Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-702/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenice OH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1438/2024-4 od 28. lipnja 2024., 14. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1438/2024-4 od 28. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4619/2020 od 17. prosinca 2021., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na nekretnini u vlasništvu ovršenika, upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, i to baš 2. (drugi) suvlasnički udio od ½ dijela cjeline nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 309 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenica u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), ne predlažući ovom sudu određeni način postupanja.
3. Žalba ovršenice nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski sud je odredio ovrhu na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4619/2020 od 17. prosinca 2021., sukladno odredbi članka 23. stavak 1. OZ-a.
6. Odredbom članka 29. stavak 1. OZ-a, propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj označeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća činidbe. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citiranih zakonskih odredbi.
7. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu podnio i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenice, čime je udovoljio uvjetu za određivanje ovrhe na nekretnini, sukladno odredbi članka 82. stavak 1. OZ-a.
8. Prema odredbi članka 80. OZ-a, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.
9. Žalbeni navodi ovršenice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi.
10. Naime, u odnosu na tvrdnje ovršenice po kojima ona nije vodila sudske sporove sa ovrhovoditeljem i kako ona nikome ništa ne duguje, za navesti je sljedeće.
10.1. Ovršenica i dužnik iz predmetne ovršne isprave, njezin suprug UH, bili su suvlasnici predmetne nekretnine za po ½ cijelog, te je **.**.2023. UH na temelju ugovora o darovanju prenio u vlasništvo ovršenice i svoj suvlasnički dio od 1/2, čime je ona postala vlasnica predmetne nekretnine za cijelo.
11. Međutim, upis založnog prava i zabilježba ovršivosti na suvlasničkom dijelu UH od ½ cijelog predmetne nekretnine upisani su prije toga, 28. ožujka 2023.
12. Odredbom članka 298. stavka 1. OZ-a propisano je da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
13. Nadalje, prema stavku 2. istog članka, u slučaju iz stavka 1. ovrha na nekretnini odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti.
14. Stoga su navedeni žalbeni navodi neosnovani, jer je uknjižba prisilnog založnog prava u korist predlagatelja/osiguranja – ovdje ovrhovoditelja, sukladno citiranoj odredbi članka 298. OZ-a, omogućila ovrhovoditelju da u ovršnom postupku zahtjeva i provede prisilnu naplatu tražbine na nekretnini od treće osobe koja je pravo vlasništva na suvlasničkom udjelu stekla nakon upisa založnog prava, u ovom slučaju ovršenice OH.
15. Ovršenica je u žalbi istaknula prigovor prava na dom, sadržajno se pozivajući na odredbe članka 34. i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ , broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14. - dalje: Ustav RH) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' - ''Međunarodni ugovori'', broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06. - dalje: Konvencija), jer da ta nekretnina predstavlja njezin dom i njezinu jedinu imovinu, međutim, ničim nije dokazala takve svoje tvrdnje.
16. Naime, sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom, budući da se pokretanjem ovršnog postupka pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika suprotstavlja pravo ovršenika na dom. Navedena zaštita prava na dom, prema Ustavu RH i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje, no ta prava spadaju i u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način. Teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava je na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava RH i članka 8. Konvencije, odnosno u konkretnom slučaju, na ovršenici, a koja isto nije dokazala, već samo paušalno navela.
17. Kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, kao ni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Split, 14. travnja 2025.
SUDAC
Boris Mimica
