REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 768/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc.
Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke
Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u
Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102, OIB:
28163265527, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom
uredu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:
49508397045, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, koju
zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji
tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
5441/2020-2 od 5. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-1110/2020-7 od 17. studenoga 2020., u sjednici održanoj 8.
studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 33.945,90
kn (slovima: trideset tri tisuće devetsto četrdeset pet kuna devedeset lipa) sa zateznim
kamatama koje teku od 2. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnične troškove
u iznosu od 4.439,00 kn (slovima: četiri tisuće četiristo trideset devet kuna) sa zateznim
kamatama koje teku od 17. studenoga 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i
potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju dopuštenu rješenjem
ovog suda broj Revd 3628/2022-2 od 11. listopada 2022. zbog pravnih pitanja koja
glase:
"Je li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/08, 63/11,
94/13, 139/13) kojom je propisano da sredstva iz državnog proračuna namijenjena
sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov
rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost
države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavaca za
raspodjelu sredstava sukladno mogućnostima?
Može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću
radnika te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu
radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili se
ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?".
4. U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja u visini od 33.945,90 kn s naslova odštetne
odgovornosti tuženice jer je tužitelj bio dužan na osnovi odredbi Kolektivnog ugovora
za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06,
11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10 – dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad
na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije
osigurao i isplatio tužitelju sredstva prema odredbama Zakona o zdravstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04,
174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11 – dalje: ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2.
propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao
njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona
propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima,
veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni i
svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
8. Među strankama nije sporno da je tuženica s Nezavisnim sindikatom znanosti i
visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada
dodatak za posebne uvjete rada i da je radniku tužitelja Petru Zirdumu isplaćen utuženi
iznos upravo na ime tog dodatka, na kojeg on nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i
pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2848/14-30 od
30. rujna 2016. Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju, u sklopu ispunjenja svoje
obveze iz čl. 107. ZZDVO, doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao
poslodavca.
9. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u
umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog
odnosa.
10. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) imovinska šteta je umanjenje nečije
imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
11. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu uz obrazloženje da je
prisilnom naplatom s računa tužitelja umanjena imovina tužitelja te da stoga u smislu
odredbe čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1090. ZOO tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu
koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi
se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja tuženice, konkretno šteta je
uzrokovana nedoznačavanjem potrebnih novčanih sredstava za isplatu dodatka za
posebne uvjete rada (čl. 1090. ZOO). Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je
zaključio da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju spornu tražbinu po osnovi naknade
štete pozivajući se na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 2. ZZDVO.
12. Ovaj sud je u presudi poslovni broj Rev 284/2014-2 od 4. rujna 2018. već izrazio
pravno shvaćanje u podudarnoj pravnoj situaciji da se radi o potraživanju tužitelja
prema tuženici s osnove (ne)osiguranja sredstava za isplatu naknada zaposlenicima
tužitelja (konkretno, za božićne blagdane 2001.), a koje je upravo tuženica i ugovorila
Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje sklopljenim s Nezavisnim
sindikatom znanosti i visokog obrazovanja.
13. U vezi pitanja zbog kojih je revizija izjavljena prije svega se ukazuje da je
financiranje visokog obrazovanja regulirano ZZDVO te propisima kojima se planiraju i
izvršavaju proračunska sredstva iz državnog proračuna (javno financiranje), kao i
posebnih odluka Vlade Republike Hrvatske o programskom financiranju sustava
visokog obrazovanja, a uz suglasnost ugovornih strana, dio djelatnosti visokih učilišta
može se financirati u skladu s posebnim ugovorima zaključenim između Ministarstva i
javnih visokih učilišta (programsko financiranje).
14. Financiranje javnih visokih učilišta primarno se veže uz financiranje iz proračuna
(čl. 109. st. 1. ZZDVO), budući da su javna visoka učilišta, najvećim dijelom,
proračunski korisnici, pa tako konkretno i tužitelj, što među strankama i nije prijeporno.
U sklopu ovoga sustava financiranja, prijedlog proračunskih sredstava za znanost i
visoko obrazovanje izrađuje ministar (čl. 108. st. 2. ZZDVO) poštujući kriterije za
raspodjelu sredstava koje utvrđuje Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje
i tehnološki razvoj na temelju prijedloga Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti
i visokog obrazovanja i na temelju prijedloga proračuna sveučilišta, veleučilišta i
visokih škola. Točno je da se sredstva iz državnog proračuna RH namijenjena
sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačaju korisnicima proračuna u
ukupnom iznosu, međutim u državnom proračunu planirana su po vrsti troškova
(rashodi za zaposlene, materijalni rashodi i sl.), pa ih korisnici svojim proračunom
raspoređuju za pojedine namjene, sukladno Statutu i drugim općima aktima, budući da
njima raspolažu u skladu s propisima kojima se regulira izvršavanje državnog
proračuna (čl. 109. st. 5. ZZDVO).
15. Stoga se ne mogu prihvati revizijski navodi da bi autonomija sveučilišta obuhvaćala
i mogućnost da tužitelj iz ukupno doznačenih proračunskih sredstava samostalno
podmiruje obveze prema svojoj procjeni i mogućnostima, neovisno o namjeni za koju
su predviđena i doznačena.
16. Da korištenje sredstava i drugih izvora financiranja također nije moguće koristiti
izvan predviđene namjene govori primjerice i sadržaj Odluke o namjenskom
višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti na javnim
sveučilištima i javnim znanstvenim institutima u Republici Hrvatskoj u godinama 2013.,
2014. i 2015. ("Narodne novine", broj 69/2013) donesenoj prema čl. 108. st. 3. ZZDVO.
Njome je izrijekom predviđeno u toč. IV. da doznačena sredstva i javna sveučilišta i
javni znanstveni instituti neće koristiti za podmirivanje rashoda za zaposlene, za
kapitalna ulaganja i podmirivanja osnovnih materijalnih troškova redovnog poslovanja.
17. Slijedom navedenog, u odgovoru na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom
sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud
drugog stupnja. Tuženica je sa Sindikatom sklopila KU kojim je radniku tužitelja
priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, a taj KU obvezuje tužitelja kao
poslodavca na način da je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom i drugim
propisima među koje ulazi i KU. Kako tuženica nije tužitelju, u ispunjenju obveze iz čl.
107. ZZDVO, doznačila sredstva potrebna za financiranje i tako nastale obveze
tužitelja prema svom radniku, već je ta obveza na temelju donesene presude suda
ispunjena provođenjem ovrhe na postojećim sredstvima kojima tužitelj raspolaže,
počinila je štetnu radnju, kojom je tužitelju prouzročena šteta u vidu umanjenja njegove
imovine za isplaćeni iznos, pa je tuženica stoga dužna nastalu štetu naknaditi tužitelju.
Tako i ovaj sud u Rev 560/2022-3 od 5. listopada 2022.
18. Pritom treba reći, da u slučaju kada je revizija dopuštena u odnosu na određena
pravna pitanja za koja je ocijenjeno da su važna za odluku u sporu i za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava
u sudskoj praksi, kao što je slučaj u ovom predmetu, revizijski sud nema mogućnosti
ispitivanja pobijane presude izvan postupovnopravnog okvira koji određuje postavljena
pitanja i razloge koji se odnose na ista. U tom smislu u ovoj pravnoj stvari cijeneći sve
iznesene razloge, revizijski sud se ograničio isključivo na ispitivanje revizijskih navoda
koji se odnose na određeno naznačena pitanja zbog kojih je revizija dopuštena i
razloge koji su bili od odlučnog značenja za odgovore na ta pitanja (čl. 391. st. 1. i čl.
385. st. 2. ZPP). Stoga navode revizije da je za predmetno potraživanje nastupila
zastara nije moguće uzeti u razmatranje.
19. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
|
|
Đuro Sessa |
|
Digitalno potpisao: Đuro Sessa Datum: 2023.12.22 12:08:11 +01'00' |
IZDVOJENO MIŠLJENJE
suca izvjestitelja Đura Sesse u predmetu ovog suda poslovni broj Rev 768/2023-2 od 8. studenoga 2023.
Zahtijevam da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku u ovom
predmetu i da se objavi na mrežnim stranicama E-spisa i Supra Nove zajedno sa
odlukom u ovom predmetu.
1. U gore označenom predmetu ovaj sud je odlučivao u revizijskoj fazi postupka o
pravilnosti pravnog shvaćanja suda drugog stupnja – Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske glede odštetnog zahtjevu tužitelja Sveučilišta u Zagrebu,
Prirodoslovnog –matematičkog fakulteta u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske
zbog isplate koju je tužitelj bio dužan isplatiti svom radniku na ime dodataka na plaću
zbog posebnih uvjeta rada.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem
ovog suda poslovni broj Revd 3628/2022-2 od 11. listopada 2022. zbog pitanja koje
glase:
"Je li odredba članka 109. st.3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/08, 63/11,
94/13, 139/13) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena
sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov
rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost
države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavaca za
raspodjelu sredstava sukladno mogućnostima?
Može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću
radnika te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu
radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili se
ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?"
3. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu s naslova odštetne odgovornosti tužene
jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje
("Narodne novine" broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08,46/08,93/08, 2/09 i 142/10
- dalje KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim
uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju
sredstva sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07,
45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 - ZZDVO), gdje je čl. 107.
st. 1. t. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti
kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog
zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima,
veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih
svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
Nije niti sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog
obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za
posebne uvjete rada i da je radniku tužitelja Petru Zirdumu isplaćen utuženi iznos
upravo na ime tog dodataka, na kojeg rečeni radnik nesporno ima pravo jer je to
utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2848/14-30
od 30. rujna 2016.
Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
4.Večina u vijeću smatra da je pravni osnov potraživanja tužitelja naknada imovinske
štete koja se sastoji u umanjenu imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na
ime prava iz radnog odnosa.
Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) imovinska šteta je umanjenje
nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
5. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom
sporu, većina u vijeću u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio
i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojom
je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje
tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom,
drugim propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz
čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja
tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da
bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz
postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju
umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos
naknaditi tužitelju.
6. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovoj pravnoj stvari i povodom odgovora na pitanja koja su u reviziji postavljena, iz razloga koje iznosim u nastavku.
7. Odredbom čl. 4. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne
novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13,
101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 – dalje ZZDVO) propisano je:
(1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.
(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama,
akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim
ugovorima i ovim Zakonom.
(3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja,
međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske,
međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu.
(4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: – utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata,
– izbor čelnika i nastavnika,
– upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta.
(5) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici
Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća:
– uređenje unutarnjeg ustroja,
– utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, – financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom,
– odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji, – ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu.
(6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i
odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.
7.1. Dakle glede obveza tužitelja posebno valja istaknuti načela autonomije sveučilišta
i njenih sastavnica u upravljanju resursima i glede financijske autonomije (čl. 4. st. 4.
al. 3. i st. 5. al. 3.).
8. Odredbom čl. 107 ZZDVO propisano je:
(1) Visoka učilišta, instituti i druge znanstvene organizacije financiraju se iz: 1. sredstava osnivača,
2. državnog proračuna Republike Hrvatske,
3. proračuna županija, gradova i općina,
4. školarina,
5. prihoda od znanstvenih, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, znanstvenih
i stručnih elaborata i ekspertiza,
6. zaklada, donacija i pomoći,
7. prihoda od nakladničke djelatnosti, 8. prihoda ostvarenih na tržištu,
9. prihoda od imovine, udjela u trgovačkim društvima, prihoda ostvarenih od pravnih
osoba iz članka 66. ovoga Zakona, kao i prihoda od ulaganja fizičkih i pravnih osoba,
10. ostalih izvora.
8.1. Dakle izvori financiranja visokih učilišta pa i tuženika nisu samo sredstva iz
proračuna već i druga sredstva, koja po prirodi stvari visoka učilišta koriste ili bi trebali
koristiti za svoje potrebe ali i za ispunjavanje svojih zakonskih obveza.
9. Članom 109. st. 3. ZZDVO određeno je da se javna sveučilišta, veleučilišta i visoke
škole financiraju iz državnog proračuna uzimajući u obzir utvrđene kapacitete
pojedinoga visokog učilišta, cijenu pojedinih studija te ocjenu o njihovoj kvaliteti na
temelju vrednovanja iz članka 16. ovoga Zakona (st. 1.), te da se sredstva iz državnog
proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju
korisnicima u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju za
pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Proračun sveučilišta donosi
senat na prijedlog rektora, a proračun veleučilišta i visoke škole stručno vijeće na
prijedlog dekana (st. 3.).
10. Dakle iz ove odredbe slijedi da je sveučilište dužno sredstva raspoređivati sukladno
namjeni, ali sukladno statutu i drugom općim aktima.
11. Prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst iz 2017. Senat Sveučilišta donosi proračun na prijedlog Rektorskog zbora (čl. 21. st. 1. t. 4. Statuta.)
12. Prema čl. 43. Statuta Fakultetsko vijeće donosi proračun i završni račun Fakulteta (st. 3. t. 5.)
13. Sukladno Pravilniku o osnovama financiranja Sveučilišta u Zagrebu, čl. 2. st. 2.
propisano je da Sveučilište i njegove sastavnice kroz financijsko poslovanje
osiguravaju materijalna i druga prava zaposlenika najmanje u mjeri predviđenoj
kolektivnim ugovorim.
14. Člankom 3. Pravilnika u proračun Sveučilišta kao pravne osobe ulaze svi prihodi i
rashodi Sveučilišta, a iz čl. 4. st. 1. Pravilnika slijedi da proračun sadržava sve prihode
i rashode te primitke i izdatke sistematizirane financijskim propisima, a izrađeni su
uvažavajući zakone i druge propise.
15. Prema tome, jasno je da autonomija sveučilišta i njegovih sastavnica, što je
nesporno i tužitelj u sebi sadrži i autonomiju sastavljanja proračuna ali i obvezu
ispunjavanja svih obveza pa i onih predviđenih kolektivnim ugovorom.
16. Kako Fakultetsko vijeće ima pravo i obvezu donositi proračun visokog učilišta u koji
ulaze svi prihodi i rashodi, s time da prihode čine sredstva iz raznih izvora a ne samo
iz prihoda državnog proračuna (čl. 107. ZZDVO), prema pravnom shvaćanju suca
izvjestitelja time što tužitelj nije svojim autonomnim aktima koje ima ovlast sam
autonomno donositi nije predvidio izdatke za prava iz kolektivnog ugovora, pa i izdatke
za dodatke na ime posebnih uvjeta rada, niti je očito smatrao potrebnim izmijeniti
donesene proračune da bi se i toj obvezi udovoljilo iz sredstva prihodovne strane
proračuna ne može na strani tuženice ležati odštetna odgovornost za izdatke tužitelja
koje je on po zakonu morao izvršavati, neovisno što tužena nije izvršila doznaku
sredstva posebno i za podmirenje izdataka na ime prava radnika na dodatak na plaću
zbog posebnih uvjeta rada.
17. Slijedom navedenog pravno shvaćanje, kojeg iznosim u ovom izdvojenom mišljenju, trebalo je glasiti:
Odredba članka 109 st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima,
veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih
proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači da ne postoji
odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci već je na poslodavcu
odgovornost da sukladno zakonu i drugom propisima sredstva raspoređuje tako da
može ispunjavati uredno sve svoje obveze.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 00aba-d818a-14c9f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
