REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-459/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Đurđica Ilić, odvjetnica u Umagu, Pozioi 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, (OIB 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Pula, Rovinjska 2a, radi naknade za oduzetu imovinu, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/279, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 31. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne odnose, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I- 943-01/20-01/307, URBROJ: 2163-24-02/3-23-19 od 24. srpnja 2023., točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu odnosno povrat oduzete imovine, nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] (detaljnije navedenih u izreci tog rješenja), dok je točkom 2. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (t. 2.).

2. Rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/279, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 31. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne Novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi), budući da se radi o imovini talijanskog državljanina za koju je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima, i to Sporazumom između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Republike Italije zaključenim u Osimu 10. studenog 1975. kojim je definitivno riješeno pitanje granica između dviju država i Sporazumom zaključenim 18. veljače 1983. u Rimu između Republike Italije i SFRJ o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza koje proistječu iz članka 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem po smrti oca 1956., a koje su mu potom nacionalizirane rješenjem bivše Općine Umag UP/I-04/1-1555/1973 od 30. travnja 1974. Navodi da je 1976. izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tužiteljev dio pripao u vlasništvo tadašnje Općine Buje (koju su sačinjavale ranije općine Buje, Umag i Novigrad), a nakon zemljišnoknjižnog ispravnog postupka brojevi katastarskih čestica zamijenjeni su novim brojevima, te su upisane u nove zemljišnoknjižne uloške, sve k. o. [katastarska općina]. Ističe da je ranijim rješenjem tuženika prvostupanjskom tijelu dana uputa da utvrdi je li tužitelj u trenutku oduzimanja imovine bio državljanin SFRJ ili strani odnosno talijanski državljanin, te da upravna tijela u ponovnom postupku pogrešno utvrđuju da je tužitelj na dan 8. listopada 1972. (dan primjene Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća na području bivše Zone B Slobodnog teritorija Trsta i Uredbe o izmjeni Uredbe za provedbu zakona i drugih saveznih propisa na teritoriju na kojem je međunarodnim sporazumom proširena civilna uprava FNRJ) bio talijanski državljanin. Ukazuje da iz dopisa Matičnog ureda Umag broj: 511-08-23/4-612/1-2012 od 27. prosinca 2012. proizlazi da je tužitelj upisan u knjigu državljana za matično područje Savudrija dana 03. prosinca 1964., a brisan iz knjige državljana SFRJ tek dana 18. studenog 1978., dok iz dopisa MUP-a PP Umag od 27. prosinca 2012. također proizlazi da je tužitelj brisan iz knjige državljana 18. studenog 1978. i to temeljem obavijesti OSUP Umag od 04. lipnja 1976. Osporava utvrđenje navedeno u rješenju o nacionalizaciji da je on iselio u Italiju u travnja 1964., te da mu je stoga državljanstvo SFRJ prestalo 1. siječnja 1965. Ističe da je do dana 18. studenog 1978. legalno ostvarivao sva svoja prava kao državljanin bivše SFRJ, te da je u vrijeme donošenja rješenja o nacionalizaciji bio državljanin SFRJ, odnosno da se brisanje iz državljanstva ne može smatrati valjanim dok nije evidentirano u matičnim knjigama državljana. Zaključno ističe da do sada nije obeštećen za nacionalizirane nekretnine, te smatra da mu pripada pravo na naknadu odnosno povrat istih. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela, te sam riješi spor na način da prihvati zahtjev tužitelja za povratom imovine, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje zahtjeva kao neosnovanog.

6. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Puli u dostavljenom odgovoru na tužbu protivi se osnovanosti tužbenih navoda, ističući da je tuženik u cijelosti donio zakonitu i pravilnu odluku. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. ožujka 2025., i to u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut zahtjevom tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu odnosno povrat imovine – suvlasničkog udjela od 1/4 dijela nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], a koje su tužitelju oduzete rješenjem Općinskog Sekretarijata za upravne i opće poslove, Općine Umag, Broj UP/I-04/1-1555/1973 od 30. travnja 1974., te prenijete u društveno vlasništvo.

