Poslovni broj: Us I-10/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik ĐŽ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu, radi prava na dječji doplatak, nakon javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika,dana 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143- 02/21-01/03513001322, URBROJ: 341-99-05/3-21-8017 od dana 4. travnja 2022.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143-02/21-01/03513001322, URBROJ: 341-99-05/3-21-8017 od dana 4. travnja 2022., tužiteljica je, u bitnom, nakon što je iznijela kronologiju događaja, navela da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, a na inicijativu HZMO i HZZO podiglo kaznenu prijavu protiv nje za lažnu prijavu prebivališta i za povrat neosnovano uplaćenih sredstava za dječji doplatak od početka 2012. do veljače 2016. te za zdravstvenu zaštitu u razdoblju od 2. siječnja 2014. do 6. prosinca 2016. te da je dana 4. travnja 2019. donesena pravomoćna presuda Općinskog suda kojom da je potvrđeno njezino prebivalište. Rješenje da je negativno iz razloga što HZMO uporno tvrdi da u trenutku podnošenja nije imala 3 godine neprekidnog prebivališta na području [adresa] (Zakon o doplatku za djecu, čl. 7. st 1.). Prebivalište na području [adresa], odnosno [adresa] da ima cijeli život od kada se rodila, 6. travnja 1981., a isto tako i njezina djeca. To da potvrđuje i potvrdama o prebivalištu koje da prilaže kao dokaz. Napominje da je Državno odvjetništvo, a na inicijativu HZMO i HZZO, protiv nje dana 21. rujna 2017. podignulo optužnicu da je u razdoblju od 2. siječnja 2014. do 6. prosinca 2016. bila lažno prijavljena na njezinoj adresi. Dana 4. travnja 2019. da je Općinski sud u Metkoviću donio presudu (Posl. br. K-105/2019), koja da je postala pravomoćna, kojom se oslobađa svih optužbi. Od 2019. godine da je rješenjem HZMO-a nastavila redovno primati dječji doplatak. Potvrde o prebivalištu da nedvojbeno dokazuju da joj nikada prebivalište u [adresa] ni osobna iskaznica nije poništena jer da od rođenja živi u [adresa]. Osobna iskaznica da je dokaz o prebivalištu. Kako je svake godine, sukladno Zakonu o doplatku za djecu, čl. 27. st. 1., na vrijeme podnosila zahtjev za produženje primanja istog, da joj je HZMO od 2020. godine ipak počeo redovno isplaćivati doplatak te da su te godine i retroaktivno isplatili zaostatke za 2019. godinu. Stoga, da moli sud da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. ožujka 2025. opunomoćenik tuženika je naveo kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143-02/21-01/03513001322, URBROJ: 341-99-05/3- 21-8017 od dana 4. travnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I 143-02/21-01/03513001322, URBROJ: 341-05-05/3-21-10212 od dana 29. rujna 2021., a kojim rješenjem podnositeljici zahtjeva EŽ, ovdje tužiteljici, nije priznato pravo na doplatak za djecu za 2017.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ br. 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12 i 82/15, dalje: Zakon) propisano je da korisnik iz članka 6. ovoga Zakona može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u [adresa] najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane tim Zakonom.

10. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 143-02/21-01/03513001322 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na doplatak za djecu pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice od dana 28. veljače 2017. i to za djecu HŽ, TŽ i ŽŽ; da kućanstvo korisnika ima 6 članova; da tužiteljica ne ispunjava odredbe čl. 7. Zakona, jer tužiteljica i djeca nemaju stvarno prebivalište u [adresa] (MUP da se nije očitovao o datumu kada se obitelj nastanila u RH, a iz službene zabilješke MUP-a od 4. svibnja 2017., sačinjene prilikom obavljanja obavijesnog razgovora sa EŽ, da i dalje proizlazi kako dijete LŽ ide u osnovnu školu u BiH, a EŽ da povremeno radi na „crno“ u BiH sa suprugom, kao i da djeca, imaju zdravstveno osiguranje u BiH preko oca).

11. Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da istom prileži očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Službe kriminalističke policije, broj: 511-03-04/5-3207/16 od dana 24. studenoga 2016. kojim se Područni ured u Dubrovniku obavještava kako je dana 6. studenoga 2016. izvršena terenska provjera na adresi prijavljenog prebivališta tužiteljice i njezine djece LŽ, HŽ, TŽ i ŽŽ, odnosno na adresi [adresa], kojom prilikom je utvrđeno da tužiteljica sa djecom ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta već u [adresa], Bosna i Hercegovina, zbog čega je nadležna policijska postaja otpočela sa postupanjima sukladno članku 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, br. 144/12 i 158/13) te da je od Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko- neretvanske županije Mostar zatražena provjera prebivališta za članove obitelji ŽŽ, statusa u zdravstvenom i mirovinskom osiguranju i školovanja.

12. Nadalje, spisu predmeta prileži odgovor Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije, broj: 02-02/3-2-04-03-15/17 od dana 9. veljače 2017. iz kojeg proizlazi da su tužiteljica, suprug tužiteljice BŽ, rođen **.**.1979. i djeca LŽ, HŽ i TŽ nastanjeni na adresi [adresa] te da tužiteljica i suprug tužiteljice posjeduju osobne dokumente. Isto tako, prema potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije- kantona, broj: 02-03/1-11-15 od dana 25. svibnja 2018., djeca tužiteljice LŽ, AŽ, TŽ i ŽŽ te suprug tužiteljice imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], Bosna i Hercegovina, dok tužiteljica nema prijavljeno prebivalište u [adresa].

13. Spisu predmeta također prileži očitovanje Zavoda za zdravstveno osiguranje

Hercegovačko-neretvanske županije/kantona broj: 06-39-29-3-3-01081/17 od dana 26. siječnja 2017. iz kojeg proizlazi da se tužiteljica nalazi u bazi podataka osiguranih osoba Zavoda, dok su djeca LŽ, HŽ i TŽ od dana 14. siječnja 2015. zdravstveno osigurani kao članovi obitelji preko nositelja osiguranja oca BŽ.

14. Pored navedenog iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, broj: 511-03-04/5-3207/3-16 od dana 14. rujna 2017. proizlazi da je izvršena provjera na okolnost školovanja djeteta LŽ prema kojoj ista ne pohađa osnovnu školu prema prijavljenoj adresi prebivališta, već u [adresa], Bosna i Hercegovina. Ujedno, iz radnji koje je poduzelo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, proizlazi da je dana 4. svibnja 2017. obavljen obavijesni razgovor sa tužiteljicom u kojem je ista, između ostalog, navela da ne može stalno biti na adresi prebivališta u [adresa], nego da se nalazi i u [adresa] gdje da joj dijete pohađa školu, a kako bi osigurala egzistenciju obitelji da „na crno“ radi u CD shopu svoga supruga u [adresa] iako da zbog obveza prema djeci to može sve manje.

15. Nakon toga je dana 25. veljače 2021. Područni ured u Dubrovniku zaprimio odgovor Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave

Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, broj: 511-03-04/5-3207/5-16 od dana 22. veljače 2021. iz kojeg proizlazi da je temeljem terenske provjere od dana 6. studenoga 2016. i druge prikupljene dokumentacije protiv tužiteljice dana 12. svibnja 2017. podnesena kaznena prijava za kaznena djela iz članka 236. Kaznenog zakona, ali kako se je ista tijekom postupka nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa] da je postupak pokrenut sukladno članku 12. Zakona o prebivalištu obustavljen, odnosno da nije došlo do odjave prebivališta. U odgovoru je nadalje navedeno kako je postupanje započeto terenskom provjerom dana 6. studenoga 2016. kada tužiteljica i članovi njezine obitelji nisu zatečeni na adresi prebivališta da bi ponovljenom terenskom provjerom od dana 18. rujna 2017. bilo utvrđeno da se tužiteljica sa djecom nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], pri čemu da je utvrđeno da dijete HŽ pohađa 1. razred, a dijete Matea Putica 3. razred Osnovne škole Stjepan Radić u [adresa] (nakon prelaska iz osnovne škole u [adresa]), dok djeca TŽ i ŽŽ pohađaju vrtić u [adresa]. Dodatne terenske provjere su izvršene dana 23. prosinca 2018., 7. ožujka 2019., 13. kolovoza 2019. i 7. ožujka 2020. te da je utvrđeno da se tužiteljica sa djecom nastanila na prijavljenoj adresi prebivališta u [adresa] kao i da je dana 10. siječnja 2020. prijavljena promjena adrese iz [adresa] na [adresa].

16. Dakle, pregledom gore navedenih dokaza koji prileže spisu nesporno proizlazi da su se tužiteljica i njezina djeca tek tijekom 2017.-e zaista i nastanili u Republici Hrvatskoj (ponovljenom terenskom provjerom od dana 18. rujna 2017. utvrđeno je da se tužiteljica sa djecom nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa] pri čemu je utvrđeno da dijete HŽ pohađa 1. razred, a dijete Matea Putica 3. razred Osnovne škole Stjepan Radić u [adresa] nakon prelaska iz osnovne škole u [adresa], dok djeca TŽ i ŽŽ pohađaju vrtić u [adresa]), dok ranije nisu imali stvarno prebivalište u [adresa], već u [adresa], Bosna i Hercegovina, a temeljem čega je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava na doplatak za djecu u 2017.-oj godini, dajući za to obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

17. U odnosu na prigovore tužiteljice u kojima navodi da se pobijano rješenje temelji na navodima koji su odbačeni u kaznenom postupku za utvrđivanje prebivališta pred Općinskim sudom u Metkoviću, valja istaknuti da je presudom Općinskog suda u Metkoviću posl. br. K-105/2019 od dana 4. travnja 2019. odbijena optužnica Općinskog državnog odvjetništva protiv tužiteljice zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. Kaznenog zakona što ne dokazuje da je tužiteljica sa djecom, za koju traži ostvarivanje prava na doplatak za djecu u 2017.-oj godini, stvarno prebivala u [adresa] jer je u tijeku tog kaznenog postupka nadležno Općinsko državno odvjetništvo odustalo od optužnice i kaznenog progona tužiteljice.

18. Elektronički zapisi o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova od dana 15. listopada 2021., dostavljeni uz žalbu kao i oni dostavljeni uz tužbu, također nisu od utjecaja za donošenje drugačijeg rješenja u ovom upravnom sporu iz razloga što nije sporno da tužiteljica sa djecom ima prijavljeno prebivalište u [adresa] kao što nije sporno niti da njezina djeca imaju prijavljeno prebivalište i u [adresa].

19. Također niti činjenica da je tužiteljica od 2019. godine ostvarila pravo na doplatak za djecu nije od utjecaja na priznanje prava na doplatak za djecu u 2017. jer tužiteljica za svaku godinu mora ispuniti zakonom propisane uvjete da bi takvo pravo ostvarila, a ovdje nije predmet postupka dječji doplatak ostvaren od 2019. pa nadalje, radi čega se takvi prigovori ukazuju bespredmetnima.

20. Iako je tužiteljica bila pozvana da sudjeluje u prvostupanjskom upravnom postupku ista nikad nije pristupila radi davanja izjave pa tako nije predložila niti provođenje ikakvih dokaza, a što nije učinila niti u ovom upravnom sporu pri čemu valja napomenuti da je teret dokaza bio na tužiteljici ukoliko je smatrala da ono što proizlazi iz naprijed navedenih dokaza ne odgovara istini, a dostavljena izjava njezinog supruga nije od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom upravnom sporu obzirom da je u potpunosti očekivano da suprug tužiteljice daje izjavu koja ide u prilog njezinim tvrdnjama i u konačnici doprinosi boljem materijalnom statusu cijele obitelji.

21. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

22. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 14. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici EŽ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis