Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-1685/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Pisarnica Poreč, protiv tužene ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnicima OD Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Sarić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Pisarnice u Poreču, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim odredba u članku 21. Ugovora o kreditu broj 316-41/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (prethodno HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.), kao kreditora i tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, od 07. travnja 2006. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Đordana Pahovića dana 12. travnja 2006. pod brojem OU-343/06, te se utvrđuje ništetnim odredbe u članku 21. Ugovora o kreditu broj 316-70/2005 sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (prethodno HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.), kao kreditora i tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, od 20. svibnja 2005. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Anke Poropat dana 27. svibnja 2005. pod brojem OU-284/05."
i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnim odredba u članku 2., članku 3., članku 4., članku 6. Ugovora o kreditu broj 316-41/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (prethodno HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.), kao kreditora i tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, od 07. travnja 2006. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Đordana Pahovića dana 12. travnja 2006. pod brojem OU- 343/06, te se utvrđuje ništetnim odredbe u članku 2., članku 3., članku 6. Ugovora o kreditu broj 316-70/2005 sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (prethodno HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.), kao kreditora i tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, od 20. svibnja 2005. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Anke Poropat dana 27. svibnja 2005. pod brojem OU-284/05.
II Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju MENDICA SILVIO, [adresa], 52463 Višnjan, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove iznos od 8.837,58 eura (osam tisuća osamsto trideset sedam eura i pedeset osam centa) i to:
-na ime razlike plaćenog zbog primjene valutne klauzule na glavnicu i kamatu u Ugovoru o kreditu 316-70/2005 iznos od 3.543,29 eura, a na ime razlike plaćenog zbog promjena kamatnih stopa naknadnim odlukama banke u Ugovoru o kreditu 316- 70/2005 iznos od 2.557,56 eura, u roku od 15 dana,
-na ime razlike plaćenog zbog primjene valutne klauzule na glavnicu i kamatu u Ugovoru o kreditu 316-41/2006 iznos od 1.660,34 eura, a na ime razlike plaćenog zbog promjena kamatnih stopa naknadnim odlukama banke u Ugovoru o kreditu 316- 41/2006 iznos od 1.166,39 eura, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji čini razliku između dosuđenog u toč.II izreke presude i iznosa postavljenog u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:" Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK D.D., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju MENDICA SILVIO, [adresa], 52463 Višnjan, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove iznos od 22.743,06 EUR/171.357,59 HRK i to: na ime razlike plaćenog zbog primjene valutne klauzule na glavnicu i kamatu u Ugovoru o kreditu 316-70/2005 iznos od 11.844,97 EUR / 89.245,96 HRK u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 0,22 EUR / 1,68 HRK od 1.12.2005.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,24 EUR / 9,31 HRK od 1.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,44 EUR / 18,36 HRK od 1.1.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,30 EUR / 24,83 HRK od 1.2.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,68 EUR / 27,69 HRK od 1.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,59 EUR / 19,50 HRK od 1.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,78 EUR / 20,97 HRK od 1.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,14 EUR / 8,61 HRK od 1.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,26 EUR / 1,96 HRK od 1.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,88 EUR / 6,66 HRK od 1.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,83 EUR / 6,23 HRK od 1.10.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,20 EUR / 1,48 HRK od 1.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,37 EUR / 10,31 HRK od 1.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,30 EUR / 17,34 HRK od 1.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,62 EUR / 27,28 HRK od 1.2.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,30 EUR / 24,89 HRK od 1.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 5,08 EUR / 38,26 HRK od 1.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 4,72 EUR / 35,57 HRK od 1.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 5,36 EUR / 40,37 HRK od 1.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,99 EUR / 82,82 HRK od 1.7.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 9,79 EUR / 73,75 HRK od 1.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,28 EUR / 100,03 HRK od 1.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 12,01 EUR / 90,47 HRK od 1.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,01 EUR / 75,45 HRK od 1.11.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,84 EUR / 111,83 HRK od 1.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 28,04 EUR / 211,25 HRK od 1.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,42 EUR / 153,83 HRK od 1.2.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,26 EUR / 175,26 HRK od 1.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,93 EUR / 150,14 HRK od 1.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,68 EUR / 155,78 HRK od 1.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 35,51 EUR / 267,55 HRK od 1.6.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,08 EUR / 279,40 HRK od 1.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,53 EUR / 373,15 HRK od 1.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,35 EUR / 326,64 HRK od 1.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 36,57 EUR / 275,57 HRK od 1.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,64 EUR / 306,17 HRK od 1.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,21 EUR / 302,94 HRK od 1.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,71 EUR / 329,31 HRK od 1.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,78 EUR / 352,44 HRK od 1.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,30 EUR / 356,36 HRK od 1.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 45,38 EUR / 341,91 HRK od 1.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,88 EUR / 353,25 HRK od 1.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,96 EUR / 361,32 HRK od 1.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,49 EUR / 350,31 HRK od 1.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,04 EUR / 354,44 HRK od 1.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 45,98 EUR / 346,43 HRK od 1.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,53 EUR / 327,97 HRK od 1.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,41 EUR / 349,69 HRK od 1.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,87 EUR / 360,66 HRK od 1.12.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,08 EUR / 354,69 HRK od 1.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,01 EUR / 316,53 HRK od 1.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,57 EUR / 350,85 HRK od 1.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,09 EUR / 354,80 HRK od 1.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 45,49 EUR / 342,77 HRK od 1.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,23 EUR / 303,14 HRK od 1.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,23 EUR / 303,14 HRK od 1.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 41,70 EUR / 314,19 HRK od 1.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,97 EUR / 331,30 HRK od 1.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,07 EUR / 354,62 HRK od 1.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 45,69 EUR / 344,24 HRK od 1.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,91 EUR / 353,48 HRK od 1.12.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 48,29 EUR / 363,83 HRK od 1.1.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 70,14 EUR / 528,47 HRK od 1.2.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 71,84 EUR / 541,29 HRK od 1.3.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 71,21 EUR / 536,53 HRK od 1.4.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 69,21 EUR / 521,45 HRK od 1.5.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 68,53 EUR / 516,33 HRK od 1.6.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 68,75 EUR / 518,02 HRK od 1.7.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 70,90 EUR / 534,20 HRK od 1.8.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 72,70 EUR / 547,74 HRK od 1.9.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 72,25 EUR / 544,39 HRK od 1.10.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 73,80 EUR / 556,03 HRK od 1.11.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 74,83 EUR / 563,78 HRK od 1.12.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 74,12 EUR / 558,48 HRK od 1.1.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 113,56 EUR / 855,60 HRK od 1.2.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 107,57 EUR / 810,52 HRK od 1.3.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 111,50 EUR / 840,06 HRK od 1.4.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 108,35 EUR / 816,35 HRK od 1.5.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 112,46 EUR / 847,33 HRK od 1.6.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 110,78 EUR / 834,70 HRK od 1.7.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 104,02 EUR / 783,72 HRK od 1.8.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 96,91 EUR / 730,17 HRK od 1.9.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 8.472,47 EUR / 63.835,82 HRK od 1.10.2015.g. pa do isplate, na ime razlike plaćenog zbog promjena kamatnih stopa naknadnim odlukama banke u Ugovoru o kreditu 316-70/2006 iznos od 3.552,97 EUR / 26.769,83 HRK u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 14,37 EUR / 108,24 HRK od 1.6.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,28 EUR / 107,62 HRK od 1.7.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,19 EUR / 106,93HRK od 1.8.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,24 EUR / 107,32 HRK od 1.9.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,23 EUR / 107,23 HRK od 1.10.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,19 EUR / 106,88 HRK od 1.11.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 14,09 EUR / 106,18 HRK od 1.12.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,94 EUR / 105,03 HRK od 1.1.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,83 EUR / 104,18 HRK od 1.2.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,80 EUR / 103,97 HRK od 1.3.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,79 EUR / 103,88 HRK od 1.4.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,59 EUR / 102,39 HRK od 1.5.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,43 EUR / 101,15 HRK od 1.6.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,31 EUR / 100,25 HRK od 1.7.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,37 EUR / 100,71 HRK od 1.8.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,41 EUR / 101,07 HRK od 1.9.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,66 EUR / 163,16 HRK od 1.10.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,58 EUR / 162,57 HRK od 1.11.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,81 EUR / 164,33 HRK od 1.12.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,66 EUR / 163,19 HRK od 1.1.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,01 EUR / 165,87 HRK od 1.2.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,19 EUR / 167,20 HRK od 1.3.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 44,18 EUR / 332,86 HRK od 1.4.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,02 EUR / 324,15 HRK od 1.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,52 EUR / 320,40 HRK od 1.6.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,98 EUR / 323,86 HRK od 1.7.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,14 EUR / 317,50 HRK od 1.8.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,11 EUR / 317,26 HRK od 1.9.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 42,49 EUR / 320,17 HRK od 1.10.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 45,87 EUR / 345,64 HRK od 1.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,49 EUR / 327,64 HRK od 1.12.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 51,11 EUR / 385,08 HRK od 1.1.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 51,52 EUR / 388,15 HRK od 1.2.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 51,65 EUR / 389,16 HRK od 1.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,94 EUR / 383,83 HRK od 1.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,97 EUR / 384,03 HRK od 1.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,94 EUR / 376,26 HRK od 1.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,16 EUR / 370,37 HRK od 1.7.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,52 EUR / 371,06 HRK od 1.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,52 EUR / 373,08 HRK od 1.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,39 EUR / 372,13 HRK od 1.10.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 48,93 EUR / 368,66 HRK od 1.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,52 EUR / 373,08 HRK od 1.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,96 EUR / 376,45 HRK od 1.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,64 EUR / 381,53 HRK od 1.2.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,36 EUR / 379,41 HRK od 1.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 51,30 EUR / 386,52 HRK od 1.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,99 EUR / 384,21 HRK od 1.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 51,27 EUR / 386,30 HRK od 1.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 54,49 EUR / 410,57 HRK od 1.7.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 53,69 EUR / 404,51 HRK od 1.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 55,66 EUR / 419,34 HRK od 1.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 54,81 EUR / 412,98 HRK od 1.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 53,53 EUR / 403,34 HRK od 1.11.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 55,84 EUR / 420,72 HRK od 1.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 52,44 EUR / 395,13 HRK od 1.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,37 EUR / 379,53 HRK od 1.2.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,93 EUR / 383,71 HRK od 1.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,94 EUR / 376,25 HRK od 1.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,97 EUR / 376,46 HRK od 1.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 53,48 EUR / 402,94 HRK od 1.6.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 53,69 EUR / 404,56 HRK od 1.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 56,58 EUR / 426,30 HRK od 1.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 54,88 EUR / 413,48 HRK od 1.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 53,04 EUR / 399,61 HRK od 1.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,09 EUR / 302,09 HRK od 1.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,88 EUR / 300,47 HRK od 1.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,37 EUR / 304,16 HRK od 1.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,78 EUR / 307,24 HRK od 1.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,72 EUR / 306,84 HRK od 1.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,24 EUR / 303,15 HRK od 1.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,36 EUR / 304,06 HRK od 1.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 40,40 EUR / 304,36 HRK od 1.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,99 EUR / 301,28 HRK od 1.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,93 EUR / 300,86 HRK od 1.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,59 EUR / 298,30 HRK od 1.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,01 EUR / 293,93 HRK od 1.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,36 EUR / 296,54 HRK od 1.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,45 EUR / 297,26 HRK od 1.12.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 39,16 EUR / 295,04 HRK od 1.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 38,13 EUR / 287,30 HRK od 1.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 38,75 EUR / 291,98 HRK od 1.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 38,68 EUR / 291,43 HRK od 1.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 38,25 EUR / 288,17 HRK od 1.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,20 EUR / 280,26 HRK od 1.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,04 EUR / 279,05 HRK od 1.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,12 EUR / 279,68 HRK od 1.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,33 EUR / 281,30 HRK od 1.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,68 EUR / 283,90 HRK od 1.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,28 EUR / 280,91 HRK od 1.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,31 EUR / 281,14 HRK od 1.12.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 37,37 EUR / 281,53 HRK od 1.1.2014.g. pa do isplate. Na ime razlike plaćenog zbog primjene valutne klauzule na glavnicu i kamatu u Ugovoru o kreditu 316-41/2006 iznos od 5.726,85 EUR / 43.148,97 HRK u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 0,38 EUR / 2,86 HRK od 1.6.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,06 EUR / 0,49 HRK od 1.7.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,08 EUR / 0,60 HRK od 1.9.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,14 EUR / 1,02 HRK od 1.10.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR / 0,10 HRK od 1.11.2006.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,67 EUR / 12,56 HRK od 1.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,18 EUR / 16,43 HRK od 1.1.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,55 EUR / 19,22 HRK od 1.2.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,71 EUR / 20,43 HRK od 1.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,24 EUR / 16,85 HRK od 1.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,32 EUR / 17,46 HRK od 1.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,60 EUR / 12,06 HRK od 1.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,08 EUR / 8,10 HRK od 1.7.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,21 EUR / 9,11 HRK od 1.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,48 EUR / 11,13 HRK od 1.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,45 EUR / 10,91 HRK od 1.10.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,17 EUR / 8,82 HRK od 1.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,68 EUR / 12,63 HRK od 1.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,08 EUR / 15,66 HRK od 1.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,65 EUR / 19,96 HRK od 1.2.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 2,51 EUR / 18,89 HRK od 1.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,28 EUR / 24,69 HRK od 1.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,12 EUR / 23,49 HRK od 1.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 3,39 EUR / 25,56 HRK od 1.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 5,84 EUR / 44,04 HRK od 1.7.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 5,32 EUR / 40,06 HRK od 1.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,88 EUR / 51,85 HRK od 1.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,28 EUR / 47,31 HRK od 1.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 5,41 EUR / 40,74 HRK od 1.11.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 8,81 EUR / 66,39 HRK od 1.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 13,50 EUR / 101,71 HRK od 1.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,27 EUR / 77,36 HRK od 1.2.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 11,47 EUR / 86,45 HRK od 1.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,06 EUR / 75,80 HRK od 1.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,38 EUR / 78,19 HRK od 1.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 16,67 EUR / 125,58 HRK od 1.6.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 17,33 EUR / 130,61 HRK od 1.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,61 EUR / 170,36 HRK od 1.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,99 EUR / 150,64 HRK od 1.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,19 EUR / 144,57 HRK od 1.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,92 EUR / 142,52 HRK od 1.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,73 EUR / 141,16 HRK od 1.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,22 EUR / 152,35 HRK od 1.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,52 EUR / 162,18 HRK od 1.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,75 EUR / 163,48 HRK od 1.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,93 EUR / 157,72 HRK od 1.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,57 EUR / 162,54 HRK od 1.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,03 EUR / 165,97 HRK od 1.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,41 EUR / 161,31 HRK od 1.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,64 EUR / 163,07 HRK od 1.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,19 EUR / 159,68 HRK od 1.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,15 EUR / 151,85 HRK od 1.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,38 EUR / 161,08 HRK od 1.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,00 EUR / 165,74 HRK od 1.12.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,66 EUR / 163,22 HRK od 1.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,51 EUR / 147,03 HRK od 1.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,45 EUR / 161,60 HRK od 1.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,67 EUR / 163,29 HRK od 1.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,00 EUR / 158,19 HRK od 1.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,76 EUR / 141,38 HRK od 1.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,77 EUR / 141,39 HRK od 1.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,39 EUR / 146,09 HRK od 1.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,35 EUR / 153,36 HRK od 1.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,67 EUR / 163,27 HRK od 1.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,09 EUR / 158,87 HRK od 1.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,61 EUR / 162,80 HRK od 1.12.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 31,59 EUR / 238,03 HRK od 1.1.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 31,93 EUR / 240,56 HRK od 1.2.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 32,66 EUR / 246,07 HRK od 1.3.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 32,40 EUR / 244,08 HRK od 1.4.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 31,55 EUR / 237,69 HRK od 1.5.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 31,26 EUR / 235,55 HRK od 1.6.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 31,36 EUR / 236,31 HRK od 1.7.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 32,29 EUR / 243,25 HRK od 1.8.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 33,06 EUR / 249,07 HRK od 1.9.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 32,87 EUR / 247,69 HRK od 1.10.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 33,54 EUR / 252,70 HRK od 1.11.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 33,98 EUR / 256,05 HRK od 1.12.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 33,69 EUR / 253,83 HRK od 1.1.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,52 EUR / 380,63 HRK od 1.2.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 47,97 EUR / 361,45 HRK od 1.3.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,65 EUR / 374,11 HRK od 1.4.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 48,32 EUR / 364,04 HRK od 1.5.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 50,08 EUR / 377,31 HRK od 1.6.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 49,37 EUR / 371,98 HRK od 1.7.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 46,49 EUR / 350,28 HRK od 1.8.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 43,46 EUR / 327,48 HRK od 1.9.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 4.147,40 EUR / 31.248,60 HRK od 1.10.2015.g. pa do isplate, na ime razlike plaćenog zbog promjena kamatnih stopa naknadnim odlukama banke u Ugovoru o kreditu 316-41/2006 iznos od 1.618,27 EUR / 12.192,87 HRK u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 7,15 EUR / 53,90 HRK od 1.3.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 7,15 EUR / 53,86 HRK od 1.4.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 7,05 EUR / 53,10 HRK od 1.5.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,96 EUR / 52,47 HRK od 1.6.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,90 EUR / 52,01 HRK od 1.7.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,94 EUR / 52,26 HRK od 1.8.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,80 EUR / 81,38 HRK od 1.9.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,61 EUR / 79,98 HRK od 1.10.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,58 EUR / 79,70 HRK od 1.11.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,69 EUR / 80,58 HRK od 1.12.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,62 EUR / 80,03 HRK od 1.1.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 10,80 EUR / 81,36 HRK od 1.2.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,40 EUR / 153,69 HRK od 1.3.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,71 EUR / 156,03 HRK od 1.4.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,17 EUR / 151,97 HRK od 1.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,94 EUR / 150,24 HRK od 1.6.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 20,16 EUR / 151,88 HRK od 1.7.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,77 EUR / 148,93 HRK od 1.8.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,75 EUR / 148,84 HRK od 1.9.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,94 EUR / 150,23 HRK od 1.10.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 21,53 EUR / 162,21 HRK od 1.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,41 EUR / 168,84 HRK od 1.12.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,89 EUR / 179,97 HRK od 1.1.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,08 EUR / 181,44 HRK od 1.2.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,15 EUR / 181,94 HRK od 1.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,82 EUR / 179,48 HRK od 1.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,84 EUR / 179,61 HRK od 1.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,36 EUR / 176,01 HRK od 1.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,00 EUR / 173,29 HRK od 1.7.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,05 EUR / 173,64 HRK od 1.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,18 EUR / 174,62 HRK od 1.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,12 EUR / 174,21 HRK od 1.10.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 22,91 EUR / 172,62 HRK od 1.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,19 EUR / 174,72 HRK od 1.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,40 EUR / 176,34 HRK od 1.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,72 EUR / 178,75 HRK od 1.2.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,60 EUR / 177,80 HRK od 1.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,05 EUR / 181,17 HRK od 1.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,91 EUR / 180,13 HRK od 1.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,04 EUR / 181,14 HRK od 1.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,56 EUR / 192,57 HRK od 1.7.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,19 EUR / 189,77 HRK od 1.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 26,12 EUR / 196,77 HRK od 1.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,73 EUR / 193,83 HRK od 1.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,13 EUR / 189,35 HRK od 1.11.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,51 EUR / 177,14 HRK od 1.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,76 EUR / 186,54 HRK od 1.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,79 EUR / 179,22 HRK od 1.2.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 24,05 EUR / 181,24 HRK od 1.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,59 EUR / 177,76 HRK od 1.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 23,61 EUR / 177,91 HRK od 1.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,28 EUR / 190,47 HRK od 1.6.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,39 EUR / 191,29 HRK od 1.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 26,76 EUR / 201,62 HRK od 1.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,96 EUR / 195,61 HRK od 1.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,38 EUR / 146,00 HRK od 1.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,26 EUR / 145,12 HRK od 1.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,16 EUR / 144,38 HRK od 1.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,40 EUR / 146,20 HRK od 1.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,61 EUR / 147,72 HRK od 1.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,59 EUR / 147,58 HRK od 1.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,36 EUR / 145,85 HRK od 1.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,42 EUR / 146,33 HRK od 1.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,45 EUR / 146,52 HRK od 1.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,26 EUR / 145,09 HRK od 1.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,24 EUR / 144,93 HRK od 1.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,08 EUR / 143,75 HRK od 1.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,81 EUR / 141,69 HRK od 1.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,98 EUR / 143,00 HRK od 1.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 19,03 EUR / 143,40 HRK od 1.12.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,90 EUR / 142,38 HRK od 1.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,41 EUR / 138,69 HRK od 1.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,71 EUR / 141,00 HRK od 1.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,69 EUR / 140,79 HRK od 1.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,48 EUR / 139,27 HRK od 1.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR / 135,50 HRK od 1.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 17,91 EUR / 134,96 HRK od 1.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 17,96 EUR / 135,32 HRK od 1.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,07 EUR / 136,16 HRK od 1.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,25 EUR / 137,47 HRK od 1.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,06 EUR / 136,08 HRK od 1.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 18,08 EUR / 136,25 HRK od 1.12.2013.g. pa do isplate."
IV Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženom, tada Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklopio dva ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Prvi 20. svibnja 2005. broj 316-70/2005 prema kojemu mu je tužena odobrila i isplatila iznos od 47.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja 20 godina s početno ugovorenim mjesečnim anuitetom od 284,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Drugi 07. travnja 2006. broj 316-41/2006 prema kojemu mu je tužena odobrila i isplatila iznos od 20.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja 20 godina i s početno ugovorenim mjesečnim anuitetom od 121,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tvrdi da o promjenjivoj ugovornoj kamati kao ni o valutnoj klauzuli s tuženom nije posebno pregovarao s obzirom da se je radilo o tipskom ugovoru tužene na čiji sadržaj nije mogao utjecati, da mu tužena nije pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje predmetnih ugovora. Nadalje navodi da je 14. travnja 2016. s tuženom sklopio anekse predmetnim ugovorima sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, kojim je prihvatio konverziju predmetnih kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Navodi da u vrijeme sklapanja tih aneksa još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Stoga smatra da prilikom izrade prijedloga konverzije ta činjenica nije uzeta u obzir. Nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. u točci 2. izreke, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točci I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 10. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odredbe utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. Navodi da su u postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa samim time ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom Hrvatske narodne banke, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. S obzirom na pravomoćne presude smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora sukladno članku 323. u vezi s člankom 1111., člankom 115. i člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe, a člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje navodi da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. utvrđeno kako činjenica sklapanja Dodatka ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita ne znači da je izgubljen pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetne odredbe predmetnog ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te naložiti tuženiku da mu isplati razliku između početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja i stvarno plaćenog zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa.
2.Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova tako i visine. Ističe da je tužba nerazumljiva odnosno njezin činjenični i pravni osnov s obzirom da su stranke sklopile anex uz ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15-ZIDZPK), pa da je tužitelj svoje pravo već ranije u cijelosti ostvario (navedenim aneksom) pa mu stoga osporava pravni interes za vođenje ovog postupka. Navodi da su stranke sklopile aneks kojim su konvertirali kredit, a sukladno za njega prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u euro, uspostavljena ravnoteža i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. S tim u vezi ističe da sve da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, da takva nišetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a ugovorene strane su je zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli te uredili sve posljedice u smislu restitucije prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa. Stoga smatra da se ne može niti raspravljati o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu jer sklapanjem aneksa nisu konvalidirane presumirano ništetne odredbe ugovora o kreditu već su iste zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc. Nadalje navodi da je aneksom ugovorena i kamatna stopa na način da je definiram parametar koji tužena prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačkim, kvalitativna i kvantitativno da su razrađene uzročno – posljedične veze kretanja parametara utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope te je određeno u kojim razdobljima se razmatra donošenje odluke o korekciji visini kamatne stope. Nadalje navodi da je i kondemnatorni zahtjev u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa jer je upravo iznos koji tužitelj potražuje uzet u obzir prilikom izračuna konverzije i umanjena obveza po konvertiranom kreditu u euro. Navodi da kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenom zahtjevom na isplatu, da bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pri tom tužena ne bi imala na raspolaganju sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata. Radi toga smatra da tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je platio do dana sklapanja aneksa uz ugovor o kreditu. S tim u vezi navodi da je potrebno sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30. rujna 2015. (kao dan konverzije) nego i stanje glavnice izražen u kunama prije i poslije provedene konverzije. Stoga svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posebno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Skreće pozornost na okolnost da je taj zakon bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je rješenjem broj: U- I-3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. potvrdio sukladnost istoga s Ustavom Republike Hrvatske, te je uz ostalo navedeno kako se je zakonodavac odlučio na ovakvu izvanrednu intervenciju s retroaktivnim učinkom kako bi se smanjila opterećenost općinskih sudova radi postupaka koji su ili koje će pokrenuti potrošači. S tim u vezi navodi kako bi usvajanjem tužbenog zahtjeva značilo da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama da ponudi konverziju uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna. Zbog toga da trpi štetu jer pored toga što je tužitelja restituirao kroz konverziju to mora napraviti još jednom. Navodi da predmetnom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti završne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ističe da je takav zahtjev u cijelosti neosnovan jer tužitelj nigdje ne obrazlaže zbog čega bi ta odredba bila ništetna a niti je predložio ikakve dokaze koji idu u prilog osnovanosti njegovih navoda. S tim u vezi ističe nedostatak specifičnog pravnog interesa za traženje utvrđenja ništetnosti te ugovorne odredbe budući da tužitelj neće ostvariti nikakvu korist sve i da sud utvrdi ništetnost te odredbe. Navodi da u ovom postupku nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186. b st. 3 Zakona o parničnom postupku iz razloga što tužitelji raspolažu svim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva jer da im je tu dokumentaciju redovito dostavljala. Istaknula je i prigovor zastare te je predložila da sud odbaci tužbeni zahtjev radi nedostatka pravnog interesa.
Tužena je svojim podneskom od 26. lipnja 2020. dopunila svoj odgovor na tužbu u kojem u bitnom navodi da neosnovanost tužiteljevih navoda o utjecaju provedene konverzije proizlazi iz stajališta kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u oglednom postupku u rješenju Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020., te naveo da se u konkretnom slučaju ni ne može primijeniti navedeno pravilo općeg obveznog prava jer prisilni propisi članka 19.e Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuju da u slučaju da korisnik kredita ne prihvati konverziju, odnosno ne sklopi sporazum, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovornim uvjetima, a sukladno odredbama navedenog zakona, te da sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocjenjenom u suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U vezi navedenog smatra da su parnične stranke aneksima kojim je provedena konverzija ugovorile novu pravnu osnovu, na temelju koje su se sporazumjele pod kojim će uvjetima tužena iskoristiti sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju predmetnih ugovora o kreditu, da je ukupan novčani iznos koji je tužitelj uplatio na temelju predmetnih ugovora tužena iskoristila za zatvaranje obveza tužitelja po oba aneksa ugovora metodologijom koju je propisao zakonodavac radi čega da je tražbina tužitelja sklapanjem aneksa već ispunjena i to na način kako je sam tužitelj slobodnom voljom pristao radi čega on nema pravni interes za vođenje ovog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: aneks ugovora o kreditu broj 316-41/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (8-10), ugovor o kreditu broj 316-41/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (11-18), aneks ugovoru o kreditu broj 316-70/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (19-23), ugovor o kreditu broj 316-70/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (24-34), izračun konverzije (59-62), metodologiju promjene kamatnih stopa tužene (140-141), bilten tužene (210-226), zahtjev za kredit tužitelja (256), izlist kamatnih stopa (257-260), specifikaciju uplata po kreditu tužitelja (300-305), otplatni plan (336-338), obavijesti o uplatama i promjenama kamatnih stopa (339-343), otplatni plan (360-368), specifikaciju uplata (383-388), saslušao je svjedoka EK (390), tužitelja (390-391), proveo je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (399-428).