11. Prvostupanjsko rješenje donijeto je u ponovnom postupku nakon što je ranijim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/09-01/1246, URBROJ: 514-03-02-03/1-12-2 od21. veljače 2012., poništeno rješenje prednika prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I- 943-01/02-01/118, URBROJ: 2163-07/05-09-2 od 5. studenog 2009. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s uputom da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi državljanstvo podnositelja u trenutku oduzimanja imovine, a o kojoj odlučnoj činjenici ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

12. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo upotpunilo postupak, te pribavom relevantne dokumentacije utvrdilo da je tužitelj iselio u Italiju u travnju 1964. i prestao biti jugoslavenski državljanin prije 1. siječnja 1965., te je stoga na dan 8. listopada 1972. (trenutak prelaska imovine u društveno vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća na području Zone B Slobodnog teritorija Trsta) bio talijanski državljanin.

13. Među strankama nije sporno da se nekretnine koje su tužitelju oduzete rješenjem o nacionalizaciji i koje su predmet zahtjeva nalaze na području koji je bio sastavni dio bivše Zone B Slobodnog teritorija Trsta, te na koje je Memorandumom o suglasnosti između Vlade Italije, Ujedinjene Kraljevine, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom teritoriju Trsta (zaključenom u Londonu 5. listopada 1954.) proširena civilna uprava Jugoslavije.

14. Međutim, tužitelj osporava utvrđenja upravnih tijela da je državljanstvo SFRJ izgubio prije 1. siječnja 1965., odnosno da je na dan 8. listopada 1972. bio talijanski državljanin, te posljedično osporava i primjenu materijalnog prava.

15. Sud smatra da su upravna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo.

16. Naime, da je tužitelj u travnju 1964. trajno iselio u Italiju proizlazi kako iz rješenja o nacionalizaciji od 30. travnja 1974. (akta o oduzimanju), u obrazloženju kojega se navodi da je tužitelj u travnju 1964. iselio u Italiju te da je nepoznatog boravišta, tako i iz očitovanja Policijske postaje Umag broj 511-08-23/4-612/1-2012 od 27. prosinca 2012. i broj: 511-08-23/4-427/1-2013 od 10. srpnja 2013. s privitkom (akta Općinskog sekretarijata javne sigurnosti Umag broj: 04/4-180/1388-1973 od 28. siječnja 1974. i broj: 04/4-180/465-73 od 7. lipnja 1973.), potom potvrde Općine Trst od 3. kolovoza 2021. o povijesnom prebivalištu i državljanstvu za tužitelja, te potvrde Općine Tortona, Republika Italija od 29. srpnja 2022.

17. Iz navedenih isprava nedvojbeno proizlazi, kako to pravilno utvrđuju upravna tijela, da je tužitelj, rođen **.**.1944. u Umagu, iz Umaga (Zona B Slobodnog teritorija Trsta) iselio u travnju 1964., te potom prijavio svoje novo prebivalište u [adresa] (Republika Italija) 27. travnja 1964. kao talijanski državljanin, iz koje se Općine potom preselio u Grad Trst (Republika Italija) gdje ima prijavljeno prebivalište od 22. kolovoza 1966., te je za cijelog svojeg prebivanja u Republici Italiji (uključujući i na dan 8. listopada 1972., a i tijekom trajanja upravnog postupka i ovog spora) bio talijanski državljanin.

18. Stoga, iako je tužitelj na temelju čl. 1. Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih saveznih pravnih propisa na teritoriju na kojem je međunarodnim sporazumom proširena civilna uprava FNRJ ("Službeni list FNRJ" broj 45/54) i Memoranduma o suglasnosti od 5. listopada 1954. stekao jugoslavensko državljanstvo, budući da je isti iselio iz područja SFRJ prije 1. siječnja 1965., isti je na temelju čl. 23. Zakona o jugoslavenskom državljanstvu ("Službeni list SFRJ" broj 38/64) u travnju 1964. stekao talijansko državljanstvo te mu je prestalo jugoslavensko državljanstvo, u kojem je državljanskom statusu isti ostao i nastavno uključujući i pravno trenutak 8. listopada 1972.

19. Naime, odredbom čl. 23. Zakona o jugoslavenskom državljanstvu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1965., bilo je propisano da jugoslavenskom državljaninu koji je iselio iz Jugoslavije prije stupanja na snagu tog Zakona, pa živi u inozemstvu i stekao je državljanstvo zemlje čijoj narodnosti pripada, prestaje jugoslavensko državljanstvo danom stjecanja stranog državljanstva, ako nije drukčije određeno.

20. Stoga pravilno utvrđuju upravna tijela da je tužitelj iselio iz SFRJ u travnju 1964., kada je 27. travnja 1964. prijavio prebivalište u [adresa] (Republika Italija) kao talijanski državljanin, slijedom čega je istome sukladno čl. 23. Zakona o jugoslavenskom državljanstvu danom stjecanja talijanskog državljanstva prestalo jugoslavensko državljanstvo. Budući da isti nije naknadno stekao jugoslavensko državljanstvo, to je pravilan zaključak upravnih tijela da je tužitelj na dan 8. listopada 1972. bio talijanski državljanin. Pritom nije od utjecaja okolnost što je u jugoslavenskim matičnim knjigama činjenica promjene državljanstva evidentirana tek 18. studenog 1978., budući da je tužitelj jugoslavensko državljanstvo izgubio po sili zakona trenutkom stjecanja talijanskog državljanstva (u travnju 1964.), pri čemu je upis te činjenice samo deklaratorne naravi.

21. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća na području bivše Zone B Slobodnog teritorija [adresa] i Uredbe o izmjeni Uredbe za provedbu zakona i drugih saveznih propisa na teritoriju na kojem je međunarodnim sporazumom proširena civilna uprava FNRJ bio talijanski državljanin, to je pitanje naknade riješeno međunarodnim sporazumima, i to Sporazumom između SFRJ i Republike Italije zaključenim u Osimu 10. studenog 1975. kojim je definitivno riješeno pitanje granica između dviju država i Sporazumom zaključenim 18. veljače 1983. u Rimu između Republike Italije i SFRJ o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza koje proistječu iz članka 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.

22. Naime, sukladno Uredbi Saveznog izvršnog vijeća o izmjeni Uredbe za provedbu zakona i drugih saveznih pravnih propisa na teritoriju na koji je proširena civilna uprava SFRJ ("Službeni list SFRJ" broj 51/72), s danom stupanja na snagu te Uredbe (8. listopada 1972.) prešle su u društveno vlasništvo sve nekretnine na teritoriju bivše Zone B Slobodnog teritorija Trsta, koje su toga dana zatečene u vlasništvu stranih državljana, među kojima i talijanskih državljana. Sporazumom zaključenim u Osimu 10. studenoga 1975. između SFRJ i Republike Italije, Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji naknadu za oduzetu talijansku imovinu koja se nalazila na području bivše Zone B Slobodnog teritorija Trsta, a Sporazumom između SFRJ i Republike Italije zaključenim u Rimu 18. veljače 1983. definitivno su regulirane sve uzajamne obveza koje proizlaze iz čl. 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.

23. Stoga su pravilno upravna tijela utvrdila da je pitanje naknade riješeno međunarodnim sporazumom, te da stoga postoji zapreka iz čl. 10. Zakona o naknadi za usvajanje zahtjeva tužitelja.

24. Pritom okolnost je li se tužitelj obratio Vladi Republike Italije radi ostvarivanja naknade, kao i je li isti ostvario tu naknadu, sukladno ustaljenoj upravno sudskoj praksi nije relevantna za odluku o osnovanosti zahtjeva, kako to pravilno navode upravna tijela.

25. Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 14. travnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Đurđici Ilić, odvjetnici u Umagu, Pozioi 2

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a