REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–159/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Virne Sarvan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Ušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IU, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 3. i 4. u vezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19, 80/22, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IU podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 10. siječnja 2025., broj: K-214/2024- 178, u sjednici održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom IU za kazneno djelo iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se optuženi IU uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode od 14. prosinca 2023., pa nadalje.

II. Odbija se žalba optuženog IU kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, od 10. siječnja 2025., broj: K- 214/2024-178, optuženi IU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - iznuda iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11, i kaznenog djela protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11, opisana u točkama 1) i 2) izreke. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11., opisano u točki 1) izreke na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11., opisano u točki 2) izreke kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, taj je optuženik uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. prosinca 2023., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24 dalje: ZKP), optuženom IU naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a, na ime vještačenja u iznosu od 608,48 eura, troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 200 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti i troškove oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a, u iznosima koji će sud naknadno utvrditi posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi IU, osobno i putem branitelja Hrvoja Žigera, odvjetnika iz Varaždina.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže „da nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud preinači presudu u odluci o kazni i okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.“

2.2. Optuženik se u osobno podnijetoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka , s prijedlogom da se pobijana presuda ukine o vrati „na ponovno razmatranje, te na ponovni postupak.“, dok u žalbi putem branitelja ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, povredu kaznenog zakona, odluku o kazni, a predlaže „da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu Općinskog suda u Varaždinu, posl. broj:

K-214/2024-178 od dana 10.01.2025. godine ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno preinači u smislu žalbenih razloga donošenjem oslobađajuće presude.“

2.3. S obzirom na to da se žalbe optuženog IU sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbi.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog IU nije osnovana.

6. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, optuženik smatra da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da nema razloga i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Međutim, za te žalbene tvrdnje nisu dana obrazloženja u čemu se te povrede sastoje i na koje dokaze se odnose, već se samo parafraziraju i reproduciraju dijelovi zakonskog teksta iz citiranih zakonskih odredbi ZKP-a. Iz samog obrazloženja žalbe u stvari proizlazi da se ti prigovori odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a ne predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog, pa će izneseni prigovori i biti razmotreni u okviru te žalbene osnove.

6.2. Suprotno takvim paušalnim i neobrazloženim prigovorima optuženika, presuda suda prvog stupnja kako u odnosu na djelo pod toč. I. izreke tako i u odnosu na djelo iz toč. II. izreke, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni, bez ikakve proturječnosti, a nema ni proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i samih iskaza. Presuda sadrži bitne i odlučne činjenice u izreci za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim te stoga nije nerazumljiva, a druga je stvar što optuženik te razloge ne prihvaća, nego iznosi svoju subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, ustrajući u tvrdnji da nije dokazano da bi počinio kaznena djela za koja je oglašen krivim.

6.3. Posebno u odnosu na tvrdnje optuženika kako postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude pod točkom 22. obrazloženja u vezi iskaza svjedokinje ĐU i svjedokinje VU, valja napomenuti da se ovaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, na koji se žalitelj poziva, može ostvariti samo kada se proturječje odnosi na odlučne činjenice, a to su one koje čine konstitutivna obilježja određenog kaznenog djela. Stoga u predmetnom slučaju tvrdnje optuženika iz žalbe kako ove svjedokinje u vezi razloga zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju nisu spominjale da bi im optuženik rekao kako je taj ugovor zaključen zbog duga koji je oštećenik GU imao prema njemu te da se radilo o dugu u iznosu od 21.000,00 eura, sve i da su točne, nisu odlučne činjenice, pa je i pozivanje na taj vid bitne povrede odredabe kaznenog postupka ukazuje promašeno. Osim toga iz iskaza ovih svjedokinja proizlazi povezanost između zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i spomenutog iznosa od 21.000,00 eura, obzirom da je svjedokinja ĐU izjavila kako je optuženik od nje tražio iznos od 21.500,00 eura da bi vratio imovinu oštećenika „i ugovor“, uz prijetnje ako mu ne da taj iznos da će pozvati kamatare te da je taj iznos tražio jer je tvrdio kako je u kratkom vremenu on toliko potrošio na oštećenika, dok je svjedokinja VU izjavila kako joj je optuženik rekao da oštećenik GU ima dugove od 21.000,00 eura prema trećim osobama (kamatarima) i da je on tim osobama dao po 500,00 eura kako bi prestali dolaziti. Iz ovih dijelova iskaza svjedokinja ĐU i VU proizlazi kako je prema navodima optuženika predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen zbog postojanja duga koji je oštećenik GU navodno imao prema njemu, odnosno trećim osobama, što je i temeljna tvrdnja koju prvostupanjski sud i navodi pod točkom 22. obrazloženja u kojoj se doslovno navodi kako su „...svjedokinje ĐU i VU iskazale da je IU spominjao dug od 21.000,00 eura...“.

6.4. Što se tiče prigovora optuženika, koju također podvodi pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, o tome da sud u obrazloženju presude nije uzeo u obzir sve dijelove iskaza svjedoka (PU i RU), on je očito činjeničnog karaktera. Naime, samo izostanak razloga o odlučnim činjenicama je postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a na koju smjera optuženik, dok se tvrdnjom da nisu ocijenjeni svi dokazi i da o tome nisu iznijeti razlozi, u biti želi dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda.

6.5. Međutim, suprotno ovim prigovorima optuženika sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio u kratkom sadržaje iskaza svih svjedoka i vještaka dr. Andrine Kopjar i dr. IUĐ te je pročitao svu dokumentaciju iz spisa predmeta tako da navedeni optuženikovi prigovori nisu osnovani. O žalbenim prigovorima da iz navedenih dokaza ne proizlaze zaključci koje je izveo sud prvog stupnja više će riječi biti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su u biti to prigovori činjeničnog, a ne postupovnog karaktera.

6.6. Žalbeni prigovor koji optuženik podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi članka 421. ZKP-a, tvrdeći da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane da se dodatno ispitaju svjedokinja ZU, oštećenik GU, djelatnici Klinike za psihijatriju Vrapče koji su prisustvovali događaju povrata mobitela i drugih stvari oštećeniku od strane optuženika, svjedok OU, policijski službenici koji su postupali na licu mjesta povodom dojave Policijske postaje Krapina od dana 22. listopada 2023., a potom i da se pročita službena zabilješka o dojavi od 22. listopada 2023., u suštinski predstavlja razlog za žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku.

6.7. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik u žalbi, kao što nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U dijelu žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi IU prvenstveno osporava vjerodostojnost iskaza oštećenika GU, a potom i iskaza svjedokinja VU, ZU te ĐU navodima kako su motivirani neistinito iskazivati da bi se valjano zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen između optuženika i oštećenika GU, poništio zbog mana volje oštećenika kao ugovorne strane, a uz to i da su u svojim iskazima umanjivali loše zdravstveno stanje oštećenika i njegov alkoholizam te da su njihovi iskazi kontradiktorni i nekonzistentni upirući na otpusno pismo Klinike za psihijatriju Vrapče, od 13. studenog 2023., iz koje proizlazi kako je oštećenik drugačije opisivao predmetne događaje navodeći kako se slagao s osobom kojoj je kasnije pobjegao iz vozila, a što da upućuje na zaključak da nije bilo nikakvih inkriminiranih radnji od strane optuženika. Osim toga i da je iz te dokumentacije vidljivo da je oštećenik odjednom odlučio pobjeći iz vozila u kojem se nalazio te da je iskakanjem iz vozila zadobio ozljede. Također i da je oštećenik u posljednjih sedam dana drastično smanjio konzumaciju alkohola u odnosu na ranije razdoblje, radi čega se počeo tresti, imao je halucinacije i probleme sa spavanjem, a uz to i da pati od višestrukih bolesti i poremećaja, između ostalog i da ima dijagnozu ovisnosti o alkoholu, apstinencijski sindrom, psihotični poremećaj, poremećaj ličnosti itd., te da je prilikom hospitalizacije iznosio sumanute ideje proganjanja. Nadalje, optuženi negira da je prema oštećeniku primjenjivao bilo kakvo psihičko, fizičko nasilje ili prijetnje ukazujući kako su oštećenikove ozljede posljedice pada prilikom bijega iz vozila te negira da bi oštećenika zatvarao u hotelima u kojima su boravili zbog posla, dok za prodaju osobnog vozila navodi kako se radilo o dogovorenoj prodaji (kao djelomična naplata duga). Posebno ukazuje kako je oštećenik GU imao halucinacije i sumanute ideje te kako nikada od nikoga nije tražio pomoć iako je za to imao prilike, a uz to i kako je mogao pobjeći npr. kroz prozor u hotelu ili zvati policiju. Uz sve navedeno optuženik daje i vlastitu analizu provedenih dokaza neprihvaćajući onu iz pobijane presude.

7.1. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud, nakon što je na raspravi proveo sve potrebne dokaze, njihovom savjesnom ocjenom opravdano zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela na štetu GU. Razlozi koje je naveo prvostupanjski sud u odnosu na postupanje optuženika, te vjerodostojnost iskazivanja oštećenika GU i ostalih svjedoka, a posebno svjedokinja VU, ZU te ĐU iscrpni su, logični i uvjerljivi te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Žalbeni navodi optuženika sadržajno predstavljaju njegovu obranu koju je prvostupanjski sud osnovano ocijenio neuvjerljivom jer je u suprotnosti s provedenim dokazima. Savjesnom i sveobuhvatnom analizom dokaznog materijala prvostupanjski sud je argumentirano naznačio razloge ocjene iskaza oštećenika GU svjedokinja VU, ZU te ĐU vjerodostojnim i stoga osnovom za zaključak da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

7.3. Naime, oštećenik GU je u svom iskazu detaljno opisao radnje optuženika kojima je bio izvrgnut u inkriminiranom razdoblju, pa tako da mu je optuženik donosio alkoholna pića i silio ga da pije, da ga je vrijeđao, udarao u predjelu ramena i rebara zbog čega je zadobio prijelom rebra, da mu je prijetio govoreći mu da je iz legije stranaca i da je zapovjednik, a on da je njegov vojnik, da će ga voziti I koji će ga posipati vapnom i da će nestati s lica zemlje, pa će za njegovu glavu dobiti pedeset tisuća eura, da mu je oduzeo mobitel i nije mu dozvolio kontaktirati sa sestrom, da je nazvao je njegovu bivšu suprugu i rekao joj da će njezina kćer odrađivati njegove dugove u bordelu u Njemačkoj, da mu je oduzeo osobnu iskaznicu, bankovne kartice i sav novac iz novčanika, da mu je rekao kako više ne može voditi brigu o svojoj imovini i da će on preuzeti skrbništvo nad njim i da će ga morati odvesti na rehabilitaciju zbog čega mora pristati na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju u njegovu korist tako da sve svoje nekretnine, pokretnine i novčana sredstva na računima prenese na njega, te da ga je protivno njegovoj volji odveo ga kod javne bilježnice, prethodno mu rekavši da nema pravo postavljati nikakva pitanja, zbog čega je u strahu za svoj život i sigurnost, potpisao predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, a tako i da mu je optuženik predočio da treba u njegovu korist potpisati i ovjeriti punomoć kojom ga ovlašćuje za popravak svojeg osobnog vozila marke „Renault Megane“, iako je u punomoći bila navedena i ovlast za prijenos vlasništva, koju je potpisao zbog ponašanja optuženika prema njemu i uzrokovanog straha, nakon čega je optuženik predmetno osobno vozilo prodao za iznos od 2.850.00 eura i novac zadržao za sebe. Oštećenik je nadalje u svom iskazu naveo i da ga je optuženik, predstavljajući mu da ga vodi na rehabilitaciju i odvikavanje od alkohola, najprije odvezao u Stubičke Toplice u hotel „Matija Gubec“, a potom u ugostiteljski objekt „Stara škola“ u Svetom križu Začretje, gdje su boravili u svakom po dva dana i gdje ga je zaključavao, dok mu je izlazak u restoran hotela omogućavao samo uz njegovu prisutnost pritom mu govoreći da nema izlaza već da ga odveze nekim I, da bi takav odnosa optuženika prema njemu otklonio iskakanjem iz vozila kojim ga je optuženik s još jednom njemu nepoznatom osobom vozio na nepoznato mjesto te bježanjem.

7.4. S pravom je prvostupanjski sud pozitivno ocijenio iskazivanje oštećenika GU jer je uvjerljivo i dosljedno opisao sve inkriminirane radnje koje je u odnosu na njega optuženik poduzeo iskazujući na dokaznom ročištu, a tako i na raspravi. Prije svega iskazi svjedoka ZU, VU, ĐU, a potom i iskazi svjedoka OU, JU i svjedokinje ŽU te s tim u vezi ugovor o doživotnom uzdržavanju i punomoć prema kojoj je optuženik po oštećeniku bio ovlašten prodati oštećenikovo vozilo marke Renault Megane kao i rezultati sudskomedicinskog i psihijatrijskog vještačenja oštećenika, nesumnjivo govore o vjernom i objektivnom prikazu odnosa oštećenika i optuženika, poglavito psihičkom i fizičkom zlostavljanju, prijetnjama te manipuliranju oštećenikom što je rezultiralo njegovim izrazitim strahom od optuženika, a što je sve iscrpno obrazloženo pod točkama 7., 24. i 25. obrazloženja pobijane presude, na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelja.

7.5. Da je tome tako potvrđuje nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja oštećenika iz kojeg proizlazi kako su u kliničkom smislu kod oštećenika zadovoljeni kriteriji posttraumatske reakcije, a da u psihičkom statusu postoje simptomi traumatiziranosti u vidu vraćanje misli na proživjele situacije koje opisuje kako su sadržavale životno ugrožavajuće prijetnje njemu i njegovoj kćeri, pojačane pobudljivosti, simptomatika izbjegavanja. Nadalje kako je u inkriminiranom razdoblju oštećenikova sposobnost vladanja vlastitom voljom i shvaćanja značenja vlastitog postupanja bila snižena jer je imao narušenu sposobnost rasuđivanja uz sniženu mogućnost brige za sebe, svoja prava i interese te da nije bio sposoban shvatiti značenje zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju potpisan 17. listopada 2023. Posebno iz mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi kako se kod oštećenika GU ne uočava sklonost preuveličavanju, konfabulaciji, manipulacijama, izmišljanju ili pretjerivanju, a da su intelektualne te kognitivne sposobnosti u vidu pamćenja, prisjećanja, razmišljanja i zaključivanja dostatne uz očuvanu mogućnost zamjećivanja i prepoznavanja te interpretiranja informacija o osobama i događajima. Upravo nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao kontrolni dokaz potvrđuje da je iskaz oštećenika u svim bitnim segmentima, istinit.

7.6. Nema dvojbe ni u intenzitet agresije koju je optuženik poduzimao prema oštećeniku GU jer to, osim oštećenika, potvrđuju rezultati vještačenja vješta sudske medicine. Naime iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. med. Andrine Kopjar proizlazi kako su pregledom oštećenika GU utvrđeni krvni podlijevi desnog i lijevog ramena i nadlaktica koje se sudskomedicinski kvalificiraju kao ozljede lake naravi koje su nastale s više neovisnih udaraca lakog intenziteta nekim tupotvrdim predmetom, što može biti i šaka i kojih je ozljeda bilo svakako više od tri. Osim toga pregledom oštećenika utvrđeni su i krvni podlijevi prsišta što se također sudskomedicinski kvalificira kao tjelesna ozljeda lake naravi, a koja je nastala je s više udaraca lakog intenziteta nekim tupotvrdim predmetom što je mogla biti i šaka. Konačno iz sudskomedicinskog vještačenja proizlazi i da je oštećeni GU zadobio ozljede u vidu prijeloma VIII i IX lijevog rebra te da je navedena ozljeda mogla nastati udarcem srednjeg intenziteta nekim tupotvrdim predmetom, što može biti i šaka. Iako je vještak naveo da se ne može isključiti da su takve ozljede nastale prilikom ispadanja iz automobila na neku neravnu površinu, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tu mogućnost navodeći za takav zaključak u svemu valjane argumente pod točkom 23.2. obrazloženja pobijane presude. Tome još valja dodati da se protivi običnom životnom rezoniranju tvrdnja optuženika o mehanizmu uzrokovanja oštećeniku ove ozljede na način da je oštećenik iskačući iz zaustavljenog vozila slomio VIII i IX lijevo rebro i k tome se upustio u bijeg i skrivanje ne oštetivši pritom niti jedan unutarnji organ, i to sve unatoč tome što prema tvrdnji optuženikove obrane oštećenik za takvo svoje ponašanje nije imao nikakvog razloga.

7.7. Pored toga svjedokinja ZU potvrđuje navode oštećenika o prijetnjama o prisilnom radu u bordelu budući joj je to potvrdila svjedokinja VU (bivša supruga oštećenika) koju je optuženik nazvao i praktički joj zaprijetio da će joj kćer raditi u bordelu ukoliko mu ne preda iznos od 21.000 €, a koja je uz to navela i da je, razgovarajući s oštećenikom putem telefona, čula kako optuženik vrijeđa oštećenika („Šta lupaš, moraš me slušati!“). Svjedokinja ZU, potvrdila je da je u inkriminiranom periodu oštećeniku očito bila kontrolirana komunikacija s njom jer su se razgovori s oštećenikom neuobičajeno prorijedili te su bili kraći. Svjedokinja ĐU (sestra oštećenika), potvrđuje navode oštećenika kako je optuženik promijenio brave na oštećenikovoj kući i praktički mu oduzeo kuću ponašajući se kao da je njegova navodeći kako joj je rekao da je on vlasnik kuće i da više nema pravo ulaziti u kući te da joj je i oštećenik rekao kako mu je optuženik onemogućio ulazak u kuću nakon promjene brava kao i da ga je uz prijetnje prisilio na potpisivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. I svjedok OU u svom iskazu potvrđuje navode oštećenika o bijegu iz vozila uslijed straha od optuženika jer je u svom iskazu u bitnom naveo kako mu je kritične zgode oštećenik rekao da je pobjegao iz automobila u strahu za život tresući se pritom od straha i tražeći pozivanje policije govoreći: "Netko me želi ubiti!". Osim toga ovaj svjedok je dezavuirao optuženikov navod da je te zgode oštećenik bio pijan i nesposoban jer je naveo kako nije osjetio da bi oštećenik bio alkoholiziran.

