Poslovni broj: Us I-141/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupana po opunomoćeniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnsko 44 A, protiv tuženika Hrvatske ljekarničke komore, OIB: 49353978858, Stegovnog suda II stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27, zastupanog po predsjednici PF, radi lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda II stupnja, Klasa: 025-03/23-07/22, Urbroj: 330-08/2-23-3 od 21. travnja 2023.

II.Poništava se odluka Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda I stupnja, Klasa: 023-08/21-08/01 Urbroj: 330-08/2-22/252 od 25. listopada 2022. i predmet vraća na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja nadoknaditi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur dok se za više traženo u iznosu od 2.500,00 eur zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog upravnog spora.

III.Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je pravovremeno dana 10. siječnja 2024. podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Taj sud se rješenjem, poslovni broj: UsI-345/24-2 od 11. siječnja 2024. oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovome sudu. Kod ovoga suda tužba je zavedena pod poslovnim brojem: Us I-141/2024.

2.Odlukom tuženika, Klasa: 025-03/23-07/22 Urbroj: 330-08/2-23-3 od 21. travnja 2023. (dalje drugostupanjska odluka) točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na odluku Stegovnog suda I stupnja Hrvatske ljekarničke komore, Klasa: 023-08/21-08/01 Urbroj: 330-08/2-22/252 od 25. listopada 2022. (dalje prvostupanjska odluka) Točkom II. izreke je na temelju članka 104. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama te članka 5. Odluke o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore naloženo tužiteljici naknaditi troškove drugostupanjskog stegovnog postupka i to na ime naknade za drugostupanjsko vijeće Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore u iznosu od 1.340,50 eura (10.100,00 kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti te odluke.

3.Citiranom prvostupanjskom odlukom tužiteljici je utvrđena odgovornost za lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore počinjenu na način da je 13. srpnja 2021. u 12:00 prilikom izvanrednog stručnog nadzora obavljenog u ljekarničkoj jedinci ZU Ljekarne Kaštel Farm u Zadru, Kožino, Kožinska cesta 60., utvrđeno da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi CEZIH kartica SF, mag. pharm, dakle, obavljala ljekarničku djelatnost koristeći CEZIH karticu druge osobe.

4.Tužiteljica tužbom pobija osporavano drugostupanjsko rješenje, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o troškovima stegovnog postupka i bitnih povreda postupka a što da je dovelo do povreda prava na pristup sudu, povreda prava na jednakost oružja i povredu prava na pravično/pošteno suđenje. Navodi se da tuženik zaključak da je počinjena predmetna lakša povreda službene dužnosti izvodi iz činjenice da tužiteljica tog dana nije bila prisutna u ljekarni ne navodeći pri tome kojoj je osobi, imenom i prezimenom, ustupila svoju CEZIH karticu. Tuženik da nije utvrdio način rada i poslovanja ljekarni i magistara farmacije u njima zaposlenih. Ističe se da svaka magistra farmacije ima „svoj“ kompjutor u kojem da je umetnuta njezina CEZIH kartica te da je samo njoj poznat password/šifra za ulaz u sustav putem te kartice. Upravo zbog toga da zaposlene magistre farmacije ne nose „ svoje“ CEZIH kartice po završetku radnog vremena, već da ih ostavljaju u ljekarni. Takav kompjutor/blagajnu da mogu koristiti i farmaceutski tehničari radi izdavanja "ostalih" medicinskih proizvoda kojima ljekarna raspolaže, neovisno o ne/prisutnosti kartice u kompjutoru. Izdavanje lijeka na recept da je dopušteno samo magistrima farmacije koji se u tom slučaju spajaju u sustav HHZO putem CEZIH kartice upisivanjem šifre kartice. Kako svaki magistar ima svoju šifru, da nije moguće korištenje kartice od strane druge neovlaštene osobe. Time što je u kompjutoru zatečena tužiteljičina CEZIH kartica da ne znači da je tužiteljica istu dala na korištenje drugoj osobi i/ili da je bilo kojoj drugoj osobi davala podatke o šifri kojom se kartica može aktivirati u CEZIH sustavu. Tužiteljica da odgovorno tvrdi da u vrijeme njezine opravdane odsutnosti s radnog mjesta, pa tako i kritične prilike, svoju službenu karticu ni šifru nije dala na korištenje drugoj osobi niti bilo kome otkrila šifru radi čega da nije bila moguća nezakonitost koja joj se stavlja na teret. U tužbi se ukazuje da Zakon o ljekarništvu („Narodne novine“ broj: 121/03, 142/06, 35/08 i 117/0'8 – dalje ZOLJ) propisuje da magistri farmacije odgovaraju za teže i lakše povede dužnosti i ugleda ljekarništva te se pri tome posebno ukazuje na odredbu članka 39. tog Zakona. Nadalje se ukazuje na članak 33., 38. i 39. Pravilnika o radu. Navodi se i da je članak 55. stavak 1. Pravilnika ukinut odlukama Visokog upravnog suda poslovni broj Usoz-76/22 i Usoz-120/22, jer su kazne teže od onih propisanih ZOLJ-om i da je stegovni sud utemeljio svoju odluku na ukinutoj zakonskoj odredbi. Ističe se nadalje da tuženik u postupku po žalbi nije odgovorio na žalbene navode tužiteljice čime da je povrijeđeno njeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Naime, tužiteljica da je na ročištima pred stegovnim sudom, kao i u žalbi na prvostupanjsku odluku, prigovorila zakonitosti nadzora od 13. srpnja 2021. koji je proveden primjenom Pravilnika o stručnom nadzoru u ljekarništvu koje je donijelo Vijeće HLJK- a na sjednici 21. veljače 2020. i uz „prethodnu“ suglasnost ministra od 11. ožujka 2020. (skraćeno: Pravilnik). Taj Pravilnik da prije provođenja nadzora nije bio objavljen niti u Narodnim novinama a niti na mrežnoj stranici Komore. Tuženik da je putem IT stručnjaka 30. srpnja 2021. (kada je pristup toj stranici bio onemogućen) intervenirao u sadržaj svoje mrežne stanice na način da je dodan naziv do tada nedostajućeg Pravilnika iza rednog broja 12. (bez navođenja rednog broja 13.). Nadalje se u bitnome navodi da je tužiteljica prigovorila i načinu provođenja stegovnog postupka vezano za način zakazivanja ročišta i način sastavljanja zapisnika o održanim ročištima te s tim u vezi da je stegovni sud povrijedio odredbe članka 81. i 82. Pravilnika o radu obzirom na zakazivanje ročišta u terminima izvan uredovnog radnog vremena i terminima koji su za tužiteljicu otežavajući ako se uzme u obzir sjedište suda (Zagreb) i mjesta svoga rada/prebivališta ([adresa]) i s obzirom na to da joj zapisnici nisu niti dani nakon završetka rasprave, već naknadno. Time da je tužiteljici uskraćeno pravo na stavljanje prigovora na sadržaj zapisnika, te da je tuženiku omogućena naknadna intervencija u tekst zapisnika. I sam stegovni sud da je priznao da mu nisu bili osigurani uvjeti za zakonit i normalan rad i provođenje stegovnog postupka na način kako je to izrijekom propisano odredbama članka 81. i članka 82. Pravilnika na radu. Time da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. U tužbi se ukazuje i na odredbu članka 43. Zakona o ljekarništvu prema kojoj se u disciplinskom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog zakonodavstva. Tim Zakonom da nije propisana mogućnost plaćanja naknade za vođenje stegovnog postupka, već samo izricanje kazne za lakše i teže povrede. Odluka o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 023-08/16-02/07 Urbroj: 330-02-16-03 od 11. lipnja 2016., temeljem koje su tužiteljici obračunati troškovi, da nije usklađena sa Zakonom o ljekarništvu, kao ni Pravilnikom o naknadi troškova u kaznenom postupku. Time da je tužiteljici povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na pošteno suđenje. Tužiteljici da je izrečena kazna za lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva te troškovi stegovnog postupka koji da znatno premašuju samu kaznu. Pored toga, odluka o gubitku prava koje tužiteljica ima po osnovi članstva u Komori da predstavlja dodatnu penalizaciju, koja Zakonom nije propisana. U prilog svojim tvrdnjama o nerazumno visokim iznosima na ime troškova postupka poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava (Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske), koju praksu je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka U-III-2143/21). Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavana drugostupanjska, kao i prvostupanjska odluka ponište. Ujedno se u tužbi predlaže i da sud odluči o odgodnom učinku tužbe, zbog iznosa izrečene kazne i troškova stegovnog postupka koji dosežu visinu iznosa dvije mjesečne plaće.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne postoje pretpostavke za podnošenje tužbe i vođenje upravnog spora. Osporene odluke da nemaju obilježje upravnog akta te predlaže da se tužba odbaci. Protivi se i prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Smatra i da tužba nije osnovana. Ističe naime da je stegovni postupak proveden sukladno zakonu i važećim podzakonskim i općima aktima te na temelju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U postupku da je utvrđeno da je tužiteljica 13. srpnja 2021. CEZIH karticu ustupila drugoj osobi a što da je utvrđeno na temelju provedenog izvanrednog stručnog nadzora povodom kojeg je sastavljen zapisnik. Na sam zapisnik, koji je vođen tijekom postupka, da nije bilo nikakvih primjedbi ni tijekom njegovog sastavljanja ni kasnije, niti je tijekom stegovnog postupka osporena njegova istinitost i dokazna snaga kao javne isprave. Ukazuje se na to da navode iz tužbe u kojima problematizira način na koji je utvrđena odgovornost za povredu, kao i način rada i poslovanja ljekarni, tužiteljica da po prvi puta iznosi u tužbi. Ističe se i da tužiteljica neosnovano navodi kako je Pravilnik morao biti objavljen u Narodnim novinama. Takva obveza da se sukladno odredbi iz članka 90. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosi samo na zakone i propise koje donose državna tijela, dok prema stavku 2. istog članka propisi tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti objavljeni na dostupan način. Pravilnik da je objavljen na mrežnim stranicama Hrvatske ljekarničke komore te u Središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o Središnjem katalogu službenih dokumenta Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 124/15). Stoga da pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II- 1660/2022 nije primjenjivo na ovaj slučaj. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se zapisnici o održanim raspravama nisu odmah uručivali strankama već elektroničkim putem. Na niti jedan zapisnik odnosno njegov sadržaj da nije bilo nikakvih primjedbi. Tužiteljica da tijekom postupka ničim nije prigovarala vremenu održavanja rasprave, kao ni da bi time bila onemogućena u korištenju prava. Upravo suprotno, tužiteljica da tijekom postupka uopće nije izrazila volju i namjeru pristupiti pred Stegovni sud. Što se tiče naknade i visine troškova stegovnog postupka isti da su odmjereni su prema Odluci o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore. Tužiteljica da se pogrešno poziva na primjenu Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku, jer se ti postupci vode pred državnim tijelima čiji su zaposlenici pravosudni dužnosnici, državni službenici i namještenici, dok da je za vođenje stegovnog postupka potrebno angažirati najmanje osam osoba koji nisu zaposlenici Komore. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu da ukoliko tužbu ne odbaci da odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

6.Tužiteljica se podneskom od 11. srpnja 2024. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu. Osporava navode tuženika vezano za nedopuštenost tužbe navodeći da je tužba dopuštena, da ima pravo na traženje upravno-sudske zaštite te se pri tome poziva na praksu upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske: UsI-1528&17, UsI-3157/21, Usž-758/23 i Usž-2053/23. Tužiteljica osporava i ostale navode iz odgovora na tužbu u bitnome ponavljajući navode iz tužbe. Ujedno ukazuje na nepravomoćne odluke Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-516/2024 od 6. svibnja 2024., UsI-428/2024 od 17. svibnja 2024. i UsI- 745/2024 od 17. svibnja 2024. kao upravne sporove u kojima je predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode protiv istog tuženika uz razliku stranke tužitelja i mjesta na kojem je proveden nadzor od strane tuženika. Navedenim nepravomoćnim presudama Upravni sud u Splitu je donio presude kojima je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te poništio odluku tuženika Stegovnog suda II stupnja Hrvatske ljekarničke komore i poništio odluku prvostupanjskog upravnog tijela Stegovnog suda I stupnja Hrvatske ljekarničke komore te predmet vratio na ponovni postupak.

7.Tužiteljica i u podnesku od 25. veljače 2025. navodi da je Upravni sud u Splitu donio niz presuda niz presuda: UsI-516/2024 od 06. svibnja 2024., UsI- 428/2024 od 17. svibnja 2024., UsI-745/2024 od 17. svibnja 2024., UsI-415/2024 od 30. rujna 2024., UsI-766/2024 od 30. rujna 2024., UsI-842/2024 od 30. rujna 2024., UsI-403/2024 od 04. listopada 2024. u kojima je predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode protiv istog tuženika uz razliku osobe tužitelja i mjesta ljekarni na kojem je proveden nadzor a kojima je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te poništio odluku tuženika i poništio odluku prvostupanjskog tijela te predmet vratio na ponovni postupak. Dvije od već navedenih presuda koje je donio Upravni sud u Splitu, poslovni broj UsI-428/2024-15 od 17. svibnja 2024. i poslovni broj UsI-415/2024-12 od 30. rujna 2024. su pravomoćne budući je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u drugostupanjskom postupku odlučio o žalbi tuženika te je donio: 1/ rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3636/2024 od 9. listopada 2024. kojim je odbačena žalba tuženika u odnosu na točke I i II izreke presude Upravnog suda u Splitu, posl.br. UsI-428/2024-15 od 17. svibnja 2024. i odbijena žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke presude posl.br. UsI-428/2024-15 od 17. svibnja 2024. 2/ rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4024/2024 od 13. studenog 2024. kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena točka I. Izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, posl.br. UsI-428/2024-17 od 4. srpnja 2024. 3/ rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 294/2025 od 29. siječnja 2025. kojim je odbačena žalba tuženika izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, posl.br. UsI-415/2024-12 od 30. rujna 2024. i odbijena žalba tuženika i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Splitu, posl.br. UsI- 415/2024-12 od 30. rujna 2024.

8.Tuženik se podneskom od 14.ožujka 2025. očitovao na navedeni podnesak tužiteljice. Ukazuje na dvije nepravomoćne presude u korist tuženika i to: presudu Upravnog suda u Rijeci, posl. br. Us I-260/2024-11 od 24. svibnja 2024. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice te presudu Upravnog suda u Splitu, posl. br. Us I- 617/2024-15 od 21. lipnja 2024. kojom se također odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika te odluke Stegovnog suda I. stupnja. U odnosu na navod tužiteljice da su dvije presude Upravnog suda u Splitu, posl. br. Us I-428/2024-15 od 17. svibnja 2024. i posl. br. Us I-415/2024-12 od 30. rujna 2024. pravomoćne, ističe da je u navedenim predmetima Visoki upravni sud odbacio i odbio žalbe tuženika iz razloga što, sukladno odredbi čl. 66.a st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), žalba nije dopuštena, ne upuštajući se u meritum stvari. Nadalje tuženik u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu te je ustrajao u prijedlogu da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.

9.Tužiteljica u podnesku od 20. ožujka 2025. navodi da je u međuvremenu Upravni sud u Rijeci donio dvije presude u dva predmeta u kojima je predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode protiv istog tuženika uz razliku osobe tužitelja i mjesta ljekarni na kojem je proveden nadzor i to: presudu poslovni broj Us I-477/2024-15 od 26. veljače 2025. i presudu poslovni broj Us I-488/2024-17 od 26. veljače 2025. a kojim presudama je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te poništio odluku tuženika i poništio odluku prvostupanjskog tijela. Ponovno ukazuje i na presude Upravnog suda u Splitu, navedene u prethodnim podnescima, iste činjenične i pravne osnove protiv istog tuženika te na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

10.U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave dana 21.ožujka 2025. svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 – dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

11.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak je opravdao podneskom od 14.ožujka 2025. predlažući da se rasprava zaključi. Stoga je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

12.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku na raspravi ostala pri navodima tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da nema daljnjih dokaznih prijedloga obzirom da smatra da iz priložene dokumentacije uz tužbu i tijekom postupka i to kako tužiteljice iz podnesaka tako i tuženika iz odgovora na tužbu razvidno činjeično stanje.

13.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora kao i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

14.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

15.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog te je i tuženik zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora.

16.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

17.Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar stegovnog postupka koji se vodio protiv tužiteljice radi počinjenja lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

18.Tuženik je prigovorio dopustivosti predmetne tužbe jer smatra da osporene odluke po svojoj naravi nisu upravni akti. Navedeni prigovor tuženika nije osnovan.

19.Naime, prema odredbi članka 3. stavak 1. ZUS-a predmet upravnog spora su ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

20.Prema odredbi članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21 – dalje ZUP) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), kao i stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).

21.Nadalje, valja imati u vidu i odredbe Zakona o ljekarništvu (Narodne novine br. 121/03, 142/06, 35/08, 117/08, 92/24 – dalje: ZoLJ). Prema odredbi članka 32. stavak 1. ZOLJ Hrvatska ljekarnička komora samostalna je i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Komora, između ostalog, sukladno odredbi članka 35. stavak 1. točka 1. ZoLJ donosi Kodeks ljekarničke etike i deontologije. Prema odredbi članka 39. ZoLJ magistri farmacije - članovi Komore odgovaraju za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva pred disciplinskim tijelima Komore, određenim statutom. Teža povreda je svako narušavanje dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije koja ima teže značenje s obzirom na ugroženost pacijenta, prirodu povrijeđene dužnosti, visinu materijalne štete ili druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena ili propuštena. Lakša povreda je narušavanje dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije koja je manjeg značenja. Općim aktom Komore pobliže se utvrđuje što se smatra težom, odnosno lakšom povredom dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije. Prema odredbi članka 40. stavak 1. i 2. ZoLJ za učinjene lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarničkog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarničke etike i deontologije izriču se ukor i novčana kazna, dok se za učinjene teže povrede dužnosti i ugleda ljekarničkog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarničke etike i deontologije izriče opomena koja se objavljuje u glasilu Komore, privremeno ili trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad. Prema odredbi članka 45. ZoLJ protiv drugostupanjske odluke kojom je izrečena disciplinska mjera privremenog ili trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad dopuštena je tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske.

22.Iz navedenog proizlazi da je zakonodavac izričito osigurao upravno sudsku zaštitu u odnosu na odluke kojima je magistru farmacije izrečena disciplinska mjera privremenog ili trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad, dok takav oblik sudske zaštite u odnosu na lakše stegovne povrede nije predviđen. No, neovisno o tome i činjenicu što u odnosu na lakše stegovne povrede posebnim propisom nije propisano pokretanje upravnog spora, ovaj sud je stajališta da tužiteljica zaštitu svojih prava i pravnih interesa protiv odluke javnopravnih tijela kojom joj je izrečena stegovna kazna i utvrđena obveza plaćanja troškova stegovnog postupka može tražiti u upravnom sporu. Takvo tumačenje u duhu je stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama U-III-4242/2020 od 17. veljače 2022., U-III-2100/2014 od 19. svibnja 2020.) prema kojem mora postojati sudska zaštita protiv postupanja javnopravnih tijela u svezi s njihovim pojedinačnim aktom kojima se dira u prava i/ili pravne interese, bez obzira jesu li oni upravnog ili nekog drugog karaktera. Dakle, odluke kojom se tužiteljici utvrđuje stegovna odgovornost i nastaju materijalni troškovi, ne mogu ostati izvan dosega odgovarajuće zaštite, zbog čega sud smatra da su ispunjene pretpostavke za vođenje spora. Prema recentnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-III-7380/2024 od 9. svibnja 2024.) u ovakvom slučaju treba poći od činjenice da je nad radom tužiteljice izvršen nadzor od strane pravne osobe s javnim ovlastima. Kao rezultat provedenog nadzora podnositeljici je pojedinačnim aktom utvrđena novčana kazna i troškovi postupka. Te su činjenice osnov za zaključak da se ovdje radi o upravnom aktu čija se zakonitost može ocjenjivati u ovom sporu.

23.Među strankama je sporno da li je kod donošenja osporavanih odluka o stegovnoj tužiteljice došlo do povreda na koje tužiteljica ukazuje u tužbi a posebno vezano za primjenu Pravilnika prema kojem je vođen postupak i utvrđena odgovornost, jer da isti nije bio objavljen u Narodnim novinama niti na mrežnim stranicama Komore. Pitanje objave zakona i drugih propisa uređeno je odredbom iz članka 90.Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem se prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske (stavak 1.), dok propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom (članak 90. stavak 2.). Kako je Hrvatska ljekarnička komora po svojoj definiciji samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastim, prema stajalištu suda, ona se smatra tijelom koje ima javne ovlasti i na koju se odnosi odredba članka 90. stavak 2. Ustava RH, dakle, ne postoji obveza objavljivanja propisa u službenom listu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju radi se o Pravilniku o stručnom nadzoru u ljekarništvu kojeg je Vijeće tuženika donijelo na svojoj sjednici održanoj 22. srpnja 2021. Uvidom u javno dostupan Središnji katalog službenih dokumenta Republike Hrvatske utvrđeno je da isti stupa na snagu osmog dana od dana objave na mrežnoj stranici Hrvatske ljekarničke komore (čanak 25.). Osim paušalnih navoda da je Pravilnik prvotno bio, a potom omaškom ispušten s mrežne stranice, tuženik ne dostavlja nikakav dokaz da je Pravilnik na predviđeni način bio objavljen. Stoga, ovaj sud, za sada, ne može nesporno utvrditi kada je Pravilnik objavljen odnosno otkloniti prigovore tužiteljice u navedenom smislu. Nadalje je za reći da je dostupnost službenih dokumenta uređena Pravilnikom o središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 124/15) i njime je utvrđena obveza svih tijela da dostavljanjem općih akata osiguraju krajnjim korisnicima trajnu dostupnost službenih dokumenata radi informiranja (članak 8.). To što je određeni dokument objavljen u Središnjem katalogu, ne znači nužno da je isti na propisan način stupio na snagu. Tuženik, dakle, tijekom postupka, kao ni ovog spora, nije dostavio dokaz da je Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu objavljen na propisani način, za koju objavu je vezano njegovo stupanje na snagu.

24.Među strankama je sporno i je li tužiteljica počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva koja joj se stavlja na teret.

25.Prema osporavanim odlukama prilikom izvanrednog stručnog nadzora 13. srpnja 2021. u 12:00 sati u ljekarničkoj jedinici ZU Ljekarne Kaštel Farm u Zadru, Kožino, Kožinska cesta 50. , utvrđeno je da je tužiteljica ljekarničku djelatnost obavljala koristeći CEZIH karticu SF, mag. pharm., dakle da je obavljala ljekarničku djelatnost koristeći CEZIH karticu druge osobe i time počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

26.Prema navedenoj odredbi magistar farmacije čini povredu ako ustupi svoje Odobrenje za samostalan rad ili CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje odnosno ako koristi Odobrenje za samostalan rad ili CEZIH karticu druge osobe.

27.Prema odredbi članka 40. Pravilnika za povrede iz članka 8. do 35. odgovoran je magistar farmacije koji je u vrijeme počinjenja povrede bio ubrojiv odnosno smanjeno ubrojiv i koji je povredu učinio s izravnom ili neizravnom namjerom, ili iz svjesnog ili nesvjesnog nehaja u smislu važećih odredbi kaznenih propisa Republike Hrvatske. Prema odredbi članka 41.stavak 1. Pravilnika počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svoje povrede i hoće njeno počinjenje, dok prema stavku 2. toga članka počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti povredu pa na to pristaje. Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti povredu, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, a s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može počiniti povredu, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

28.Prema stanju spisa zaključak iz osporenih rješenja o stegovnoj odgovornosti tužiteljice temelji se, prije svega, na zapisniku o provedenom stručnom nadzoru od 13. srpnja 2021. Na istom se navodi „ MF, mag. pharm. zatečena je za recepturom, radi na karticu SF (koja je također prisutna u ljekarni) ali svoju karticu nema“. Tužiteljica je zapisnik potpisala bez primjedbi.

29.Tuženik takvo utvrđenje drži dovoljnom osnovom za zaključak da je tužiteljica ljekarničku djelatnost obavljala koristeći CEZIH karticu druge osobe i time počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništvu iz članka 33. Pravilnika, dakle, "…ostvarila objektivna obilježja…i postupala s izravnom namjerom, jer je sa znanjem i htijenjem koristila CEZIH karticu izdanu na ime druge osobe, a ne svoju".

30.Suprotno tome, prema ocjeni ovog suda, tužiteljici je utvrđena odgovornost za lakšu povredu dužnosti i ugleda, bez da je u samom djelu činjenično opisano na koji je način isto počinjeno. U konkretnom slučaju činjenični opis iscrpljuje se u navodima da tužiteljica kritične prilike ljekarničku djelatnost obavljala koristeći CEZIH karticu SF, međutim, činjenica je da je u ljekarni bila i SF. Svako kažnjivo djelo pa tako i konkretna povreda dužnosti ima svoja obilježja, između ostalog, i radnju kojom je djelo počinjeno. To u naravi znači da je tuženik bio dužan opisati način na koji je tužiteljica postupajući s izravnom namjerom koristila CEZIH karticu SF, koja je također nesporno bila u ljekarni. Zaključak da je lakša povreda dužnosti i ugleda počinjena s najvišim stupnjem krivnje nisu dovoljna utvrđenja navedena u izreci prvostupanjske odluke. Postupanje s izravnom namjerom podrazumijeva aktivne i protupravne radnje korištenja tuđe CEZIH kartice (uz pristupne šifre). Bez obzira što se ovdje radi o lakšoj povredi dužnosti i ugleda ljekarništva, dužnost je stegovnog tijela da u postupku utvrdi sve elemente koji ulaze u opis konkretnog stegovnog djela, dakle, stupanj krivnje, opis radnje i način na koji je djelo počinjeno, što je u konkretnom slučaju izostalo.

31.Zbog toga se, za sada, osporene odluke ne mogu cijeniti zakonitim, zbog čega je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno iste poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke presude. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će novom odlukom odlučiti o (ne)postojanje stegovnog djela te o (ne)opstojnosti stegovne odgovornosti tužiteljice pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

32.Tužiteljica prigovara i iznosu troškova koji su joj u konkretnom slučaju odmjereni sukladno Odluci o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja Stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore, pozivajući se pri tom na presudu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13). Iako se, zbog činjenice da nezakonitost odluka proizlazi iz prethodno izloženog, nije posebno upuštao u ocjenu navoda u ovom dijelu, sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o primjeru očite nerazmjernosti između, s jedne strane, novčane kazne (za stegovno djelo koje je po svoji prirodi kvalificirano kao lakša povreda dužnosti i ugleda), i s druge strane, troškova samog postupka koji je višestruko premašuju, kao i sama mjesečna primanja tužiteljice. Tu se, dakle, tužiteljici nameće prekomjerni individualni teret i narušava pravna ravnoteža između interesa tuženika, kao pravne osobe s javnim ovlastima, i interesa tužiteljice da kao pojedinac zaštiti svoja prava, u mjeri koja otvara pitanje zakonitosti Odluke kao općeg akta, što nije predmet ovog spora. Takvo je pitanje primjerice razmatrao i Europski sud za ljudska prava u predmetu Černius/Rinkevičius protiv Litve br. 73579/17, 14620/18 presuda od 18.veljače 2022.).

33.Prema odredbi članka 144. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

34.Prema Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe te zastupanje na raspravi odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

35.U smislu prethodno navedenih odredba tužiteljici se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Tužiteljici se ne priznaje trošak sastava podnesaka od 11. srpnja 2024. te 25. veljače 2025. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastavljanje podnesaka u kojima opunomoćenik iznosi navode koje je mogao navesti na samoj raspravi nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova za više traženo u iznosu od 2.500,00 eur odbija kao neosnovan. Navedenim je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

36.Budući tuženik nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

37.Obzirom na ishod ovoga spora u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 42. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedenim je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Splitu, 14. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena.

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.