1

 

Poslovni broj 13 Ps-2/2021-44

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A    I   R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz G.,  OIB: … kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., protiv tužene G. V. iz G.,  OIB: …, radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. listopada 2023. i nakon objave dana 8. studenog 2023.

 

p r e s u d i o  j e :

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženoj G. V. iz G.,  u roku od osam dana iseliti iz nekretnine - stana koji se nalazi u G., na adresi , 1. kat, broj stana …, u zgradi koja se nalazi na k.č.br. 6213/3 i 6206/3, poduložak 137, zk. ul. broj 2467 k.o. Š. te isti predati u posjed tužitelju M. D.,  G., OIB … slobodan od stvari i osoba.

 

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate po stopi koja vrijedi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

 

                                                        r i j e š i o   j e :

 

Nalaže se tužitelju M. D. iz G.,  OIB: … da tuženoj G. V. iz G., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 39,82 €, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi od 28. lipnja 2021. tužitelj je naveo da je kao najmoprimac sklopio s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao najmodavcem Ugovor o najmu stana u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u G., na adresi na 1. katu, broj stana …, u zgradi koja se nalazi na k.č.br. 6213/3 i 6206/3, poduložak 137, zk. ul. broj 2467 k.o. Š. Navodi da su on i njegova supruga tijekom 2016. tuženoj ponudili smještaj u predmetnom stanu te da su je tom prilikom obavijestili da se radi o državnom stanu, ali da može u njemu neko vrijeme boraviti. Dalje navodi da je tijekom veljače 2021. zahtijevao od tužene da napusti predmetni stan i preda ključeve stana, međutim, tužena da nije udovoljila njegovom zahtjevu, već je tužitelja i njegovu suprugu prijavila policiji. Zaključno tužitelj navodi da tužena uopće ne boravi u stanu već živi i radi u G. i odbija dobrovoljno predati posjed stana slobodan od stvari i osoba. Smatra da kao legitimni najmoprimac stana ima ovlaštenje zahtijevati od tužene iseljenje i predaju stana u posjed pa stoga predlaže donijeti presudu kao u izreci.

 

              2. Uz tužbu tužitelj je dostavio posebno izvješće i službenu zabilješku Postaje granične policije Gračac od 4. svibnja 2021. Tužitelj je naknadno dostavio i ugovor o najmu sklopljen između tužitelja i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva 23. ožujka 2010.

 

              3. U odgovoru na tužbu tužena je navela da je posredstvom poznanika D. B. dobila broj mobitela tužitelja i njegove supruge koji su joj nakon telefonskog kontakta pokazali predmetni stan. Navodi da je nakon što je pogledala stan, misleći da je isti u vlasništvu supružnika D., sa suprugom tužitelja M. D. dogovorila najam stana  i plaćanje najamnine u iznosu od 700,00 kuna mjesečno uz plaćanje mjesečnih režija. Ističe da predmetni stan koristi od 2016. godine iako nije zaključila ugovor o najmu stana s tužiteljem. Tvrdi da je najamninu plaćala tako da je novac uručivala osobno supružnicima D. s time da je 17. veljače 2021. novac uplatila na tekući račun tužiteljeve supruge. Dalje navodi da su početkom 2021. u provjeru stana došli djelatnici Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje iz G. koji su je savjetovali da ne plaća najamninu tužitelju budući da je stan u vlasništvu Republike Hrvatske, a tužitelj više nema pravo korištenja stana. Napominje da su joj djelatnici navedenog Ureda tom prilikom rekli da tužitelj nije imao pravo davati stan u podnajam niti naplaćivati najam stana. Također su je savjetovali da ostane u stanu i nastavi plaćati režije budući da je 2014. na popisu za stambeno zbrinjavanje. Nakon što je  prestala plaćati najamninu, od tužitelja i  njegove supruge u više navrata dobila je uznemirujuće poruke putem mobitela, uzimali su joj poštu i račune iz sandučića te ulazili u stan zbog čega ih je prijavila policiji i Uredu za stambeno zbrinjavanje. Sukladno uputi policije promijenila je bravu na ulaznim vratima, a djelatnici policije obavili su očevid u stanu. Tvrdi da su bez obzira na navedeno supružnici D. nastavili sa slanjem poruka neprimjerenog i uznemirujućeg sadržaja. Navodi da je voljna napustiti predmetni stan ukoliko joj to naloži nadležni Ured za stambeno zbrinjavanje.

 

4. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila kopiju izvoda s tekućeg računa o uplaćenoj najamnini dana 17. veljače 2021., prepiske poruka putem mobilne aplikacije WhatsApp i zapisnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područne službe u Zadru, Samostalnog izvršitelja u Gračacu od 8. ožujka 2021.

 

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. D., D. Č., D. M., M. K., I. M. i D. B. te je  izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu.

 

6. Sukladno prijedlogu tužitelja o ovoj parnici obaviješteno je Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

 

7. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđene su sljedeće nesporne činjenice:

 

- da su tužitelj kao najmoprimatelj i Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao najmodavatelj dana 23. ožujka 2010. zaključili ugovor o najmu stana kojim najmodavatelj daje u najam najmoprimatelju stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u G. na adresi na 1. katu, broj stana… koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. 6213/3 i 6206/3 i upisan je u podulošku 137 i zk. ulošku broj 2467 k.o. Š.;

 

- da se najmoprimatelj predmetnim ugovorom obvezao koristiti stan isključivo za stanovanje; da je najmodavatelj predmetni stan dao u najam najmoprimatelju na neodređeno vrijeme;

 

- da se najmoprimatelj obvezao platiti najam od 1. travnja 2010. mjesečno najkasnije do 15.-og u mjesecu za protekli mjesec u korist Državnog proračuna;

 

- da je ugovoreno u slučaju ako najmoprimatelj ne koristi stan isključivo za stanovanje u njemu i ako ne ispunjava uvjete utvrđene člankom 10 Zakona o područjima posebne državne skrbi (prema kojem on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu  ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske ili istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991. odnosno na području država nastalih raspadom SFRJ odnosno nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca) te u slučaju da najmoprimatelj predmetni stan daje u podnajam trećim osobama, da najmodavatelj može otkazati ovaj ugovor uz prethodno pisano opomenu najmoprimatelju da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz sukladno članku 19 stavku 2 Zakona o najmu stanova;

 

- iz iskaza saslušanih svjedoka da je u posjedu predmetnog stana tužena i to od 2016. ili 2017. godine; da tužena i tužitelj nisu zaključili pisani ugovor o najmu stana; da je tužena za predmetni stan plaćala najamninu tužitelju u iznosu od 100,00 €;

 

- da je tužena u posjedu predmetnog stana;

 

- da je predmetni stan u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

              8. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

              9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da tužena iseli iz stana broj … koji se nalazi u G., na adresi na 1. katu, u zgradi koja se nalazi na kčbr. 6213/3 i 6206/3 k.o. Š., i predaja istoga tužitelju u posjed.

 

              10. Za odlučivanje o ovom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 ,152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV) konkretno odredbe članka 161 i 162 ZV koje reguliraju zaštitu vlasništva odnosno reivindikacijski zahtjev tužitelja kao vlasnika stvari, za predaju u posjed te stvari, odnosno dijela iste, usmjeren prema tuženoj kao nevlasniku koja posjeduje tu stvar. Naime, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a koji zahtjev sukladno stavku 2 istog članka, ako zakonom nije što drugo određeno, ne zastarijeva.

 

              11. U članku 162 stavku 1 ZV propisano je da tužitelj, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar, predaju iste u posjed, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se ona nalazi u posjedu tuženika.

 

              12. Tijekom dokaznog postupka sud je nespornim utvrdio da je tužena u posjedu predmetnog stana jer to nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka dok tužitelj samo paušalno u tužbi navodi da tužena nije u posjedu predmetnog stana, već živi i radi u G..

             

              13. Između stranaka nije sporno da je vlasnik predmetnog stana Republika Hrvatska te da je ugovorom o najmu stana zaključenog između tužitelja kao  najmoprimatelja i Republike Hrvatske kao najmodavatelja dana 23. ožujka 2010. godine ugovoreno da najmodavatelj daje u najam najmoprimatelju stan koji je u vlasništvu Republike Hrvatske. 

 

              14. Kako dakle tužitelj nije vlasnik nekretnine čiju predaju zahtijeva u posjed, slijedi da nisu ostvarene pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite tužitelju u smislu odredbe članka 161 ZV odnosno da tužitelj u konkretnom slučaju nema aktivnu legitimaciju u ovoj parnici.

 

              15. Naime, da bi tužitelj u konkretnom slučaju mogao ostvariti svoj zahtjev za predaju u posjed predmetnog stana, on mora biti vlasnik te nekretnine sve do zaključenja glavne rasprave odnosno donošenja presude kojom se usvaja njegov zahtjev za predaju u neposredan posjed, a budući da tužitelj u vrijeme zaključenja glavne rasprave odnosno donošenja presude nije bio vlasnik predmetnog stana, njegov tužbeni zahtjev se ukazuje neosnovanim.

 

              16. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

 

              17. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbe članka 154 Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, s time da je sud sukladno odredbi članka 155 ZPP prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

 

              18. Budući da je bio opravdan i potreban, sud je tuženoj priznao putni trošak svjedoka I. M. na raspravu održanu dana 20. listopada 2023. u iznosu od 39,82 €.

 

              19. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.             

 

U Gospiću, 8. studenog 2023.   

 

Sudac:

                                                                                                                                        

                                                                                                                              Mirjana Kosanović, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u  roku od 15 dana od dana ročišta za  objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. Odvjetnica V. H. D., Z.
2. G. V., G.,