Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-133/2024-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužiteljice NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika 2M baby j.d.o.o., Zagreb, Avenija Marina Držića 77, OIB:15136421248, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Hodak, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, zakonske zastupnice tuženika i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku 2M baby j.d.o.o. isplatiti tužiteljici NH iznos od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 17. lipnja 2023. godine pa do isplate, i to od 17. lipnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku 2M baby j.d.o.o. naknaditi tužiteljici NH troškove parničnog postupka u iznosu od 892,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je navela da su ona i tuženik dana 26. svibnja 2023. godine sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim se tuženik obvezao pružiti usluge opisane u članku 1. Ugovora, a koje su u naravi predstavljale usluge vezane za primaljsku skrb i porod djeteta kod kuće, dok se tužiteljica kao korisnik obvezala platiti navedene usluge u iznosu od 2.500,00 EUR. Tuženik se u svojim pravnim poslovima predstavljao i pod nazivom „Moja Primalja“. Sukladno dogovoru tužiteljice s BH, osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika, uplaćena je polovica ugovorenog iznosa odnosno 1.250,00 EUR, dok je preostali iznos sukladno istom dogovoru trebao biti uplaćen naknadno. Tužiteljica je navela da u periodu od dana sklapanja Ugovora pa do dana 16. lipnja 2023. godine kada je Ugovor raskinut, tuženik nije izvršio niti jednu uslugu navedenu u članku 1. Ugovora već je u tom periodu jedino uspostavljen kontakt putem društvene mreže WhatsApp u kojoj je tužiteljica virtualno upoznata s osobljem tuženika te je putem iste društvene mreže osnovana grupa pod nazivom „Oksana 15.8.2023.“ za razmjenu poruka koja je trebala služiti radi lakše komunikacije. Tužiteljica je istaknula da je početkom lipnja 2023. godine, to jest nakon sklapanja Ugovora saznala da tuženik nije bio registriran za obavljanje djelatnosti primaljske skrbi. Navela je i da joj je BH je u poruci od 14. lipnja 2023. godine putem društvene mreže WhatsApp navela kako je izdani račun storniran te da je neovisno o storniranom računu, tuženik je i dalje uplaćeni novac zadržao. Dana 16. lipnja 2023. godine tužiteljica je izrazila volju za raskidom Ugovora te je zahtijevala povrat uplaćenog iznosa, odnosno 1.250,00 EUR. BH je nesporno potvrdila raskid Ugovora te je pritom najavila kako će tužiteljici uplaćen iznos biti vraćen, ali samo u visini od 750,00 EUR. Tužiteljica smatra da je i preostali dio u iznosu od 500,00 EUR također neosnovano zadržan i to zbog navodnih „usluga“ i „rezervacija“ koje su bile pružene prije nego je Ugovor sklopljen, a koji iznos nije potkrijepljen cjenikom tuženika. Također je navela da Ugovorom nije predviđeno pravo tuženika da zadrži bilo kakav uplaćeni iznos na temelju pologa, predujma ili kapare jer takvo pravo treba biti izričito ugovoreno. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.250,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne spori da je između stranaka sklopljen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 26.05.2023. (dalje u tekstu: „Ugovor), kojim se tuženik obvezao tužiteljici pružiti usluge opisane u članku 1. Ugovora, a tužiteljica se obvezala tuženiku za pružene usluge platiti cijenu u iznosu od 2.500,00 EUR u skladu s podacima za plaćanje koji su regulirani u članku 2. Ugovora te da je nesporno da je tužiteljica u korist tuženikovog računa izvršila uplatu iznosa od 1.250,00 EUR odnosno polovicu ugovorene cijene, kako proizlazi iz spisu priležeće potvrde o plaćanju, odnosno da ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da spori preostali dio činjeničnog supstrata tužbe, kao i pravnu osnovu tužbe. Naveo je da je između stranaka održana nekolicina sastanaka na kojima je tužiteljica detaljno upoznata sa značajem porođaja kod kuće, s potrebom suradnje između stranaka, podjelom zadataka odnosno odgovornosti, terminologijom radi lakšeg razumijevanja stručnih termina, da je tužiteljica detaljno upoznata s raznim mogućim patološkim stanjima i mjerama njihove prevencije, demonstrirane su vježbe namještanja položaja djeteta, a tužiteljica je potpisala informativni pristanak o porođaju kod kuće te je tuženik stupio u kontakt s doktorom medicine, specijalistom ginekologije koji bi pratio trudnoću tužiteljice. Tuženik je naveo da nikada nije sporio niti prešućivao postojanje stanovitih poteškoća u pogledu registracije djelatnosti pri Državnom zavodu za statistiku te da razlog tome nije taj što bi tuženik „na crno“ obavljao poslove primaljske djelatnosti, već taj što je pri postupku registracije primaljske djelatnosti kod kuće, ista klasificirana u kategoriju obavljanja tih i srodnih djelatnosti u ordinaciji, a sve zbog toga što Pravilnikom o normativima i tehničkim standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti nije diferencirano obavljanje te djelatnosti u kući od njezinog obavljanja u ordinaciji. Naveo je da je već prilikom pregovora o financijskim uvjetima odnosno cijenama tuženikovog rada, tužiteljica bila upoznata s činjenicom da tuženik ima stanovitih problema s registracijom djelatnosti te da je tužiteljica pritom djelovala potpuno nezainteresirano za takvu problematiku te je bila orijentirana isključivo na pregovore koji su se odnosili na obujam tuženikovog rada te njegovu cijenu odnosno naknadu. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju se ne radi po predujmu na ime ispunjenja ugovorne obveze – novčane činidbe na platež ukupnog iznosa od 2.500,00 EUR nego da se radi o institutu kapare, o čijoj su se primjeni kao sporednog uglavka stranke sporazumjele istodobnom usmenom pogodbom . Naveo je da motiv odnosno pobuda koji su tužiteljicu naveli da izjavi raskid Ugovora ne leže niti u postupku pri Državnom inspektoratu RH protiv tuženika, budući da navedeno nije razlog raskida Ugovora, već je jedini razlog raskida Ugovora to što se tužiteljica predomislila te da je tužiteljica odgovorna za raskid Ugovora, a da se tuženik odlučio zadovoljiti primljenom kaparom. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku izvršio uvid u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 26. svibnja 2023. (str. 8-10 spisa), račun: 35-2023/01 od 26. svibnja 2023. (str. 11 spisa), potvrdu o plaćanju (str. 12 spisa), WhatsApp korespondenciju stranaka (str. 13-20, 24-37 spisa), dopis Državnog inspektorata od 20. srpnja 2023. (str. 21-23 spisa), opomenu pred tužbu (str. 38-39 spisa), očitovanje na opomenu (str. 40-42 spisa), izjavu od 26. svibnja 2023. (str. 60 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.250,00 EUR, odnosno za povrat iznosa koji je uplaćen na račun tuženika na ime ispunjenje obveze tužiteljice iz ugovora koji je sklopljen između stranaka i koji je naknadno raskinut.

7. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 26. svibnja 2023. (dalje: Ugovor) kojim se tuženik obvezao pružiti tužiteljici usluge opisane u članku 1. Ugovora, a koje su u naravi vezane za primateljsku skrb i porod djeteta kod kuće, a tužiteljica se obvezala za navedene usluge platiti tuženiku iznos od 2.500,00 EUR. Nije sporno da je tuženik primio na ime ispunjenja obveze tužiteljice iz predmetnog ugovora iznos od 1.250,00 EUR, da su se stranke usmeno dogovorile da će preostali iznos tužiteljica uplatiti na račun tuženika do 37. ili 38. tjedna trudnoće, da je ugovor raskinut, da je tužiteljica zatražila povrat uplaćenog iznosa te da joj tuženik taj iznos nije vratio.

8. Sporno je da li je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku s obzirom da je utuženi iznos uplatila na račun tuženika treća osoba, da li iznos od 1.250,00 EUR predstavlja kaparu te da li je tuženik pružio tužiteljici usluge u protuvrijednosti zadržanog iznosa.

9. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da su u članku 1. navedene usluge koje se tuženik obvezao pružiti tužiteljici i to paket br. 4 2500 EUR, emocionalna podrška na porodu, emocionalna podrška u trudnoći, fizička priprema i savjetovanje u trudnoći, usluge doule u trudnoći, porodu, babinju, usluge primalje u trudnoći, porodu, babinju, izlazak 1x doule u postpartumu, izlazak 1x primalje u postpartumu, izlazak kod pojave trudova, izlazak kod pojave otjecanja pl. vode i PKU, dok je u članku 2. ugovora navedeno da se tužiteljica kao korisnica obvezuje platiti cijenu usluge iz članka 1. toga ugovora najkasnije u roku od 3 dana od dana potpisa ugovora, doznakom na račun tuženika.

10. Uvidom u račun 35-2023/01 utvrđeno je da je tuženik dana 26. svibnja 2023. izdao tužiteljici račun na iznos od 2.500,00 EUR, a kao proizvod je naveden Paket 4.

11. Uvidom u potvrdu o plaćanju izdanu od strane Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da je dana 31. svibnja 2023. na račun tuženika uplaćen iznos od 1.250,00 EUR od strane uplatitelja FH te da je kao poziv na broj primatelja naznačen broj računa izdan od strane tuženika.

12. Uvidom u izjavu od 26. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica tom izjavom potvrdila da je informirana o rizicima ili mogućim komplikacijama tijekom ili nakon poroda kod kuće za nju i novorođenče, nužnost postupanja primalje u određenim slučajevima korištenjem intervencija, odnosno aktivnostima koji fiziološki porod ne uključuje te o razlozima premještaja u rodilište tijekom ili nakon poroda.

13. Iz dopisa Državnog inspektorata od 20. srpnja 2023. upućenog Ministarstvu zdravstva proizlazi da je na okolnost obavljanja neregistrirane djelatnosti primalja proveden inspekcijski nadzor nad tuženikom te da je inspektorica Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga donijela usmeno rješenje kojim je tuženiku zabranila obavljanje djelatnosti primalja dok se ne registrira u sudskom ili drugom odgovarajućem registru za obavljanje primalja iz skupine Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite 86.90 Nacionalne klasifikacije djelatnosti, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja usmenog rješenja koje je izdano 12. srpnja 2023.

14. Uvidom u WhatsApp korespondenciju tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika BH, čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, utvrđeno je da je u poruci od **.**.2023. BH obavijestila tužiteljicu da je račun koji je izdan tužiteljici storniran, da je tužiteljica u poruci od 16. lipnja 2023. navela da nije spremna riskirati porodom kod kuće i da otkazuje ranije dogovorenu uslugu poroda kod kuće te da se ne slaže da tuženik zadrži na ime dva savjetovanja iznos od 500,00 EUR, kao i da je BH istoga dana tužiteljici odgovorila da će 750,00 EUR biti vraćeni na račun kada bude mogla i kada joj bude dozvoljeno raditi povrat novca jer je već u telefonskom razgovoru rekla tužiteljici da ju je Državni inspektorat privremeno zatvorio kao i sva njezina sredstva koja ima na računu.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je 2023. godine vidjela prilog na RTL Direktu na kojem je BH pričala o kućnom porodu, nakon toga ju je nazvala i pitala da li radi kućni porod na što joj je ona odgovorila da da, dogovorile su susret na kojem su bile prisutne samo BH i tužiteljica, a nakon toga su imale još jedan susret na kojem je prisustvovao tužiteljičin muž i djeca. Tada su razgovarale o tome što uključuje ugovor, u kojem slučaju idu u bolnicu i općenite stvari vezane uz porod kod kuće i što se tiče posla BH. Prilikom drugog razgovora sklopile su ugovor. Prilikom sklapanja ugovora dogovorile su plaćanje odmah, odnosno u roku od 3 dana od potpisivanja ugovora. Tužiteljica je navela da je pitala BH da li ima pravo i na raskid ugovora na što joj je ona odgovorila da može raskinuti ugovor do 38. tjedna trudnoće i da će joj u tom slučaju vratiti novac. Rekla joj je da će u slučaju raskida ugovora do 38. tjedna trudnoće naplatiti samo dva razgovora koje su do tada imale. Tužiteljica je navela da je pretpostavila da bi ju ti razgovori koštali do 100,00 EUR jer je još prije vidjela cjenik objavljen na web stranicama tuženika gdje je bila navedena cijena za savjetovanje 20,00 do 30,00 EUR. U razgovoru se nije spominjala kapara. Navela je da je njezin suprug u roku tjedan dana od potpisivanja ugovora uplatio na račun tuženika iznos od 1.250,00 EUR te da su dobili od BH račun čim su sklopili ugovor. Račun je bio izdan na iznos od 2.500,00 EUR. Navela je da je nakon što je njezin suprug uplatio pola tog iznosa da je pitala BH da li je to uredu na što joj je ona odgovorila da je te da drugi dio moraju uplatiti do 38. tjedna trudnoće. U dva tjedna od sklapanja ugovora shvatila je da nije spremna na kućni porod sa BH jer u ta dva tjedna nije dobila niti jednu poruku od nje vezanu uz tijek njezine trudnoće nego ju je samo pitala kada će platiti ostatak cijene. Dogovarale su se i vezano uz razgovor sa Ivaninom dulom, ali ti sastanci nikad nisu održani. Navela je da nije vidjela zainteresiranost BH za njezinu trudnoću. Na internetu je vidjela, ali ne zna na kojoj stranici, da tuženik nije registriran za djelatnost kućnog poroda. U to vrijeme dobila je i poruku od BH da je stornirala račun. Tada ju je nazvala i BH joj je rekla da je zatvorena, odnosno da joj je Državni inspektorat zabranio obavljanje djelatnosti te da joj je račun blokiran, ali da to ništa ne mijenja između njih te da će ona biti prisutna na njezinom porodu. Tužiteljica je navela da je tada BH rekla da želi raskinuti ugovor na što joj je BH odgovorila da će joj mi vratiti novac, odnosno da će joj vratiti 750,00 EUR te da će zadržati 500,00 EUR kao naknadu za dva obavljena razgovora sa njom na što je ona prešutila jer je bila u šoku. Tužiteljica je navela da joj je BH rekla da joj ne može odmah vratiti novac jer joj je račun blokiran, da joj danas BH nije vratila niti 750,00 EUR niti 500,00 EUR niti jedan euro, da su imale neko vrijeme prepisku preko WhatsAppa, ali se nisu uspjele dogovoriti. BH joj je rekla da se tih 500,00 EUR odnose na rezervaciju termina, zatim joj je rekla da je otkazala neku drugu ženu koja je trebala roditi u isto vrijeme, a kasnije joj je rekla da se taj iznos odnosi na savjetovanje. Navela je da se nakon sklapanja ugovora BH i ona više nisu sastajale jer je BH imala drugog posla. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika, tužiteljica je navela da je između nje i BH održano ukupno dva sastanka, da joj na tim sastancima nisu pokazivane vježbe niti je upoznata sa drugim osobama, da nije upoznata na tim sastancima sa sudjelovanjem drugih osoba, specijalista u cijelom procesu te da joj je rečeno samo za dulu, a to je žena koja daje psihološku podršku pri porodu. Navela je da je na drugom sastanku BH je formirala WhatsApp grupu u kojoj su bile ona, BH i dula za koju misli da se zvala N i rečeno joj je da će upoznati dulu. Ti sastanci između nje i BH održali su se u uredu tuženika. Tužiteljica je navela je da je na prvom sastanku bila samo ona, a na drugom sastanku su bili njezin suprug i njezina djeca, da je ugovor koji je potpisala sastavio tuženik, da je ona pročitala ugovor i članak 7. te da je prije potpisivanja ugovor pitala BH da li može raskinuti ugovor na što joj je ona rekla da da, da može raskinuti do 38. tjedna trudnoće. Navela je da nije pravnik i da je mislila da nije važno da taj njihov dogovor da može raskinuti do 38. tjedna trudnoće bude naveden u samom ugovoru. Smatra da niti jedna ugovorna strana nije povrijedila odredbe ugovora.

16. Zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu je navela ju je tužiteljica prva kontaktirala 2023. nakon čega su održale prvi sastanak na kojem su bile prisutne samo njih dvije, da je taj sastanak trajao više od dva sata i da je na njemu tužiteljici dala informativni pristanak na kućni porod te da joj je objasnila sve vezano uz kućni porod i to stavku po stavku koja je navedena u informativnom pristanku, a da se izjava koja se nalazi u spisu na stranici 60 nalazi na kraju tog informativnog pristanka. Navela je da je tužiteljici govorila sve o mogućim rizicima i komplikacijama tijekom i nakon poroda, da joj je na kraju tužiteljica rekla da je sigurna da želi kućni porod, ali da je ona zbog tužiteljičine obiteljske situacije inzistirala da održe još jedan razgovor na kojem će biti prisutan i tužiteljičin suprug. Na drugom sastanku bili su prisutni tužiteljica i njezin suprug, taj sastanak je trajao oko dva sata i ponovno je prošla sve stavke informativnog pristanka na kućni porod. Tužiteljica joj je rekla da će ići na odmor na more te su se dogovorili da će ona ukoliko će za to biti potrebe doći u Zadar poroditi tužiteljicu, također su se dogovorili da ona organizirati i bris na beta-hemolitički streptokok u Zadru. Na tom razgovoru objasnila je tužiteljici i njezinom suprugu da svaki mjesec uzima samo određeni broj žena da bi im se mogla posvetiti, da ima dulu s kojom surađuje i da mora i njoj platiti rezervaciju termina. Nakon toga su tužiteljica i njezin suprug rekli da se slažu te je potpisan ugovor. Dogovorili su cijenu od 2.500,00 EUR koja uključuje troškove poroda, sudjelovanje nje i dule u porodu, ali i troškove savjetovanja. Dogovoren je rok plaćanja od 3 dana, ali i otplata na rate s tim da drugi dio treba biti do 37. ili 38. tjednu trudnoće. Račun na iznos od 2.500,00 EUR izdala je na dan potpisivanja ugovora i poslala ga je tužiteljici putem WhatsApp-a. Tužiteljica je platila iznos od 1.250,00 EUR, ali se ne sjeća točno kada. Drugi dio od 1.250,00 EUR joj nikada nije plaćen. Nakon tri tjedna do mjesec dana od potpisivanja ugovora nazvala ju je tužiteljica i rekla joj da odustaje od ugovora na što joj je ona rekla ok, to je njezino pravo, tom prilikom joj je rekla da je zbog nje odbila drugu ženu. U Whats App poruci rekla je tužiteljici da će joj vratiti iznos od 750,00 EUR, ali joj taj novac nije vratila jer je odradila savjetovanje sa njom u trajanju od više od 4 sata. Navela je da kada je napisala u poruci da je spremna vratiti 750,00 EUR tužiteljici da je to bila njezina dobra volja u tom trenutku. Nakon toga su uslijedile prijetnje tužiteljičinog supruga, pisanje dopisa od strane tužiteljice Državnom inspektoratu, novinarima, pisanje od strane tužiteljice na Facebook grupama gdje se nju omalovažavalo i iznosilo neistine o mome radu. Navela je da je imala registriran NKD za socijalne usluge bez smještaja, da ju je Hrvatska komora primalja u redovitom nadzoru pri kojem nisu utvrdili nepravilnosti u radu upozorila da mora registrirati NKD kao zdravstvenu djelatnost što sam ona i učinila. Državni inspektorat joj je zabranio rad upravo zbog pogrešnog NKD i ta zabrana je bila određena nakon sklapanja ugovora sa tužiteljicom, a prvotni NKD registrirala je prema preporuci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tužiteljice, zakonska zastupnica tuženika navela je da je u poruci napisala da će vratiti tužiteljici iznos od 750,00 EUR nakon što ju je tužiteljica nazvala i rekla da odustaje od ugovora. Ne sjeća se da li je račun koji je tužiteljici izdala kasnije stornirala. Nakon sklapanja ugovora tužiteljici nije pružala usluge jer je bio dogovor da ona obavi pregled i da joj se javi. Navela je da je već u svom iskazu navela zašto je odlučila zadržati iznos od 500,00 EUR, a koji se odnosio na usluge koje je do tad prošla.

17. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja navesti da je tuženik u odgovoru na tužbu izričito naveo da nije sporno da je tužiteljica u korist tuženikovog računa izvršila uplatu iznosa od 1.250,00 EUR. Iako iz potvrde o plaćanju od 31. svibnja 2023. proizlazi da je plaćanje spornog iznosa od 1.250,00 EUR izvršila treća osoba (FH), tuženik nije osporio da se predmetna uplata odnosi na ispunjenje obveze tužiteljice iz predmetnog ugovora (što proizlazi iz potvrde o plaćanju), odnosno da je uplata izvršena u ime i za račun tužiteljice, stoga je sud ocijenio prigovor tuženika neosnovanim.

18. Neosnovana je tuženikova tvrdnja da zadržani iznos od 1.250,00 EUR predstavlja kaparu. Naime, tuženik tvrdi da su se stranke usmeno dogovorile da će uplaćeni iznos predstavljati kaparu, no navedeno ne proizlazi iz iskaza tužiteljice i iskaza BH niti se u njihovoj Whats App korespondenciji spominje kapara. Upravo suprotno, iz iskaza i poruka BH proizlazi da je između stranaka dogovoren rok plaćanja od tri dana, ali i otplata na rate kao i da ona smatra da tuženik ima pravo zadržati uplaćeni iznos na ime cijene usluga koje je pružio tužiteljici (a ne zato što isti predstavlja kaparu).

19. Osim toga, odredbom članka 303. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivim stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara) ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

20. Nije sporno da je iznos od 1.250,00 EUR uplaćen na račun tuženika 31. svibnja 2023., odnosno tjedan dana nakon sklapanja Ugovora, a ne u trenutku sklapanja pa se predmetni iznos ne može smatrati kaparom u smislu navedene zakonske odredbe.

21. Odredbom članka 368. ZOO propisani su učinci raskida ugovora, pa je tako odredbom stavka 1. toga članka propisano da su raskidom obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Stavkom 2. toga članka propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, da ima pravo na povrat onoga što je dala, dok je stavkom 5. toga članka propisano da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona izrazila želju za raskidom ugovora dok iz navoda BH "rekla mi je da odustaje od ugovora na što sam ja rekla ok, to je njezino pravo" proizlazi da je ona (kao zakonska zastupnica tuženika) pristala na raskid ugovora.

23. Sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da je jedini razlog raskida ugovora to što se tužiteljica "predomislila" budući da navedeno ne proizlazi iz navedenih dokaza kao i iz samog iskaza tužiteljice koji je sud prihvatio kao istinit i životno uvjerljiv. Naime, tužiteljica je navela da je dobila poruku od BH da je stornirala račun te da joj je BH u telefonskom razgovoru rekla da joj je Državni inspektorat zabranio obavljanje djelatnosti i da joj je račun blokiran, nakon čega je tužiteljica rekla da želi raskinuti ugovor, a koji navodi tužiteljice odgovaraju i porukama BH u korespondenciji stranaka priloženoj spisu. Životno je da je na odluku tužiteljice na raskid ugovora utjecala okolnost što je tuženik imao problema u poslovanju kao i to da u trenutku raskida tuženik nije niti mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu s obzirom da mu je izrečena zabrana rada od strane Državnog inspektorata.

24. U odnosu na tvrdnje tuženika da ima pravo zadržati primljeni iznos na ime usluga koje je već pružio tužiteljici valja navesti da je tuženik tim navodima zapravo izjavio svojevrsni prigovor prijeboja tužiteljičine tražbine i svoje tražbine za usluge koje je pružio tužiteljici, a koju tražbinu prema ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao. Naime, tuženik je kao trgovac dužan za pružene usluge izdati račun. BH je u svojoj poruci potvrdila da je račun koji je već izdan tužiteljici storniran. Tuženik niti ne tvrdi da je izdao novi račun, a kojim bi bile obuhvaćene usluge za koje tvrdi da je pružio tužiteljici, osim toga tuženik u postupku ne navodi cijenu pruženih usluga niti je u spis dostavio cjenik kao dokaz visine svoje tražbine.

25. Slijedom navedenog, sud je zaključio da je tuženik nakon raskida ugovora neosnovano zadržao iznos od 1.250,00 EUR te da je sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZOO dužan vratiti taj iznos tužiteljici i to sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. i 368. stavak 5. ZOO, a koje tužiteljica potražuje od 17. lipnja 2023. kao dana koji slijedi danu kada je raskinut ugovor i kada je tužiteljica zatražila povrat uplaćenog iznosa .

26. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to (VPS:1.250,00 EUR): za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 4. travnja 2024. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za sastav podneska od 31. listopada 2024. 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 8. siječnja 2025. i 6. ožujka 2025. 75 bodova za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 325 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 650,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 812,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 892,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Ostali troškovi navedeni u troškovniku tužiteljice odnose se na troškove vezane uz delegaciju spisa i o njima će sud odlučiti posebnim rješenjem, s obzirom da se isti namiruju iz Državnog proračuna.

U Kutini 14. travnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.