- 1 -              Revd 3371/2023-2

Broj: Revd 3371/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. B., ..., S. C., OIB ... i II-tužiteljice M. B. iz Z., ..., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici A. S., odvjetnici u odvjetničkom društvu F. K., A. V. & partneri d.o.o. Z., protiv I-tuženika N. B. iz Z., ..., OIB ..., II-tuženika N. B. iz Z., ..., OIB ..., III-tuženika M. B. iz Z., ..., IV-tuženika D. B. iz Z., ...; I, II i IV-tuženik zastupani po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu I, II i IV-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-74/2023-2 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1798/2020-22 od 28. studenoga 2022., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

              I. Odbija se prijedlog I, II i IV-tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Odbacuje se prijedlog I, II i IV-tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. I, II i IV-tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-74/2023-2 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1798/2020-22 od 28. studenoga 2022., postavljajući dva pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

              „1.) Može li se smatrati poštenim/savjesnim graditelj koji je gradio kuću na zemljištu u društvenom vlasništvu, a koji je graditelj znao da je zemljište u Zemljišnoj knjizi upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja trećih osoba i može li takav graditelj uopće steći pravo vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu?

              2.) Može li sud presudom u parničnom postupku ovlastiti stranku na uknjižbu prava vlasništva na realno, geometrijski određenom dijelu jedinstvene nekretnine, bez provođenja parcelacije?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji se u odnosu na prvo postavljeno pitanje pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2186/1986 te Rev-55/1994-2 od 11. ožujka 1999., dok u odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuju odluku Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014.

3. Predlagatelji su naveli da im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji predlažu isti odbaciti.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja su I, II i IV-tuženici postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. Naime, na prvo materijalnopravno pitanje - može li se steći pravo vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu - pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u skladu su s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. Naime, odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nižestupanjski sudovi su istakli da je u vrijeme izgradnje kuće (1974.-1975.) vrijedio režim društvenog vlasništva, pa se na konkretni slučaj imala primijeniti odredba iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ako je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. Kako se, dakle prednik tuženika kao predmnijevani vlasnik, kao i nitko drugi nije protivio ovom građenju, to su tužitelji primjenom OGZ mogli steći traženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Treba istaknuti da argumentacija koju I, II i IV-tuženici zastupaju u odnosu na postavljeno pitanje nema uporište niti u odlukama koje su dostavili uz prijedlog za dopuštenje revizije, jer se odnose na potpuno drugačije pravne i činjenične situacije (npr. gradnja objekta na pomorskom dobru).

5.3. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje može li sud presudom utvrđivati pravo vlasništva na realnom, geometrijski određenom dijelu nekretnine, bez provođenja parcelacije, riječ je o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-x 1075/2012-2 od 29. siječnja 2014. i Rev-x 311/2018 od 30. listopada 2018., a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Nadalje, I, II i IV-tuženici su naveli da im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), obrazlažući to činjenicom da su tužitelji mijenjali tužbeni zahtjev, čemu su se I, II i IV-tuženici protivili. Nasuprot tome, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da usklađivanje postavljenog tužbenog zahtjeva s utvrđenjima mjerničkog vještaka, čime nije promijenjen identitet predmeta spora, ne treba tretirati kao preinaku tužbenog zahtjeva, jasno je obrazloženo i podudarno je s pravnim shvaćanjem već izraženim u revizijskoj odluci ovog suda Rev-278/15 od 11. srpnja 2018. Dakle, I, II i IV-tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje I, II i IV-tuženici smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.