REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-473/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Luksim trgovina d.o.o. [adresa], OIB: 11437448035, zastupanog po prokuristi DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi regresa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-151/2020-42 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-151/2020-42 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Luksim trgovina d.o.o. [adresa] da tužitelju Generali osiguranje d.d. Zagreb isplati iznos od 1.365,89 eura (slovima: tisućutristošezdeset peteuraiosamdesetdevetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 64,11 eura od 12. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 178,64 eura od 16. siječnja 2018. do isplate, te

- na iznos od 1.129,10 eura od 19. siječnja 2018. do isplate.

a koja se izračunavaju, od dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Luksim trgovina d.o.o. [adresa] da tužitelju Generali osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.414,75 eura (slovima: dvijetisućečetristočetrnaesteuraisedamdesetpetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. siječnja 2025. do isplate, a koja se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postup jer je procesno ovlaštenje sud prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 219. i čl. 221.a ZPP jer je strankama omogućio da iznesu sve činjenice i predlože dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojim su pobijale navode i dokaze protivnika te je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 221.a ZPP, prema svojem uvjerenju, pravilno uzeo u obzir sve okolnosti temeljem kojih je utvrdio činjenično stanje pravno relevantno za odluku u ovom sporu.

6.3. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP na koju također ukazuje tuženik jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu ovog žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

6.4. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju također u žalbi ukazuje žalitelj jer su u pobijanoj presudi navedeni vrlo jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.5. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.365,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koji je, kao osiguratelj isplatio svojem osiguraniku ĐZ, temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 321022618258, a na ime naknade štete nastale na njegovom osobnom automobilu u štetnom događaju od 5. prosinca 2017. kada je u mjestu Gračac, na DC-01, dionica 15, kod 22+010 km, došlo do prometne nezgode na način da je vozačica DZŠ, upravljajući vozilom u vlasništvu ĐZ, marke „Opel Insignia“, reg. oznake [registarska oznaka], naletjela na divlju životinju – srnu koja je istrčala na kolnik, kojom prilikom je došlo do sudara prednjim dijelom vozila na navedenu divlju životinju te iznosa koji je isplatio procjenitelju za procjenu štete na vozilu, smatrajući tuženika odgovornim za nastanak navedenog štetnog događaja na temelju odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO ) i odredbe članka 83. Zakona o lovstvu („

Narodne novine“, broj: 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 67/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/17 dalje: ZOL), i sve utemeljeno na odredbi čl. 963. ZOO.

10. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge tuženika i dalje je sporna pasivna procesna legitimacija tuženika i posljedično tome njegova regresna obveza isplatiti tužitelju zahtijevanu novčanu tražbinu.

11. Sud prvog stupnja je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP ):

- da je 5. prosinca 2017. u mjestu Gračac, na DC-01, dionica 15, kod 22+010 km, došlo do prometne nezgode na način da je vozačica DZŠ, upravljajući vozilom u vlasništvu ĐZ, marke „Opel Insignia“, reg. oznake [registarska oznaka], naletjela na divlju životinju – srnu koja je istrčala na kolnik, kojom prilikom je došlo do sudara prednjim dijelom vozila na navedenu divlju životinju,

- da lovištem na području štetnog događaja gospodari tuženik;

- da je prema nastalim oštećenjima na vozilu osiguranika tužitelja brzina naleta vozila na srnu iznosila oko 50-60 km/h;

- da je na mjestu prometne nezgode brzina kretanja ograničena na 90 km/h i da je na navedenoj dionici, ispred mjesta navedene prometne nezgode) bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“;

- da do prometne nezgode ne bi došlo da je divlja pretrčala na drugu prometnu traku i da je vozačica upravljala osobnim automobilom brzinom manjom od 37 km/h;

- da prema oštećenjima na vozilu proizlazi da je šteta nastala uslijed naleta na srneću divljač ili životinju slične konstitucije;

- da je tužitelj na ime nastale štete na osobnom automobilu njegovog osiguranika 15. siječnja 2018. isplatio svojem osiguraniku, kao oštećeniku iznos od 1.346,00 kn, a 18. veljače 2018. još i iznos od 8.507,24 kn, te 11. siječnja 2018. procjenitelju iznos od 438,03 kn.

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 8. ZPP), sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik, koji upravlja lovištem na području na kojem je i došlo do navedene prometne nezgode uslijed naleta na divljač i to bez krivnje vozačice, a pri čemu je oštećen automobil osiguranika tužitelja, dužan na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO, kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, isplatiti tužitelju utuženi regresni dug, a sve obzirom na činjenicu da je odredbom čl. 83. st. 1. ZOL propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu tog zakona bio obvezatan poduzeti.

13. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja, koje, kako je i to prethodno navedeno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ovu utuženu novčanu tražbinu na ime regresnog duga nastalog u vezi sa navedenim štetnim događajem.

14. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da je sud prvog stupnja valja pravilno zaključio da je tuženik pasivno procesno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, budući obzirom i na njegove žalbene navode nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja upravo on gospodario lovištem na mjestu na kojem je i došlo do navedenog štetnog događaja i da je do štete na osobnom automobilu u vlasništvu osiguranika tužitelja došlo upravo naletom na divljač ( srnu) na cesti, budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke GZ i iskaza saslušane svjedokinje DZŠA, pa u takav zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na tim dokazima, nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja, samo obzirom na tvrdnju tuženika da prema policijskom zapisniku nisu utvrđeni materijalni tragovi životinje, radi čega je i u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti.

15. Na temelju odredbe čl. 83. st. 1. ZOL propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu tog zakona bio obvezatan poduzeti.

16. Odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu koja nastane na vozilu naletom divljači ( srne) na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer divljač u takvim okolnostima zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama kao npr. poslovni broj: Rev-1057/2014-2 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017 od 14. prosinca 2022. Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. i dr.).

16.1. Posljedično tome lovoovlaštenik se može osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu samo ako dokaže postojanje nekog od uvjeta iz odredbe čl. 1067. Naime, odredbom čl. 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari, a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1.), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (stavak 2.), ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3.), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

17. To, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, znači da bi se tuženik, kao lovoovlaštenik, u okolnostima konkretnog slučaja, mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko bi dokazao neku od prethodno navedenih činjenica koje bi ga eskuliprale od odgovornosti za nastanak navedenog štetnog događaja.

18. Međutim, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke GZ jasno proizlazi da se vozačica osobnog automobila u vlasništvu osiguranika tužitelja u trenutku prometne nezgode kretala unutar prometnim znakom ograničene brizne kretanja ( 90 km/h) i to brzinom od oko 50-60 km/h i da u okolnostima konkretnog slučaja nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač (srnu), to tuženik (lovoovlaštenik) nije dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO.

19. Stoga, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a suprotno shvaćanju žalitelja, upravo je tuženik, kao lovoovlaštenik lovišta na čijem području je i došlo do navedenog štetnog događaja, sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZOL i čl. 1063. u vezi sa čl. 1067. ZOO i sve u vezi odredbe čl. 963. ZOO dužan isplatiti tužitelju ovu njegovu utuženu novčanu tražbinu na ime navedenog regresnog duga, a u visini koja obzirom na žalbene navode žalitelja i nije sporna, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

20 Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 14. travanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris