- 1 -              Rev 753/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 753/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., protiv tuženika Z. O. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Z. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1171/2021-2 od 7. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2450/2017-66 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. G. koji glasi:

 

"I. Poništava se Sporazum o sporazumnom prekidu Ugovora o radu sklopljenog dana 01.09.2017. godine između tužitelja G. G. iz Z., ..., OIB:... i tuženika Z. O. d.o.o., Z., ..., OIB:... tako da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2017. godinu u iznosu od 3.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

III. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 31.12.2012. između tužitelja G. G. iz Z., ..., OIB: ... i tuženika Z. O. d.o.o., Z., ..., OIB: ... sa danom koji će sud utvrditi sukladno odredbama čl. 125. ZOR-a.

IV. Nalaže se tuženiku društvo Z. O. d.o.o., Z., ..., OIB: ... da tužitelju G. G. iz Z., ..., OIB: ... na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti iznos od 36.600,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

V. Utvrđuje se da je tužitelj G. G. iz Z., ..., OIB: ... u radnom odnosu kod tuženika Z. O. d.o.o., Z., ..., OIB: ... u razdoblju od 11.01.2011. do 01.10.2015. dobio na ruke naknadu za svoj rad u ukupnom iznosu od 204.000,00 kn i to kako slijedi: - 6.000,00 kn na dan 15.12.2012. - 6.000,00 kn na dan 15.01.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.02.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.03.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.04.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.05.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.06.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.07.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.08.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.09.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.10.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.11.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.12.2013. - 6.000,00 kn na dan 15.01.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.02.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.03.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.04.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.05.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.06.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.07.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.08.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.09.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.10.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.11.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.12.2014. - 6.000,00 kn na dan 15.01.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.02.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.03.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.04.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.05.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.06.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.07.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.08.2015. - 6.000,00 kn na dan 15.09.2015.

VI. Nalaže se tuženiku da na sve mjesečne iznose plaće tužitelju iz toč. V. plati zakonom određene iznose doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje u roku 8 dana.

VII. Utvrđuje se da je tužitelj G. G. iz Z., ..., OIB: ... u radnom odnosu kod tuženika Z. O. d.o.o., Z., ..., OIB: ... u razdoblju od 1.10.2015. do 1.09.2017. dobio na ruke naknadu za svoj rad u ukupnom iznosu od 72.000,00 kn i to kako slijedi: - 3.000,00 kn na dan 15.11.2015. - 3.000,00 kn na dan 15.12.2015. - 3.000,00 kn na dan 15.01.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.02.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.03.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.04.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.05.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.06.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.07.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.08.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.09.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.10.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.11.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.12.2016. - 3.000,00 kn na dan 15.01.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.02.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.03.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.04.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.05.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.06.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.07.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.08.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.09.2017. - 3.000,00 kn na dan 15.10.2017.

VIII. Nalaže se tuženiku da na sve mjesečne iznose plaće tužitelju iz toč. VII. plati zakonom određene iznose doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje u roku 8 dana.

IX. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime otpremnine iznos od 12.000,00 kn u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 33.750,00 kn, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn.".

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja prva Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede prava na pristup sudu. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, a njemu naknaditi trošak sastava revizije.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za poništenje Sporazuma o sporazumnom prestanku Ugovora o radu, isplata s osnove neiskorištenog godišnjeg odmora, sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 11. siječnja 2011. do 1. listopada 2015. dobio naknadu na ruke za svoj rad u ukupnom iznosu od 204. 000,00 kuna, zahtjev da se naloži tuženiku da na sve mjesečne iznose plaće tužitelju za razdoblje od 11. siječnja 2011. do 1. listopada 2015. plati zakonom određene iznose doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, zahtjev za utvrđenje da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2015. do 1. rujna 2017. dobio na ruke naknadu za svoj rad u ukupnom iznosu od 72.000,00 kuna, te da se naloži tuženiku da na sve mjesečne iznose plaće tužitelju u razdoblju od 1. listopada 2015. do 1. rujna 2017. koje je dobio na ruke, plati zakonom određene iznose doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, te zahtjev za isplatu otpremnine.

 

6. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije naveo, niti dokazao da su prilikom sklapanja Sporazuma o sporazumnom prestanku Ugovora o radu, postojale mane volje, niti da su postojali drugi razlozi pobojnosti predmetnog pravnog posla. Naime, niti iz utvrđenja sudova, niti iz navoda tužitelja ne proizlazi da su se ostvarile prijetnja, sila ili prijevara koje bi dovele do sklapanja predmetnog Sporazuma, niti da je u odnosu na tužitelja primijenjena sila, a niti da se radilo o ikakvoj prijevari. Pritom su se pozvali na odredbu čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 47/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 279. ZOO i čl. 284. ZOO.

 

6.1. Tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neiskorištenog godišnjeg odmora sudovi su odbili jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj iskoristio pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2017. i da s te osnove nema potraživanja prema tuženiku, sve prema čl. 3. Sporazuma o prestanku ugovora o radu.

 

6.2. Zahtjev da se odredi sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odbijeni su kao neosnovani jer je utvrđeno da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao valjanim Sporazumom o prestanku Ugovora o radu od 1. rujna 2017.

 

6.3. Nadalje, sudovi su ocijenili neosnovanim tužiteljeve tvrdnje da je bio u radnom odnosu kod tuženika prije 2014. jer iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je upisan u sudski registar Trgovačkog suda rješenjem od 3. ožujka 2014., pa tužitelj nije mogao biti u radnom odnosu kod tuženika od 11. siječnja 2011. Sudovi su ocijenili da rad tužitelja u obrtu u vlasništvu direktora tuženika u ranijem razdoblju nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu jer tuženik kao trgovačko društvo nije pravni sljednik obrta u vlasništvu direktora tuženika, niti je obrt prenesen u tuženika što je sve razvidno iz sudskog registra. Slijedom navedenog zahtjev za utvrđenje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 11. siječnja 2011. do 1. listopada 2015., dobio 204.000,00 kuna s osnova naknade za rad, te da tuženik na sve mjesečne iznose plaćene u tom razdoblju plati doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, odbijeni su kao neosnovani.

 

6.4. Prema ocjeni sudova, tužitelj nije dokazao da je u razdoblju kada je bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. listopada 2015. do 1. rujna 2017., dio plaće primao na ruke, pa je odbio zahtjev tužitelja za isplatom doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje za navedeno razdoblje.

 

6.5. Zahtjev za isplatu otpremnine odbijen je, primjenom odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) jer tuženik nije otkazao ugovor o radu tužitelju već su stranke sklopile sporazum o sporazumnom prekidu ugovora o radu u kojem su u odredbi čl. 3. toga sporazuma, potvrdili da nemaju nikakvih međusobnih potraživanja.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Tužitelj u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP sadržajno ukazuje da drugostupanjska odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati odnosno da u odluci nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama, te da odluka nije razumljiva. Sadržajno revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. U obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

9.1. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

9.2. Na navode tužitelja, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke sudova, te iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11. Iz istih razloga neutemeljen je revizijski navod da je zbog manjkavosti obrazloženja drugostupanjske odluke tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu. Presuda Suda Europske unije od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine protiv Europske komisije, C-521/09 donesena je u činjenično i pravno drugačijim okolnostima od onih u ovom predmetu.

 

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 330. ZOO u vezi s čl. 279. ZOO i čl. 284. ZOO, kao i odredbe čl. 126. st. 1. ZR i čl. 3. Sporazuma o sporazumnom prestanku radnog odnosa, kad su u cijelosti odbili tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj u ovoj parnici nije dokazao postojanje mana volje prilikom sklapanja predmetnog sporazuma u smislu odredbe čl. 279. ZOO, niti drugih razloga koji dovode do pobojnosti pravnog posla. Osim toga nije utvrđeno postojanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika prije 1. listopada 2015., niti isplata plaće "na ruke" za vrijeme trajanja radnog odnosa, dok je utvrđeno da je tužitelj iskoristio pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, te da stranke nemaju nikakvih međusobnih potraživanja.

 

12.1. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava treba navesti da tužitelj u reviziji nije u smislu odredbe čl. 356. ZPP, određeno naveo koju odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti sud nije primijenio ili nije pravilno primijenio, te da se u okviru pogrešne primjene materijalnog prava ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje, pa takve navode revidenta sud nije niti mogao uzeti u razmatranje u revizijskom postupku.

 

13. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

 

14. Slijedom navedenog, revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana, pa je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.