4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
5.U ovom postupku nije sporno:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 316-70/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (24-31) dana 20. svibnja 2005., kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 47.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,99% godišnje, na rok otplate od 20 godina, a koji je solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa], Anki Poropat dana 27. svibnja 2005. pod poslovnim brojem OU-284/05-2;
- da je u predmetnom ugovoru tužitelj bio korisnik kredita i založni dužnik, a ŠK iz [adresa], sudužnik;
- da je namjena ugovora o kreditu bila stambeni kredit u svrhu adaptacije kuće;
- da su stranke zaključile još jedan Ugovor o kreditu broj 316-41/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (11-18) dana 07. travnja 2006., kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 20.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,88% godišnje, na rok otplate od 20 godina, a koji je solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa], Đordanu Pahoviću dana 12. travnja 2006. pod poslovnim brojem OU-343/06;
- da je u predmetnom ugovoru tužitelj bio korisnik kredita i založni dužnik, a ŠK iz [adresa], sudužnik;
- da je namjena ugovora bila stambeni kredit za adaptaciju kuće;
- da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu broj 316-70/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (19-23) dana 14. travnja 2016., koji je solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa], Đordanu Pahoviću dana 19. travnja 2016. pod poslovnim brojem OV-2712/16, kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni
Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15),
- da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu broj 316-41/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (8-10) dana 14. travnja 2016., koji je solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa], Đordanu Pahoviću dana 19. travnja 2016. pod poslovnim brojem OV-2710/16, kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15).
6.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je:
- da li su ništetni dijelovi predmetnih ugovora o kreditu, a koji se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i završne odredbe u kojima stoj i da je ugovornim stranama ugovor protumačen te da ga u znak prihvata potpisuju i potvrđuju kod javnog bilježnika;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem eventualno ništetnih odredbi ugovora s obzirom da su između stranaka zaključeni Aneksi uz predmetne ugovore o kreditu,
- da li je nastupila zastara za predmetno potraživanje.
7.Što se tiče ništetnosti odnosno nedopuštenosti ugovornih odredbi iz predmetnih ugovora koji su numerirani kao članak 21. koji u ugovoru broj 316-70/2005 glasi: "Strankama je ugovor protumačen te ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potpisuju i solemniziraju kod javnog bilježnika. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke kao i odredbe i tarife Odluke o naknadama Banke, sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke prema ovom ugovoru." Taj članak u ugovoru broj 316-41/2006 glasi: "Ugovornim stranama je ugovor protumačen te ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potpisuju i potvrđuju (solemniziraju) kod javnog bilježnika. Korisnik kredita potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine banke iz ovog ugovora. Korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik ovlašćuju banku da sve podatke vezane uz ovaj ugovor kao i sve financijske izvještaje i ostalu dokumentaciju, te podatke o njima i s njima povezanim osobama može dostavljati svim članicama Hypo grupe u zemlji i inozemstvu te prosljeđivati iste pravnoj osobi iz članka 181. Zakona o bankama."
Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti naprijed navedene odredbe iz predmetnih ugovora. Međutim, tužitelj ne obrazlaže ne dostavlja niti predlaže dokaze zbog čega bi ta odredba bila ništetna. S tim u vezi tužitelj nema ni pravni interes za traženje utvrđenja ništetnosti te ugovorne odredbe budući da time ne ostvaruje nikakvu korist.
Odredba članka 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) propisuje da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavak 2. istog članka propisuje da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
S obzirom da tužitelj nije dokazao pravni interes za utvrđenje ništetnosti naprijed citiranih odredbi iz predmetnih ugovora valjalo je njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu odbaciti.
8.Što se tiče ništetnosti odnosno nedopuštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštiti kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 u kojem je donesena presuda dana 04. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je tužena u razdoblju kada je sklopljen predmetni ugovor o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 09. travnja 2015. donio presudu posl. br. Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog i revizija tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i Sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andiciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
9. Tužena je u razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita i tužiteljice na način da je sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tužene, te je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita i tužiteljice sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima inplementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine tj. i praksu suda Europske unije, a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14 ŽK i MK od 17. srpnja 2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Odredbom čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da kada trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.
Sud je saslušao tužitelja koji je u svom iskazu (390-391) izjavio da je želio adaptirati kuću radi čega je želio podići kredit. Rekli su mu da je kredit u CHF najbolji, najpovoljniji te se je odlučio za njega bez da posebno puno ispituje s time da mu nisu ni nudili druge kredite. Ne sjeća se da li je pročitao ugovor o kreditu niti da li je bio kod javnog bilježnika. Podigao je dva kredita u razmaku od nekoliko mjeseci i to za adaptaciju iste kuće jer mu prvi kredit nije bio dovoljan. Na početku su rate bile jedna od 1.300,00 kuna, a druga od 600,00 kuna, ali da su ubrzo porasle radi čega da je bio u banci kako bi si pokušao pomoći s obzirom da je tada ostao bez posla, a žena mu nije radila. Da mu nisu pojašnjavali zašto je došlo do porasta rata već su mu samo predložili moratorij koji nije prihvatio. Što se tiče konverzije izjavio je da ju ne bih prihvatio, ali ga je supruga nagovorila pa je to učinio. Da prilikom potpisivanja toga aneksa nije bilo riječi niti nekih pojašnjenja, ali su se nakon toga rate kredita nešto smanjile. Rate kredita da je otplaćivao on osobno, ali i njegova supruga kao obitelj s time da ih još otplaćuju što će činiti još narednih dvije godine. Pojasnio je da u kući koju je adaptirao iz kredita živi sa svojom obitelji cijelo vrijeme s time da su pred šest godina adaptirali jedan dio kuće i napravili jedan mali apartman kojeg iznajmljuju turistima.
Svjedok EK, bivša zaposlenica tužene u svom je iskazu (390) izjavila da je radila na poslovima vezanim uz kredite. Sjeća se tužitelja više kao klijenta banke koji je u banci podigao kredit, ali detalja se ne sjeća. Što se tiče postupanja službenika banke u vezi pregovaranja i dogovaranja ugovora o kreditu izjavila je da su službenici banke bili dužni svakom klijentu reći koju je dokumentaciju potrebno pribaviti, što znači promjenjiva kamatna stopa, da je ona vezana uz promjene na tržištu, a što se tiče valutne klauzule izjavila je da je banka u to vrijeme 2006. osim kredita vezanih uz valutu CHF nudila i kredite vezane uz valutu Euro, ali se ne sjeća da li je klijentima govorila o eventualnim razlikama između ta dva kredita. Napomenula je da ona kao djelatnica banke nije znala eventualne veće rizike kredita vezanih uz CHF u odnosu na druge kredite. Na kraju je izjavila da se nije moglo utjecati na sadržaj ugovora o kreditu jer su to bili formalizirani ugovori.
Na temelju iskaza tužitelja i navedene svjedokinje sud zaključuje da se o spornim dijelovima ugovora (koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu) nije pojedinačno pregovaralo, da tužena nije dokazala da je u konkretnom slučaju tužitelja upozorila na rizik valutne klauzule CHF i objasnila metodu izračuna promjenjive kamatne stope, da se radi o unaprijed sastavljenim standardnim ugovorima o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, iz kojeg razloga su po mišljenju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga dijelovi navedenih odredbi ništetni, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Zato je sud kao prethodno pitanje ocijenio osnovanim ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 09. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 13. rujna 2019., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. prema kojoj sporazum o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes radi utvrđenja ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu pa tako i utvrđenja ništetnih pojedinih odredbi tog ugovora, kojom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske samo potvrđuje svoju odluku broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.
Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti je zahtjev koji nikada ne zastarjeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti.
10. Navodi tužene da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koje je tužitelj pristao i da zato nema pravni interes za ovu tužbu nisu osnovani iz razloga jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi pa tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C- 118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu SK protiv Erste Bank Hungary ZRT koja daje odgovor na pitanje o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je u cijelosti ispunjen ugovor. Nadalje u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeto je stajalište da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim zahtjevima. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužiteljica u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari. Radi navedenog prigovor tužene u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača nije osnovan.
11. Po mišljenju ovoga suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a to sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona sadržan u odredbi čl. 19.b, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranom u CHF u kredit denominiran u eur i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiran u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima.
Sklapanjem aneksa ugovoru utemeljenom na odredbama čl. 19.c ZID ZPK mora imati za posljedicu stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Odredba čl. 19.c st. 1.2. ZID ZPK kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u koju je denominiran i izračunava se, između ostalog na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eur i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaju ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eur i u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome je li sklapanjem navedenog aneksa otklonjena navedena neravnoteža trebalo voditi računa je li prilikom obračuna više preplaćeno banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
Nadalje, navedenim aneksom uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te iz sadržaja navedenog aneksa ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla svih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK, već je suprotno tome odredbom čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Dakle, u konkretnom slučaju sklapanjem navedenog aneksa ugovorne strane su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos i to za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo. Nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopravnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene odredbe i banaka kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija kao potrošača bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.
Ovakvo pravo potrošača kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK, da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnova sukladno je pravnom shvaćanju Županijskog suda u Puli izraženo u presudi posl. br. Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021., pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Puli od 04. listopada 2021. u Puli, te Županijskog suda u Bjelovaru Gž-506/2021-3 od 04. svibnja 2022.
Po mišljenju ovoga suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom između stranaka nije riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima.
Sklapanjem aneksa ugovoru utemeljenom na odredbama čl. 19.c ZID ZPK mora imati za posljedicu stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora u potpunosti biti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Odredba čl. 19.c st. 1.2. ZID ZPK kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se između ostalog na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u euro i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjena kredita, iste vrste i trajanja u eurima i kunama s valutnom klauzulom u eurima na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka da li je sklapanjem navedenog aneksa otklonjena navedena neravnoteža trebalo voditi računa da li je prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
Nadalje, navedenim aneksom ugovora o kreditu uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih nepoštenim postupanjem banaka prethodno ugovorenih te iz sadržaja navedenog aneksa ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK, već je suprotno tome odredbom čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog aneksa tužitelji i tužena su u skladu s odredbama ZID ZPK trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo. Nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenom mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obvezno pravnog odnosa u kojem su bili potrošači kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe i banka kao njegov davatelj, ta njihova zakonska dispozicija kao potrošača bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.
Odluka Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri da li je u potpunosti zadovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem aneksa uklonile nedostatak koji bi utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.
Stajalište suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ jasno naglašavaju važnost informiranog, upućenog obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. To obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.
Praksa suda EU iz predmeta C-26/13 od 30. travnja 2014. odraz je ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na banku, kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.
12. Nije sporno da tužitelj ima status potrošača. Naime, predmetnim ugovorima adaptirao je kuću u kojoj još uvijek živi. To što je prije šest ili sedam godina u jednom dijelu napravio apartman koji sada iznajmljuje turistima ne utječe na tu činjenicu.
13. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb koji je u svom nalazu i mišljenju (399-428) utvrdio:
- u odnosu na ugovor o kreditu broj 316-70/2005 da je ukupan iznos preplata do dana konverzije iznosi 6.010,85 eura od kojeg iznosa je preplaćen na ime promjene kamatne stope iznos od 2.557,56 eura, a na ime valutne klauzule zbog rasta tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.453,29 eura. Nadalje, da ukupan iznos manje plaćenog s obzirom na pad tečaja iznosi 303,08 eura. Slijedom navedenog sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana konverzije iznosi 5.707,77 eura od čega se na promjenjivu kamatnu stopu odnosi iznos od 2.557,56 eura, a na valutnu klauzulu iznos od 3.150,21 eura. Nadalje je izračunom konverzije utvrđena glavnica u iznosu od 19.746,92 eura što je preračunato iznosilo 150.843,40 kn. Pod pretpostavkom da su tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i ugovorenu kamatnu stopu preostala nedospjela glavnica tužitelja prema početnom otplatnom planu bi na dan 30 rujna 2015. bila manja za 2.563,01 eura. Vještak je utvrdio da je prilikom obračuna konverzije tužena uzela u obzir sve uplate tužitelja te je postupila u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju u čl.19.c. Da je aneksom uz ugovor kojim je provedena konverzija utvrđena preplata tužitelja na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 1.344,28 kn, a dana 20. travnja 2016. da je sastavljena Obavijest o provedenoj konverziji kojom je uključujući i prijelazno razdoblje utvrđen ukupan saldo više plaćenog u iznosu od 2.466,61 kn.
- u odnosu na ugovor o kreditu broj 316-41/2006 da je ukupan iznos preplata do dana konverzije iznosi 2.826,73 eura od kojeg iznosa je preplaćen na ime promjene kamatne stope iznos od 1.166,39 eura, a na ime valutne klauzule zbog rasta tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 1.660,34 eura. Nadalje, da ukupan iznos manje plaćenog s obzirom na pad tečaja iznosi 56,10 eura. Slijedom navedenog sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana konverzije iznosi 2.770,63 eura od čega se na promjenjivu kamatnu stopu odnosi iznos od 1.166,39 eura, a na valutnu klauzulu iznos od 1.604,24 eura. Nadalje je izračunom konverzije utvrđena glavnica u iznosu od 8.825,23 eura što je preračunato iznosilo 67.414,45 kn. Pod pretpostavkom da su tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i ugovorenu kamatnu stopu preostala nedospjela glavnica tužitelja prema početnom otplatnom planu bi na dan 30 rujna 2015. bila manja za 1.152,30 eura. Vještak je utvrdio da je prilikom obračuna konverzije tužena uzela u obzir sve uplate tužitelja te je postupila u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju u čl.19.c. Da je aneksom uz ugovor kojim je provedena konverzija utvrđena preplata tužitelja na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 3.694,67 kn, a dana 20. travnja 2016. da je sastavljena Obavijest o provedenoj konverziji kojom je uključujući i prijelazno razdoblje utvrđen ukupan saldo više plaćenog u iznosu od 4.277,30 kn.
Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, međutim nije u skladu s njim uskladio svoj tužbeni zahtjev. Naime tužitelj je u podnio stupnjevitu tužbu te je nakon dostavljene dokumentacije od strane tužene postavio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 06. lipnja 2023. (323-335) kojeg više nije mijenjao.
Tužena nema financijskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali ustraje na prigovorima pravne prirode.
Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je razumljiv, potpun i u skladu s pravilima struke na koji nalaz i mišljenje tužena u pogledu izračuna nije imala primjedbi. Naime, primjedba tužene se je isključivo odnosila na to da je zahtjev tužiteljice neosnovan jer da je neosnovana pravna osnova.
14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
15. U konkretnom slučaju tužena je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvarila korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate nego što bi ostvarila da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tužene i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tužena je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužna vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Međutim tužitelj nakon provedenog vještačenja u poglede isplate nije uskladio svoj tužbeni zahtjev.
Postavljeni tužbeni zahtjev u pogledu isplate je takav da se odnosi na glavu tražbinu i na kamate.
U pogledu glavne tražbine tužbeni zahtjev je dovoljno određen da ga se može prihvatiti ili odbiti u cijelosti ili djelomično. Dok je u pogledu dospijeća zatezne kamate na pojedine iznose koji bi trebali činiti zbroj glavnice potpuno nerazumljiv i kao takvog ga je nemoguće preispitati. Tužitelj je od provedenog vještačenja imao dovoljno vremena da uskladi svoj tužbeni zahtjev, međutim on to nije učinio stoga sud smatra da nije ni mogao sukladno odredbi čl. 109.st.1. ZPP-a naložiti tužitelju popravak. S obzirom na to sud je prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu isplate za svaki pojedini kredit u pogledu glavnice koja odgovara utvrđenjima iz provedenog vještačenja, dok ga je za razliku odbio kao i za zateznu kamatu. Ovdje valja spomenuti da je tužitelj u tužbenom zahtjevu jedan kredit označio oznakom broj 316-70/2006, međutim radi se o kreditu broj 316-70/2005 od 20. svibnja 2005. te se zasigurno radi o omašci u pisanju koju sud nije negativno vrednovao.
16. Tužena je istaknula prigovor zastare.
Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog zavoda udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnijeta dana 11. lipnja 2019. iz kojeg razloga nije osnovan prigovor zastare. Isto vrijedi i za zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su kamate. Radi navedenog prigovor zastare nije osnovan.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovoj parnici.
18. Radi svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 14. travnja 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama ZPP-u o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo, dana 14. travnja 2025.
S u d a c:
