REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-427/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Šiško, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d., odvjetnicima iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-57/2024-37 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-57/2024-37 od 20. ožujka 2025. u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 1.901,78 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 15.kolovoza 2020. pa do isplate.
i
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-57/2024-37 od 20. ožujka 2025. u preostalom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 60.300,28 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), pa se u tom ukinutom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos 22.257,91€ (dvadeset dvije tisuće dvije stotine pedeset sedam eura i devedeset jedan cent) sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos 408,64 € od 15. rujna 2020. do isplate
- na iznos 408,64 € od 15. listopada 2020. do isplate
- na iznos 408,64 € od 15. studenog 2020. do isplate
- na iznos 302,95 € od 15. prosinca 2020. do isplate
- na iznos 302,95 € od 15. siječnja 2021. do isplate
- na iznos 321,08 € od 15. veljača 2021. do isplate
- na iznos 321,08 € od 15. ožujak 2021. do isplate
- na iznos 321,08 € od 15. travanj 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. svibanj 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. lipanj 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. srpanj 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. kolovoz 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. rujan 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. listopad 2021. do isplate
- na iznos 735,41 € od 15. studeni 2021. do isplate
- na iznos 345,32 € od 15. prosinca 2021. do isplate
- na iznos 345,32 € od 15. siječnja 2022. do isplate
- na iznos 357,33 € od 15. veljače 2022. do isplate
- na iznos 357,33 € od 15. ožujka 2022. do isplate
- na iznos 357,33 € od 15. travnja 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. svibnja 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. lipnja 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. srpnja 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. kolovoza 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. rujna 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. listopada 2022. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. studenog 2022. do isplate
- na iznos 391,31 € od 15. prosinca 2022. do isplate
- na iznos 391,31 € od 15. siječnja 2023. do isplate
- na iznos 405,81 € od 15. veljače 2023. do isplate
- na iznos 405,81 € od 15. ožujka 2023. do isplate
- na iznos 405,81 € od 15. travnja 2023. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. svibnja 2023. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. lipnja 2023. do isplate
- na iznos 1055,23 € od 15. srpnja 2023. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 62.202,07 € sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose
- na iznos 1901,78 € od 15. kolovoza 2020. do isplate
- na iznos 1493,14 € od 15. rujna 2020. do isplate
- na iznos 1493,14 € od 15. listopada 2020. do isplate
- na iznos 1493,14 € od 15. studenog 2020. do isplate
- na iznos 30,84 € od 15. prosinca 2020. do isplate
- na iznos 30,84 € od 15. siječnja 2021. do isplate
- na iznos 26,79 € od 15. veljača 2021. do isplate
- na iznos 26,79 € od 15. ožujak 2021. do isplate
- na iznos 26,79 € od 15. travanj 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. svibanj 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. lipanj 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. srpanj 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. kolovoz 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. rujan 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. listopad 2021. do isplate
- na iznos 2599,51 € od 15. studeni 2021. do isplate
- na iznos 28,82 € od 15. prosinca 2021. do isplate
- na iznos 28,82 € od 15. siječnja 2022. do isplate
- na iznos 29,81 € od 15. veljače 2022. do isplate
- na iznos 29,81 € od 15. ožujka 2022. do isplate
- na iznos 29,81 € od 15. travnja 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. svibnja 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. lipnja 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. srpnja 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. kolovoza 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. rujna 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. listopada 2022. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. studenog 2022. do isplate
- na iznos 32,65 € od 15. prosinca 2022. do isplate
- na iznos 32,65 € od 15. siječnja 2023. do isplate
- na iznos 33,86 € od 15. veljače 2023. do isplate
- na iznos 33,86 € od 15. ožujka 2023. do isplate
- na iznos 33,86 € od 15. travnja 2023. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. svibnja 2023. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. lipnja 2023. do isplate
- na iznos 3.716,83 € od 15. srpnja 2023. do isplate.
III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.“
2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao osnovan, prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu samo u pobijanom dijelu ( točka II. i III. izreke) u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu samo djelomično zakonita i pravilna i to za dio glavnice od 1.901,79 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok u preostalom odbijajućem dijelu, zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ona nije zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.901,79 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos se odnosi na utuženu razliku mjesečne najamnine za mjesec srpanj 2020. – u dijelu u kojem je kao osnovan prihvaćen tuženičin prigovor zastare, dok u preostalom dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja, materijalno pravo je, bar za sada, pogrešno primijenjeno.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 84.459,98 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između tržišne najamnine koju smatra da je mogao ostvariti, kao vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa] da je isti iznajmljivao u turističke svrhe i zaštićene najamnine koju je plaćao zaštićeni najmoprimac i to za razdoblje od srpnja 2020. do lipnja 2023., utemeljen na pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je u konkretnom slučaju tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbama čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – međunarodni ugovori broj: 18/97- dalje Konvencija) i Protokola br. 1.,4.,6.,7. i 11. uz navedenu Konvenciju, kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava te da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ravnoteža između interesa tužitelja, kao vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca jer je tužitelju nametnut prekomjeran individualni teret budući tužitelj, kao vlasnik stana nije u mogućnosti koristiti svoj stan, niti je u posjedu istog. Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sklopljen je na neodređeno vrijeme i u domaćem pravnom sustavu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje ravnoteže između interesa najmoprimca i najmodavaca, pa posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje da trenutni pravni propisi u RH u pogledu zaštićenih najamnina nisu ostvarili pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu grupu (najmodavce) radi čega tužitelj mora snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca, pa je zbog toga došlo do povrede njegovog prava na mirno uživanje vlasništva, a što je sukladno zaključku iz presude Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Republike Hrvatske.
9.1. Posljedično tome, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da tužitelju u okolnostima konkretnog slučaja pripada pravo na isplatu razlike između tržišne najamnine koju je mogao ostvariti, kao vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa] da je isti iznajmljivao u turističke svrhe i zaštićene najamnine koju je plaćao zaštićeni najmoprimac u tuženom razdoblju i to u ukupnom iznosu od 22.257,91 eura, za razdoblje od kolovoza 2020. do lipnja 2023. Dosuđeni iznos je sud prvog stupnja utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka Hrvoja Samrajila, koji je visinu naknade utvrdio uspoređujući cijenu najma usporednih apartmana tijekom zimskih mjeseci (studeni – travanj), i cijenu najma za vrijeme ljetnih mjeseci (svibanj – listopad) prema internetske platforme booking com., na način da je najam za stanovanje od svibnja do listopada izračunao umanjenjem najma u turističke svrhe za 70 %., pri čemu je u navedenu razliku uračunat i iznos od 20% na ime provizije internetske platforme booking com, te umanjenjem za iznose poreza i prireze, koje bi tužitelj, kao vlasnik stana bio dužan platiti sukladno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23 i 152/24 – dalje i tekstu ZOPD) i Odluci jedinice lokalne samouprave – Grada Dubrovnika.
9.2. Pri tome je sud prvog stupnja, kao osnovan prihvatio prigovor zastare koji je tijekom postupka istaknula tuženica za iznos utužene razlike za mjesec srpanj 2020. i za taj iznos je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, kao što je neosnovan odbio njegov zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove tzv. dnevnog turističkog najma tijekom ljetnih mjeseci, a prema nalazu i mišljenju navedenog sudskog vještaka o prosječnoj cijeni pet usporednih apartmana, slične površine i lokacije na kojoj se nalazi i tužiteljev stan, uz zaključak da tužitelj nije dokazao da bi predmetnu nekretninu iznajmljivao u turističke svrhe ( točka 23 obrazloženja).
10. U ovom dijelu postupku, obzirom na samo žalbu tužitelja, više nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženice, kao niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja.
11. Obzirom na žalbene navode žalitelja kojima pobijanu presudu pobija u odbijajućem dijelu, sporna je osnovanost prigovora zastare koji je tijekom postupka istaknula tuženica ( iako zaključak suda prvog stupnja o tome žalitelj posebno ne čini spornim), kao i osnovanost njegova zahtjeva prema kojem je visinu razlike predmetne najamnine trebalo utvrditi prema usporenim cijenama tzv. dnevnog turističkog najma te potreba umanjenja utvrđene visine takve naknade za iznos od 20% na ime provizije internetske platforme booking com.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o navedenom spornom pitanju zastare sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno odlučio.
12.1. Naime, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja prema shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženima u svojim Odlukama poslovni broj: U- III-3219/2019 od 13. prosinca 2023., U-III-1685/2019, U-III-4740/2021, U-III- 3482/2021, sve od 3. listopada 2023. i odlukama ESLJP-a - Statileo protiv Hrvatske broj: 12027/2010 od 10. srpnja 2014., Arambašič protiv Hrvatske, broj: 48981/2017 i 49727/2017 od 23. lipnja 2022., Skelin - Hrvoj i Đuričić protiv Hrvatske, broj: 23414/15 i 52161 §§ 51. od 10.6. lipnja 2021., Mirošević-Anzulović protiv Hrvatske,. te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. „… vlasnicima stanova … u pogledu računanja početka zastarnog roka i nastupanja zastare, ne može se staviti na teret kao njihov propust činjenica da prije odluke Statileo protiv Hrvatske, odnosno prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda nisu pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokretali postupke protiv države radi naknade štete uzrokovane navedenim zakonom nametnutim ograničenjima prava vlasništva … niti činjenica da su ih, kao u konkretnom slučaju, pokrenuli prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018., a nakon odluke Statileo protiv Hrvatske … da je potrebno šest mjeseci kako bi nakon promjene određenog pravnog stajališta razvoj sudske prakse dosegnuo takav (dovoljan) stupanj pravne sigurnosti da bi se mogla smatrati kako je javnost zaista postala svjesna prevladavajuće sudske prakse …da je tek nakon proteka šest mjeseci od zauzimanja stajališta Vrhovnog suda u rješenju od 19. prosinca 2018. u pogledu prava vlasnika na naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, a kojim je Vrhovni sud promijenio prevladavajuću sudsku praksu, dakle od 19. lipnja 2019. sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare propisani člankom 230. stavkom 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). Posljedično tome računajući rok zastare od tada 19. lipnja 2019., pa do 10.srpnja 2023., kada je tuženik primio zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, pri čemu tužitelj nije dokazao da je podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora prije navedenog nadnevka, kojim bi došlo do prekida zastare, to je u konkretnom slučaju nastupila zastara za mjesec srpanj 2020., kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je u ovom dijelu valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja.
13. Slijedom navedenog, valjalo je kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
14. Međutim, u pravu je žalitelj kada prigovara zaključku suda prvog stupnja da je njegov zahtjev neosnovan u dijelu u kojem je zahtijevao da se visina ove naknade utvrdi prema usporenim cijenama tzv. dnevnog turističkog najma smatrajući da tužitelj nije dokazao da bi u utuženom razdoblju svoj stan iznajmljivao u turističke svrhe.
15. Naime, prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja, u pravnoj situaciji kakva je i ova aktualna vlasnik stana ne treba dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmio u turističke svrhe tzv. dnevnog najma za vrijeme ljetnih mjeseci jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu pa se smatra dovoljnim da dokaže visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju, a u koju visinu najamnine treba obračunati i cijenu tzv. dnevnog najma, a i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo, posljedično čemu sud prvog stupnja neosnovano zaključuje da je tužitelj u obvezi dokazati da bi tijekom ljetnih mjeseca predmetni stan iznajmljivao u svrhu turističkog dnevnog boravka ( tzv. dnevni najam). Pored toga, takav zaključak ovog suda proizlazi i iz odredbe čl. 1089. st.3. ZOO, prema kojoj se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Pri tome, valja istaknuti i da je ovakvo pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja utemeljeno i na pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. onim izraženim u odluci poslovni broj: Rev-2364/2016 od 19.12.2018.
16. Posljedično tome, sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa, nepotpuno utvrdio činjenično stanje za odluku o (ne)osnovanosti ovog dijela zahtjeva tužitelja, radi čega je u ovom dijelu, kao djelomično osnovanu, valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 370. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
17. U nastavku postupka sud prvog stupnja će cijeneći prethodno shvaćanje ovog suda drugog stupnja ( točka 15. obrazloženja) pravilno odlučiti i o ovom preostalom zahtjevu tužitelja vodeći pri tome računa i o tome je li u okolnostima konkretnog slučaja za ukupno razdoblje potrebito navedenu razliku zahtijevane najamnine umanjiti za utvrđenu proviziju internetske platforme booking com, vodeći pri tome računa da li i vlasnici usporednih turističkih objekata, kakav je tužiteljev takvu proviziju plaćaju ili najam vrše neposredno, nakon čega će sud prvog stupnja ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu.
18. Obzirom da je pobijana presuda djelomično ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka ( točka III. izreke pobijane presude) o kojima će, se zajedno sa troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, sud prvog stupnja odlučiti u konačnoj odluci ( čl. 166. st. 3. ZPP).
Pula - Pola, 14. travanj 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
