamjenski kredit u Addiko banci d.d. 3. veljače 2022. od 8.892,43 eura koji je iskorišten na adaptaciju sporne nekretnine. Ističe kako je nakon prestanka faktične bračne zajednice I-tužena otuđila nekretninu tako što je sklopila ugovor o darovanju 8. prosinca 2023. sa svojim sinom, ovdje II-tuženim, iako su oboje znali da je nekretnina kupljena u braku te predstavlja bračnu stečevinu, odnosno da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela. Na temelju Sporazuma o zasnivanju prava doživotne osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja od 8. prosinca 2023. uknjiženo je pravo osobne služnosti plodouživanja, stanovanja i uporabe na sporne nekretnine za korist I-tužene. S obzirom na opisano, predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. I-tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su stranke bivši bračni drugovi, no da njihova faktična bračna zajednica nije prestala 15. kolovoza 2023., već znatno ranije. Navedeni datum je vrijeme kada je tužitelj posljednji put napustio tuženicu i djecu te se više istima nije vraćao, a ovo je činio puno puta ranije na duže i kraće vrijeme te je uglavnom boravio na drugim adresama. Ističe kako je tužitelj u odnosu na nju, djecu te njezinog oca u više navrata počinio nasilje u obitelji o čemu postoje presude Općinskog suda u Osijeku te mu je izrečena mjera zabrana približavanja i kontaktiranja članova obitelji u više navrata, a tuženica je još 2016. potražila pomoć zbog nasilja u obitelji kod nadležnog centra za socijalnu skrb. Nekretnina koja je predmetom ovog postupka predstavlja posebnu imovinu I-tuženice jer je kupljena u vrijeme kad je faktična bračna zajednica stranaka prestala. I-tuženica je istu kupila vlastitim kreditom kojeg je samostalno otplaćivala, dok tužitelj nije sudjelovao u kupovini predmetne nekretnine. Dodaje da kredit kojeg je tužitelj podigao nije uložen u adaptaciju nekretnine. U vrijeme kada je nekretnina kupljena, I-tuženica je trpjela zlostavljanje od tužitelja za što je isti proglašen krivim. Dakle, u vrijeme kupovine predmetne nekretnine, između stranaka nije postojala faktična bračna zajednica, već nasilje te je kupovinom predmetne nekretnine I-tuženica željela priskrbiti nekretninu u koju će moći pobjeći s djecom i skloniti se od tužitelja ako bi to bila krajnja nužna mjera. Ističe kako je neživotno i nelogično da osoba koja trpi nasilje od bračnog druga zajedno s istim realizira kupovinu nekretnine. Tuženik ima za stanovanje drugih nekretnina, djecu ne kontaktira, a tuženicu i progoni sms porukama, prijeti da će nauditi njoj i sebi, konzumira alkohol, ne liječi se od ovisnosti te ima psihičkih problema. Budući da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer stranke u relevantno vrijeme nisu bile u faktičnoj bračnoj zajednici, predlaže da tužbeni zahtjev odbije. Tijekom postupka ističe da novčana sredstva od kojih je I-tužena plaćala kredit nisu od utjecaja na to da bi se samom tom činjenicom radilo o bračnoj stečevini, a ukoliko bi tužitelj svojim radom ili na neki drugi način vršio ulaganja u predmetnu nekretninu isti bi mogao po tom osnovu imati obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev.

3. II-tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio da sud isti odbije, no nije pristupio niti na jedno od ročišta u ovom postupku.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih, darovni ugovor, sporazum o zasnivanju prava doživotne osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja, potvrdu Addiko banke od 31. siječnja 2024., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], europski standardizirani informativni obrazac za kredit od OTP banke od 1. lipnja 2021. s otplatnim planom, presude Pp-3118/21 i Pp-888/23 Općinskog suda u Osijeku, SMS poruke između tužitelja i I-tuženice, fotografije na str. 63-67 spisa, presliku tužbe za razvod braka, izvješće o obveznom savjetovanja od 5. travnja 2024., izlistanje OTP banke str. 121-148, izjave tužitelja o otkazu, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao tužitelja i I-tuženicu. II-tuženika sud nije saslušao budući da isti nije pristupio na ročište kada je trebao biti saslušan kao stranka, a svoj izostanak nije opravdao. Također je sud odbio provođenje daljnjih dokaza koje su stranke predložile u vidu saslušanja svjedoka ocijenivši činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz izvatka iz matice vjenčanih slijedi da su tužitelj i I-tužena sklopili brak 3. lipnja 2006.

7. Iz europskog standardiziranog informativnog obrasca za kredit od OTP banke s otplatnim planom, slijedi kako je I-tužena kod banke 1. lipnja 2021. podigla gotovinski kredit u iznosu od 123.000,00 kuna s iznosom anuiteta od 2.383,49 kuna, a zadnji anuitet dospijeva 2. svibnja 2026. Nadalje iz izlistanja OTP banke (str. 121-148) slijedi kako je na račun I-tuženice 4. lipnja 2021. isplaćeno 123.000,00 kuna te da joj se svakomjesečno naplaćuje 2.383,49 kuna odnosno 316,34 eura što odgovara anuitetu kredita.

8. Iz potvrde Addiko banke od 31. siječnja 2024. slijedi kako je tužitelj u toj banci podigao nenamjenski kredit 2. ožujka 2022. na iznos od 8.892,43 eura. U potvrdi se navodi kako nedospjela glavnica iznosi 5.759,06 eura.

9. Uvidom u darovni ugovor od 8. prosinca 2023. je utvrđeno kako je I-tuženica svom sinu, a ovdje II-tuženiku DM darovala nekretninu iz izreke, dok iz Sporazuma od istoga dana slijedi kako stranke JMĆ i IM kao vlasnik nekretnine iz izreke osnivaju osobne pravo služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja za korist I-tuženice.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica Ul. svete Ane br. 9, površine 1646 m2 te je kao vlasnik uknjižen II-tuženik IM, dok je za korist I-tuženice JMĆ uknjiženo pravo osobne služnosti.

11. Presudom Pp-3118/21 Općinskog suda u Osijeku od 1. studenog 2021. tužitelj je proglašen krivim što je 31. listopada 2021. u [adresa] na adresi [adresa] pod utjecajem alkohola udario punca, nakon što ga je ovaj molio da se smiri i pomiri sa suprugom JMĆ te je počinio psihičko nasilje prema svojoj supruzi JMĆ na način da ju je u vremenu od 20. svibnja 2021. do 31. listopada 2021. verbalno vrijeđao i fizički zlostavljao u nazočnosti njihove djece T i I. Tužitelju je ovom presudom izrečena mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa] na kojoj živi sa suprugom – žrtvom nasilja JMĆ u trajanju od dva mjeseca.

12. Presudom ovoga suda Pp-888/23 od 7. ožujka 2023. tužitelj je proglašen krivim što je 2. ožujka 2023. u obiteljskoj kući u [adresa], u alkoholiziranom stanju ponovio nasilje u obitelji u nazočnosti djece T i I na način da je počinio psihičko nasilje prema supruzi JMĆ. Između ostalog, tužitelju je izrečena i mjera obveznog liječenja od alkohola. Iz obrazloženja ove presude se iščitava da je tužitelj u prekršajnom postupku naveo da ima problem s alkoholom, a da I-tužena kao oštećena nije zatražila posebne mjere zaštite jer suprug postaje neugodan prigodom konzumiranja alkohola, no ne traži mjere zaštite jer on u takvim situacijama u pravilu na neko vrijeme napusti zajedničko kućanstvo. Također slijedi da je JMĆ u iskazu navela kako joj je tužitelj 2. ožujka 2023. predložio da se razdvoje na neko vrijeme, ali ne da se rastanu.

13. Iz poruka razmijenjenih između tužitelja i I-tuženice slijedi da iste datiraju u periodu od srpnja 2021. do prosinca 2021. pa potom u prosincu 2023. I-tuženica u 24. srpnja 2021. navodi da više ne želi živjeti s tužiteljem i da je nasilnik. Dana 5. prosinca 2021. tužitelj pita I-tuženicu hoće li ga primiti natrag, dok ona navodi da tužitelj nije u stanju razgovarati.

14. Fotografije (str. 63-67 spisa) datiraju s ožujkom, svibnjem i srpnjem 2022. te siječnjem 2023. te se na njima nalaze tužitelj i I-tuženica nasamo ili s obitelji.

15. U tužbi za razvod braka od 27. rujna 2024. I-tuženica, a tamo tužiteljica navodi da su odnosi među strankama teško i trajno poremećeni te da je TM napustio bračnu zajednicu u kolovozu 2023. Iz izvješća o obveznom savjetovanja od 5. travnja 2024. je razvidno kako u tom postupku I-tuženica navodi da je bračna zajednica prestala 15. kolovoza 2023., dok TM navodi da je prestala u listopadu 2023.

16. Iz izjava tužitelja o otkazu je utvrđeno kako je tužitelj dao otkaz u Obiteljskom domu Danijela u [adresa] dana 26. listopada 2021., 20. listopada 2022. i 3. siječnja 2024.

17. Tužitelj iskazuje kako su I-tuženica i on s obitelji živjeli u [adresa]. II-tuženik mu je posinak te je živio s njima u zajedničkom kućanstvu. Nekretnina koja je predmetom ovog spora, a nalazi se u [adresa] u [adresa], kupljena je 2021. nekoliko dana nakon što je I-tuženica podigla kredit u OTP banci. Budući da je I-tuženica bila kreditno sposobnija od njega jer je imala firmu, ona je podigla kredit od 16.000,00 eura za kupovinu nekretnine. U ugovoru je navedena cijena od 10.000,00 eura, ali prodavateljima je isplaćen iznos od 16.000,00 eura. Niža cijena je stavljena u ugovor budući da su prodavateljice bile iz Srbije i nisu smjele veći iznos prenijeti preko granice bez računa. Novac je prodavateljicama dan na ruke. Cijena je plaćena u kunama, a on je prodavateljice uputio gdje je mjenjačnica, zvao mjenjačnicu kako bi naručio da prodavateljice mogu zamijeniti kune u eure. I-tužena i on su zajedno bili kod javnog bilježnika kada su se plaćali novci prodavateljicama. On i I-tužena nikad nisu uselili u kuću u [adresa] niti su imali namjeru useliti u kuću. Plan I-tužene i njega je bio da u ovoj nekretnini budu smješteni radnici odnosno njegovatelji te pojašnjava kako je I-tužena imala otvoren obiteljski dom koji se bavio pomoći starim i nemoćnim osobama. Također su željeli da ova nekretnina ostane njihovoj zajedničkoj djeci ili da se iznajmljuje. I-tužena i on su cijelo vrijeme živjeli u nekretnini u [adresa]. Povremeno su se svađali te je on znao odseliti iz te nekretnine, ali bi se vraćao. Prekršajnom odlukom 2021. udaljen je iz obiteljskog doma na period od tri mjeseca, ali su se I-tuženica i on pomirili te se vratio u kućanstvo. Nadalje iskazuje kako su I- tuženica i on s djecom išli na more 2022. godine. Drugi puta je osuđen u prekršajnom postupka 2023. kada je ponovno odselio. I onda se ponovno vratio iako se ne sjeća točnog datuma. I-tuženica i on su definitivno bračnu zajednicu prekinuli 15. kolovoza 2023., iako je on nakon toga još jednom prespavao u zajedničkom kućanstvu i pokušavali su se pomiriti. Potom navodi da je definitivni prestanak bračne zajednice bio 24. studenog 2023. kada se otišao liječiti u bolnicu od alkoholizma na inzistiranje I-tužene. Kredit od 16.000,00 eura otplaćivala je I-tuženica. Iskazuje kako je i on podigao kredit za adaptaciju nekretnine u [adresa] u visini od oko 7.000,00 ili 8.000,00 eura koji je on otplaćivao. I-tužena i on su se dogovorili kako o kupovini kuće tako i o podizanju i otplati kredita. 80% kredita koji je podigao za adaptaciju je uistinu uložen u adaptaciju nekretnine u [adresa], dok je ostatak uložen u firmu I- tuženice i potrebe bračne zajednice. Nakon što je prestala bračna zajednica, I-tuženoj je nudio da zajedno otplaćuju kredit koji je ona podigla za kupnju nekretnine, a ona to nije željela. Od adaptacije su u [adresa] stavljali PVC stolariju, napravili kanalizaciju, betonirali podove, napravili novi toalet, ograđenu zimsku terasu. Unazad 2,5 godine u nekretnini u Ulici sv. Ane 9 su podstanari.

Na upit svoje punomoćnice da pojasni kako su pronašli kuću koja je predmetom ovog postupka odgovara da je ta kuća bila u vlasništvu dvije ženske osobe koje su bile kćerke od korisnice usluga koju je pružala I-tužena. Naime korisnica je bila smještena kod I-tužene u Domu za starije i nemoćne, pet mjeseci joj nisu naplaćivali uslugu pa su se poslije sa kćerkama te korisnice dogovorili da će kupiti nekretninu. On i I-tužena su zajedno s prodavateljicama dogovarali kupoprodajnu cijenu. Na upit suda zašto je nekretnina upisana kao isključivo vlasništvo I-tužene, odgovara da stoga što su I- tuženu patile materijalne stvari. Na daljnji upit odgovara da je on bio taj koji je pronalazio majstore za adaptaciju nekretnine. Struju i vodu radili u majstori, a ostalo on i njegovi prijatelji i brat.

Na upit pun. I-tužene tužitelj odgovara da je na temelju ugovora o radu bio zaposlen u Domu za stare i nemoćne kod I-tužene kao njegovatelj i radilo se o obiteljskom poslu. Tri do četiri puta je dao otkaz, a na to je bio prisiljen od strane I-tužene. Na upit I- tuženice koliko je tijekom 2021. živio u kućanstvu s I-tuženom odgovara da tri mjeseca kada je bio presuđen nije smio živjeti s njom, a ostatak 2021. je živio s I-tuženom. Osim u dva navrata kada je morao odseliti zbog presuda u prekršajnom postupku, znao je otići na jedan do dva dana iz zajedničkog kućanstva kako svi koji tamo stanuju, a znalo je biti i po devetnaest ljudi jer je bilo korisnika usluge smještaja, ne slušaju da ga I- tužena tuče. Navodi kako je I-tužena na njemu gasila cigarete, no nije ju prijavio za nasilje kako ne bi izgubila licencu. Kada je odlazio iz zajedničkog kućanstva spavao je u autu ili u prenoćištima. Na daljnji upit odgovara da je nekretnina u [adresa] upisana kao vlasništvo I-tužene, a na toj adresi se nalazi i Obiteljski dom za starije i nemoćne. Na daljnji upit odgovara da za vrijeme trajanja bračne zajednice nije bio u vezi s trećim osobama. Prije bolničkog liječenja u studenog 2023. je išao redovito na ambulantno liječenje od ovisnosti od alkohola.

18. I-tuženica iskazuje kako su tužitelj i ona s njezinim sinom IM i dvoje zajedničke djece živjeli na adresi u [adresa] gdje je ona imala firmu i gdje se i danas bavi uslugama pružanja smještaja za starije i nemoćne osobe. Jedna od njezinih korisnica imenom D imala je dvije kćerke koje su bile vlasnice kuće u [adresa]. Od tih kćeri ona je kupila nekretninu u lipnju 2021. nakon što je u OTP banci podigla kredit. Ona je dogovarala kupnju nekretnine, a točno je da je tužitelj dogovarao u mjenjačnici da prodavateljice zamijene kune u eure. U ugovoru je navedena cijena od 10.000,00 eura, a ona je prodavateljicama platila 16.000,00 eura s tim da se cijena plaćala u kunama. Tužitelj je bio u javnobilježničkom uredu kada je plaćala kupoprodajnu cijenu. Ona je odlučila podići kredit za kupovinu nekretnine, a tužitelj je znao da je podigla kredit. Na upit suda kada je prestala bračna zajednica nje i tužitelja odgovara da je ista prestala kada su se 2018. vjenčali u crkvi. Na daljnji upit suda da pojasni je li tužitelj živio s njom u domaćinstvu i kakva je bila priroda njihovog odnosa, I-tužena odgovara da je od 2018. tuženik nju varao s drugim ženama, prekomjerno konzumirao alkohol, svađe su eskalirale na način da je tužitelj u više navrata napuštao zajedničko kućanstvo. Tužitelj je nekoliko puta davao otkaz te ga je ona ponovno zapošljavala u svojoj firmi. Tužitelj se vraćao te ju je svaki put obrlatio da će popraviti svoje ponašanje, prijetio se samoubojstvom. Tijekom 2021. tužitelj je s njom u kućanstvu živio ukupno oko tri mjeseca, a tijekom 2022. oko dva mjeseca, a definitivno je odselio sredinom kolovoza 2023. Na upit suda da se očituje o fotografijama koje se nalaze na str. 63-67 spisa (fotografije na kojima su tužitelj i I-tuženica zajedno nasamo ili s djecom u ožujku 2022., svibnju 2022., srpnju 2022., ožujku 2023.) odgovara da te fotografije ne znače ništa. Fotografija na str. 63 nastala je na zajedničkom ljetovanju, a fotografije sa str. 65-66 u domaćinstvu na [adresa]. Kada kaže da fotografije ne znače ništa pojašnjava da je tužitelj opet konzumirao alkohol i nisu uspjeli riješiti bračne probleme. Željela se razvesti još 2021., no tužitelj to nije prihvaćao. Nikada nisu uselili u nekretninu u [adresa]. Tužitelj je početkom 2022. podigao kredit u Addiko banci u visini od 8.000,00 eura ona je tada bila s njim. Taj kredit nije podignut za adaptaciju kuće u [adresa], odnosno 2.000,00 eura od kredita je potrošeno za adaptaciju kuće, a ostatak kredita potrošen je za potrebe bračne zajednice: putovanje na more, platili su bračno savjetovanje i put u Ludbreg. Iskazuje kako je kuću u [adresa] kupila za sebe i za svoju sigurnost jer je živjela s alkoholičarom i nasilnikom. Kredit za nekretninu u [adresa] je otplaćivan od njezine plaće kako za vrijeme trajanja bračne zajednice tako i kasnije. Tužitelj nije nudio da joj plati pola kredita za kupovinu nekretnine.

Na upit svoje punomoćnice zašto je tužitelja primala natrag unatoč turbulentnom odnosu, odgovara da mu je željela pomoći kao čovjeku i stoga što je otac njezine djece. Po njezinim saznanjima tužitelj se nije redovito javljao na liječenje radi ovisnosti od alkohola unatoč sudskoj presudi. Emocionalna i intimna zajednica s tužiteljem prestala 2018. te da od tada s tužiteljem nije dijelila bračni krevet, odnosno nisu bili intimni. Tužitelj je u više navrata pakirao svoje stvari i tražio da mu ih ona pakira, a potom bi se vraćao, a nekad bi ona dolazila po njegove stvari. Navodi da je nekad kada je odlazio boravio u nekretnini u [adresa]. Na upit suda kada je odnio sve svoje stvari tužitelj, a da ih nije vratio, I-tuženica odgovara da je sve svoje stvari odnio početkom 2023. Iskazuje kako je tužitelj 2021. dao otkaz kao njegovatelj u njezinoj firmi. Otkaz je dao tri do četiri puta.

Na upit pun. tužitelja odgovara da su ona i tužitelj išli na bračna savjetovanja u vikarijat u Osijeku tijekom 2022., u Ludbreg tijekom 2022. te kod svećenika. U tom periodu nije pokretala postupak pred HZSR radi obveznog savjetovanja prije razvoda braka već ga je pokrenula u ožujku 2024.

Na upit pun. tužitelja jesu li tužitelj i ona imali nekakve radove u kući u [adresa], odgovara da su zajedno čistili. Navodi da je tužitelj zvao nekog prijatelja s kojim je radio prozore iako se ona izričito tome protivila. Nisu se zajedno dogovorili oko adaptacije kuće. Tužiteljev brat radio je keramičarke radove u kući na njezin poziv što mu je platila 1.000 do 2.000 kuna. Bila je protiv toga da tužitelj radi radove na kući, a tužitelj je unatoč tome radove radio.

19. Među strankama je sporno čini li nekretnina upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u Ulici sv. Ane 9, bračnu stečevinu tužitelja i I-tužene te gubi li posljedično tome darovni ugovor kojim je I-tužena darovala ovu nekretninu II-tuženom učinak prema tužitelju u ½ dijela, a jednako tako i sporazum o zasnivanju prava doživotne osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja.

20. Odredbom čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 dalje ObZ) je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 39. st. 1. i 2. ObZ-a je propisano kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina te da je vlastita imovina i ona koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ObZ-a.

21. Iz provedenog je postupka utvrđeno kako su tužitelj i I-tuženica sklopili brak 3. lipnja 2006. dok su se vjenčali crkveno 2018. Nadalje je utvrđeno te su roditelji dvije kćeri, a da je II-tuženik IM sin I-tuženice i tužiteljev posinak. Tužitelj i I- tužena su sa svojom djecom živjeli zajedno na adresi u [adresa] gdje je I-tužena vodila Dom za starije i nemoćne osobe, a tužitelj kod nje bio zaposlen i u tri navrata davao otkaz. Dana 1. lipnja 2021. I-tuženica je podigla kredit u iznosu od 123.000,00 kuna (16.324,91 eura) koji je uložen u kupnju nekretnine iz izreke u [adresa]. Tužitelj je u ožujku 2022. podigao kredit od 8.892,43 eura te je dio ovog kredita uložen u nekretninu iz izreke. I-tuženica je od svoje plaće otplaćivala kredit za nekretninu (kako za trajanja bračne zajednice tako i kasnije), a tužitelj je otplaćivao kredit koji je on podigao. Nekretnina je upisana kao vlasništvo I-tuženice, a ona ju je u prosincu 2023. darovala svome sinu ovdje II-tuženiku, s tim da je tada u njezinu korist osnovano pravo osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja. Stranke u nekretninu u [adresa] nikada nisu uselile. Nadalje iz provedenog postupka slijedi kako je bračna zajednica tužitelja i I-tuženice bila opterećena tužiteljevim konzumiranjem alkohola i verbalnim i tjelesnim nasiljem. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu I-tuženice da je od 2018. odnos nje i tužitelja bio opterećen njegovim konzumiranjem alkohola, da ju je varao te da su njihove svađe eskalirale do te mjere da je u više navrata napuštao zajedničko domaćinstvo. Niti sam tužitelj ne spori da je napuštao zajedničko kućanstvo i vraćao se te je uostalom zbog obiteljskog nasilja i osuđen u prekršajnom postupku u dva navrata (u studenom 2021. i ožujku 2023.). Ovo sve upućuje na među njima uistinu dugotrajno i teško poremećene bračne odnose. Međutim sud ne prihvaća stav I-tuženice da je 2018. godina bila vrijeme prekida njihove faktične bračne zajednice, odnosno bračna zajednica tužitelja i I-tužene svakako je egzistirala za vrijeme stjecanja nekretnine iz izreke (lipanj 2021.). Naime, među tužiteljem i I-tuženicom je nesporno da je nekretnina kupljena za 16.000,00 eura, da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 10.000,00 eura, dok je prodavateljicama isplaćena kupoprodajna cijena u visini 16.000,00 eura, no ista je plaćena u kunama. Oboje su detaljno upućeni o ovim okolnostima. Nadalje je nesporno kako je tužitelj bio prisutan u javnobilježničkom uredu kada se plaćala kupoprodajna cijena prodavateljicama te da je tužitelj prodavateljicama dogovarao mjenjačnicu u kojoj će zamijeniti kune u eure. Nekretnina je kupljena od novčanih sredstava dobivenih podizanjem kredita kojeg je podigla I-tuženica i otplaćivala ga od svoje plaće. Nadalje, presudom u prekršajnom postupku iz studenog 2021. je određeno udaljenje tužitelja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa] te se u izreci navodi da on ondje živi sa suprugom JMĆ kada je presuđen zbog nasilja u obitelji što također upućuje na to da je faktična bračna zajednica egzistirala u lipnju 2021. Štoviše, tužitelj se u više navrata vraća u zajedničko kućanstvo, I-tuženica je nazočna kada tužitelj podiže kredit u Addiko banci tijekom 2022. koji djelomično ulažu i na adaptaciju nekretnine koja je predmetom ovog postupka. Za ovaj postupak je irelevantno koji postotak tog kredita je uložen za adaptaciju (tužitelj tvrdi 80%, I-tuženica da oko 2.000,00 eura). U svakom slučaju oni oboje čine nespornim da je dio kredita kojeg je tuženik podigao uložen za potrebe bračne zajednice što upućuje na to da njihova bračna zajednica egzistira i nadalje tijekom 2022. kada s obitelji idu na ljetovanje, a također i na bračna savjetovanja pokušavajući riješiti bračne probleme. Tužitelj 2023. ponovno biva osuđen radi nasilja u obitelji koje je počinio 2. ožujka 2023. i zadnji otkaz kod I-tuženice daje početkom siječnja 2024. Budući da I-tuženica u tužbi za razvod braka i u izvješću o obveznom savjetovanju navodi da je bračna zajednica nje i tužitelja prestala sredinom kolovoza 2023. i ovaj sud prihvaća taj dan kao dan prestanka bračne zajednice. U svakom slučaju, koliko god poremećeni bili odnosi između tužitelja i I-tuženice, za vrijeme kupovine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u lipnju 2021., njihova je bračna zajednica ipak postojala, koliko god upitna bila kvaliteta iste. Sve ove činjenice: da je tužitelj detaljno upućen o visinu kupoprodajne cijene sporne nekretnine, koliki iznos je naveden u kupoprodajnom ugovoru, koliko je stvarno plaćeno prodavateljicama, načinu plaćanja prodavateljicama, njegova prisutnost u javnobilježničkom uredu, njegovo dogovaranje mjenjačnice prodavateljicama, njegovo podizanje kredita u siječnju 2022. čemu je bila prisutna I-tuženica, ulaganje njegovog kredita djelomično u adaptaciju nekretnine, a djelomično za potrebe bračne zajednice, odlazak na zajedničko ljetovanje 2022., odlazak na bračna savjetovanja 2022., dovode sud do zaključka da je tužitelj dokazao kako se u konkretnom slučaju radi o bračnoj stečevini stranaka. Naime, I-tuženica nije predmetnu nekretninu kupila od vlastitih sredstava već sredstvima kredita kojeg je podigla kod OTP banke i koji je otplaćivan od njezine plaće. Dakle, radi se o imovini koju su bračni drugovi stekli radom (nebitno kojeg bračnog druga ili oboje) za vrijeme trajanja bračne zajednice sukladno čl. 36. ObZ-a. To što I- tuženica i nakon prestanka bračne zajednice otplaćuje predmetni kredit može eventualno utjecati na obveznopravnu odgovornost tužitelja prema I-tuženici sukladno čl. 38. ObZ-a i biti predmetom nekog drugog postupka, no ne mijenja činjenicu da je predmetna nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Također niti činjenica da se I-tuženica nakon kupnje nekretnine upisala kao samovlasnica nije od utjecaja na to da se radi o bračnoj stečevini, a bračna je zajednica prekinuta nedvojbeno nakon što je kupljena predmetna nekretnina. Također, i visina kredita kojeg je podigao tužitelj u Addiko banci d.d. te otplaćeni iznos nisu predmetom ovog postupka, ali je sud cijenio da je nesporno da je dio tog kredita uložen u adaptaciju sporne nekretnine samo iz razloga što i to upućuje na postojanje bračne zajednice. S obzirom da bračni drugovi nisu ugovorili suvlasničke omjere na nekretnini, smatra se da su oni jednaki sukladno citiranim odredbama ObZ-a. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao pod I. izreke.

22. Nadalje, odredbom čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) je propisano kako se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odredbom čl. 70. ZOO je propisano da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. Budući da je I-tuženica u prosincu 2023. sklopila besplatni pravni posao sa svojim sinom, II-tuženikom, odnosno darovala mu je u cijelosti nekretninu koja je bračna stečevina te su sklopili i sporazum da se u njezinu korist osniva pravo služnosti, ti ugovori gube učinak prema tužitelju u ½ dijela koliko čini njegov suvlasnički dio nekretnine s osnova bračne stečevine. Stoga je odlučeno kao pod II. i III. izreke.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/20 - dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 148/09 i 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.toč.1.Tarife) od 100 bodova odnosno 200,00 eura te trošak pristupa na dva ročišta održana 16. listopada 2024. i 4. ožujka 2025. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako 200,00 eura. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 600,00 eura odnosno s porezom na dodanu vrijednost 750,00 eura. Na to je dodan trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura pa ukupan tužiteljev trošak iznosi 776,55 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak podneska od 24. veljače 2025. budući da ga je sud ocijenio nepotrebnim niti trošak sudske pristojbe na presudu jer ista nije plaćena. Odluka o zateznim kamatama na trošak postupka temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 14. travnja 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice

3. II-tuženiku