REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-503/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, kojega zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-92/2024-26 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-92/2024-26 od 24. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, platiti tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.314,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18.02.2016.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do namirenja po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, platiti tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.703,98 €, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. veljače 2025. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 244,21 EUR, kao neosnovanim.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu i dosudi trošak postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbe, a podredno ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.314,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, jer je utvrdio da je taj iznos tužitelj preplatio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, te da za taj iznos tužitelj nije obeštećen, unatoč zaključenom dodatku ugovoru (konverziji kredita).

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Niti žalitelj, unatoč isticanju žalbenog razloga bitne povrede postupka, ne navodi koju bi to konkretnu povredu počinio prvostupanjski sud.

7. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da je Volksbank d.d. pravni prednik Nove hrvatske banke d.d., koja je pripojena tuženiku;

- da su stranke 25. svibnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu,

- da je tim Ugovorom tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 56.840,00 CHF, uz valutnu klauzulu,

- da se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju CHF tečajne liste HNB-a na dan plaćanja,

- da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao visinu anuiteta po predmetnom kreditu,

- da su stranke 23. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.), a kojim je ugovorena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su izmijenili ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro,

- da je izračunom konverzije utvrđena preplata tužitelja u iznosu od 5.308,55 eura,

- da provedena konverzija i izračun iste nije sporan.

8. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski je sud na temelju članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) pravilno zaključio da u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana je dužna vratiti drugoj strani ono što je primila na temelju takvog ugovora. U situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu, iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja dodatka ugovora o kreditu. Nadalje, iako dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK), a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti euro, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti ugovora o kreditu. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK-a koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke kojeg su sud i stranke prihvatile, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je primjenom reda uračunavanja iz članka 172. ZOO-a za iznos preplate iz konverzije (5.308,55 eura) umanjena ukupno izračunata zatezna kamata do dana konverzije (2.056,99 eura), te dio iznosa preplate s osnove valutne klauzule, što ukupno iznosi 3.314,80. Radi navedenog tužitelj je odbijen s djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 244,21 eura.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Odredbama ZID ZPK-a nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu. Uvidom u sadržaj Dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da se tužitelj (potrošač) odrekao potraživanja nastalog temeljem nepoštenih i ništetnih klauzula. Sklapanjem dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koji nisu zaključili dodatak ugovora i proveli konverziju.

11. Stoga, sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisnik (potrošač) zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora kredita.

12. Imajući u vidu sve izneseno te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je utvrđenu preplatu umanjio za manje plaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova utvrđene preplate u konverziji, prvostupanjski je sud, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu u točki I. i II. izreke, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić