REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-476/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. (OIB:92963223473), Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-440/2023-34 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu (st. IV., V. i VI.) presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-440/2023-34 od 14. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3205084621/2005 sklopljenog 04. srpnja 2005. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 05. srpnja 2005. pod brojem: OU-1438/2005, u dijelu gdje je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika;
-u st. II., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3205084621/2005 sklopljenog 04. srpnja 2005. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 05. srpnja 2005. pod brojem: OU-1438/2005, u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja;
-u st. III., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju razliku anuiteta nastalih uslijed porasta tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 2.741,73 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 01. rujna 2005. na iznos od 2,79 eura do isplate do zaključno 01. studenog 2013. na iznos od 67,92 eura do isplate, sve u roku od 15 dana;
-u st. IV., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3205084621/2005 sklopljenog 04. srpnja 2005. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 05. srpnja 2005. pod brojem: OU-1438/2005, u dijelu gdje je ugovoreno plaćanje naknade sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženika;
-u st. V., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 23. C) Ugovora o kreditu broj 3205084621/2005 sklopljenog 04. srpnja 2005. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 05. srpnja 2005. pod brojem: OU-1438/2005, u dijelu gdje je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženika;
-u st. VI., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana;
-u st. VII., da se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 2.050,00 eura kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude (st. IV., V. i VI.) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Ističe da je tužitelj u glavnom tužbenom zahtjevu tražio utvrđivanje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na plaćanje naknade sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik te one koje se odnose na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik. Dakle, tužitelj je postavio samo deklaratorni zahtjev i traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na tzv. ulaznu i izlaznu naknadu, a koje tužitelju nikada nisu ni bile naplaćene. Tuženik ističe da tužitelju nedostaje pravni interes pa da bi tužbu valjalo odbaciti. Osporava i odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je sud taj trošak priznao za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura jer da je navedeno suprotno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).
2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači odluka u pobijanom dijelu, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.
7. Predmet ovog spora bio je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, ugovorenim naknadama sukladno Odluci o tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja tuženik sve iz čl. 2., čl. 7. i 23.C) Ugovora o kreditu broj 3205084621/2005 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-1438/2005 05. srpnja 2005., kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa temeljem odredbi kojima je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj CHF za razdoblje od rujna 2005. do studenog 2013., ukupno u iznosu od 2.741,73 eura.
8. Sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužitelja, utvrdio je ništetnim i bez pravnog učinka odredbe čl. 2., čl. 7. te čl. 23.C) Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na kamatnu stopu, valutnu klauzulu kao i u dijelu koji se odnosi na ugovorene naknade sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud prvog stupnja tužitelju je dosudio iznos od 2.741,43 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a koji iznos se odnosi na promjenu tečaja CHF uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme korištenja kredita i naknadnih promjena tečaja CHF na više od početno ugovorenog.
9. Predmet žalbenog dijela postupka je "samo" dio odluke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti čl. 2., odnosno čl. 23.C) Ugovora o kreditu u kojima su ugovorene naknade sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik, odnosno tzv. ulazne i izlazne naknade.
10. Pobijani dio prvostupanjske odluke pravilan je i zakonit te isti nije doveden u sumnju žalbenim navodima tuženika. Naime, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a te je nakon pribave podataka od tuženika te provedenog financijskog vještačenja odredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 09. siječnja 2025. (stranica 457 do 477 spisa). Prema nalazu i mišljenju vještaka Mate Ivanovića, stalnog sudskog vještaka za financije proizlazi da ulaznu naknadu nije moguće utvrditi pa da "iz dokumentacije se može zaključiti da navedenu naknadu tuženik nije naplatio od tužitelja, odnosno tužitelj nije platio tzv. ulaznu naknadu". Isto tako u svom osnovnom nalazu i mišljenju vještak je naveo da naknadu radi prijevremene otplate kredita nije moguće utvrditi. Prema iskazu tužitelja proizlazi da mu je banka otkazala kredit jer mu trećina mirovine više nije bila dostatna za plaćanje anuiteta, a sve zbog porasta tečaja i kamata, stoga tužitelj nije platio naknadu radi prijevremene otplate kredita.
11. Sud prvog stupnja je "ipak" prihvatio zahtjev tužitelja (deklaratorni) kojim je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na tzv. ulaznu i izlaznu naknadu navodeći da to proizlazi iz Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje ZZP) koji je Zakon bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
11.1. U postupku je tako utvrđeno da tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom nije pojedinačno pregovarao o ugovornim odredbama iz čl. 2. i čl. 23.C) Ugovora o kreditu koji se odnose na navedene naknade, da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika a da tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Isto tako ističe se da u skladu sa čl. 59. t. 3. ZZP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama po kojima se ti troškovi mogu promijeniti, a nije sporno da predmetni Ugovor ne sadrži konkretni opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja Ugovora, a niti su ti troškovi usluge po stavu suda prvog stupnja samorazumljivi. Stoga je sud prvog stupnja odlučio da su navedene odredbe ništetne.
12. U odnosu na žalbeni navod tuženika da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetnih zahtjeva (deklaratornih) u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP- a valja reći da drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije ovlašten ispitivati pravni interes time više jer tuženik navedeno nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka.
13. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište radi objave odluke prema Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife (stranica 481 do 484 spisa) kojim je propisano pravo da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova. Vezano za navedene žalbene navode tuženika valja reći je ročište za objavu presude propisano čl. 335. ZPP-a kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Isto tako na tom ročištu sud ukratko iznosi i usmeno obrazlaže presudu kako je to predviđeno čl. 336. st. 1. ZPP-a. Stoga proizlazi da se radi o troškovima koja su potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (tako i Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.).
14. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u njenom pobijanom dijelu (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).
U Puli - Pola 14. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus
