REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1957/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ana Glavan Dukić, odvjetnica u Rijeci, Jedrarska 7, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/22-01/256, URBROJ: 513-04-24-2 od 3. rujna 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA:

UP/I-410-23/2022-013/00005, URBROJ: 513-007-08-04-2022-0002 od 24. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00005, URBROJ: 513-007-08- 04-2022-0002 od 24. svibnja 2022., tužiteljici je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2019. u iznosu od 186.610,62 kn, te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 49.265,21 kn.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-14/22-01/256, URBROJ: 513-04-24- 2 od 3. rujna 2024., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se Nalaz vještaka odnosno procjena izvedenih radova u predmetnu nekretninu ne može prihvatiti kao odgovarajući dokaz o izvršenim ulaganjima, budući tužiteljica isto nije potkrijepila vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno računima za kupljeni materijal i izvedene radove koji glase na tužiteljicu i adresu predmetne nekretnine u koju je izvršeno ulaganje. Takav stav tuženika da je u cijelosti pogrešan i navodi da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila i prodala kao fizička osoba i nema obvezu voditi poslovne knjige u smislu odredbe članka 66. stavak 4. Općeg poreznog zakona. Zbog činjenice neposjedovanja računa da je tužiteljica i angažirala stalnog sudskog vještaka građevinske struke radi procjene ulaganja u predmetnu nekretninu, a procijenjena vrijednost ulaganja da je 165.823,60 kn, za koju da je također trebalo, osim za rast cijena industrijskih proizvoda u iznosu od 2.881,35 kn i plaćeni porez na promet nekretnina u iznosu od 8.865,69 kn, umanjiti poreznu osnovicu. Dakle, pogrešno utvrđenu poreznu osnovicu od 186.610,62 kn da treba umanjiti još za 165.823,60 kn pa bi onda ona iznosila 2.758,91 EUR (20.787,02 kn). Prirez porezu na dohodak da je u međuvremenu ukinut. Navedeni nalaz vještaka da zasigurno predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Zakona o porezu na dohodak i Općeg poreznog zakona. Pobijana rješenja da imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, da nemaju uopće razloga te u njima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te je na taj način počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo da bi se donijelo rješenje kojim bi se tužiteljici utvrdila puno manja porezna osnovica i porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Također da je iz istih razloga i u rješenju Ministarstva financija RH, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-41023/2022-013/00005, URBROJ: 513-007-08- 04-2022-0002 od 24. svibnja 2022. pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 7. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod predloženih dokaza.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka kao i provođenja vještačenja, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

10. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m[2] , a ukupno do 1000 m . Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

11. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

12. Odredbom članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. U slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. U slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2018. stekla 11. suvlasnički dio 100/10000 Etažno vlasništvo E-11, 1. poslovni prostor u suterenu-skladište u južnom dijelu suterena prve etaže, koji se sastoji od: skladišnog prostora i sanitarnog čvora, ukupne površine od 46,14 m[2] , a koji dio nekretnine iznosi 100/10000 dijela u odnosu na ukupnu površinu nekretnine, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 9, ulice N. Tesle.

14. Temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. studenog 2019. tužiteljica je prodala naprijed opisanu nekretninu ŠČ, iz čega proizlazi da je nekretnina otuđena unutar dvije godine od kupnje.

15. Na temelju gore navedenih utvrđenja porezno tijelo zaključilo je da je tužiteljica otuđenjem nekretnine unutar dvije godine od njezina stjecanja ostvarila dohodak od imovine i imovinskih prava iz članka 56. i 58. ZPD-a, te su se stekli uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja poreza na dohodak kako je to opisano u Zapisniku o obračunu osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina od 22. veljače 2022.

16. Iako se tužiteljica poziva na Nalaz osiguranja dokaza, utvrđenja ulaganja u poslovni prostor od 10. lipnja 2019., a koji nije prihvaćen od strane poreznog tijela, Sud drži da je na temelju iznosa primitaka i izdataka pravilno utvrđena dohodak od otuđenja nekretnine odnosno imovinskih prava. Pravilno je porezno tijelo kao izdatke tužitelju priznalo samo one troškove koji su vezani uz nabavu predmetne nekretnine (plaćena kupoprodajna cijena i poreza na promet nekretnina) te osporilo ostale izdatke za koje tužiteljica tvrdi da su joj nastali, a obzirom da isti nisu potkrijepljeni vjerodostojnom dokumentacijom. Tužiteljica u tijeku postupka nije priložila niti jedan račun, troškovnik, ugovor o izvođenju radova ili drugi dokument iz kojeg bi bilo moguće utvrdi vrstu, obujam, količinu, kvalitetu i, u konačnici, vrijednosti izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu. Stoga je ispravno postupilo porezno tijelo kada nije prihvatilo predmetni Nalaz vještaka jer nije potkrijepljenim vjerodostojnom dokumentacijom.

17. U konkretnom slučaju ne radi se o vjerodostojnoj ispravi iz članka 66. stavak 4. OPZ-a, koji propisuje da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

18. Dakle, dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava definira se kao razlika između primitaka koje je porezni obveznik ostvario od imovine i imovinskih prava i izdataka koje je taj isti porezni obveznik imao u poreznom razdoblju vezano za tako ostvarene primitke. U konkretnom slučaju riječ je o oporezivanju dohotka ostvarenog otuđenjem nekretnina i tada se izdaci priznaju u visini stvarno nastalih troškova, visinu kojih porezni obveznik dokazuje predočavanjem urednih i vjerodostojnih isprava, odnosno izdaci se priznaju u visini stvarno nastalih, dokumentiranih izdataka.

19. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

21. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

22. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužiteljica nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubila.

U Rijeci 14. travnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Ani Glavan Dukić, odvjetnici u Rijeci, Jedrarska 7

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5