7.8. Premda žalba pokušava obezvrijediti iskaz svjedokinje ĐU navodima kako je njezin iskaz u pogledu problema oštećenika s alkoholom dezavuiran iskazom svjedoka MU koji je naveo kako je oštećenik upravo zbog problema s alkoholom tijekom rada kod njega dobio otkaz, a iskaz svjedokinje ZU navodima kako je i prema izjavi samog oštećenika njemu optuženik vratio mobitel još 22. listopada 2023., pa da je stoga neistinit njezin dio iskaza u kojem je navela kako je 23. listopada 2023., putem SMS poruka komunicirala s optuženikom, misleći da komunicira s oštećenikom, i tako ishoditi preocjenu ovih dokaza u korist optuženika, potpuno se zanemaruje da je svjedokinja ĐU jasno ukazala da oštećenik ima problema s alkoholom i da unatoč tome on može samostalno funkcionirati kao i da je svjedok MU iskazivao o okolnostima oštećenikovog alkoholizma u vremenskom razdoblju znatno prije inkriminiranih događaja (lipanj ili srpanj 2023.). Prema tome kada se povežu iskazi spomenutih svjedokinja s iskazom oštećenika koji je određeno i kroz cijeli tijek postupka dosljedno iskazivao o načinu na koji se optuženik prema njemu ponašao, a kako je to i opisano u izreci pobijane presude u odnosu na oba inkriminirana kaznena djela, to je iz cjelovitog iskaza svjedokinje ĐU i svjedokinje ZU, kao iskaza oštećenika neprijeporno da je oštećenik od strane optuženika u inkriminiranom razdoblju bio izvrgnut fizičkom nasilju, psihičkom zlostavljanju, prisiljavanju na potpisivanje ugovora i oduzimanju te ograničavanje slobode, koji se tome u okviru svojih mogućnosti protivio. Osim toga, ovaj sud ne vidi nikakve razloge iz kojih bi svjedokinje ĐU i ZU, ali i sam oštećenik zlonamjerno i lažno teretili optuženika, niti to mogu biti razlozi koji se navodi u žalbi : da su kanili poništiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer za takav zaključak nema nikakve osnove, tim prije imali se u vidu da je presudom Općinskog suda u Varaždinu od 27. rujna 2024., broj P-12/2024-22 donijeta presuda na temelju priznanja kojom je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika ŽU, zaključen između oštećenika ŠU, kao primatelja uzdržavanja i UU, kao davatelja uzdržavanja, raskinut te da navodima optuženika kako je optuženik oštećeniku vratio mobitel još 22. listopada 2023., pa je 23. listopada 2023., putem SMS poruka mogao neposredno komunicirati s ZU i da on tada nije koristio njegov mobitel radi komuniciranja s istom, ne isključuje istinitost tvrdnje ove svjedokinje i o konkretnom načinu kontroliranja oštećenika inkriminirane zgode.

7.9. Osnovano je prvostupanjski sud u prosudbi vjerodostojnosti personalnih dokaza prihvatio iskaze svjedoka koji potvrđuju oštećenikov iskaz jer se iskazi svjedoka ZU, VU, ĐU, a potom i iskazi svjedoka OU, ŽU te JU, PU i RU međusobno upotpunjuju i podudaraju kako međusobno tako i s iskazom oštećenika GU u mjeri koja nema karakter naučenih i prilagođenih iskaza, kako to pravilno i iscrpno argumentira sud prvog stupnja. Stoga okolnost da svjedokinje ZU i ĐU nisu potpuno precizne u pogledu oštećenikovog problema s alkoholom koji proizlazi iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja, ne umanjuju vjerodostojnost njihovih iskaza zbog njihove bliske povezanosti s oštećenikom.

7.10. Iskaz oštećenika GU kako se u odnosu prema optuženom IU osjećao ustrašeno, pod prijetnjama, psihički i fizički zlostavljan, primoravan i prisiljavan na postupke koje nije želio, od pojačanog pijenja alkohola do potpisivanja ugovora i predavanja dokumenata i drugih stvari, uz nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja kako su u kliničkom smislu na strani oštećenika zadovoljeni kriteriji posttraumatske reakcije, a u psihičkom statusu kako postoje simptomi traumatiziranosti u vidu vraćanja misli na proživjele situacije koje je oštećenik opisao kao životno ugrožavajuće prijetnje njemu i njegovoj kćeri, i koji je poduprt iskazima prethodno navedenih svjedoka te medicinskom dokumentacijom o pregledu nakon inkriminiranog događaja, dostatno i nedvojbeno upućuju na zaključak da je optuženik počinio terećena kaznena djela, pa stoga ni žalbeni navodi kako je oštećenik imao prilike obratiti se za pomoć i pobjeći od optuženika nisu doveli u sumnju ispravnost zaključaka iz pobijane presude. To čak niti obvezni prekršajni nalozi (listovi 745 do 748 spisa) kojima optuženik dokazuje kako se dana 11. listopada 2023., kao sudionik u prometu nalazio u Virovitici, a dana 21. listopada 2023., u Krapini, jer iz iskaza oštećenika jasno proizlazi kako se optuženik u njegovu kuću uselio 7. listopada 2023., te da je prvih dana kada se vratio iz Njemačke imao mogućnost odlaziti iz kuće sve dok optuženi IU nije promijenio brave, odnosno nakon potpisa Ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle nakon 17. listopada 2023., a da ga je za vrijeme boravka od 18. do 22. listopada 2023., u Stubičkim Toplicama i Svetom križu Začretju, optuženik zaključavao u sobama hotela u kojima je boravio, odnosno da je kontrolirao njegovo kretanje.

7.11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog obrane da se dodatno ispitaju svjedokinja ZU, oštećenik GU, djelatnici Klinike za psihijatriju Vrapče koji su prisustvovali događaju povrata mobitela i drugih stvari oštećeniku od strane optuženika, svjedok OU, policijski službenici koji su postupali na licu mjesta povodom dojave Policijske postaje Krapina od dana 22. listopada 2023., a potom i da se pročita službena zabilješka o dojavi od 22. listopada 2023., jer u odnosu na prigovore žalbe o nepreciznosti u iskazivanju svjedokinje ZU i oštećenika GU nisu od takvog značaja u odnosu na cjelokupno utvrđeno činjenično stanje utvrđeno slijedom ostalih dokaza da bi ih bilo potrebno dodatno ispitivati i dovoditi u vezu s predloženim dokazima. Odbijanje tih dokaznih prijedloga obrane prvostupanjski sud je pod točkom 4. obrazloženja presude razumno i dostatno obrazložio, pa kada se k tome uzme u obzir i ocjena dokaznog materijala u pobijanoj presudi (ispitana u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja), onda i po stajalištu ovog suda nema mjesta zaključku da bi provođenjem predloženih dokaza pozicija obrane bila ojačana u mjeri koja čini upitnom opstojnost osuđujuće presude.

7.12. S obzirom na ove i ostale provedene dokaze, osnovano prvostupanjski sud nije kao vjerodostojnu prihvatio obranu optuženika koju sada ponavlja u žalbi, navodeći za takvu svoju ocjenu vrlo iscrpne, određene i logične razloge pod točkama 22. (22., 22.1. te 22.2.) te 25. (25. i 25.1.) obrazloženja svoje presude koje nema potrebe ovdje dodatno ponavljati, pa se na te razloge optuženik upućuje.

7.13. I po ocjeni ovog suda, obrana optuženika kojom osporava sve inkriminirane mu radnje nije logična ni uvjerljiva. Optuženik nije naveo niti jedan iole uvjerljiv i logičan razlog zbog čega bi oštećenik, kojeg je tek upoznao, s njime zaključio za oštećenika nedvojbeno štetan ugovor o doživotnom uzdržavanju ili mu dao punomoć temeljem koje je optuženik prodao oštećenikovo osobno vozilo ili ga pak vodio u Stubičke Toplice i Sveti križ Začretje i faktički ga u potpunosti izolirao od njemu najbližih osoba (kćerke ZU i sestre ĐU), a posebno zašto bi oštećenik na koncu pobjegao od optuženika u vrlo kritičnim okolnostima te dramatično tražeći pomoć i zaštitu policije. Takav se postupak ne može pripisati oštećenikovoj eventualnoj naivnosti ili psihičkom stanju povezanog s alkoholom, o kojima se govori u žalbi, pa osnovano sud prvog stupnja optuženikovu obranu nije prihvatio.

7.14. Slijedom iznijetoga, neosnovana je žalba optuženika iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženi IU tvrdi da činjenični opis kaznenog djela iznude ne sadrži elemente tog kaznenog djela. Ovakav neutemeljeni stav žalitelj zauzima uz tvrdnju da sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju „optuženik za sebe nije pribavio nikakvu korist, već se, a kao što i samo ime ugovora govori, obvezao uzdržavati oštećenika do njegove smrti, a tek nakon smrti oštećenika, isti bi zauzvrat za dano uzdržavanje stekao vlasništvo nad imovinom oštećenika.“ i „...jer isti predstavlja dvostrano obvezni ugovor u kojem su se obje strane obvezale na određena davanja odnosno činidbe, a koji pravni posao je po svojoj prirodi još k tome aleatoran...“. Protivno ovakvom stavu žalitelja ovaj drugostupanjski sud, kao uostalom i prvostupanjski sud, drži da u radnjama optuženika egzistiraju svi bitni elementi kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11. Naime, optuženik je inkriminiranim radnjama opisanim pod točkom 1./ izreke pobijane presude kod oštećenika stvorio stanje straha za svoj život i sigurnost te je u takvom stanju na svoju štetu, a u korist optuženika potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju (mane volje), što je jedino relevantno za ostvarenje bića ovog kaznenog djela neovisno što se radi o dvostrano obveznom ugovoru koji je inače i po odredbi članka 279. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ništetan. Osim toga žalitelj zanemaruje da je dokazano i kako je optuženik tim inkriminiranim radnjama oštećenika prisilio i na potpisivanje punomoći na temelju koje je, opet protivno volji oštećenika, prodao njegovo osobno vozilo za iznos od 2.850.00 eura. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se u ponašanju optuženika nisu stekli svi bitni elementi kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11.

9. Optuženik se neosnovano žali zbog odluke o kazni navodeći da mu je izrečena kazna zatvora prestroga.

9.1. Međutim, protivno toj proizvoljnoj i ničim argumentiranoj tvrdnji optuženika, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su i pojedinačno utvrđene i jedinstvena izrečena kazna zatvora preblage i da neće ispuniti svrhu kažnjavanja.

9.2. Naime, državni odvjetnik opravdano ukazuje da je prvostupanjski sud optuženiku pogrešno kao olakotne okolnosti cijenio korektno držanje sudom jer se i po stajalištu ovog suda radi o očekivanom ponašanju pred sudom, tim prije jer se optuženik nalazio i nalazi u istražnom zatvoru, kao i da je otac maloljetnog djeteta za kojeg nije utvrdio starosnu dob, a niti da optuženik na bilo koji način sudjeluje njegovom odgoju ili mu osigurava egzistenciju. Osim toga niti sam optuženik nije ukazao, pa tako niti sada u žalbi, da je svoju roditeljsku dužnost izvršavao na način koji bi prilikom odluke o kazni trebalo cijeniti olakotnim. Imajući u vidu po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i cijenjene otegotne okolnosti opisane pod točkom 30.2. obrazloženja svoje presude (velika kriminalna količina i upornost, pobude te kaznena i prekršajna osuđivanost), kao i da je za predmetno kazneno djelo iznude propisana kazna zatvora od tri do 12 godina, a za predmetno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode kazna zatvora do tri godine, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je optuženiku potrebno izreći rigorozniju društvenu osudu od one koja mu je izrečena u prvostupanjskoj presudi.

9.3. Iz navedenih je razloga, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijana presuda preinačena na način da je optuženom IU za kazneno djelo iz članka 243. stavka 3. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, te je uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, kod koje je ovaj sud imao u vidu negativne osobine optuženikove ličnosti izražene u načinu postupanja prema oštećeniku koji mu je kao potpuno nepoznatoj osobi omogućio da živi u njegovoj kući i tako iskazao povjerenje koje je on očito, i to kriminalnim načinom ponašanja, zloupotrijebio te da je optuženik u odnosu na istog oštećenika počinio dva kaznena djela napadom na različita pravna dobra (realni heterogeni stjecaj), u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. prosinca 2023., pa nadalje. Pri tom je ovaj sud imao u vidu pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđenu olakotnu okolnost (da je u parničnom postupku priznao tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje oštećenika čime je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju).

9.4. Ta je jedinstvena kazna zatvora primjerena i ona će, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optuženika odvratiti od daljnjih činjenja kaznenih djela, a i svim će ostalim građanima ukazati na neprihvatljivost ovakvog ponašanja i na pravednost kažnjavanja.

10. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj