REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-73/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, zastupan po punomoćniku Mladenu Golojuh, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 13. prosinca 2022., 7. ožujka 2023., 26. veljače 2025. zaključene 26. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Damira Hećimovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Pisarnica u Slavonskom Brodu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave presude 14. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 5. srpnja 2022. povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 286,68 EUR.

i p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, da tužiteljici NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

Na ime naknade štete isplati iznos od 642,38 EUR/4.840,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 7. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (šest stotina dvadeset i pet eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5 za više zatraženi iznos, preko dosuđenog od 500,00 EUR (pet stotina eura) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 17. travnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 7.000,00 kuna kao i naknade troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela kako se 30. prosinca 2018., oko 20,50 sati na magistralnoj cesti Derventa-Doboj, u mjestu Modran, Bosna i Hercegovina, dogodila prometna nesreća, a u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica u osobnom automobili marke VW Passat, registarskih oznaka: SB115GE, a koji je u trenutku prometne nesreće bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti 90.696.352.

Tužiteljica je, nadalje, navela kako je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, a tijekom kućnog liječenja joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 50 dana. Tužiteljica je navela kako joj je povrijeđeno pravo osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te smatra da temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu neimovinske štete, a temeljem odredbe članka 1089. istoga zakona i pravo na naknadu imovinske štete.

1.2. Tužiteljica je u tužbi navela kako na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje naknadu u iznosu od 7.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kuna, na ime duševne boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 4.000,00 kuna te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.000,00 kuna. Dakle, tužiteljica smatra da joj pripada naknada u visini od ukupno 15.000,00 kuna.

S tim u svezi tužiteljica je navela kako se ona obratila tuženiku 6. ožujka 2019. s odštetnim zahtjevom, po kojemu je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 8.000,00 kuna. S obzirom na učinjenu isplatu tužiteljici od strane tuženika, navela je kako u ovom postupku potražuje razliku do punog iznosa, odnosno potražuje iznos od 7.000,00 kuna.

U tužbi je tužiteljica navela kako je u tužba podnesena u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku, te da je tužbeni zahtjev hipotetički postavljen, a pridržava pravo isti urediti nakon što se utvrde činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva, odnosno nakon što se provedu predložena vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva u cijelosti. Tuženik je naveo kako štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost nisu sporni.

Tuženik je naveo kako je pravo tužiteljice da podnese tužbu protiv tuženika po osnovi suputništva u vozilu, međutim, tuženik je istaknuo kako je za štetni događaj odgovoran vozač vozika: J21-M-420, a koje vozilo je osigurano kod Mikrofin osiguranje a.d., Aleja Svetoga Save 61, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, temeljem police osiguranja 60123764. S obzirom na navedeno tuženik je predložio da se navedeno inozemno osiguravajuće društvo obavijesti o parnici radi eventualnog miješanja na strani tuženog.

2.1. Tuženik je naveo kako se predmetna prometna nesreća dogodila u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska i u predmetnoj prometnoj nesreći je sudjelovalo domicilno vozilo Bosansko hercegovačkih registarskih oznaka i strano vozilo hrvatskih registarskih oznaka. S obzirom na navedeno tuženik smatra kako se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti članak 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. godine („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj: 4/94), odnosno smatra da se ima primijeniti načelo lat. lex loci delicti comissi, i to kao kriterij prilikom određivanja naknade neimovinske štete valja primijeniti pravo Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, na čijem području se dogodio štetni događaj.

2.2. Tuženik je, nadalje, naveo i kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti pa je s tim u svezi naveo kako Zakon o parničnom postupku ne poznaje „hipotetički postavljen tužbeni zahtjev“, te je naveo da se ne radi o tužbi u smislu odredbe članka 186 b Zakona o parničnom postupku jer tužiteljica niti ne traži, niti joj tuženi po prirodi stvari može dati, neke podatke ili polaganje računa od strane tuženika, a prije postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva. U svezi s navedenim tuženik se pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018. Tuženik je predložio sudu donijeti odluku kojom će tužiteljicu odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ju obvezati da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Podneskom od 3. srpnja 2019. tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu te je navela kako se ne protivi prijedlogu tuženika da se o konkretnom parničnom postupku izvijesti Mikrofin osiguranje a.d., Aleja Svetoga Save 61, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Nadalje, tužiteljica se protivila navodima tuženika da bi se u konkretnoj pravnoj stvari, a vezano za primjenu materijalnog prava i kriterija naknade neimovinske štete trebao primijeniti članka 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. S tim u svezi tužiteljica je navela kako ona potražuje štetu od osiguravatelja koji ima sjedište u [adresa], stoga smatra da kao mjerodavno pravo u konkretnoj pravnoj stvari treba primijeniti pravo Republike Hrvatske.

4. Iz stanja spisa i raspravnog zapisnika o održanom pripremnom ročištu od 3. veljače 2022. (stranica spisa 54-55) razvidno je da je sud dostavio tužbu i odgovor na tužbu Mikrofin osiguranje a.d. 6. lipnja 2019., ali se isti nije očitovao (povratnica prileži poleđini stranice spisa 30).

5. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja koji se dogodio 30. prosinca 2018., u inozemstvu, u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, a u kojemu je tužiteljica sudjelovala kao putnica u osobnom automobili marke VW Passat, hrvatskih registarskih oznaka: SB115GE.

5.1. Među parničnim strankama nije sporno da se 30. prosinca 2018., oko 20,50 sati na magistralnoj cesti Derventa-Doboj, u mjestu Modran, Bosna i Hercegovina, dogodila prometna nesreća, a u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica u osobnom automobili marke VW Passat, registarskih oznaka: SB115GE, a koje vozilo je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tuženije nije osporavao pasivnu legitimaciju niti odgovornost. Nije sporno da je u izvansudskom postupku po odštetnom zahtjevu tuženik tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 8.000,00 kuna.

5.2. U postupku je sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva te primjena materijalnog prava s obzirom da se radi o sporu s međunarodnim elementom.

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak te je sud izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta i pročitao isprave: očitovanje na odštetni zahtjev (stranica spisa 8-9), odštetni zahtjev tužiteljice od 6. ožujka 2019. (stranica spisa 10), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu od 26. veljače 2019. (stranica spisa 11-30, 47), zdravstveni karton tužiteljice, orjentacijski kriteriji Bosne i Hercegovine. U dokaznom postupku na okolnost visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke Hrvoju Mitroviću, dr. med., specijalist ortoped, subspecijalist traumatolog te je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 13. prosinca 2022. (stranica spisa 81) sud je na raspravni zapisnik donio rješenje kojim je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem predloženog svjedoka ŠŽ jer činjenice na koje je imenovani svjedok, više nisu sporne u konkretnom postupku.

6.2. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6.3. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. U tijeku postupka parnične stranke su svojim podnescima ustrajale s ranijim navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, tuženik je ostao pri navodima da u konkretnoj pravnoj stvari sukladno Haškoj konvenciji o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. godine, treba primijeniti orjentacione kriterijume Bosne i Hercegovine, dok je tužitelj navodio kako se imaju primijeniti orjentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. U dokaznom postupku na okolnost visine štete provedeno je medicinsko vještačenje. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2022., stalni sudski vještak Hrvoje Mitović, dr. med., specijalist ortoped, subspecijalist traumatolog naveo je kako je iz dokumentacije nalaza kirurga, radiologa i fizijatra vidljivo da je tužiteljica kao suvozač u osobnom automobilu, u kojega je udario drugi automobil, zadobila slijedeće ozljede: St. post contusionem cruris sin (natučenje lijeve potkoljenice), St. post dystensionem mm. Cervicalis (stanje nakon istegnuća mišića vratne kralježnice). S tim u svezi vještak je naveo kako prema opisu nesreće u policijskoj zabilješci odgovara zadobivenim ozljedama po mehanizmu nastanka, a sudsko-medicinski te se ozljede kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda.

