Poslovni broj: Us I-2847/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici CJ, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, zastupanog po opunomoćenici SJ, dipl. iur. i zaposlenici, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednika suda pod brojem 39 Su-471/14, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 04. travnja 2025. godine u prisutnosti stranaka, 14. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: 410-06/24-0001/0140, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 18. listopada 2024. godine.
Obrazloženje
1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA: 410- 06/24-0001/0140, URBROJ:2181/1-09/04-24-0002 od 18. listopada 2024. godine tužiteljica navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda i dokaza navedenih u žalbi; da nije bila upoznata sa promjenama lokalnih poreza jer inače ne bi ulagala novac u nekretninu; da su velika financijska davanja jer se plaća porez na dohodak, komunalna naknada, turistička pristojba i članarina te porez na kuće za odmor. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi osporeno rješenje tuženika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je osporeno rješenje donijeto na temelju činjeničnog stanja i dokaza koji su relevantni za donošenje zakonitog rješenja. Vezano za navod tužiteljice da nije bila upoznata sa promjenama lokalnih poreza te da su velika davanja u svezi iznajmljivanja nekretnine, tuženik ističe da je došlo do promjene pozitivnih zakonskih propisa donošenjem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 114/23), te da tužiteljica iako je porezni obveznik poreza na dohodak od iznajmljivanja istovremeno je i obveznik poreza na kuće za odmor, jer u postupku nije dokazala da u predmetnoj nekretnini živi (stanuje). Navodi da uvjerenje o prebivalištu nije relevantan dokaz o činjenici da se kuća za odmor koristi za stalno stanovanje, već je potrebno dokazati da se u kući stalno živi; da navedeni stav proizlazi iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5283/2009 od 14. rujna 2011. godine; da tužiteljica predmetni objekt koristi povremeno/sezonski. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine [adresa], Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-01/24-01/667, URBROJ: 2181-18/24-03/01 od 17. srpnja 2024. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je za 2024. godinu razrezan porez na kuću za odmor u [adresa], korisne površine 643,20 m2, u iznosu od 3.216,00 eura.
4.Na ročištu zakazanom za dan 04.travnja 2025.godine opunomoćenica tužiteljice je iskazala da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da u u dijelu predmetne kuće stanuje njezina majka i otac, a da jedan dio kuće iznajmljuju gostima i da za tu djelatnost plaćaju porez. Prigovara osporenim rješenjima navodeći da nije pravilno utvrđena površina predmetne kuće, te navodi da navedeni prigovor u vezi površine ranije nije istican u žalbi ni tužbi već da se to čini sada; da je kod utvrđivanja površine kuće je utvrđena veća kvadratura kuće. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Vezano za navod opunomoćenice da je netočno utvrđena površina kuće istakla je da se navedeno nije isticalo u žalbi ni u tužbi, pa da isticanje sada navedenog prigovora ne bi trebalo imati utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.
5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18. listopada 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužiteljici za 2024. godinu utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa] korisne površine od 643,20 m2, u iznosu od 3.216,00 eura.
Među strankama je sporno da li tužiteljicu trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor u kuću u [adresa].
8.Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17,114/22. i 114/23) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor, konkretno na području Općine Bol.
Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba, postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor
Člankom 2. stavak 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima utvrđeno je da je u smislu tog Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski.
9.U postupku dokazivanja statusa kuće za odmor osim osobne iskaznice uzima se u obzir i slijedeća dokumentacija: putovnica, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.
10.Sukladno odredbi članka 25. stavak 2. Zakona o lokalnim porezima sama činjenica da je tužiteljica obveznik poreza na dohodak od iznajmljivanja predmetne nekretnine ne oslobađa je obveze plaćanja poreza s obnove poreza na kuću za odmor.
Naime, Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine, broj: 114/23) izmijenjen je članak 25. stavak 2. na način da je propisano da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba, postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima stupio je na snagu dana 28. rujna 2023. godine, dakle, bio je na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 17. srpnja 2024, godine, kojim je tužiteljici utvrđena obveza poreza na kuću za odmor.
11.Prema stanju spisa proizlazi da tužiteljica posjeduje osobnu iskaznicu broj: [broj osobne iskaznice] izdanu od PGP Imotski dana 08. prosinca 2023. godine, iz koje proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine.
12.Međutim, sama činjenica prijavljenog prebivališta na adresi nekretnine, ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da se u predmetnoj nekretnini uistinu i živi. Istovjetan stav zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-2304/16-2 od 14. rujna 2016. godine
13.Prema članku 3. st. 1.Odluke o lokalnim porezima Općine Bol ("Službeni glasnik Općine Bol", broj: 10/17, dalje: Odluka), porez na kuću za odmor plaća se u visini od 5,00 eura/m2.
14.Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22. i 114/23, dalje OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
15.Obzirom na sve navedeno, pravilno je zaključeno da tužiteljica kuću u [adresa], na navedenoj adresi, ne koristi za stalno stanovanje, budući da tužiteljica nije dokazala, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj kući uistinu živi i da kuću koristi za stalno stanovanje.
16.Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocijeni suda proizlazi da tužiteljica predmetnu kuću u [adresa] ne koristi za stalno stanovanje, već za iznajmljivanje što nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor i utvrđivanja poreza na kuću za odmor.
17.Navod iznijet na raspravi od strane opunomoćenice tužiteljice, da površina kuće nije pravilno ne može se prihvatiti kao relevantan jer tužiteljica osim navoda ne prilaže nikakav dokaz o navedenom, te stoga što je navedeno iznijeto tek na raspravi. Ukoliko se cijenilo da površina kuće nije točno utvrđena isto je trebalo istaći tijelom postupka odnosno u žalbi na porezno rješenje kojim je utvrđen porez na promet nekretnina, ali ne i tijekom upravnog spora.
18.S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je tužiteljica prvostupanjskim rješenjem zakonito obvezana na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2024. godinu, dok tužbeni navodi, a s obzirom na cjelokupno činjenično stanje spisa, ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika u konkretnom slučaju.
19.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu,14. travnja 2025.
SUDAC
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljici TJ iz [adresa],
- tuženiku Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,
- u spis.
