REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 ZAGREB
Poslovni broj: R1-eu-38/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u pravnoj stvari predlagatelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1958.), protiv protustranke CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1958.), radi priznanja strane sudske odluke, bez održavanja ročišta, 14. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se prijedlog od 9. travnja 2025. za priznanje strane sudske odluke Kraljevine Švedske – presude Općinskog suda u Stocholmu, Odjel 2, poslovni broj: T 9402-16 od 27. srpnja 2016., kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je 09.04.2025. podnio ovom sudu prijedlog za priznanje strane sudske odluke Kraljevine Švedske – presude Općinskog suda u Stocholmu, Odjel 2, poslovni broj: T 9402-16 od 27.07.2016.
1.2. Odlukom čije se priznanje traži sud je razveo brak predlagatelja i protustranke na temelju sporazumnog zahtjeva za razvod braka koji je sudu podnesen 22.07.2016.
2. Prijedlog za priznanje strane sudske odluke je nedopušten.
3. Uredba Vijeća EZ broj: 2201/2003 od 27.11.2003. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba EZ broj: 1347/2000 (Uredba EZ broj: 2201/2003, tzv. Uredba "Bruxelles II Bis") u čl.1.st.1.toč.a. propisuje da se Uredba primjenjuje (bez obzira na prirodu suda) u građanskim stvarima koje se odnose, između ostalog, i na: razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka.
3.1. Uredba Vijeća EU broj: 2019/1111 od 25.06.2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (Uredba EU broj: 2019/1111) u čl.100.st.1. propisuje da se Uredba primjenjuje samo na pokrenute sudske postupke, na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar te na sporazume upisane u registar 01.08.2022. ili nakon tog datuma.
3.2. Uredba (EZ) br. 2201/2003 i dalje se primjenjuje na odluke donesene u sudskim postupcima koji su pokrenuti, na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar te na sporazume koji su postali izvršivi u državi članici sklapanja prije 01.08.2022., a obuhvaćeni su područjem primjene te uredbe (čl.100.st.2. Uredba EU broj: 2019/1111).
3.3. Sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka (čl.21.st.1. Uredba EZ broj: 2201/2003).
3.4. Nije potreban nikakav poseban postupak za ažuriranje registra o građanskom stanju države članice na temelju sudske odluke koja se odnosi na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka koja je donesena u drugoj državi članici, a protiv koje nije moguće korištenje nikakvog pravnog lijeka u skladu s pravom te države članice (čl.21.st.2. Uredba EZ broj: 2201/2003).
3.5. Nadležni sud ili tijelo države članice podrijetla, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, izdaje potvrdu koristeći standardni obrazac iz Priloga I. – sudske odluke u bračnim sporovima ili iz Priloga II. – sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti (čl.39. Uredba EZ broj: 2201/2003).
4. Zakon o međunarodnom privatnom pravu u čl.2. (Narodne novine broj: 101/2017 i 67/2023 – ZMPP) propisuje da se navedeni zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl.1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, između ostalog priznanje i ovrha stranih sudskih odluka, ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.
4.1. Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske (čl.66.st.1. ZMPP).
5. Sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju pravna pravila europskog prava – Uredba EZ br. 2201/2003, a ne pravna pravila koja uređuju rješavanje sukoba zakona – ZMPP (hrvatski zakon o međunarodnom privatnom pravu) odnosno međunarodni ugovori sklopljeni između Republike Hrvatske i države u kojoj je donesena sudska odluka čije se priznanje traži. Naime, nakon što je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji 01.07.2013. Uredba EZ broj: 2201/2003 je postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske i ista se, na temelju čl.115.st.3. i čl.141.c. Ustava RH, primjenjuje izravno. U tom smislu sud smatra da se Uredba EZ broj:
2201/2003 primjenjuje na sudske odluke (iz područja primjene) koje su donijete u vrijeme kada su obje države (država u kojoj je odluka donesena i država u kojoj se priznanje te odluke traži) bile članice Europske unije.
5.1. Pozitivna postupovna pretpostavka za vođenje svakog sudskog postupka je postojanje postupovne legitimacije (legitimatio ad processum) na strani osobe koja pokreće postupak odnosno koja podnosi sudu pravozaštitni zahtjev (tužba, prijedlog za ovrhu, prijedlog za priznanje strane sudske odluke i sl.). U tom smislu da bi predlagatelj uopće bio ovlašten podnijeti pravozaštitni zahtjev – prijedlog iz čl.66. ZMPP – a (na temelju odredaba ZMPP – a), odnosno prijedlog iz čl.2. ZMPP – a (na temelju međunarodnog ugovora) mora barem učiniti vjerojatnim postojanje svoje postupovne legitimacije, tj. mora učiniti vjerojatnim da ima pravni interes za vođenje konkretnog sudskog postupka.
6. S obzirom da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Uredba EZ broj: 2201/2003, koja omogućuje da se sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka – provođenje delibacijskog postupka (čl.21.st.1. Uredba EZ broj: 2201/2003), sud smatra da predlagatelj nema pravni interes da mu sud prihvati pravozaštitni zahtjev odnosno prizna stranu sudsku odluku čije priznanje traži. Naime, odluka suda države Europske unije donesena u odnosu na područje primjene Uredbe EZ br. 2201/2003 (čl.3. Uredba EZ broj: 2201/2003) izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj (čl.21.st.1. Uredba EZ broj: 2201/2003) te je na temelju takve odluke moguće tražiti promjene u odgovarajućim registrima – ažuriranje registra o građanskom stanju bez vođenja posebnog postupka (čl.21.st.2. Uredba EZ broj: 2201/2003). Posljedično, predlagatelj ovlašten je ishoditi upis promjenu u matici vjenčanih (upis činjenice razvoda braka) na temelju strane sudske odluke – presude Općinskog suda u Stocholmu, Odjel 2, poslovni broj: T 9402-16 od 27.07.2016. i potvrde iz čl.39. Uredba EZ broj: 2201/2003, izravnim podnošenjem prijedloga nadležnom matičnom uredu bez provođenja postupka priznanja strane sudske odluke.
7. S obzirom da predlagatelj nema pravni interes za pokretanje odnosno vođenje ovog postupka priznanja strane sudske odluke, sud je na temelju čl.66. ZMPP – a, a u vezi s čl.21.st.1. i 2. Uredbe EZ broj: 2201/2003, odbacio njegov prijedlog od 09.04.2025., kao nedopušten.
7.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 14. travnja 2025.
SUDAC:
Andrija Krivak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.36.st.1. ZIP).
DOSTAVITI:
1. Predlagatelju
2. U spis
