Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: Ps-149/2018-79
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Jerončić Mandić te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.146,06 kn / 550,28 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na:
-iznos od 3.069,61 kn / 407,41 EUR počev od 5. listopada 2018. do isplate,
-iznos od 1.076,45 kn / 142,87 EUR počev od 20. ožujka 2019. do isplate.
II. Dužan je tuženik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata na iznos od:
- 500,00 EUR teče počev od 1. srpnja 2018. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. kolovoza 2018. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. rujna 2018. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. listopada 2018. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. studenog 2018. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. prosinca 2018. pa do isplate
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„ Dužan je tuženik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.500,00 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata na iznos od:
- 500,00 EUR teče počev od 1. siječnja 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. veljače 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. ožujka 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. travnja 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. svibnja 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. lipnja 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. srpnja 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. kolovoza 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. rujna 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. listopada 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. studenog 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. prosinca 2019. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. siječnja 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. veljače 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. ožujka 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. travnja 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. svibnja 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. lipnja 2020. pa do isplate
- 500,00 EUR teče počev od 1. srpnja 2020. pa do isplate.“
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz kuće koja se nalazi u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 4214, K. O. [katastarska općina] te je slobodnog od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.“
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 11. prosinca 2018. navodi se u bitnome da je tužitelj vlasnik nekretnine koja se nalazi u Kaštel Sućurcu , anagrafske oznake [adresa], a koju nekretninu da je stekao darovanjem od svoje supruge ML i to ugovorom sklopljenim 29. svibnja 2018. i ovjerenim pred javnim bilježnikom Tatjanom Perić, broj ovjere Ov-3714/2018, te da je citirani ugovor predan zemljišniku radi provedbe.
1.1. Tuženik da bez ikakve pravne osnove koristi nekretninu koja je tužiteljevo vlasništvo te odbija iseliti, pa je tužitelj predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku od petnaest dana iseli iz kuće koja se nalazi u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te da je slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, kao i da mu naknadi troškove postupka.
2. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 25. ožujka 2019., tužitelj je naveo da tuženik, osim što stanuje u tužiteljevoj nekretnini bez ikakvog pravnog osnova, odbija platiti i troškove električne energije i druge režijske troškove koje je isključivo on potrošio. Zbog navedenog, da je tužitelj zaprimio opomenu pred ovrhu od Hrvatske elektroprivrede pa da je, da bi izbjegao ovršni postupak, podmirio i troškove struje u iznosu od 3.069,61 kn, koji je platio 5. listopada 2018., te u iznosu od 1.076,45 kn, koje da je platio 20. ožujka 2019. Prosječna cijena najamnine za nekretninu površine i položaja u blizini mora gdje se nalazi tužiteljeva nekretnina (u naravi kuća i dvorište ukupne površine 250 m2) da iznosi 500 eura mjesečno. Tužitelj, osim zahtjeva za iseljenjem, postavlja i zahtjev za isplatom iznosa na ime utroška električne energije koju je on podmirio te zahtjev za isplatom iznosa za koji da se tuženik neosnovano obogatio jer bez naknade koristi tužiteljevu nekretninu i to u visini prosječne najamnine koju bi tuženik inače platio za takvo korištenje. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da iseli iz navedene kuće, kao i da mu naloži da mu u roku od petnaest dana isplati iznos od 4.146,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 4.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je navedeno u podnesku, kao i da mu naknadi troškove postupka.
3. U daljnjem tijeku postupka, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 15. listopada 2020., tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za iseljenjem tuženika iz predmetne nekretnine, navodeći da je tuženik iselio iz iste. Slijedom navedenog, primjenom članka 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), riješeno je kao u točki I. izreke rješenja.
3.1. Istim podneskom tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu pod točkom III. izreke, na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 12.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je navedeno u podnesku. Obzirom da se tuženik u trenutku opisane preinake tužbe nije upustio u raspravljanje, to za istu nije ni potreban njegov pristanka (članak 190. st. 3. ZPP).
4. Tijekom postupka tuženiku je rješenjem suda broj Ps-149/2018 od 15. veljače 2021. postavljen privremeni zastupnik u osobi Marija Žaje, odvjetnika u Splitu, obzirom da je isti bio nepoznata boravišta (članak 84. st. 2. toč. 4. ZPP). Imenovani privremeni zastupnik je u daljnjem tijeku postupka oslobođen dužnosti zastupanja tuženika, obzirom da je sud kasnijom provjerom u JRO evidencije utvrdio da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa].
5. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 22. veljače 2021., privremeni zastupnika tuženika u bitnome navodi da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže da sud provede dokazni postupak tijekom kojega će tužitelj eventualno dokazati ono što tvrdi u tužbi, a sve radi provedbe načela kontradiktornosti parničnog postupka.
6. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovor o darovanju nekretnine od 29.svibnja 2018., ovjeren od strane javnog bilježnika Tatjane Perić u Kaštel Starom pod brojem OV-3714/2018 (list 4-6); karton zemljišta za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (list 7-8); prijepis posjedovnog lista broj 2312, K. O. [katastarska općina] (list 9); zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 17.listopada 2012. (list 10-12); potvrde o uplati HEP (list 18); dopis Agencije Biliškov, zaprimljenog pred ovim sudom dana 26. studenoga 2024. (list 156). Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ML.
7. Punomoćnica tužitelja je popisala parnični trošak.
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, vlasnika nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 12997, K. O. [katastarska općina], spram tuženika, koji da je u vremenskom razdoblju od srpnja 2018. do srpnja 2020., bio u posjedu te nekretnine bez pravnog osnova, za isplatom iznosa od 12.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade koristi za vrijeme tuženikovog posjedovanja, te zahtjev za isplatom iznosa od 4.146,06 kn sa zateznim kamatama, na ime troška utrošene električne energije, koji trošak da je nastao za vrijeme tuženikovog posjedovanja nekretnine, a koji da je umjesto tuženika podmirio tužitelj.
10. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15., 94/17.; dalje: ZV), kojom je određeno da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema stavku 2., vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
10.1. Člankom 18. st. 3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
11. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.
11.1. Čitanjem zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (ratac, dvorište, dvorište, kuća), ZU 12997, K. O. [katastarska općina], proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik iste, za cijelo.
11.2. Čitanjem potvrda o uplati HEP d.d. (list 18) proizlazi da se podmireni računi odnose na ukupan iznos od 4.146,06 kn, i to na iznos od 3.069,61 kn koji je podmiren 5. listopada 2018. te iznos od 1.076,45 kn, koji je podmiren 20. ožujka 2019.
11.3. Iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je vlasnik uvodno opisane nekretnine, koju je stekao ugovorom o darovanju od 29. svibnja 2018. od supruge ML, a koja se u naravi sastoji od prizemne kuće koja ima tri sobe, kupatilo i dvor. Njegova supruga ML da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iz smrti oca, a da je tuženik njezin brat, tuženik da se odrekao svog nasljednog dijela 2014., da više nije htio plaćati račune, ali da je nastavio koristiti nekretninu te da je ostalo dugovanje za električnu energiju u iznosu od 3.000,00 kn i više, a da za vrijeme korištenja nije plaćao nikakve druge režijske troškove. Nadalje tužitelj navodi kako je tuženik isključivo koristio predmetu nekretninu nakon smrti oca od 2012. do Božića 2018., kada je napustio nekretninu, nakon čega da su oni promijenili bravu. Nadalje, da je tražio od tuženika da plaća režijske troškove i stanarinu, ali da bi tuženik na to traženje počeo galamiti, vikati i svađati se, radi čega da je intervenirala i policija, te da se zadnji put čuo sa tuženikom 2018., neposredno prije njegovog iseljenja.
11.4. Svjedokinja ML, supruga tužitelja, u iskazu u bitnome navodi da je tuženik njezin brat, ne zna gdje trenutačno prebiva, a predmetna kuća na adresi [adresa] da se sastoji od prizemne kuće koja ima tri sobe, kuhinju i kupatilo. Tuženik i ona da su nekretninu stekli nasljeđivanjem iza smrti pok. oca CL koji je umro 2012.godine, a tuženik da je bio u njezinom isključivom posjedu od 2012. do 2018. godine te da se 2014. odrekao svog nasljednog dijela. Nakon što je tuženik napustio nekretninu, 2018. godine, ona i suprug da su promijenili bravu i tako da su u posjedu nekretnine od Božića 2018. Tuženik nije plaćao račune za električnu energiju, tako da je ostao dug od 3.000,00 kn i više.
11.5. Čitanjem dopisa Agencije Biliškov, zaprimljenog pred ovim sudom dana 26. studenoga 2024., proizlazi da bi prosječna najamnina za usporednu nekretninu kao što je predmetna, dakle kuća od 141 m2 i dvorište 327 m2, ukupne površine 468 m2, položene u blizini mora, K. O. [katastarska općina], [adresa], za utuženo vremensko razdoblje iznosila cca 5 EUR za 1 m2 prostora.
12. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je tuženik bez pravnog osnova bio u posjedu nekretnine u vlasništvu tužitelja, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 12997, K. O. [katastarska općina], slijedom čega je isti dužan tužitelju, za vremensko razdoblje u kojemu je nepošteno posjedovao predmetnu nekretninu, primjenom članka 165. st. 1. ZV, naknaditi koristi koje je imao od njezinog posjedovanja.
13. Međutim, suprotno navodima koji se iznose u činjeničnom supstratu tužbe, ovaj sud je stava da je tuženik bio u posjedu opisane nekretnine do Božića 2018. (dakle do prosinca 2018. godine).
14. Naime, iako tužitelj u podnesku od 15. listopada 2020., u činjeničnom osnovu kojim dopunjuje navode tužbe navodi da je u kolovozu ove godine (2020.g.) prilikom dolaska u predmetnu kuću primijetio da je tuženik iselio svoje osobne stvari, međutim da mu nije vratio ključ, nakon čega da je on promijenio bravu na ulaznim vratima te je 25. kolovoza 2020. odjavio tuženika sa adrese [adresa], iz stranačkog iskaza tužitelja, kao i svjedokinje ML, tužiteljeve supruge, suglasnim proizlazi da je tuženik iselio iz predmetne nekretnine za Božić 2018. godine, odnosno da je bio u njezinom isključivom posjedu od 2012. do V 2018., kada je napustio nekretninu i kada su oni promijenili bravu. Proizlazi, dakle, da su tužitelj i njegova supruga ML, u posjedu predmetne nekretnine od Božića 2018.
15. Obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedovojbenim proizlazi činjenica da je tuženik u prosincu 2018., točnije za Božić 2018., napustio posjed predmetne nekretnine, od kada su u posjedu iste tužitelj i njegova supruga, to bi tužitelju , primjenom članka 165. st.1. ZV, pripadala naknada za razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2018., dok mu za daljnje vremensko razdoblje od siječnja 2019. do srpnja 2020., ne pripada navedena naknada, obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik u tom vremenskom razdoblju nije ni bio u posjedu nekretnine.
16. Glede visine tužbenog traženja, koju je tužitelj postavio na isplatu iznosa od 500,00 eura mjesečno (ukupni iznos 12.500,00 eura za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do srpnja 2020.), za navesti je da je sud visinu utvrdio temeljem dopisa Agencije Biliškov, zaprimljenog pred ovim sudom 26.studenoga 2024., prema kojemu bi prosječna najamnina za predmetnu kuću iznosila 5 EUR za 1m2 prostora.
16.1. Naime, iz zk izvatka proizlazi da kuća ima 141 m2 površine, dakle prosječna tržišna najamnina iznosila bi 705,00 eura (uvećano za dvorišni prostor koji prema stanju zk ima 326 m2). Međutim, kako je tužitelj zahtijevao isplatu za svaki mjesec korištenja nekretnine u iznosu od 500,00 eura, a obzirom da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2.st.1. ZPP), to mu je tako i dosuđeno.
17. Dakle, sud je stava da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je tuženik bio u posjedu tužiteljeve nekretnine kao nepošteni posjednik, bez pravnog osnova, u vremenskom razdoblju od srpnja 2018. do prosinca 2018. (ranije razdoblje nije ni predmet spora) te da mu je sa navedenog osnova dužan naknaditi traženi mjesečni iznos od 500,00 eura, odnosno ukupan iznos od 3.000,00 eura (500,00 * 5), sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate (članak 29.st.2. ZOO).
18. S druge pak strane, obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka (stranački iskaz tužitelja i svjedokinje ML) proizlazi da je tuženik u prosincu 2018. napustio predmetnu nekretninu, nakon čega je tužitelj promijenio bravu te da je od tada tužitelj u posjedu nekretnine, za vremensko razdoblje od siječnja 2019. do srpnja 2020., kada tuženik više nije bio u posjedu iste, nije mu dužan naknaditi koristi te je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen kao neosnovan.
19. Stoga je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke presude.
20. Zaključno uz naknadu za korištenje nekretnine u vlasništvu tužitelja, tuženik je dužan tužitelju , primjenom članka 165. st. 1. ZV, naknaditi i trošak električne energije koji je nastao za vrijeme tuženikovog posjedovanja i korištenja nekretnine, a koji je tužitelj podmirio, i to u visini koja proizlazi iz priloženih računa u ukupnom iznosu od 4.146,06 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana izvršenog plaćanja.
21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
22. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. , 158. st. 2.
ZPP i članka 164. ZPP.
24. U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, kojim tužitelj od tuženika traži iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine, tužitelju u cijelosti pripada trošak parničnog postupka obzirom da je do povlačenja došlo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja (članak 158. st. 2. ZPP).
24. Nadalje, člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
25. Tužitelj je u pogledu osnova uspio sa 63,5 % (glede zahtjeva za iseljenje uspjeh tužitelja je 100%, a glede zahtjeva za isplatom uspjeh je 27 %), dok je u visini uspio sa 27 % (tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu ukupnog iznosa od 13.050,28 eura i odnosi se na vremensko razdoblje od srpnja 2018. - srpnja 2020., a dosuđen mu je iznos od 3.550,28 eura za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2018.). Dakle, tužiteljev uspjeh u postupku iznosi 45%. S druge strane, uspjeh tuženika u postupku iznosi 55 %.
25.1. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tuženik) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tužitelj), dobije se 10 %.
26. Dakle, tužitelj bi bio dužan naknaditi tuženiku parnični trošak obračunat prema konačnom postotku uspjeha od 10 %. Međutim, kako tuženik nije ni zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka, to mu isti nije ni dosuđen.
27. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu 14. travnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Jukić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- u spis