P-1849/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Anite Marasović, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave, dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 4. lipnja 2019., djelomično obustavljenim Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 29. srpnja 2019.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 934,44 eura.

Obrazloženje

1. Dana 11. svibnja 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika zahtjevom radi utvrđenja nedopuštene ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 4. lipnja 2019., djelomično obustavljenim Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 29. srpnja 2019., kojim je naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 26.250,00 kn sa zateznim kamatama, sve radi namirenja tražbine s osnova odluke o izrečenim sudskim penalima za svaki dan kašnjenja neispunjenja nenovčane obveze. Navodi se kako je rješenjem o ovrsi označenog suda od 4. lipnja 2019., a na osnovi pravomoćnog i ovršnog rješenja broj Ovr-4093/16 od 1. srpnja 2016., određena pljenidba po svim računima ovdje tužitelja do namirenja tražbine ovdje tuženika u ukupnom iznosu od 52.500,00 kn, kako je ovrha djelomično obustavljena, a ostavljeno na snazi rješenje o ovrsi od 4. lipnja 2019. u dijelu radi naplate tražbine tuženika u iznosu od 26.250,00 kn, sve s osnova kašnjenja ispunjenja obveze u dnevnim iznosima od 375,00 kn. Također se navodi kako je prema presudi ovog suda broj Pst- 137/12 od 21. rujna 2015., kao ovršnoj ispravi, ispunjenje nenovčane obveze naloženo tuženicima CL i majci ovdje tužitelja HL, dok im je označenim rješenjem od 1. srpnja 2016. udijeljen dodatni rok za ispunjenje obveze, a u suprotnom određena isplata iznosa od 750,00 kn za svaki dan zakašnjenja. Nadalje se navodi kako je tužiteljeva majka HL preminula u tijeku ovršnog postupka 27. studenog 2016. i s tim u vezi ističe kako tužitelj ne odgovara za tražbinu u odnosu na njegovu sada pokojnu majku, jer nije naslijedio nikakvu imovinu, a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Na temelju iznesenog, smatra kako ovrha prema pobijanom rješenju nije dopuštena.

2. U svom odgovoru od 24. lipnja 2022. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U bitnom navodi kako se u ovom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke zbog kojih bi ovrhu trebalo proglasiti nedopuštenom, kako je prednici tužitelja HL određena obveza isplate iznosa od 750,00 kn za svaki dan zakašnjenja ukoliko ne postupe po dužnoj činidbi i poduzmu radnje zbog kojih je tuženik pokrenuo ovršni postupak. Dodaje kako tužitelj ponavlja navode iz ovršnog postupka koje je već cijenio Općinski sud u Makarskoj, a zakonitost postupanja prvostupanjskog suda koji je odredio predloženu ovrhu preispitao je i Županijski sud u Zagrebu po žalbi ovdje tužitelja.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom spisa Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pu Ovr-1910/2019 i Pu Ovr-1773/2019, presude i rješenja ovog suda broj Pst-137/12 od 21. rujna 2015., rješenja ovog suda, Stalne službe u Makarskoj broj Ovr-4093/16 od 1. srpnja 2016., rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/19 od 4. lipnja 2019. i rješenja od 29. srpnja 2019., rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 59 Gž Ovr-544/2020 od 18. siječnja 2022.

4. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke zbog kojih bi ovrha Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom pod poslovnim brojem Pu Ovr-1910/2019 bila nedopuštena.

7. Na okolnost osnovanosti tužbe i utvrđenja ostvarenja pretpostavki zbog kojih bi ovrha bila nedopuštena, pregledan je spis gore označenog suda broj Pu Ovr- 1910/2019 te je utvrđeno kako slijedi.

8. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-4093/2016 od 1. srpnja 2016. određen je ovršenicima HL i CL naknadni rok od 15 dana radi ispunjenja ovdje tuženikove nenovčane obveze utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj Pst-137/12 od 21. rujna 2015., odnosno uklanjanja stvari i različitog materijala s dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 365 K. O. [katastarska općina], i to dijela dužine 13,8 m, a širine 1,1 m, prema nalazu sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića iz 2014. U slučaju neispunjenja obveze, ovršenicima je određen iznos od 750,00 kn za svaki dan zakašnjenja.

9. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-6332/2016 od 28. travnja 2017. određena je ovrha pljenidbom novčanog iznosa od 52.500,00 kn s računa gore označenih ovršenika, radi naplate ovrhovoditeljeve (ovdje tuženikove) tražbine s osnova gore navedene sudske odluke o izricanju penala za svaki dan zakašnjenja.

10. Pregledom rješenja broj Ovr-6332/2016 od 30. kolovoza 2017. razvidno je kako je ukinuto rješenje broj Ovr-6332/2016 od 28. travnja 2017. u odnosu na ovršenicu HL, a prijedlog za ovrhu odbačen u odnosu na označenu stranku, jer je preminula **.**.2016.

11. Rješenjem o ovrsi broj Pu Ovr 1910/19 od 4. lipnja 2019. određena je ovrha kojom se nalaže ovdje tužitelju namiriti ovdje tuženiku tražbinu u iznosu od 52.500,00 kn, dok je 15. srpnja 2019. zaprimljen podnesak ovdje tuženika radi djelomičnog povlačenja prijedloga za ovrhu u iznosu od 26.250,00 kn, jer je rješenje broj Ovr- 6332/2016 od 28. travnja 2017. provedeno za ½ dijela novčane tražbine u odnosu na ovršenika CL, kako proizlazi iz obavijesti Financijske agencije od 26. svibnja 2017. Djelomično povlačenje ovršnog prijedloga sud je utvrdio rješenjem od 29. srpnja 2019.

12. Pregledom rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 59 Gž Ovr-544/2020 od 18. siječnja 2022. razvidno je kako je drugostupanjski sud odbio žalbe ovdje tužitelja kao neosnovane i potvrdio rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj od 4. lipnja 2019. i 29. srpnja 2019., a ukinuo rješenje od 11. svibnja 2019.

13. Pregledom rješenja ovog suda broj O-6021/16 od 17. veljače 2017. razvidno je kako nakon smrti HL nije provedena ostavinska rasprava jer nije imala ostavinske imovine koju bi trebalo rasporediti, a ostaviteljica je sa sinom TL dana 3. travnja 2012. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je svu imovinu prenijela na davatelja uzdržavanja.

14. Odredbom iz čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne Novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje ZN) propisano je kako nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a za njih odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine, kako propisuje odredba iz st. 3. istog članka.

15. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako je ovršni postupak vođen pred Općinskim sudom u Makarskoj u skladu s rješenjem o ovrsi broj Pu Ovr- 1910/2019 od 4. lipnja 2019., djelomično obustavljenim rješenjem od 29. srpnja 2019., a sve na temelju pravomoćne i ovršne presude broj Pst-137/12 od 21. rujna 2015., kao valjane ovršne isprave. Dakle, tužiteljeva majka HL i treća osoba CL bili su u obvezi ispunjenja nenovčane tražbine ovdje tuženika koju nisu obavili u paricijskom niti u dodatnom roku, stoga su im za svaki dan zakašnjenja utvrđeni sudski penali u iznosu od 750,00 kn, a na kraju je s ove osnove nastala novčana tražbina tuženika u ukupnom iznosu od 52.500,00 kn, odnosno 26.250,00 kn za svakog ovršenika. Kako je HL preminula u tijeku ovršnog postupka, tuženik je prisilnu naplatu tražbine postavio prema ovdje tužitelju, kao njezinom zakonskom nasljedniku. Međutim, prema javnobilježničkom rješenju broj O-6021/16 od 17. veljače 2017. jasno proizlazi kako se iza pokojne HL nije provela ostavinska rasprava, jer u trenutku smrti nije imala ostavinske imovine, što istodobno znači da ovdje tužitelj nije majčin sveopći pravni slijednik. Slijedom toga, tužitelj nije nasljednik i ne može odgovarati za dugove ostaviteljice, a bez pravnog je značaja što je 2012. sklopio s majkom ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je majka imovinu prenijela na njega u cijelosti. Naime, radi se o teretnom pravnom poslu prema kojem je tužitelj stekao imovinu ispunjenjem znatno ranije preuzete obveze davatelja uzdržavanja, a iz javnobilježničkog rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako su ga djeca ostaviteljice priznala kao istinitog i pravovaljanog. Dakle, tužitelj je majčinu imovinu stekao radom i pruženom skrbi, a ne nasljeđivanjem i ne može odgovarati za njezine dugove prema tuženiku, što jasno proizlazi i iz odredbe iz čl. 582. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). Ovome je za dodati kako prema stanju u spisu ne proizlazi da su tužitelj i majka ugovorili odgovornost davatelja uzdržavanja prema tuženiku, niti je to bilo moguće prilikom sklapanja ugovora 2012., jer je obveza HL prema tuženiku nastala temeljem presude broj Pst-137/12 od 21. rujna 2015.

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka tužitelj je dokazao kako tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave zahtijevati ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, stoga predmetna tužba ima valjano uporište u odredbi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24). Kod takvog stanja stvari, tužbeni zahtjev postavljen radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 4. lipnja 2019., a djelomično obustavljenim rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Pu Ovr-1910/2019 od 29. srpnja 2019., valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

17. S obzirom na ishod parnice, tuženik je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) dužan naknaditi tužitelju trošak ovog postupka. Priznat mu je trošak sastava tužbe od 11. svibnja 2022. te zastupanja na ročištima održanim 5. studenog 2024. i 17. siječnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju i to u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT. Također mu je priznat i trošak sastava podneska od 30. listopada 2024. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 54. OT), dok je u više zatraženom dijelu zahtjev za naknadnom ove radnje neosnovan, jer se ne radi obrazloženom podnesku, već pismenu uz koje se dostavlja dokazna građa. Dakle, priznato mu je 325 bodova, odnosno iznos od 650,00 eura, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 121,94 eura (pristojba tužbe u zatraženom iznosu od 40,65 eura i pristojba presude 81,29 eura).

18. U skladu s iznesenim, tuženiku je naloženo naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 934,44 eura, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 14. travnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika