Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-53/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, po sucu tog suda Milki vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB:29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv- 214/2022 od 24. travnja 2024., 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-214/2022 od 24. travnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke u kojoj je zbog djelomičnog neuspjeha u parnici tužitelj djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška i u tom dijelu sudi se:

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata, poslovni broj Ovrv- 4953/2022 od 25. listopada 2022. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana plati iznos od 163,95 eura, uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. prosinca 2021. do isplate i do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati daljnji parnični trošak u iznosu od 281,68 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 209,33 eura, u roku od 8 dana."

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-214/2022 od 24. travnja 2024.,u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata, poslovni broj Ovrv4953/2022 od 25. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB:29524210204 iznos od 307,06 EUR uz zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 85,76 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 72,80 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 130,19 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od 18. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 16. veljače 2022. do isplate, do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, Uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Marinović iz Blata, poslovni broj Ovrv-4953/2022 od 25. listopada 2022. i odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 163,95 EUR kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 527,75 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj se žali protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke kojim je ukinut platni nalog u iznosu od 163,95 eura i točke III. u kojoj je zbog djelomičnog neuspjeha u parnici tužitelj djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da se sporni odbijeni iznos glavnice odnosi na dio računa za 11/2021 (dospijeća 15. prosinca 2021.) s osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da se platni nalog održi na snazi u cijelosti, kao da se tužitelju dosudi parnični trošak, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 209,33 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III. i IV. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i troškova parničnog postupka.

3. Na žalbu tužitelja i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelj i tuženik, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

9. Međutim materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno.

10. Opravdano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući ništetnost odredbe članka 14. Općih uvjeta pozivom na odredbe članka 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje: ZZP) ocjenjujući navedenu odredbu nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno ocjenjujući predmetnu odredbu povredom načela jednake vrijednosti činidaba, te temeljem svojih pogrešnih utvrđenja po kojima bi tuženik tužitelju, plaćanjem sporne naknade, plaćao naknadu za uslugu koju tužitelj ne pruža, a što stvara neravnopravnost među strankama te uzrokuje ništetnost.

11. Naime, na konkretni odnos između stranaka prvostupanjski sud je trebao primijeniti odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13,71/14, 72/17, dalje: ZEK), a u svezi s odredbom članka 296. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

12. Prije svega, nejasno je kojim temeljem naslovni sud utvrđuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama u konkretnom slučaju, kada nije utvrdio kakva je točno tužiteljeva protučinidba. Notorno je da bez takovog elementarnog utvrđenja nije moguće utvrditi postoji li nesrazmjer činidbe i protučinidbe (u okviru ZOO-a), odnosno znatna neravnoteža u pravima i obvezama (u okviru ZZP-a).

13. No, unatoč tome što nije utvrdio činjenicu relevantnu za primjenu gore navedenih odredaba na konkretni slučaj, prvostupanjski sud ipak paušalno utvrđuje da znatna neravnoteža postoji, te sporne odredbe na konkretni slučaj ipak primjenjuje. Podvođenjem tako manjkavo utvrđenog činjeničnog stanja pod navedena pravila koja zahtijevaju da su nesrazmjer činidaba, odnosno znatna neravnoteža u pravima i obvezama doista i utvrđeni, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo ocjenjujući kako tužitelj spornom naknadom potražuje naknadu za uslugu koju nije pružio. Predmetno pogrešno tumačenje ugovornih odredaba izvire iz (pogrešnog) tumačenja karaktera predmetne naknade samo temeljem načina na koji se ona obračunava.

15. Naime, predmetna naknada predstavlja ugovorenu naknadu štete (izmakle dobiti) nastale zbog raskida ugovora, a koja se tek obračunava putem ugovorenih mjesečnih naknada. Činjenica da se visina naknade za raskid tek obračunava putem ugovorene mjesečne naknade za pružanje operaterove usluge ni pravno ni logički ne može voditi do zaključka da se predmetna naknada naplaćuje za (nepruženu) operaterovu uslugu kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

16. Dakle, u tom smislu prvostupanjski sud pogrešno tumači predmetne ugovorne odredbe, te u nastavku pogrešno zaključuje o nesrazmjeru činidaba.

17. Odredbom članka 41. stavak 5. ZEK-a utvrđuje se kako se ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili drugu odgovarajuću naknadu u skladu s općim uvjetima poslovanja.

18. Prvostupanjski sud ne primjenjuje ovu specijalnu odredbu na konkretni slučaj.

19. Odredba članka 14. Općih uvjeta je u bitnome, a pogotovo u pogledu sporne mogućnosti naplate mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, preuzeta iz odredbe članka 41. stavak 5. ZEK-a. Odredbom članka 296. stavak 3. ZOO-a su od utvrđenja ništetnosti izuzeti oni sadržaji općih uvjeta koji su preuzeti iz važećih propisa.

20. Prema tome, prvostupanjski sud nije imao ovlaštenje utvrditi ništetnom odredbu članka 14. Općih uvjeta s obzirom je sadržaj iste preuzet iz važećeg propisa. Ovakvo stajalište zauzela je i sudska praksa. Županijski sud u Splitu je, odlučujući o ništetnosti odredaba općih uvjeta (i to također s temelja neravnopravnosti činidaba i protivnosti načelu savjesnosti i poštenja), presudom Rev 303/11 od 18.2.2011. utvrdio kako nije moguće utvrđivati ništetnost općih uvjeta u sadržaju preuzetom iz važećih propisa, time zauzevši stav suprotan onom u Pobijanoj presudi: ''Naime, ovaj žalbeni sud smatra da je sadržaj odredbe članka 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti utemeljen na odredbi članka 692. stavku 6. PZ-a, kojom je određeno da osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja prema stavku 1. istog članka ako je mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju, pa je ovdje potrebno primijeniti odredbu članka 296. stavka 3. ZOO-a, koja isključuje primjenu ranije citirane odredbe stavka 1. istog članka u odnosu na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa.''

21. Slijedom navedenog, prvostuapnjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredbu članka 14.2. Općih uvjeta utvrdio ništetnom, a u vezi s odredbom članka 296. stavak 3. ZOO-a, a koja izrijekom isključuje mogućnost utvrđivanja ništetnom te odredbe.

22. Prvostupanjski sud je iz posve nejasnih razloga na konkretan odnos ne primjenjuje odredbe točke 6.2.1. Općih uvjeta. Naime, a kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku naveo, tuženik spornim računima nikada nije prigovorio u skladu s člankom 9. Općih uvjeta, čime se smatra da je tuženik utužene račune i prihvatio.

23. Ukoliko bi navedene odredbe Općih uvjeta bile irelevantne, tada bi irelevantan bio i sam institut prigovora utvrđen ZEK-om (a ranije Zakonom o telekomunikacijama). Kako tome očito nije tako, propuštanjem primjene navedene odredbe Općih uvjeta je naslovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Pored svih gore obrazloženih povreda materijalnog prava, za istaknuti je kako su svi opći uvjeti poslovanja tužitelja, kao i uvjeti korištenja pojedinih tarifa, odobreni pravomoćnim odlukama nadležnih regulatornih tijela, koja temeljem svojih zakonskih ovlasti ispituju i potvrđuju njihovu suglasnost sa pozitivnim propisima. Na predmetni način su potvrđeni i konkretni Opći uvjeti, uključujući i osporene odredbe.

25. Dakle, kako su žalba i žalbeni navodi tužitelja osnovani u cijelosti to je žalba tuženika iz svih naprijed navedenih razloga neosnovana.

26. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinačiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, te iz istih razloga žalbu tuženika u pobijanom dijelu u točkama I., III. i IV. odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

28. Visinu troška koja pripada tužitelju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u ukupnom iznosu od 809,43 eura, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Međutim, navedeni iznos prvostupanjski sud je umanjio pogrešno smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o djelomičnom uspjehu tužitelja u ovoj parnici. Nakon preinake tužbenog zahtjeva tužitelja, isti je u cijelosti uspio u ovoj parnici, pa se odluka o trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a ne na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, pa je slijedom navedenog valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a odluku o trošku preinačiti, te tužitelju dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 281,68 eura.

29. Kako je tužitelj uspio sa svojom žalbom to ga pripada i žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 209,33 eura, koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura + PDV od 31,25 eura, te troška pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura. a koji trošak je i dosuđen temeljem odredbe članka 166. stavak 2. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš