REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-471/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 186/2019-35 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća od 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-186/2019-35 od 3. veljače 2025. te se sudi:

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužiteljici ĐĐ iz osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 13.522,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja

- na iznos od 6,24 eura teče od 6. listopada 2013.

- na iznos od 3,10 eura teče od 12. listopada 2013.

- na iznos od 572,29 eura teče od 22. listopada 2013.

- na iznos od 12.940,46 eura teče od 20. siječnja 2014.

pa do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005.) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužitelju UĐ iz osnova neimovinske štete iznos od 12.940,46 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 20. siječnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005.) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iz osnova imovinske štete iznos od 74,32 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 3. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

IV. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 1.331,36 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužiteljici ĐĐ naknadu imovinske i neimovinske štete od 27.173,33 eura i tužitelju UĐ naknadu neimovinske štete od 22.894,70 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da plati tužiteljima materijalnu štetu od 148,65 eura, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, te troškove parničnog postupka.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnim troškovima. Ističe da je u postupku je bila sporna odgovornost tuženika (pri čemu ni tužitelji ne spore 50% odgovornosti svojeg prednika), uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice (smrti prednika), te visina štete. Navodi da je prednik tužitelja isključivo kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja, a na strani njihovog osiguranika ne postoji nikakva odgovornost. Nadalje, tužitelji nisu dokazali uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i štetne posljedice (smrti prednika), a pogrešno je dosuđena i visina štete, pri čemu u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete tužiteljici ĐĐ (točka I, alineje 1-5 izreke) postoji proturječje izreke i obrazloženja presude. Uzimajući u obzir način i uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja, radi se o tipičnoj isključivoj odgovornosti pješaka za nastanak štetnog događaja, uslijed radnje koju u datim okolnostima vozač ni pravno ni životno ne može ni predvidjeti, ni njezine posljedice izbjeći/otkloniti. U konkretnom slučaju ne postoji niti pravomoćna kaznena presuda donesena protiv tuženikovog osiguranika, jer postupak nije pravomoćno okončan. Čak kada bi i postojala pravomoćna osuđujuća kaznena presuda protiv tuženikovog osiguranika, odgovornost tuženika, zbog očitih protupravnosti prednika tužitelja, koje su najneposredniji uzrok nezgodi, nikako ne može prijeći 10%. Osporava se i uzročna veza između predmetne nezgode i smrti prednika tužitelja. Nezgoda se zbila 18. lipnja 2013., a do smrti prednika tužitelja je došlo 6. listopada 2013., a javnom ispravom „Potvrda o smrti“, kao vrsta smrti, navedena je prirodna, a ne nasilna. Stalni sudski vještak dr. Šimun Anđelinović, čije je sudskomedicinsko vještačenje sačinjeno u sklopu kombiniranog vještačenja, kod činjenice da nije vršena obdukcija, nije mogao utvrditi postanje uzročne veze ozljeđivanja prednika tužitelja u predmetnoj nezgodi i njegove smrti. Stoga prvostupanjski sud čini i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer ne daje nikakve razloge o odlučnoj činjenici - uzročnoj vezi predmetne nezgode i smrti prednika tužitelja - uopće ne navodeći temeljem kojeg dokaza je zaključio o toj (osporenoj) činjenici. Uostalom, potvrda o smrti u smislu odredbe članka 230. Zakona o parničnom postupku je javna isprava, te se ex lege istinitim smatra ono što je njome navedeno/potvrđeno kao vrsta smrti, pa je time na tužiteljima bio teret dokazivanja suprotnog, a iz izvedenih dokaza tužitelji nisu dokazali da je ta javna isprava nepravilno sastavljena, odnosno da se nije radilo o prirodnoj smrti. Po pitanju dosude imovinske štete tužiteljici ĐĐ (točka I. alineje 1-5) sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer postoji proturječje između dosuđenog izrekom presude i razloga dosudi danih obrazloženjem presude, jer se pojedinačno dosuđeni i naknadno obrazloženi iznosi imovinske štete ne uklapaju, ni pojedinačno, ni u svojoj ukupnosti. Prednik tužitelja je bio zdravstveno osigurana osoba pa su svi nužni lijekovi i medicinska pomoć pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem, pri čemu tužiteljica ničim ne dokazuju da bi se radilo o troškovima koji se nisu mogli ostvariti redovnim korištenje prava iz zdravstvenog osiguranja. Isto tako, iznos od 6.200,00 kuna / 822,89 eura u sklopu priloženog računa obrta [obrt] koji ukupno glasi na iznos od 12.768,00 kuna / 1.694,61 eura odnosi se na jednokratnu naknadu za korištenje zemljišta, te je odgovorom na tužbu osporena povezanost tog iznosa sa utuženom imovinskom štetom s osnove troškova pogreba, pri čemu tužiteljica ne dokazuje suprotno, niti sud daje ikakve razloge dosudi. Osporava se i pravilnost odluke o troškovima postupka i predlaže da se preinači prvostupanjska presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno u najmanju ruku dosudi znatno veća suodgovornost prednika tužitelja od dosuđene, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski je sud tužiteljima dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti njihovog oca, pok. HĐ, koji je stradao u prometnoj nesreći 28. lipnja 2013., na način da je prednik tužitelja pokušao prijeći kolnik kada je mopedom nailazio osiguranik tuženika, koji ga je oborio na kolnik. Pasivna legitimacija tuženika nije sporna.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda na koju žalitelj ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Žalbeni navodi žalitelja o pogrešnom izračunu materijalne štete ne mogu se podvesti pod bitnu povredu postupka nego grešku u računanju, koja se mogla ispraviti rješenjem o ispravku presude, no kako je prvostupanjska presuda preinačena, navedeno više nije od značaja.

7. I činjenično stanje je pravilno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da se tuženikov osiguranik motociklom prije nesreće kretao sredinom svoje trake vozeći brzinom od 35 km/h, na mjestu gdje je ograničenje brzine 50 km/h;

- prednik tužitelja, prethodno se kao pješak krećući nogostupom, istupio je na kolnik u namjeri njegovog prelaska na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, nailazećem motociklu zdesna, kada je ono bilo udaljeno svega 11,89 metara, što je otprilike dužina dvije Škode Octavije zaustavljene u koloni s uobičajenim međusobnim razmakom, te kojeg je jasno mogao vidjeti u nailasku;

- da je neposredno prije započinjanja prelaska kolnika okretanjem preko lijevog ramena, a obzirom na mogućnost uočavanja motora, jasno mogao uočiti motocikl u nailasku i prekinuti prelazak kolnika,

- nalet bi se spriječio intenzivnim kočenjem da se osiguranik tuženika kretao brzinom do 27,60 km/h,

- da je prednik tužitelja u vrijeme nesreće imao 86 godina, bolovao je od Parkinsonove bolesti i kretao se sporo uz pomoć štapa,

- da je vještak dr. Šimun Anđelinović, specijalisti sudske medicine naveo da je kao uzrok smrti mrtvozornik specijalista opće medicine dr. LĐ naveo stanje nakon politraume prije 4 mjeseca, iako obdukcija nije provedena. U prometnoj nesreći prednik tužitelja je zadobio višestruki prijelom lijeve potkoljenice, traumatsko subarahoidalno krvarenje mozga i potres mozga koji su nastali kao posljedica jakog udarca te predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

- da je osiguranik tuženika nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj K-799/2014 od 27. srpnja 2020. oglašen krivim za predmetni događaj jer je upravljajući mopedom postupio suprotno članku 38. stavku 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je, premda je uočio da se uz južni rub kolnika u istom smjeru kreće oštećeni HĐ kao starija osoba, nije obratio dužnu pažnju na njega i na tom dijelu ceste nije vozio sa osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan mogućnosti da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, što se dogodilo jer je uslijed opisane vožnje prednjom desnom stranom mopeda udario u pješaka HĐ koji je izvan obilježenog pješačkog prijelaza prelazio kolnik državne ceste i koji je nakon sraza odbačen u pravcu istoka, zadobivši pritom višekomadni prijelom lijeve potkoljenice i traumatsko krvarenje u meke moždanice, uslijed kojih je zadobio višestruki prijelom lijeve potkoljenice, traumatsko subarahoidalno krvarenje mozga i potres mozga.

8. Osnovano žalitelj osporava omjer odgovornosti pok. prednika tužitelja i osiguranika tuženika utvrđen po prvostupanjskom sudu od 50:50%. Naime, iako je neosnovan žalbeni navod žalitelja da uopće ne postoji odgovornost njegovog osiguranika, ona je manja od 50%, i po stavu ovog suda iznosi 25%. Cijeneći izvedene dokaze, da je prednik tužitelja prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza (iako je morao znati da se otežano kreće i da je to vrlo opasno) i da nije ni pogledao prije prelaska kolnika da li nailazi neko vozilo, koje je bilo od njega udaljeno svega 11,89 m, time je prekršio članak 129. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011. i 80/2013.). Po toj odredbi pješaci su dužni prelaziti kolnik pažljivo i najkraćim putem, nakon što su se prije stupanja na kolnik uvjerili da to mogu učiniti na siguran način. S druge strane, osiguranik tuženika kretao se u skladu sa propisima, unutar ograničene brzine, a njegova odgovornost od 25% proizlazi iz postupanja suprotno članku 38. stavku 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, po kojem su vozači dužni obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na njega, pogotovo na djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe u kojem slučaju moraju voziti brzinom da se mogu pravodobno zaustaviti. Stoga je primjenom odredbe članka 1092. stavka 1. i članka 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), utvrđeno da je pok. prednik tužitelja doprinio šteti u omjeru od 75%, dok je doprinos osiguranika tuženika 25%.

9. Neosnovano žalitelj osporava uzročnu vezu između predmetne nesreće i smrti prednika tužitelja, jer je isto pravilno utvrdio prvostupanjski sud na temelju nalaza dr. Šimuna Anđelinovića, specijalisti sudske medicine, da je prednik tužitelja zadobio višestruki prijelom lijeve potkoljenice, traumatsko subarahoidalno krvarenje mozga i potres mozga, uslijed kojih ozljeda su tijekom liječenja kao direktna komplikacija nastupile upala pluća, ojedine kože i infekcije mokraćnih puteva, zbog čega je **.**.2013. nastupila smrt.

10. Utvrđenu visinu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe žalitelj posebno ne osporava (ista je sukladna Orijentacijskim kriterijima), te je ista tužiteljima dosuđena i kao nasljednicima pok. supruge pokojnika, njihove majke ZĐ, koja je tijekom ove parnice preminula. Njoj je utvrđena naknada za duševne bolove zbog smrti supruga od 43.798,53 eura, a tužiteljima kao djeci pokojnika svakom u iznosu od 29.862,63 eura. S obzirom na ovom presudom utvrđen omjer odgovornosti prednika tužitelja 75%, pa time i odgovornosti tuženika da tužiteljima naknadi 25% predmetne štete, po članku 1101. i članku 1105. ZOO-a je svakom tužitelju dosuđen iznos neimovinske štete (i za dio pok. majke) od 12.940,46 eura.

11. Utvrđeno je da je tužiteljica ĐĐ imala imovinsku štetu u vezi sa smrti pok. oca, i to za lijekove, prema priloženim računima, za pogrebne usluge i cvijeće 12.768,00 kuna / 1.694,60 eura, za troškove aranžmana, osmrtnica, oblačenja, trubača i drugo, na iznos od 1.980,00 kuna / 262,79 eura te za smještaj za 10. mjesec pok. oca u ustanovu „None“ Seget Vranjic u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 euro, ukupno 17.529,67 kuna / 2.326,59 eura. Tužiteljici ĐĐ dosuđen je predmetni trošak od 25% ili 581.64 eura, po stavkama kako je presuđeno izrekom ove presude. Žalitelj neosnovano osporava troškove lijekova (jer da je pokojnik bio zdravstveno osiguran). Međutim, kako se radi o troškovima koje je tužiteljica ĐĐ nesporno platila i dokumentirala računima proizlazi da se radi o troškovima za lijekove koji ili nisu pokriveni osiguranjem ili se na te lijekove plaćala participacija. U vezi osporavanja računa broj 637-0-1 od 21. listopada 2013. na iznos od 12.768,00 kuna / 1.694,61 eura, radi se o opravdanom trošku za pogrebne usluge obrta [obrt], vlasnika PĐ, za aranžmane, osmrtnice, oblačenje pokojnika i trubača. Uobičajene troškove za karmine i crninu u iznosu od 148,65 eura koji su dosuđeni po članku 223. stavku 1. ZPP-a žalitelj ne osporava. Stoga su svi navedeni materijalni troškovi u omjeru od 25% dosuđeni tužiteljima po članku 1093. ZOO-a.

12. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o trošku postupka. Tužitelji su već u tužbenom zahtjevu potraživali naknadu štete u omjeru od 50% odgovornosti njihovog pravnog prednika. Kako je ovaj sud utvrdio da je njegova odgovornost 75%, to su tužitelji uspjeli sa polovinom svog zahtjeva, pa je takav uspjeh i tuženika. Stoga je presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka, po članku 154. stavku 4. ZPP-a.

13. Žalitelju, koji je uspio sa žalbom, naknađen je trošak sastava žalbe po tarifnom broju 10. točki . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa). Žalitelj je uspio sa žalbom za iznos od 23.605,00 eura, dakle pripada mu nagrada za sastav žalbe od 250 bodova (tarifni broj 7. Odvjetničke tarife) s uvećanjem od 25 % ili 312,50 bodova ili 625,00 eura, s PDV-om 781,25 eura. Trošak pristojbe na žalbu koja je plaćena je 550,11, tako da je ukupni trošak žalbe žalitelja 1.331,36 eura.

14. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u izreci ove presude po članku 373. stavku 1. točki 3. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo u svezi omjera odgovornosti za predmetnu štetu.

U Puli-Pola 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić