Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-53/2018-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu privatnih tužitelja BV i SV, protiv optuženog ZV, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, povodom privatne tužbe od 3. travnja 2018., izmijenjene podneskom od 4. studenoga 2022. i usmeno na raspravi 14. travnja 2025., nakon javne rasprave održane 14. travnja 2025. u prisutnosti privatnih tužitelja BV i SV i njihove opunomoćenice FV, odvjetnice u [adresa], te optuženog ZV i njegovog branitelja Branka Kosića, odvjetnika u Zagrebu, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi ZV, sin AV i PV, rođene PV, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1969., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju poljoprivrednik, nezaposlen, sa završena tri razreda osnovne škole, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac sedmero djece od kojih je dvoje maloljetno, bez čina, bez odlikovanja, uzdržava se uzgojem stoke, vlasnik kuće na adresi prebivalište, bez primanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

I. što je dana 23. siječnja 2018. oko 15:00 sati došao s obitelji pred kuću privatnih tužitelja BV i SV na adresi [adresa], te nakon kraćeg razgovora s 1. privatnom tužiteljicom BV, inače svojom sestrom, a nakon što je ista otišla u dvorišnu zgradu – štalu gdje je ista prisustvovala janjenju ovce, otišao u sobu na katu kuće, a u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi, iz novčanika koji se nalazio u noćnom ormariću uzeo i za sebe zadržao novčani iznos od 25.600,00 kuna, ostavivši u tom novčaniku iznos od 4.400,00 kuna, a što je 1. privatna tužiteljica primijetila nešto kasnije slučajno ušavši u tu sobu i vidjevši otvorena vrata noćnog ormarića, oštetivši na tako opisani način 1. i 2. privatne tužitelje za iznos od 25.600,00 kuna,

II. dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 124/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11, optuženi ZV se osuđuje na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci .

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom ZV se izriče uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen, neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, optuženom ZV nalaže se posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da isplati oštećenoj BV iz [adresa], iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa), te da isplati oštećenom SV iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa).

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.

VII. Na temelju članka 54. KZ/11, dođe li do opoziva uvjetne osude optuženom ZV će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja 19. ožujka 2025. u 13:00 sati, do 14. travnja 2025.

VIII. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), oštećenima BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev, te se optuženom ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže isplatiti oštećenoj BV iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a oštećenom SV također iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa) , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

IX. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženi ZV se u cijelosti oslobađa obveze podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP-a, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja. Optuženi ZV bit će dužan podmiriti nužne izdatke privatnih tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njihove opunomoćenice, ukoliko naknada tih troškova bude zatražena u zakonskom roku.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji BV i SV podnijeli su 3. travnja 2018. privatnu tužbu kojom su ZV optužili za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Privatna tužba dopunjena je podneskom od 2. studenog 2022., navođenjem osobnih podataka okrivljenika (str. 22 spisa), a izmijenjena je na raspravi 14. travnja 2025., izostavljanjem dijelova činjeničnog opisa: "upotrebom tjelesne snage otvorio zaključana vrata noćnog ormarića" i "provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora", te izmjenom pravne kvalifikacije, tako da je optuženik sada optužen za počinjenje kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

2. Privatni tužitelji BV i SV postavili su imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.397,70 eura (str. 130 spisa).

3. Optuženi ZV očitovao se da se ne smatra krivim, te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev (str. 130 spisa).

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke: BV (str. 131 – 132 spisa), SV (str. 132 – 133 spisa), ĆV (str. 133 – 134 spisa), NV (str. 134 – 135 spisa) i MV (str. 135 – 136 spisa). Pročitana je potvrda Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, od 8. veljače 2018. (list 8 spisa), a kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika, koji je ispitan prije završetka dokaznog postupka (str. 137 spisa), pročitani su podaci prekršajne (str. 86 – 87 spisa) i kaznene (str. 87 – 88 spisa) za optuženika.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene cjelokupnog dokaznog materijala i analize svakog provedenog dokaza zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ZV počinio kazneno djelo za kojeg je optužen.

6. U svom iskazu, kojeg je, sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP-a, iznio prije završetka dokaznog postupka (str. 137 spisa), optuženi ZV je rekao da je sve bilo onako kako je ispričala njegova supruga MV – svoju sestru BV odvezao je, nakon što ga je zamolila, u [adresa], da obavi kupovinu, nakon čega ju je automobilom dovezao natrag. Odgovarajući na pitanja suca, optuženik je rekao da su odnosi između njega i njegove sestre bili odlični, a ne zna koji bi bio motiv njegove sestre BV da ga lažno prijavi.

7. Nije sporno da je 23. siječnja 2018. došlo do susreta između privatne tužiteljice BV, te njezinog brata, optuženog ZV, i bratove supruge MV. Nije sporno da su odnosi između privatnih tužitelja BV i SV, s jedne strane, te optuženog ZV i njegove supruge MV, do tog trenutka bili dobri. Sporno je gdje se taj susret dogodio – na cesti ispred štale obitelji SV, ili pored kuće privatnih tužitelja BV i SV. Sporno je je li optuženi ZV ušao u kuću privatnih tužitelja BV i SV, te, s namjerom pribavljanja nepripadne imovinske koristi, iz novčanika uzeo i za sebe zadržao novčani iznos od 25.600,00 kuna.

8. Svjedokinja BV, optuženikova sestra, propisno upozorena u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP-a da ne mora svjedočiti, u svom je iskazu navela (str. 131 – 132 spisa) da su joj toga dana u nenajavljen posjet došli njezin brat ZV i njegova supruga MV. Pitala ih je odakle oni, a ZV joj je odgovorio da su navratili jer su je poželjeli vidjeti. Ništa ne sumnjajući, a kako je već bila na putu prema štali, otišla je u štalu, a kad se vratila, ZV je već bio u automobilu. Rekla im je da uđu u kuću, ali ZV je rekao da su u žurbi. Kad je otišla u svoju sobu na katu, vidjela je da su ormar i noćni ormarić otvoreni, a da je odjeća razbacana. ZV je uzeo novac iz njezinog novčanika, koji je bio u noćnom ormariću ispod ručnika. Nedostajalo je oko 25 tisuća kuna. Na katu su kuhinja i soba, a u sobu je ušla možda 15 minuta nakon što je ZV otišao. Odmah ga je pozvala na mobitel, ali nije joj se javio, nakon čega je pozvala policiju. Policija je došla, pogledali su, i rekli joj da sutra dođe u policijsku postaju u Otočcu dati izjavu, što je i učinila. U prizemlju kuće živio je njezin svekar ŠV, koji ju je dozivao, i kada je došla dolje, rekao joj je da je ZV bio u kući, a da je netko stajao pokraj vrata. Kad mu je rekla što je zatekla, ovaj joj je rekao da ju je ZV pokrao. Sa svojim bratom ZV dotad je bila u dobrim odnosima. Dok je živio u [adresa], ne bi prošao niti dan da se ne bi vidjeli, a kada je nakon majčine smrti otišao živjeti u [adresa], nisu se vidjeli do ovoga dana, punih sedam godina. Smatra da je ZV znao gdje drži novac, jer mu je i ranije pozajmljivala novac, i tako je mogao vidjeti odakle je uzimala novac. Na katu se nalaze kuhinja i soba, dok su WC i kupaonica u prizemlju. Kada je krenula prema štali, ZV je ostao pored vrata, dok je Markova supruga stajala pored njega. Nije vidjela da je ZV ušao u kuću, ali ga je vidjela, kada se vratila iz štale, kako izlazi iz kuće. Odneseni novac bio je ušteđevina njezinog supruga. ZV je ostavio 250 kuna. Novac je bio u novčanicama od 1000, 500, 200 i 100 kuna. Njezin svekar bio je nepokretan, a ZV mu se došao javiti. Dio kuće, gdje su suprug i ona živjeli na katu, imao je poseban ulaz, različit od ulaza kojim se ulazilo u prizemlje, gdje je živio svekar. Negira da bi ZV zatražila da ju negdje poveze. Štala je od kuće dosta udaljena, ali ne može dati niti približnu procjenu udaljenosti, jer ne broji korake. ZV nije odmah pozvala da uđe u kuću, jer je išla obići životinje u štali. Kad se vratila, on je već stajao pored svog automobila, i odbio je njezin poziv da uđe u kuću.

9. Svjedok SV, optuženikov šogor, propisno upozoren u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP-a da ne mora svjedočiti, u svom je iskazu naveo (str. 132 – 133 spisa) da je optuženik njemu ukrao 25.600,00 kuna. Tad je bio u Rijeci, gdje je tada radio, a supruga BV je pozvala policiju. Supruga BV ispričala mu je, nakon što se vratio iz Rijeke, da su došli ZV i njegova supruga. Ovca se u to vrijeme janjila, pa su BV i Markova supruga otišle do štale, dok je ZV za to vrijeme učinio to što je učinio. ZV je šetao po kući, i svjedokov nepokretni otac ga je čuo, misleći da je to BV, a shvatio je da to nije BV kada mu se nije javila nakon što ju je dozvao. Taj novac pripadao je svjedoku i njegovome ocu. Svjedok je tada imao plaću od oko 5000 kuna. Otac je primao mirovinu od oko 2000 kuna. Svjedok je bio u dobrim odnosima s ZV, pozajmljivao je novac, kojeg bi mu ovaj dolazio vratiti, ali svjedok je to uvijek odbijao primiti, govoreći mu da to zadrži za djecu. Riječ je bila o 18 novčanica od po 1000 kuna, dok je ostatak bio u novčanicama od po 200 kuna. Od 30.000,00 kuna, koliko je bilo ondje, u novčaniku, odneseno je 25.600,00 kuna, a ostalo je 4.400,00 kuna.

10. Svjedok ĆV, optuženikov nećak, propisno upozoren u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP-a da ne mora svjedočiti, u svom je iskazu naveo (str. 133 – 134 spisa) da je toga dana bio kod svoje kuće, kad ga je oko 8 ili 9 sati nazvala tetka BV, i zatražila da ju odveze u Policijsku postaju Otočac, da dade izjavu, jer je pokradena. Rekla mu je da ju je pokrao stric ZV, ali nikakve druge pojedinosti nije mu spomenula, osim da je riječ o iznosu od 25.600,00 kuna.

11. Svjedokinja NV, optuženikova kći, propisno upozorena u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP-a da ne mora svjedočiti, u svom je iskazu navela (str. 134 – 135 spisa) da su ona i njezini roditelji išli prema [adresa]. Na cesti, ispred štale, stajala je tetka BV, i zaustavila automobil. Pitala je svjedokinjinog oca bi li ju mogao povesti do trgovine u [adresa]. Otac je pristao, jer mu je to bilo usput. Ostavio je tetku ispred trgovine i pričekao dok obavi kupovinu, a poslije su ju automobilom vratili na isto mjesto gdje su ju zatekli, na cestu ispod štale. Svjedokinja je rekla da se ovaj događaj zbio prije osam godina, s tim da se poslije ispravila, i rekla da je prošlo osam godina otkako su se ona i njezina obitelj odselili iz [adresa], a da se događaj o kojem je govorila zbio 2022. Misli da se događaj zbio u proljeće, oko podneva, a nikad se prije niti poslije nije dogodilo da su tetku povezli automobilom. Odnosi između dviju obitelji bili su dobri, međusobno su se posjećivali, dok svjedokinja i njezina obitelj nisu odselili u [adresa].

12. Svjedokinja MV, optuženikova supruga, propisno upozorena u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP-a da ne mora svjedočiti, u svom je iskazu navela (str. 136 spisa) da su se ona, optuženik, njezin suprug, te njihova kći, vraćali u [adresa]. Na cesti ju je zaustavila VV, suprugova sestra, i zamolila njezinog supruga da ju odveze u [adresa]. On je na to pristao, a pristao je i da ju poslije doveze natrag. Odvezli su ju u [adresa] i vratili natrag, ostavivši ju na istom mjestu gdje su ju i ostavili. Ne može niti približno odrediti kada se ovaj događaj zbio. Bilo je to tijekom jutra, ali nije imala sat, pa ne može reći koliko je sati bilo. Anku su susreli dok je stopirala na cesti. BV je sa sobom imala torbu, u koju je stavila stvari koje je kupila, a svjedokinja nije gledala što je kupila. Nitko nije izlazio iz automobila, dok je BV obavljala kupovinu, niti kada su ju vratili natrag. Svjedokinjina obitelj bila je u dobrim odnosima s obitelji brata svog supruga. BV i njezin suprug bili su kumovi svjedokinjinoj i optuženikovoj djeci. Svjedokinjina obitelj preselila se u [adresa] nakon ovog događaja. Privatni tužitelji prije ovog događaja nisu pozajmljivali novac optuženiku, ali BV je znala njihovoj djeci, kojima je i kuma, davati novac kao dar.

13. U potvrdi Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, od 8. veljače 2018. (list 4 spisa) navedeno je da je Policijska postaja Otočac dana 24. siječnja 2018. u 11:35 sati zaprimila dojavu BV iz [adresa], da joj je njezin brat ZV otuđio novac iz kuće. Kako je iz prikupljenih obavijesti utvrđeno da je na štetu BV od strane brata počinjeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona, ista je upućena na podnošenje privatne tužbe sukladno odredbama članka 245. stavka 4. Kaznenog zakona, a iz navedenih razloga od strane policijskih službenika nije proveden očevid na mjestu događaja.

14. Sud ne nalazi nikakvog razloga zbog kojeg bi posumnjao u istinitost iskaza svjedokinje BV, privatne tužiteljice. Njezin iskaz je detaljan i okolnostan, ali ono što prije svega treba istaknuti je da sud ne nalazi nikakvog razloga zbog kojeg bi privatna tužiteljica BV neistinito iskazivala na štetu svog brata, jer su odnosi između dvaju obitelji nesporno bili dobri prije inkriminiranog događaja. Privatna tužiteljica BV je, kako to proizlazi iz iskaza privatnog tužitelja SV, odmah o događaju obavijestila privatnog tužitelja SV, koji se tada nalazio u Rijeci, a nakon njegovog povratka ispričala mu je što se dogodilo. Iz iskaza svjedoka SV proizlazi da mu je supruga BV ispričala verziju događaja koja je ponešto različita od onoga što je BV u svom iskazu navela: u prepričavanju događaja SV, BV navela je da ju je optuženikova supruga pratila na putu do štale, dok je u svom iskazu na raspravi odlučno tvrdila da je optuženikova supruga MV ostala stajati kraj optuženika, dok je ona otišla do štale sama. No, ovaj detalj odnosi se na činjenicu koja nije odlučna, a slabije sjećanje na događaj moguće je objasniti protekom vremena – od događaja do trenutka svjedočenja proteklo je više od sedam godina. Iskaz privatne tužiteljice BV potkrijepljen je u bitnim dijelovima iskazom privatnog tužitelja SV, iz kojeg proizlazi da ga je privatna tužiteljica odmah obavijestila o događaju, a također i potvrdom Policijske postaje Otočac od 8. veljače 2018. (list 8 spisa), u kojoj je navedeno da je policija 24. siječnja 2018. u 11:35 sati zaprimila dojavu BV, o tome da joj je brat ZV otuđio novac iz kuće. U potvrdi je, istina, navedeno da je otuđeno 33.000,00 kuna, ali privatni tužitelj SV bio je u svom iskazu vrlo precizan u navođenju iznosa novca, kada je rekao da je otuđeno 25.600,00 kuna, dok je u novčaniku ostalo 4.400,00 kuna. Iskaz privatnog tužitelja SV sud prihvaća u cijelosti, jer ne nalazi nikakvog razlog zbog kojeg bi on, kao niti privatna tužiteljica BV, iskazivao neistinito. Privatni tužitelj u svom je iskazu naveo da je svom šogoru ZV ranije pozajmljivao novac, i da je odbijao prihvatiti povrat pozajmljenog iznosa, uz uputu optuženiku da novac ostavi za potrebe svoje djece. Svjedokinja MV iskazala je slično, pri čemu je negirala zajmove, ali je priznala da je BV "njezinoj djeci novac davala kao dar". Ovdje ipak treba dati prednost iskazu privatnog tužitelja SV, koji je puno detaljnije objasnio kako je pomagao obitelji svog šogora ZV, dok svjedokinja MV, optuženikova supruga, svakako ima razloga nastojati prikazati privatne tužitelje, koji su s protiv njezinog supruga ustali s privatnom tužbom, kao ne baš velikodušne ljude, umanjujući značaj dobročinstava koja su učinili njezinoj obitelji. Upravo solidarnost i pomoć koju je privatni tužitelj SV pokazivao prema obitelji svog šogora ZV, optuženika, čini da sud stekne čvrsto uvjerenje da privatni tužitelj SV, kao niti privatna tužiteljica BV, ne bi neistinito svjedočili na štetu svog šogora, odnosno brata, optuženog ZV. Privatni tužitelj SV također je rekao da je otuđeni novac pripadao njemu, i njegovom pokojnom ocu ŠV, koji je primao mirovinu u iznosu od oko 2000 kuna, pa je logično da je bolje od privatne tužiteljice bio upoznat sa stvarnim iznosom novca, iako je novac bio u novčaniku privatne tužiteljice. Privatni tužitelj SV primao je plaću u većem iznosu, od oko 5000 kuna, pa je opravdano zaključiti da je pretežiti dio otuđenog novca potjecao iz sredstava koja je radom stjecao privatni tužitelj SV, pa se taj novac, na temelju članka 36. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15), smatra bračnom stečevinom, koje su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove. U svakom slučaju, sav taj novac bio je u posjedu privatne tužiteljice BV, kako to proizlazi i iz njezinog iskaza i iz iskaza privatnog tužitelja SV, tako da je kazneno djelo počinjeno u cijelosti na njezinu štetu, i ona je, sukladno članku 245. stavku 4. KZ/11, svakako ovlaštena podnijeti privatnu tužbu u odnosu na cjelokupan otuđeni iznos, a okolnost da se kao privatni tužitelj javlja i njezin suprug, ne povlači za sobom potrebu donošenja odbijajuće presude, u smislu članka 452. točke 2. ZKP-a. Iskazi svjedokinja NV, optuženikove kćeri, i MV, optuženikove supruge, međusobno su nepodudarni – dok je NV iskazala da se događaj – usluga koju je optuženi ZV navodno učinio svojoj sestri MV, pristavši je odvesti do [adresa], gdje je obavila kupnju, i potom je automobilom vratiti u [adresa] – zbio dok je obitelj u automobilu išla prema [adresa], MV tvrdila je da je to bilo dok su se vraćali u [adresa]. Svjedokinja NV događaj je vremenski smjestila u proljeće 2022., oko podneva, dok je MV tvrdila da je to bilo ujutro, s tim da nije mogla dati niti približnu vremensku orijentaciju događaja. Ove su nepodudarnosti velike, puno veće od nepodudarnosti u iskazima BV i SV (o tome gdje je MV stajala dok je njezin uzimao novac iz kuće), i, uz zainteresiranost optuženikove kćeri i supruge za ishod ovog kaznenog postupka, čine da sud njihove iskaze ne prihvati, kao niti uostalom, iskaz optuženika, očito usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti.

15. Sud je, dakle, utvrdio da je optuženi ZV učinio ono za što ga se privatnom tužbom, konačno izmijenjenom na raspravi 14. travnja 2025., tereti, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, za što ga je sud proglasio krivim. Optuženi SV postupao je s najvišim stupnjem krivnje, jer je bio potpuno ubrojiv (njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje), jer je postupao s izravnom namjerom, bivajući svjestan obilježja kaznenog djela i htijući njihovo ostvarenje, i jer je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoje nikakvi ispričavajući razlozi.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Kao olakotno je prije svega cijenio činjenicu da optuženi ZV, prema podacima kaznene evidencije (str. 6 – 63 spisa), nije osuđivan, što će reći da je kazneno djelo koje je počinio zapravo eksces u njegovom urednom građanskom životu. Dalje je olakotnom cijenjena činjenica da je optuženi ZV obiteljski čovjek, otac sedmero djece, od kojih je dvoje maloljetno, i za čije uzdržavanje očito skrbi. Kao otegotna okolnost cijenjena je kriminalna volja koju je optuženik pokazao, došavši na adresu svoje sestre, uz očito unaprijed pripremljen plan, radi počinjenja kaznenog djela. Za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 zaprijećena je kazna zatvora do tri godine. Imajući u vidu izložene olakotne okolnosti, sud je ocijenio da optuženi ZV i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, pa je, osudivši optuženika na kaznu zatvora od šest mjeseci, istodobno izrekao i uvjetnu osudu, po kojoj kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženi ZV u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Uvjetna osuda pojačana je izricanjem posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, kojom je ZV naložena posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da isplati oštećenoj BV iz [adresa], iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa), te da isplati oštećenom SV iznos od 1.698,85 EUR (tisuću šesto devedeset osam eura i osamdeset pet centa). Riječ je o ukupnom iznosu od 3.397,70 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 25.600,00 kuna), kojeg je, s obzirom na citirane odredbe Obiteljskog zakona o bračnoj stečevini, optuženik u ostavljenom roku dužan na ravne dijelove vratiti privatnim tužiteljima, pod prijetnjom opoziva uvjetne osude. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu. Na temelju članka 54. KZ/11, dođe li do opoziva uvjetne osude optuženom ZV će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja 19. ožujka 2025. u 13:00 sati, do 14. travnja 2025. Ovakva uvjetna osuda u cijelosti je primjerena osobi optuženika, stupnju krivnje i težini kaznenog djela, a ona će po mišljenju suda utjecati na optuženog ZV da se više ne javi kao počinitelj kaznenog djela, te poslati poruku svim građanima o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

17. Imovinskopravni zahtjev je postavljen u iznosu od 3.397,70 eura, a dosuđen je u cijelosti, privatnim tužiteljima na jednake dijelove, od po 1.698,85 eura, što je optuženik dužan platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Ovdje treba reći da će optuženik ispunjenjem spomenute posebne obveze u smislu popravljanja štete prouzročene kaznenim djelom istovremeno ostvariti i obvezu izvršenja imovinskopravnog zahtjeva i obratno. Dakle, ovdje nije riječ o dvjema odvojenim, već o komplementarnim obvezama, od kojih je prva kaznenopravna i u funkciji je zaštite oštećenika i ujedno postroženja izrečene uvjetne osude, a druga je pridruženi građanski institut kojim se u okviru kaznenog postupka ostvaruje obeštećenje oštećenika.

18. Kako iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženikovo imovinsko stanje loše (nema stalnih prihoda, a ima obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece), sud ga je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, u cijelosti oslobodio obveze podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP-a, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja. Optuženi ZV bit će dužan podmiriti nužne izdatke privatnih tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njihove opunomoćenice, ukoliko naknada tih troškova bude zatražena u zakonskom roku.

U Gospiću 14. travnja 2025.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Opunomoćenica privatnih tužitelja FV, odvjetnica u [adresa]

2. Optuženi ZV, [adresa]

3. Branitelj optuženika Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu