Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-230/2024-25

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po posebnom skrbniku SS iz Centra za posebno skrbništvo, radi spora o roditeljskoj skrbi nad mlljt. ZSG, zastupanom po posebnom skrbniku FS iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 14. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mlt. ZSG stanovat će s ocem VS na adresi u [adresa].

II. Otac JS ima pravo na samostalnu roditeljsku skrb za mlt. USG u dijelu koji se tiče odluke o stanovanju, zdravlju, odgoju i obrazovanju te kod ishođenja osobnih dokumenata ili putnih isprava dok će u ostalom dijelu oba roditelja obavljati zajedničku roditeljsku skrb.

III. Osobni odnosi mlt. USG s majkom US odvijat će se jednom tjedno - svake nedjelje u 11,00 sati na način da će US nazvati oca ZS putem videolinka, koji će joj neposredno dati informaciju o zdravlju i stanju djeteta.

IV. Nalaže se tuženoj US plaćati uzdržavanje za mlt. USG u mjesečnom iznosu od 195,16 EUR-a, plativo do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od dana 29. srpnja 2024. godine, pa dok za to budu postojali zakonske pretpostavke, te joj se nalaže u slučaju kašnjenja plaćati i zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, počevši od dana dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotne poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi 1. siječnja, a za drugo referentna stopa na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže se tuženoj sve dospjele obroke uzdržavanja isplatiti u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotne poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi 1. siječnja, a za drugo referentna stopa na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun oca i zz ZS.

V. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog Suda podnio tužbu protiv tužene radi spora o roditeljskoj skrbi.

2. Tužitelj u tužbi navodi da se među ovim strankama pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio postupak povodom prijedloga tužitelja za donošenjem privremene mjere, u kojem je dana 3. srpnja 2024. godine doneseno Rješenje oznaka R1 Ob- 1251/2024, kojim je privremeno uređeno pitanje roditeljske skrbi nad mlt. ZSG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedničkim djetetom stranaka, na način da je određeno da će mlt. ZSG stanovati s ocem VS na adresi oca, da će se osobni odnosi mlt. ZSG s tuženom US odvijati prema dogovoru roditelja, a ako isti izostane, jednom tjedno - svake nedjelje u 11,00 sati na način da će US nazvati oca putem video-linka, koji će joj neposredno dati informaciju o zdravlju i stanju djeteta, te je naloženo tuženoj plaćati za uzdržavanje djeteta iznos od 195,16 EUR-a mjesečno. Sukladno toč. III. (pravilno IV.) izreke gornjeg Rješenja, tužitelj podnosi ovu tužbu radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju mlt. ZSG, uz napomenu da je tužitelj prethodno pred HZSR, PU Pakrac pokrenuo postupak obveznog savjetovanja, koji je postupak završio donošenjem izvješća od dana 23. srpnja 2024. koje se prilaže ovoj tužbi. Tužitelj ističe i da je u postupku donošenja gornjeg Rješenja R1 Ob- 1251/2024 prethodno izrađen Prijedlog i mišljenje HZSR, PU Pakrac, od 4. lipnja 2024, , KLASA: 552-04/22-10/7, URBROJ: 139-064-01-01-24-27, prema kojem HZSR predlaže da se mlt. ZSG na svakodnevnu skrb i stanovanje povjeri ocu VS te da se ocu odredi samostalna roditeljska skrb u zastupanju djeteta za prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta i boravišta djeteta, te ishođenja osobnih dokumenata za dijete, te u donošenju odluka vezano uz zdravlje i liječenje djeteta, školovanje i obrazovanje. Istim Prijedlogom i mišljenjem predlaže se US omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. ZSG isključivo telefonskim putem, svake nedjelje, na način da ista nazove oca putem video-linka, koji će joj neposredno dati informaciju o zdravlju i stanju djeteta. Prijedlog HZSR, PU Pakrac utemeljen je na činjenicama da je US radi svoga životnog stila (česta seljenja, mijenjanje partnera, sumnja na kockanje, sumnja na konzumaciju sredstava ovisnosti, sumnje na probleme u mentalnom zdravlju, suicidalne izjave i dr.) zanemarivala mlt. ZSG, a na predmetni Prijedlog US nije imala prigovora, niti se na pozive Općinskog građanskog suda u Zagrebu uopće odazivala. Suprotno tome, HZSR ističe da na strani oca postoje kapaciteti dostatni za primjereno izvršavanje roditeljske skrbi nad mlt. ZSG, koji mu omogućuju nesmetan i primjeren razvoj. Otac ima dobre i sigurne uvjete stanovanja, a stanuje u istoj kući sa svojim roditeljima koji mu pomažu dok je on na poslu. Otac ustraje na aktivnostima koje povećavaju dobrobit djeteta, angažira socijalnu mrežu, redovito je u kontaktu sa službama koje su značajne za dijete, ima materijalnu i emocionalnu podršku, ima odnos sigurne privrženosti s djetetom. Razumije i na odgovarajući način reagira na djetetove emocionalne potrebe, ima povijest stabilnog radnog odnosa i svojim prihodima može skrbiti o kućanstvu.

3. Kako tužbena nije bila dostupna sudu, rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Trešnjevka od 17. siječnja 2025. godine joj je imenovan posebni skrbnik u osobi SS koji je u podnesku od 31. siječnja 2025. godine naveo da se opreza radi u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da mu nisu poznate okolnosti zbog kojih je ista nedostupna sudu.

4. Maloljetnom djetetu stranaka postavljen je posebni skrbnik u osobi FS iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koji u podnesku od 9. travnja 2024. godine navodi da nakon uvida u tužbu i dostupnu dokumentaciju predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, koji je istovjetan mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pakrac, a posebno iz razloga što je majka zanemarila interese mlljt. ŠS i nije dostupna stručnim službama.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je izvršio uvid u izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije razvoda braka od 23. srpnja 2024. godine (list 7-8), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1251/2024-6 od 3. srpnja 2024. godine (list 9-13), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 4. lipnja 2024. godine upućen Općinskog građanskom sudu u Zagrebu (list 14), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 31. ožujka 2023. godine upućen Općinskog građanskom sudu u Zagrebu (list 15-17), izvješće o obiteljskim i socioekonomskim prilikama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 31. ožujka 2023. godine (list 18-21), socijalnu anamnezu od 24. ožujka 2023. godine (list 22-24), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 17. ožujka 2023. godine (list 25), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 7. veljače 2023. godine (list 27), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 28. kolovoza 2024. godine (list 35-36), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 28. kolovoza 2024. godine (list 38), potvrde o visini dohotka i primitka Porezne uprave (list 42-46), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa] od 17. siječnja 2025. godine (list 63-64) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 68).

6. Temeljem odredbi članka 346. Obiteljskog zakona i u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Naime, iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Pakrac od 28. kolovoza 2024. godine proizlazi da je u najboljem interesu mlljt. USG, a prvenstveno na osnovu dosadašnje skrbi oca za mlljt. dijete, da sin stanuje kod oca ZS na adresi u [adresa] te da se ocu ZS odobri samostalna roditeljska skrb za sina u odnosu na prijavu i odjavu prebivališta i boravišta, ishođenje osobnih dokumenata za dijete te da samostalno donosi odluke u vezi djetetovog zdravlja, obrazovanja i školovanja jer je majka zanemarila interese mlljt. sina, a kao je nepoznata i njezina adresa boravka i stanovanja te Područni ured [adresa] nije mogao stupiti u kontakt s njom. Podržavaju prijedlog oca djeteta da se majci odobre osobni odnosi jednom tjedno svake nedjelje u 11:00 sati na način da US nazove oca djeteta ZS putem video linka, koji će joj neposredno dati informacije o zdravlju i stanju djeteta.

8. U svom iskazu tužitelj JS, saslušan kao stranka, navodi da u odnosu na vrijeme odlučivanja po privremenoj mjeri nije se ništa bitno promijenilo jer tužena kao majka nije od veljače 2023. godine ostvarila nikakav kontakt sa mlljt. djetetom kao niti s njim. Ne zna uopće gdje ona boravi te navodi da nije uplatila niti jedan obrok uzdržavanja određen privremenom mjerom. Smatra da na adekvatan način osigurava stanovanje mlljt. djetetu jer ono na njegovoj adresi ima sve potrebno u materijalnom i stambenom smislu te u potrebnoj skrbi oko njega. Potrebno mu je da ima samostalnu roditeljsku skrb u svakodnevnim pitanjima kao što su djetetov odgoj, odnosno izbor odgojne ustanove odnosno vrtića, izbor liječnika pedijatra, odnosno liječnika opće medicine, kasnije oko upisa u školu te aktivnosti oko vrtića i škole te kod ishođenja osobnih dokumenata ili putnih isprava. U pitanjima kao što su promjena osobnog imena, nacionalnosti, narodnosti ili vjere samostalna roditeljska skrb mu nije potrebna. Osobno smatra da je potrebno da dijete ima osobne odnose, odnosno kontakte i sa majkom kao roditeljem s kojim ne živi, no da bi se to dogodilo majka mora za to pokazati interes. Tijekom vremena u kojem je bilo određeno da može kontaktirati dijete, odnosno njega putem telekomunikacijskih uređaja, ona to pravo nije niti jednom iskoristila. Što se tiče potreba za uzdržavanje kod mlljt. ŠS ne postoje nikakve dodatne potrebe koje bi se razlikovale od prosječnih potreba djece njegove dobi. On je imao određenih zdravstvenih problema od rođenja, no isto su kroz vježbe sanirali. Potrebe za uzdržavanjem mlljt. ŠS odnose se na troškove stanovanja, odjeće i obuće, prehrane, odgoja i obrazovanja, vrtićkih i izvanvrtićkih aktivnosti te socijalnih kontakata sa drugom djecom. U svome vlasništvu od nekretnina ima kuću sa dva stana u centru Lipika te ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 1.100,00 eura, a u svome vlasništvu nema vrijednijih pokretnina, osim automobila u vrijednosti 3.000,00 eura te ga ima kao nuždu, odnosno potrebu, a ne kao luksuz. Ima ušteđevinu od 3.000,00 do 4.000,00 eura. Nema nikakvih vrijednosnih papira ili dionica. Tužena u svome vlasništvu nema nekretnina niti vrijednije pokretne imovine, a ne zna da li ona ostvaruje plaću ili nekakva druga primanja. Tužena prema njegovim saznanjima ima zakonsku obvezu uzdržavati još dvoje djece, a koja djeca su završila kod oca, odnosno kod bake.

9. Kako tužena tijekom postupka nije bila dostupna Sudu u skladu s odredbom članka 295. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Sud održao raspravu u njegovoj odsutnosti, odnosno nije izveo dokaz njezinim saslušanjem kao stranke.

10. Shodno svemu navedenom za istaknuti je da su sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece jer je odredbama članka 6. istog Zakona propisano da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djeci i njihovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

11. Tužitelj je u tužbi, a tijekom postupka posebni skrbnik i nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad predložili su da maloljetno dijete stranaka živi s ocem i da on samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u određenom dijelu nad mlljt. djetetom budući tužena ne pokazuje nikakav interes za mlljt. dijete, a to tužitelju predstavlja problem budući da za svaku odluku vezanu za dijete treba odobrenje tužene kao majke.

12. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o obiteljskim i socioekonomskim prilikama te o svojem odnosu i odnosu tužene sa maloljetnim djetetom jer navedeno i proizlazi iz stanja spisa.

13. Prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

14. S obzirom na sve navedeno u danim stručnim mišljenjima, očitovanju posebnog skrbnika te u iskaza tužitelja, ovom odlukom je određeno da će maloljetno dijete stranaka živjeti sa tužiteljem dok će sa tužena ostvarivati osobne odnose kao što je to navedeno u izreci, a sve u skladu s osnovnim načelom zaštite dobrobiti djece propisanim u odredbama čl. 5. st. 2. Obiteljskog zakona jer iz svega proizlazi da je to da dijete živi sa tužiteljem dobra i za sada jedina opcija, a i s obzirom na odsustvo dosadašnjih osobnih odnosa između tužene i maloljetnog djeteta te s obzirom na dob djeteta. Ukoliko bi tužena izrazila želju za ostvarivanjem osobnih odnosa sa mlljt. djetetom, Sud je odlučio da će se isti održati svake nedjelje u 11:00 sati na način da tužena nazove tužitelja putem videolinka te će joj on u smislu odredbi 111. Obiteljskog zakona neposredno dati informacije o zdravlju i stanju djeteta, a sve to u smislu odredbi članka 413. Obiteljskog zakona radi zaštite dobrobiti maloljetnog djeteta. Naravno, ukoliko interes tužene za navedene kontakte bude stvaran i trajan onda je moguće nekom kasnijom odlukom ili temeljem sporazuma stranaka (jer se niti tužitelji u odnosu na to da da dođe do kontakata između maloljetne ŠS i tužene nije negativno izjasnio) ti kontakti (odnosi) u smislu odredbi članka 95. Obiteljskog zakona odrede i u povećanom obimu.

15. Što se tiče roditeljske skrbi prema maloljetnom djetetu Sud je kod odluke slijedio dana stručna mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac i posebnog skrbnika te je s obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slučaja i posve praktične razloge koji čine svakodnevne interese maloljetnog djeteta u smislu odredbi članka 105. i 110. Obiteljskog zakona odredio da će tužitelj obavljati samostalnu roditeljsku skrb u dijelu kako je to navedeno u izreci, dok će u ostalom dijelu roditelji sukladno odredbi članka 104. i 108. Obiteljskog zakona roditeljsku skrb obavljati zajednički.

16. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, Sud je također uzeo u obzir nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Pakrac te činjenicu da je tužena tijekom postupka bila pasivnog držanja i nije bilo moguće utvrditi njezino stvarno imovinsko stanje tj. njezine mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta, kao niti to da li uz maloljetnog ŠS ima zakonsku obvezu uzdržavati druge osobe.

17. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka, maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom. Nadalje, prema odredbama čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

18. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2. istog članka, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

19. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog doprinosa za uzdržavanje.

20. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

21. U smislu odredbi članka 313. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i općenito imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

22. Prema odredbama čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos doprinosa uzdržavanja određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene netto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

23. Dakle, opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

24. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

25. Nadalje odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

26. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

27. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

28. U smislu odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

29. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta stranaka, za utvrditi je da su njezine životne potrebe sastoje u podmirenju troškova prehrane, odjeće, obuće, higijenskog pribora i kozmetike i drugo, odnosno kako je to u prosjeku i kod ostale djece njezine dobi.

30. Imajući u vidu odredbu čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja Sud je naložio tuženoj da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 195,16 EUR, počevši od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu i to sve iz slijedećih razloga.

31. Naime, maloljetni ZSG rođen je **.**.2022. (tijekom postupka je imao 2 godine), a Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) propisani su novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom pa je tako za a dijete do 6 godina propisan iznos od 195,16 eura.

32. Dakle, za maloljetnog ŠS minimalni propisani iznos uzdržavanja je 195,16 eura mjesečno, a s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da tužena osim njega ima zakonsku obvezu uzdržavati drugu djecu u smislu odredbi članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona, kada bi bile ispunjene i ostale pretpostavke u pogledu mogućnosti tužene (koje sud također nije mogao utvrditi), nije bilo zakonskog osnova za umanjenje minimalno propisanog iznosa doprinosa uzdržavanja tuženika tako da je tuženoj naloženo da doprinosi upravo navedeni iznos.

33. O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 u tekstu: Tarifa). Tužena je dužna je tužitelju u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku naknaditi troškove parničnog postupka koji su mu bili potrebni i opravdani za vođenje ovoga postupka, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužiteljice smatrao troškove zastupanja po odvjetniku i priznao joj trošak koji je nastao zastupanjem u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 53. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, dakle u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

U Bjelovaru, 14. travnja 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužitelja Antoniu Volareviću, odvjetniku

- Posebnom skrbniku tužene SS

- Posebnom skrbniku mlljt. djeteta FS

- HZZSR, PU Pakrac