Nadalje, vještak je naveo kako je tužiteljica pregledana na Hitnom prijemu bolnice u [adresa] 30. prosinca 2018. te je otpuštena na kućno liječenje 1. siječnja 2019. zaprimljena je na odjel neurologije Opće bolnice u Slavonskom Brodu, radi mučnine i vrtoglavice gdje je boravila do 4. siječnja 2019. Nadalje, naveo je kako su tom prilikom tužiteljici postavljene navedene dijagnoze. Vještak je naveo kako je tužiteljica liječena je analgeticima, infuzijama, i Schantzovim ovratnikom, nakon čega je provedena fizikalna terapija u trajanju od 22 dana. Iz dokumentacije nije razvidno koliko dugo je nosila Schanzow ovratnik, te je vještak naveo da se može zaključiti da ga je nosila 10 dana do pregleda fizijatra, koji ga ne spominje. S tim u svezi vještak smatra da se terapija ne bi započela uz nošenje Schantzova ovratnika. Vještak je naveo kako tužiteljica odlazi redovito na kontrole fizijatra i neurokirurga, a zadnji nalaz neurokirurga od 26. veljače 2019. Nadalje, naveo je kako je iz zdravstvenog kartona tužiteljica vidljivo da tegobe sa vratnom kralježnicom ima od 2016. godine, a 2017. godine je učinjena MR vratne kralježnice gdje su opisane degenerativne promijene zbog kojih se liječila do trenutka nesreće, a liječenje je nastavljeno i poslije. Stalni sudski vještak dr. Mitović naveo je kako se tužiteljica prilikom pregleda žalila na bolove u vratu i trnjenje ruku do prstiju, osobito lijeve ruke. Nadalje, naveo je kako je pregledom nađena napetija paravertebralna muskulatura vrata, a pokreti vrata su terminalno ograničeni i bolni,

Nadalje, naveo je kako zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela:

- bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta 1 mjesec kontinuirano i 1 mjesec prilikom provođenja vježbi (fizikalna terapija),

- strah kratkotrajni, primarni, jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta ukupno 5 dana, te slabog intenziteta oko 2 tjedna u vidu zabrinutosti za ishod liječenja,

- tuđa njega i pomoć zbog liječenja koje je uključivalo mirovanje tužiteljici je bila potrebna, i to u svakodnevnim aktivnostima poput pripreme hrane, nabave namirnica, prijevoza pri odlasku na kontrole i terapije u opsegu od 2 sata dnevno kroz 4 tjedna.

Vještak je posebno naveo kako je on prilikom određivanja trajanja bolova, straha, tuđe pomoći, vodio računa o činjenici da je tužiteljica tegobe imala i ranije što ne isključuje pogoršanje istih uslijed ozljede. S tim u svezi naveo je kako se može ustvrditi da su kod tužiteljice tegobe jače izražene, nego kod osobe sa zdravom kralježnicom. Vještak je naveo kako klinički nalaz napete muskulature, ograničenih i bolnih pokreta prilikom pregleda ne mogu se pripisati nesreći, nego su oni posljedica kroničnog stanja tužiteljice. Stalni sudski vještak je, nadalje, naveo kako trajnih posljedica naruženja kao niti umanjenja opće životne aktivnosti kod tužiteljice, nema.

8.1. Podneskom od 30. lipnja 2022. tuženik se očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĐŽ dr. med., te je u istome naveo da na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi. S tim u svezi naveo je kako je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela samo lakše ozljeđivanje. Stoga je naveo, da ukoliko se uzme u obzir pravo koje se ima primijeniti i orijentacijski kriteriji važeći u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska (orijentacioni kriterijumi), a gdje se dogodio štetni događaj, razvidno je da je nespornom uplatom, u mirnom postupku tužiteljici nadoknađena, pa i preplaćena sva šteta pretrpljena u predmetnom štetnom događaju.

8.2. Podneskom od 5. srpnja 2022. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke, te je navela da isti prihvaća jer je isti napravljen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke. Nadalje, tužiteljica je navela da u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka uređuje tužbeni zahtjev na način da na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 7.500,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iznos od 4.500,00 kuna te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 840,00 kuna. Dakle, ukupno iznos od 12.840,00 kuna, s tim u svezi navela je da s obzirom na činjenicu da je tuženik po odštetnom zahtjevu tužiteljici 6. ožujka 2019. na ime nespornog djela naknade štete isplatio iznos od 8.000,00 kuna, tužiteljica potražuje na ime razlike naknade štete iznos od 4.840,00 kuna.

8.2.1. S obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 7.000,00 kuna, tužiteljica je podneskom od 5. srpnja 2022. umanjila, odnosno povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.160,00 kuna/286,68 EUR.

Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanaka tuženika prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2 istoga članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve dok zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

8.2.2. Iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljičin podnesak od 5. srpnja 2022., kojim je povukla dio tužbenog zahtjeva dostavljen tuženiku 13. srpnja 2022. (potvrda o otpravku prileži poleđini stranice spisa 73), a tuženik se u roku od 15 dana nije očitovao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP ima se smatrati da je tuženik pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva te je odlučeno kao u izreci rješenja.

8.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 13. prosinca 2022. stalni sudski vještak ĐŽ, dr. med. iskazao je da ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja od 21. lipnja 2022.

8.3.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĐŽ, dr. med., uzimajući u obzir da su njegov nalaz i mišljenje prihvatile i stranke te na isti nisu imali primjedbi i prigovora, stoga je sud isti prihvatio cijeneći ga objektivnim, nepristranim i izrađenim u skladu s pravilima struke.

9. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja na ročištu održanom kod ovoga suda 7. ožujka 2023., tužiteljica je iskazala kako je ona 30. prosinca 2017. na magistralnoj cesti Derventa-Doboj, imala prometnu nesreću, u kojoj je ona sudjelovala kao suvozač, dok je vozač vozila registarskih [registarska oznaka], bio njezin sin. Nadalje, iskazala je da koristila sigurnosni pojas, te da je u vozilo u kojemu se ona vozila udarilo drugo vozilo koje je bilo bosanskohercegovačkih registarskih oznaka. Tužiteljica je navela kako je u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu ozljeda potkoljenica i vratne kralježnice, zbog čega je po povratku u Republiku Hrvatsku, u [adresa], išla liječniku.

9.1. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio u cijelosti i isti cijenio kao iskren, jer je tužiteljica iskazivala životno i logično, a sadržaj njezina iskaza u skladu je s materijalnim dokazima i isti se odnosi na činjenice koje tuženik u tijeku postupka nije osporavao, stoga sud nema razloga posumnjati u iskrenost njezina iskaza.

10. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 6. ožujka 2023. na način da je raniji iznos potraživanja od 4.840,00 kuna, kako je to naznačila u podnesku od 5. srpnja 2022., sada naznačila i u valuti EUR tako da je na ime naknade štete potraživala ukupno 642,38 EUR, odnosno 4.840,00 kuna, kao i kamate prema važećoj kamatnoj stopi. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao je neizmijenjen u odnosu na tužbeni zahtjev kako ga je tužiteljica postavila podneskom od 5. srpnja 2022.

11. Iz stanja spisa, na temelju svih izvedenih dokaza, kao nesporno proizlazi da 30. prosinca 2018., oko 20,50 sati na magistralnoj cesti Derventa-Doboj, u mjestu Modran, Bosna i Hercegovina, dogodila prometna nesreća, a u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica u osobnom automobili marke VW Passat, registarskih oznaka:

SB115GE, a koji je u trenutku prometne nesreće bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti 90.696.352. Nadalje, da je u predmetnoj prometnoj nesreći tužiteljica zadobila ozljede uslijed kojih je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta 1 mjesec kontinuirano i 1 mjesec prilikom provođenja vježbi (fizikalna terapija), te osjećala strah i to kratkotrajni, primarni, jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta ukupno 5 dana, te slabog intenziteta oko 2 tjedna u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, također je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć u svakodnevnim aktivnostima poput pripreme hrane, nabave namirnica, prijevoza pri odlasku na kontrole i terapije u opsegu od 2 sata dnevno kroz 4 tjedna. Iz stanja spisa kao nesporno također proizlazi da je tuženik tužiteljici, u izvansudskom postupku, po odštetnom zahtjevu 6. ožujka 2019. isplatio iznos od 8.000,00 kuna.

12. U postupku je utvrđeno i nije sporno da se nesreća dogodila u Bosni i Hercegovini. Nije sporno da se nezgoda dogodila u inozemstvu, te je za odlučivanje u ovom predmetu budući da se radi o sporu s međunarodnim elementom, mjerodavna Haška konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. (od 5. travnja 1971., koju je Republika Hrvatska ratificirala („Narodne novine“ broj 4/94- međunarodni ugovori- dalje: Haška Konvencija), a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj od 8. listopada 1991. Navedenu Konvenciju ratificirala je i Bosna i Hercegovina.

13. Sukladno odredbi članka 3. Haške Konvencije mjerodavno pravo u parnicama radi naknade štete je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nesreća (mjesto štetne radnje i mjesto nastanka štete).

Valja istaknuti kako sukladno odredbi članka 4. Haška konvencija predviđa i iznimke tog općeg načela, a prema kojoj iznimci je mjerodavno pravo države registracije vozila. U svezi s navedenim valja istaknuti kako bi bilo mjerodavno pravo države registracije vozila, ukoliko je u nezgodi sudjelovalo jedno vozilo registrirano u drugoj državi od one u kojoj se dogodila prometna nezgoda, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj jer je nesporno da je u prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo hrvatskih registarskih oznaka i vozilo bosanskohercegovačkih registarskih oznaka. Nadalje, iznimka prema članku 4. Haške Konvencije postoji i prema kojoj je mjerodavno pravo države registracije vozila ukoliko je u nezgodi sudjelovalo jedno vozilo registrirano u drugoj državi od one u kojoj se dogodila prometna nezgoda i ukoliko oštećeni putnik u vozilu imao prebivalište u drugoj državi osim one na teritoriju koje se nezgoda dogodila. Međutim, kako su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovala dva vozila, iznimka iz članka 4. Haške Konvencija isključena je iz primjene na konkretnu pravnu stvar.

13.1. S tim u vezi, ovaj sud smatra kako za rješenje spora u konkretnoj pravnoj stvari treba imati na umu i odredbu članka 8. točke 6. Haške konvencije koja izričito određuje da se dopuštenost tužbe prosuđuje prema pravu koje se, prema kolizijskim pravilima Haške konvencije, primjenjuje kao mjerodavno za odgovornost za naknadu štete.

Dakle, pravo koje je mjerodavno za odgovornost prema oštećeniku bit će mjerodavno i za pitanje dopuštenosti tužbe, odnosno pitanje koje osobe mogu tražiti naknadu štete

Konkretno, prema navedenoj odredbi članka 8. točke 6. Haške pravo Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske mjerodavno je za odgovornost prema putniku, stoga je ono mjerodavno i za pitanje dopuštenosti tužbe kojom naknadu štete zahtijeva putnik vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći.

14. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 3. stavak 1., članka 4. i članka 21. Zakona o obveznim osiguranjima u saobraćaju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 82/15- dalje: ZOOS RS) i članka 155., članka 185. stavak 3. članka 186., članka 190. i članka 200. Zakona o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989 i "Sl. glasnik RS", br. 17/1993, 3/1996, 37/2001 - dr. zakon, 39/2003 i 74/2004 – dalje: ZOO RS).

14.1. Prema odredbi članka 3. stavak 1. ZOOS RS na ugovore o obaveznom osiguranju u saobraćaju primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju obligacioni odnosi, odnosno opći i posebni uvjeti u pojedinim vrstama osiguranja, ako ovim zakonom nije utvrđeno drugačije.

Odredbom članka 4. stavak 1. točka 1. ZOOS RS propisano je da je štetni događaj osigurani slučaj u kojem je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva, dok je u točki 2. i 3. istoga članka propisano da je osiguranik je lice čija se odgovornost pokriva sukladno odredbama ovog zakona; a odgovorno društvo za osiguranje je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, kojim je prouzrokovana šteta, zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima. Nadalje, odredbom članka 4. stavak 1. točka 8. ZOOS RS propisano da je saobraćajna nezgoda događaj u kome je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva.

14.2. Odredbom članka 155. ZOO RS propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Odredbom članka 185. stavak 3. ZOO RS propisano je da kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

Odredbom članka 186. ZOO RS propisano je da se obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

14.3. Nadalje, odredbom članka 190. ZOO RS propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile posle prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Odredbom članka 200. ZOO RS propisano je da će sud za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

15. Na temelju citiranih zakonskih odredbi mjerodavnog prava proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir da je nesporno da je vozilo u kojemu je tužiteljica bila suputnica u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva, a uzimajući u obzir da je provedenim vještačenjem nesporno utvrđeno da je tužiteljica od posljedica prometne nesreće trpjela bolove, osjećala strah i bila ovisna o tuđoj njezi i pomoći, sud je visinu tužbenog zahtjeva temeljem provedenog vještačenja odmjerio prema Orijentacionim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćene na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH održanoj dana 27. siječnja 2016., a koje je sud u tijeku postupa pribavio i koji su bili važeći na dan zaključenja glavne rasprave 26. veljače 2025. Pri tome, ovaj sud ističe kako Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda FBiH nisu izvor prava, a niti su matematička formula koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, jer se prilikom odlučivanja o iznosu nematerijalne štete primjenjuje pravni standard pravičnosti pri odmjeravanju novčane odštete, ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja.

16. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka ĐŽ, dr. med. tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, za što joj sukladno Orijentacijskim kriterijima FBiH pripada 70,00 KM po danu, odnosno 140,00 KM za 2 dana, a što prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, u vrijeme presuđenja iznosi 1 EUR = 1,95583 KM, odnosno 71,58 EUR. Nadalje, za bolove srednjeg intenziteta sukladno Orijentacijskim kriterijima FBiH tužiteljici pripada 40,00 KM po danu, a što je 560,00 KM za dva tjedna odnosno 286,32 EUR. Za utvrđene bolove slabog intenziteta u trajanju 1 mjeseca kontinuirano tužiteljici pripada sukladno Orijentacijskim kriterijima 10,00 KM po danu, što je 300,00 KM za mjesec, odnosno 153,39 EUR.

Nadalje, prema provedenom vještačenju tužiteljica je trpjela bolove slabog intenziteta još 1 mjesec prilikom provođenja vježbi (fizikalna terapija) za koju tužiteljici pripada sukladno Orjentacijskim kriterijima 10,00 KM po danu, što je 300,00 KM za mjesec, odnosno 153,39 EUR. Iz navedenog proizlazi, a s obzirom na intenzitet i trajnost bolova, da bi tužiteljici sukladno mjerodavnom pravu i Orijentacijskim kriterijima FBiH na ime naknade štete zbog pretrpljenih bolova pripalo pravo na ukupno 664,68 EUR.

16.1. Sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka tužiteljica je u trenutku štetnog događaja pretrpjela strah kratkotrajni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute nakon čega je uslijedio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 jednog dana, pa sud cijeni da sukladno Orijentacijskim kriterijima FBiH za sekundarni strah jakog intenziteta pripada naknada u iznosu od 70,00 KM, odnosno 35,79 EUR, dok je sud za kratkotrajni primarni strah tužiteljici temeljem odredbe članka 223. stavak 1. ZPP priznao iznos od 5,00 KM, a što je 2,55 EUR. Nadalje sud je cijenio da bi tužiteljici sukladno Orijentacijskim kriterijima FBiH, na ime naknade za pretrpljeni strah srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 5 dana, pripadalo pravo na 30,00 KM po danu, odnosno 150,00 KM, što je 76,69 EUR. Nadalje, na ime pretrpljenog straha slabog intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja tužiteljici u trajanju oko 2 tjedna tužiteljici pripada pravo na 5,00 KM po danu, odnosno za 2 tjedna 70,00 KM, što je 35,79 EUR. Naime, na ime pretrpljenog straha, zbrojem navedenih iznosa, tužiteljici bi pripadalo na pravo na ukupno 217,54 EUR.

16.2. Prema odredbi članka 195. stavak 1. ZOO RS tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vreme liječenja.

Pri tome valja istaknuti kako oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege predstavlja ono što bi on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, a to je cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći.

Sud je cijenu usluge za tuđu pomoć i njegu računao prema cijenama u Republci Hrvatskoj, a s obzirom da je iz stanja spisa razvidno da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa] i da je liječena u [adresa], proizlazi da joj je tuđa pomoć i njega i pružana u Republici Hrvatsko. Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata kroz 4 tjedna, a što je ukupno 56 sati.

U skladu s odredbom članka 223. stavak 1. ZPP i sudskom praksom, sud je mišljenja da tužiteljici za jedan sat tuđe pomoći i njege pripada iznos od 3,89 EUR. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 189. stavak 2. ZOO RS propisano da se naknade štete određuje prema cijenama u vreme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo, U tom smislu sud se vodio sudskom praksom i statističkim podacima prema kojima je minimalna neto plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 677,20 EUR, dok je prosječni mjesečni broj radnih sati u 2024 je bio 174 sata, iz čega cijena sata na bazi minimalne neto plače iznosi 3,89 EUR. S obzirom na navedeno ukoliko se broj sati pružene tuđe pomoći i njege sukladno provedenom vještačenju, a to je 56 sati, pomnoži s cijenom sata od 3,89 EUR, dobiva se iznos od 217,84 EUR.

17.3. Iz potonje navedenog, zbrojem svih pojedinačnih iznosa, razvidno je da bi tužiteljica sukladno mjerodavnom pravu i Orijentacijskim kriterijima FBiH, a uz primjenu odredbe članka 223. stavak 1. ZPP imala štetu u ukupnom iznosu od 1.033,04 EUR, a od čega je nesporno u izvansudskom postupku tuženik tužiteljici naknadio iznos od 8.000,00 kuna, odnosno 1.061,78 EUR, čime je tužiteljici isplatio i više od utvrđene visine u ovom postupku, pa je time tužiteljica u cijelosti obeštećena, stoga je njezin zahtjev sud ocijenio neosnovanim i isti odbio, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 642,38 EUR, uvažavajući činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), kao i činjenici da se u konkretnom postupku radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1 ZPP, te da tuženik nije u smislu odredbe članka 164. stavak 8. ZPP, zbog povlačenja dijela tužbenog zahtjeva potraživao trošak. U popisanom troškovniku koji je tuženik popisao podneskom od 26. veljače 2025. i dostavio ga u sudski spis isti je potraživao ukupno iznos 1.125,00 EUR kao i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

18.1. Sud je kao osnovane troškove tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife. Nadalje, sud je osnovanim troškom tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu od 3. veljače 2022. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Sud je osovanim troškom tuženiku priznao i trošak sastava podnesaka od 30. lipnja 2022., 14. studenog 2022. i 26. veljače 2022., svaki u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, dakle, ukupno 300,00 EUR.

18.2. Na temelju potonje navedenoga sud je tuženiku kao osnovan trošak parničnog postupka utvrdio iznos od 500,00 EUR. na koji iznos je sud tuženiku priznao i PDV od 25 % sukladno Tbr. 46 Tarife, što iznosi 125,00 EUR, sveukupno 625,00 EUR, koji iznos je sud dosudio tuženiku u točki II. izreke.

18.3. Sud je tužiteljici dosudio i kamate na trošak temeljem odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), a iste je dosudio od presuđenja do isplate, prema kamatnoj stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.).

19. Sud je kao neosnovan utvrdio više zatraženi iznos od ukupno 400,00 EUR, a koji iznos obuhvaća više zatraženi iznos od 250,00 EUR na ime sastava odgovora na tužbu, podnesaka od 30. lipnja 2022., 14. studenog 2022. i 26. veljače 2022. i zastupanja na ročištu 3. veljače 2022., i to 50,00 EUR više zatraženih po svakoj radnji. Sud je kao neosnovan trošak utvrdio i zatraženi trošak sastava podneska od 30. siječnja 2023. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka budući da je sve navode tuženik iznio i ranije u tijeku postupka. Na navedeni iznos od 400,00 EUR sud nije tuženiku priznao ni PDV od 100,00 EUR, pa je ukupno neosnovanim utvrdio iznos od 500,00 EUR, za koji iznos je odbio zahtjev tuženika te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

Slavonski Brod, 14. travnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica NŽ, po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Pisarnica u Slavonskom Brodu

2. Tuženik Grawe osiguranje d.d., po punomoćniku Mladenu Golojuh, odvjetniku u Zagrebu