Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2274/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u ostavinskom postupku iza smrti UB, kći U, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođene **.**.1932., a umrle **.**.2019., odlučujući o žalbama zakonskog nasljednika MB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d., iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: O- 286/2021-53 od 19. travnja 2024. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: O- 286/2021-56 od 20. lipnja 2024., dana 14. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe zakonskog nasljednika MB te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: O- 286/2021-53 od 19. travnja 2024. i dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: O- 286/2021-56 od 20. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 19. travnja 2024. donio rješenje kojim je u točki I. izreke prekinuo ostavinski postupak iza pok. UB. U točki II. izreke prvostupanjski je sud uputio zakonskog nasljednika ŽB da u roku od trideset dana pokrene parnični postupak protiv zakonskog nasljednika MB radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. UB ulazi i iznos od 83.666,00 eura, koji iznos da je primila s osnova kupoprodaje nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki III. izreke naveo kako će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije je pokretanje ŽB upućen, dok je u točki IV. izreke naloženo ŽB da o pokretanja parničnog postupka obavijesti sud. Konačno, prvostupanjski je sud u točki V. izreke rješenja naveo da ukoliko stranka u roku od 15 dana ne pokrene parnični postupak kako će se ostavinski postupak nastaviti i dovršiti prema stanju u spisu.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio zakonski nasljednik MB i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavci 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. I 155/23.), ovo u svezi sa odredbom članka 381. ZPP- a i odredbom članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127713., 33/15. i 14/19., dalje ZN). On u žalbi navodi kako je nesporno da su nasljednici pok. UB, i to nasljednici drugog nasljednog reda, njezini nećaci i to: CB, ŽB i MB. Žalitelj u bitnome navodi kako je iz pobijanog rješenja nejasno zašto prvostupanjski sud:“ upućuje samo ŽB u parnicu protiv MB, a ne upućuje i CB u pokretanje parnice protiv MB ili zašto ne upućuje ŽB da pokrene parnicu protiv MB i CB, a sve s obzirom da su ŽB, CB i MB zakonski nasljednici jednakog reda (drugog) te kao takvi čine pravnu zajednicu (čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP- a), odnosno jedinstveni nužni suparničari obzirom da ishod spora može i mora biti jednako riješen u odnosu na sve zakonske nasljednike - osobito u pogledu utvrđenja činjenice da u ostavinsku imovinu ulazi i iznos od 83.666,00 eur…“ Žalitelj stoga predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Nakon žalbe zakonskog nasljednika MB, prvostupanjski je sud donio dopunsko rješenje od 20. lipnja 2024. kojim je pobijano rješenje od 19. travnja 2024. izmijenio – dopunio, odnosno preinačio, i to baš točku II. izreke na način da je sada uputio zakonskog nasljednika ŽB da u roku od trideset dana pokrene parnični postupak i protiv CB (pored već navedenog MB) radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. UB ulazi i iznos od 83.666,00 eura, koji iznos da je primila s osnova kupoprodaje nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. U obrazloženju ovog dopunskog rješenja prvostupanjski sud navodi kako je u rješenju od 19. travnja 2024. propustio odlučiti o upućivanju zakonskog nasljednika ŽB na parnicu protiv svih zakonskih nasljednika, a da žalba zakonskog nasljednika MB sadržajno predstavlja prijedlog za dopunu rješenja. Stoga je prvostupanjski sud dopunskim rješenjem od 20. lipnja 2024. odlučio kako je već navedeno, a pozivajući se pri tome na odredbe članka 339. i 340. stavak 2. ZPP-a u svezi sa odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a.

5. Zakonski nasljednik MB je i protiv ovog dopunskog rješenja prvostupanjskog suda od 20. lipnja 2024. podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 353. stavci 1. i 3. ZPP-a). Žalitelj u bitnome smatra kako prvostupanjski sud nakon žalbe na rješenje od 19. travnja 2024. nije bio ovlašten mijenjati pobijano rješenje već predmet tek dostaviti drugostupanjskom sudu na odlučivanje o žalbi. Također, žalitelj ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio zašto kao zakonskog nasljednika navodi CB, s obzirom da on nije dao nasljedničku izjavu.

6. Prije svega je za napomenuti kako ispitujući pravilnost prvostupanjskog rješenja od 19. travnja 2024., dopunskog rješenja od 20. lipnja 2024., kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u svezi sa odredbama članka 381. ZPP-a i članka 175. stavak 2. ZN-a.

7. Nakon razmatranja žalbi zakonskog nasljednika MB za reći je slijedeće. Odredbom članka 224. stavak 1. točka 1. ZN-a pored ostalog je propisano kako će sud prekinuti ostavinski postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine. Nedvojbeno je kako je između zakonskih nasljednika pok. ostaviteljice UB sporna činjenica je li u sastav ostavine ulazi i iznos od 83.666,00 eura. Uostalom žalitelj niti ne podnosi predmetne žalbe iz razloga što bi osporavao ovu okolnost. Nadalje, odredbom članka 225. stavak 1. ZN-a je propisano kako će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

8. U žalbi na rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju ŽB na pokretanje parničnog postupka protiv zakonskog nasljednika MB, žalitelj MB ne problematizira iz kojih je razloga ŽB upućen na pokretanje parnice protiv sunasljednika MB. On tek ističe kako je prvostupanjskim rješenjem od 19. travnja 2024. trebao biti obuhvaćen i zakonski nasljednik CB ovo stoga jer da su u predmetnom slučaju svi zakonski nasljednici pok. ostaviteljice UB (dakle, ŽB, MB i CB) nužni suparničari.

9. Zaista, u sporu radi utvrđenja da neka imovina ulazi ili ne ulazi u ostavinu, nasljednici su nužni suparničari jer se spor može riješiti samo na jednak način za sve nasljednike. Opseg ostavine ne može biti različit za pojedine sunasljednike. Stoga bi odsutnost nekog od sunasljednika u parnici radi utvrđenja sastava ostavine (na koju parnicu prvostupanjski sud upućuje nasljednika ŽB),predstavljala nedostatak procesno pravne legitimacije za vođenje parnice, zbog čega bi takvu tužbu trebalo odbaciti.

10. Dakle, prvostupanjski je sud nakon što je prekinuo ostavinski postupak trebao uputiti ŽB na pokretanje parnice radi sastava ostavine protiv oba sunasljednika tj. MB i CB, a ne samo MB, na koju pogrešnu primjenu zakona s pravom ukazuje nasljednik MB u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 19. travnja 2024.

11. No, nakon toga prvostupanjski sud, „dopunskim rješenjem“ od 20. lipnja 2024. mijenja svoje prvo rješenje od 19. travnja 2024., odnosno preinačava ga, i to baš na način da na pokretanje parnice radi sastava ostavine upućuje ŽB, protiv oba sunasljednika, dakle ne samo protiv MB, već sada i protiv CB. S obzirom na sadržaj prvostupanjskog rješenja od 19. travnja 2024. i prvostupanjskog „dopunskog rješenja“ od 20. lipnja 2024. razvidno je kako ista predstavljaju jednu cjelinu.

12. Prvostupanjski je sud imao pravno uporište da nakon žalbe nasljednika MB protiv rješenja od 19. travnja 2024. isto preinači, odnosno kako to prvostupanjski sud navodi „dopuni“, na način kako je već navedeno u ovom obrazloženju, i to baš u suglasju sa odredbom članka 189. stavak 1. ZN-a. Ovom je odredbom propisano kako se žalba podnosi prvostupanjskom sudu, koji može u povodu pravodobno podnesene žalbe sam, novim rješenjem, preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. Za napomenuti je kako se rješenje ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila. Dakle, u bitnome, prvostupanjski sud kad utvrdi da je žalba opravdana, može preinačiti (svoje) pobijano rješenje pod uvjetima: a) da je žalba dopuštena i pravodobna i b) da se preinačavanjem ne bi povrijedila prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. Prvostupanjski sud pogrešno smatra kako je imao pravno uporište za „dopunsko rješenje“ na temelju odredbi članaka 339. i 340. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a, no pozivanje na ove odredbe u obrazloženju pobijanog „dopunskog rješenja“, umjesto pravilno na odredbu članka 189. stavak 1. ZN-a, nije međutim dovelo do nezakonitosti odluke.

13. U svezi sa žalbenim navodom zakonskog nasljednika MB kako prvostupanjski sud nije smio izmijeniti – dopuniti (preinačiti) pobijano rješenje od 19. travnja 2024. već po žalbi spis dostaviti na odlučivanje drugostupanjskom sudu dodatno je za reći slijedeće. Žalba koja se podnosi protiv odluka suda u parničnom postupku devolutivne je prirode i o njoj u meritumu odlučuje samo drugostupanjski sud. S druge pak strane općinski sud (prvostupanjski) u ostavinskom postupku (o čemu je u konkretnom slučaju riječ) ovlašten je da u povodu žalbe sam preispita svoju odluku u meritumu, a tek ako žalbu ne bi uvažio, dužan ju je dostaviti drugostupanjskom sudu

14. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud „dopunskim rješenjem“ od 20. lipnja 2024. upravo uvažio onaj žalbeni razlog koji je isticao zakonski nasljednik MB u žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda od 19. travnja 2024., a to je da rješenjem kojim se prekida ostavinski postupak i upućuje nasljednik na parnicu, budu obuhvaćeni svi sunasljednici (dakle konkretno i CB) jer su svi oni nužni suparničari i moraju biti obuhvaćeni tužbom radi utvrđenja sastava ostavine.

15. Žalbeni navod nasljednika MB, kako je u „dopunskom rješenju“ od 20. lipnja 2024. izostao razlog zašto treba pokrenuti parnicu i protiv CB nije osnovan. Kako je nedvojbeno da je i CB jedan od sunasljednika, što uostalom i sam žalitelj MB ističe u svojim žalbama, to je i on morao biti obuhvaćen rješenjem o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju na parnicu, a iz razloga koji su već navedeni u ovom drugostupanjskom rješenju. Okolnost je li CB dao ili nije dao nasljedničku izjavu je potpuno pravno nebitna za pravilnost i zakonitost pobijanih rješenja. Naime odredbom članka 220. stavak 1. ZN- a je propisano kako je svatko ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Odredbom stavka 2. istog članka je određeno da za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom (nijedan od nasljednika u konkretnom slučaju nije dao izjavu o odricanju).

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbe zakonskog nasljednika MB odbiti kao neosnovane te potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja, odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a sve na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a.

U Splitu 14. travnja 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi